Slučajno sam ovih dana pročitala dobru kritiku, pa sam uzela u knjižnici zbirku priča Maria Brkljačića Doručak za Bič

Dakle... bez teksta sam. Kakve su to priče
Vrlo kratke, najčešće svega 2-3 stranice, labavo povezane pripovjedačem, njegovom djevojkom i frendovima, nema tu velikih tema, sve se vrte oko - uglavnom vrlo sive - svakodnevice. Ali te su priče tako životne, tako uvjerljive, s tako nenadanim, a opet pripremljenim obratima, svako malo me nešto stegne kad dođem do kraja.
Fenomenalna, vrhunska književnost. Za preporuku svima, a pogotovo onima koji iz principa ne čitaju hrvatske autore