tanja_b prvotno napisa
Prijavljujem još jedan izvrstan roman. Alen Mešković, Šator za jednu osobu.
Prije pet godina čitala sam njegov prvi roman "Ukulele jam", mislim da smo ga i ovdje spominjali, uvjerljivo, iskreno, a nimalo patetično iskustvo izbjegličkog života u Hrvatskoj. "Šator za jednu osobu" je po sadržaju nastavak prethodnog romana, ali može ga se čitati i neovisno, a opisuje Mikijevo iskustvo izbjeglice u Danskoj nakon neuspješnog pokušaja da se nađe sa starijim bratom. Iznenada odvojen od obitelji, prijatelja i svega što je iole smatrao svojim životom, prisiljen je snaći se u sasvim novim okolnostima, živjeti u izbjegličkom centru u Danskoj, tobože "među svojima", tj. Bošnjacima, ali pritom osjeća da s njima nema ništa zajedničko. Ne jednom u knjizi kaže "poželio sam biti na mjestu gdje nema nijednog Hrvata, Srbina ni Bosanca".
Da je Miki na kraju uspio u svom naumu, čitatelju je jasno već iz činjenice da je pred njim već drugi Meškovićev roman napisan na danskom jeziku. U nekom intervjuu s autorom pročitala sam da je za njega učenje danskog značilo preživljavanje. Zašto - vidjet ćete iz knjige.
Roman se vrlo lako i brzo čita, osvojio me na prvi pogled, stil mu je jasan, jednostavan, blago ironičan, a opet brutalno iskren. Naročito dobiva na značenju danas, kad je situacija s izbjeglicama ponovo aktualna.
