Evo, riješeno
Pa to je to, kvart, naselje, lokalna zona, pa po toj logici pase i rajon.
Posljednje uređivanje od Elly : 02.06.2017. at 16:30
Procitala Stonera. Nije me odusevio, ali me se dojmio
I njezan i snazan roman u isto vrijeme.
Nakon Wolf Halla s velikim zadovoljstvom sam nastavila s Privedite tijela i to je trajalo sve dok nije počeo sudski dio. To mi je bilo manje zanimljivo.
Svejedno, drago mi je da ima izaći još jedan nastavak
Omara
Ive Uščumlić
dobra
malo su mi se mješala vremena radnje, ali sam ja bila malo van forme kad sam čitala, možda zato
ali svakako preporuka
Sad sam počela čitati, a zapravo završavam Neobičan događaj sa psom u noći Marka Haddona.
Pripovjedač je 15-godišnji dječak s Aspergerom koji želi napisati detektivski roman pa istražuje umorstvo susjedinog psa. Knjigu često svrstavaju u omladinsku književnost, ali ja je ne doživljavam djetinjastom. Naprotiv, jako je zanimljiva i jedva čekam da je nastavim čitati.
U knjizi ima crteža, matematičkih jednadžbi, grafikona, osvrta na druge knjige i sve bi se to inače činilo postmodernističkim, ali ovdje ne, ovdje djeluje logično (a logiku voli i glavni lik).
Uglavnom je zabavno, ali na mahove ipak i potresno.
U sedlu je tijesno za dvoje Ivice Ivanisevica: lagano, humoristicno, dobro napisano!
Vec sam je prije bila posudila, ali je nisam stigla procitati. Drago mi je da sam je opet uzela.
Preporuka
Pročitala Sudbe i srdžbe, roman je zanimljiv iako su mi likovi neuvjerljivi u potpunosti, a i brak mi se doima plastičnim. Možda su takvi umjetnički brakovi... natopljen je dramom, dramskim referencama, čak i nekom vrstom didaskalija u prvom dijelu, svidjelo mi se to jer referira na glavnog lika, Lotta. Mathilde nisam u potpunosti shvatila, čak mogu reći da mi nije tragična njena velika tragedija.
Posljednje uređivanje od MalaRiba : 06.06.2017. at 19:09
Nakon priče o Greti Garbo - Zimsko drvo, pročitala sam Malu parišku knjižaru - Nina George. Baš mi se svidjela! Putovanje brodom koji je ujedno putujuća knjižara prema jugu, Provansa... Jean Perdu je knjižar i liječi knjigama - točno zna kome dati koju knjigu... samo sebi ne može pomoći...
Upravo sam procitala Dopplera
Idem odmah zvati knjiznicu da cujem imaju li Kamione, nisam znala da su oni nastavak (nadam se, jednako dobar)!
Ja muku mučim s Donnom Tart i onom ptičurinom. U 3 mjeseca sam 15% Češljugara prožvakala. Sve mi se čini da ću morati odustati, a ne sjećam se kad sam zadnji put od knjige odustala, ali ne ide pa ne ide...
Je li čitao netko Liane Moriarty The husband's secret?
Ako ikada pročitam Češljugara, sljedeći na redu je Robert Bryndza, Last Breath. Krimić/akcija. Prve 3 knjige sam progutala u dva tjedna. Napeto, ali ništa pretenciozno.
Ma ja sam tu knjigu i čitala samo zbog naslova, tj. zbog ptičurine. Sigurno ne bih posegnula za tom knjigom da joj naslov glasi "Maloljetni kradljivac slike iz galerije nakon terorističkog napada"
Inače, dopala mi je pod ruku ovih dana i najnovija knjiga Damira Karakaša "Sjećanja šume".
Nisam od njega dosad ništa čitala, ne poznajem njegov opus, ali ova knjiga mi se jako sviđa. Crtice iz djetinjstva, lirske, prožete seosko-šumskom, pomalo sumornom atmosferom ličke zabiti, ali s nijansama duhovitosti, onako diskretno, s mjerom. Baš mi je užitak čitati.
Usput sam pročitala i "Smokvu" Gorana Vojnovića. Nakon "Čefuri, raus" i "Jugoslavija, moja domovina" ovo mu je treći roman, a tematika je pomalo slična. Roman je dobar, iako mjestimice prerazvučen, i ne mogu se oteti dojmu da ne bi bilo loše da Vojnović promijeni temu u sljedećem romanu - kao da je o bosanskim Slovencima (ili slovenskim Bosancima) već sve rekao.
Tena Štivičić, Tri zime.
Gledala sam i predstavu lani, al mi je i drama sad doslovno upala u ruke pa sam je ponovno pročitala. Meni je izvrsna.
Kad smo kod toga, u Gradskoj knjižnici Ri nema Črne mati zemle niti Ciganina već mjesecima, a ne možeš ni rezervirati niti računati da ćeš naletjeti jer stalno JE rezervirana unaprijed...I isto imam poveći popis ali se prilagođavam. Jučer sam posudila Sve što ostaje samo ljubav je od Ivane Plechinger (nekad samu sebe iznenadim odabirom - naletila sam na knjigu dok sam tražila Novaka na hr književnosti), i kao, ajde, uzet ću. Ona je pretvorila par svojih osobnih epizoda u knjigu, i lijepo iz svoje perspektive objašnjava kako i zašto ipak biti pozitivan. Lako štivo, simpatičan poddsjetnik da nije sve tako crno, nije za cinike
pročitala sve baš sve
lako čitljivo, ali ništa posebno
https://citajknjigu.com/sve-bas-sve-nicola-yoon/
Napokon pročitala "Svijet je mali", Davida Lodgea
Obožavam njegov britki humor, no u početku mi je bilo teško zapamtiti sve likove, stvarno ih je u ovom romanu brdo. Taman kad sam se prestala truditi, nekako su mi sjeli.
Roman je baš Lodgeovski, dakle meni sjajan
Umberto Ecco "Nulti broj". Mučim se, preintelektualna knjiga s previše povijesnih detalja za mene.
Jón Kalman Stefánsson - Tuga anđela.
Drugi je to dio trilogije 'o dječaku' i knjiga koju sam dugo čekala da bude objavljena. Već sam ovdje pisala o prvom dijelu Nebo i pakao, koja me je oduševila. I nastavak, iako nevelik obimom, dirnuo me na mnoge načine. Riječ je o vrlo poetičnom, lijepom tekstu o osebujnim likovima i njihovom putovanju tijela i duha teško prohodnim zabitima Islanda.
Inače sam jako zaostala za zacrtanim ciljem broja naslova za ovu godinu, jer naprosto ne stižem i to me rastužuje :/
Ali raduje me Loe koji mi je slijedeći na redu u ispunjenju zadanoga cilja.
Doppler mi je puno bolji od Volvo kamiona. Sam glavni lik mi je drugaciji, ponesto mi je previse isforsirano, izgubio se smisao prvog dijela.
Ipak mi je bilo zanimljivo citati.
Sad citam Purpurni hibiskus.
I tu knjigu sam vec imala u rukama, ali je nisam stigla procitati.
Posljednje uređivanje od Optimist : 10.06.2017. at 22:17
Optimist, jesi citala Polovica zutog sunca (od autorice Purpurnog hibiskusa)? Meni je ta njena super. Doduse, sve mi se njeno svidja.
Poslano sa mog GT-I9060I koristeći Tapatalk
Michal Viewegh - Anđeli naši svagdašnji
zgodna knjižica, topla, pitka i duhovita, preporučam
Genijalna prijateljica - vrlo zabavna i neočekivana
meni je osvijestila razne stvari iz mojeg odrastanja i odnosa s prijateljicama, vriejdi pročitati
Država Božja 2053- na prvih sto strana sam tek, s jedne strane me privlači a s druge mi izaziva mučan osjećaj
jako je realistična, mogu zamisliti sve - kao da se dešava sad i ovdje, pred mojim očima
I Profil ima akciju
Aktualno u Zg: http://www.mvinfo.hr/clanak/sajam-kn...e-u-srcu-grada
napokon pročitala 1Q84
na polovici druge sam već vidjela da se ovaj put murakami i ja ne kužimo, ali morala sam ići do kraja. osjećaj se nije promijenio.
prerazvučeno, na trenutke predosadno. to dosad s murakamijem zbilja nisam doživjela
sad me čeka noćni vlak za lisabon pascala merciera. čitao tko?
Posljednje uređivanje od chesil : 13.06.2017. at 12:20
konacno sam procitala Vrata, Magde Szabo
sjajno!
dobila sam na posudbu Male laži, Liane Moriarty
pocela sam danas u tramvaju
nemam neki dojam za sada
frendica mi ju je jako preporucila kao zabavnu i duhovitu, pa su mi ocekivanja visoka
serija je navodno bila uzasno gledana i popularna
Poslala sam muza u knjiznicu kako bi izabrao nekaj za mene i sad citam: Slucaj doktora Karpete. Jaroslav Boček
I bas mi se svidja.
Nakon mene, Događaj sa psom u noći pročitao je moj sin, ali na hrvatskom iako sam mu ja tvrdila da je na engleskoj jezik vrlo jednostavan.
Na kraju mi se ipak činila kao knjiga za mlade - odnosi među roditeljima i roditelja prema pripovjedaču su ostali nedorečeni, što s jedne strane ima smisla jer pripovjedač te odnose i osjećaje ne razumije, ali ipak...
Nakon toga, pročitala sam Mačji stol po martinoj preporuci. Nisam čitala njegovog Engleskog pacijenta, ali sam se sjetila da sam čitala Obiteljsko naslijeđe, o šašavoj obitelji i odrastanju na Šri Lanki i ta mi se knjiga svidjela. I u Mačjem stolu su mi najbolji dijelovi u kojima se prisjeća ranijeg djetinjstva.
Inače, knjiga za koju se čini da će biti hrpica dojmova i sjećanja na kraju postaje pravi roman i jasno je da nije autobiografija.
Meni je neuvjerljiva osnovna postavka knjige po kojoj jedno trotjedno putovanje donosi dječakov prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, odnosno odrastanje, i da su ta 3 tjedna presudna za nastavak života pa sam onda ostala rezervirana i u cjelokupnom odjmu.
Posljednje uređivanje od Jurana : 13.06.2017. at 14:20
Aha. Citala sam dosta iz te biblioteke. No ovo nisam.
Dobro pamtiš.
I jos sam nesto skuzila, kako mi ne pasu americki filmovi tako mi ne pasu ni americki pisci
Ne znam jel više za ovu temu ili neku drugu, ali evo mene baš oduševio ovaj projekt: https://www.irh.hr/izdvojeno/inicija...jiznici-dugave
Ja čekam godišnji i ne čitam ništa, jer ne stižem (od posla i obiteljskih obveza)...
Dobila iz knjižnice poruku da trebam vratiti knjige (to mi se duuugo nije dogodilo) pa sam usput posudila Americanu, ovo: http://www.mvinfo.hr/knjiga/10920/amerikana
Ja je upravo čitam, Peterlin. I super mi je <3
Jaume Cabre: Ispovijedam - na skali od 1 do 5 dajem ocjenu 6.
Dugo mi je trebalo da pročitam knjigu, ali naravno ne zato što nije dobra, već zato što je predobra i uspjela sam polako uživati u njoj
Sad sam uzela Glasove Pamana, očekujem isti doživljaj
Meni je isto izvrsna bila Amerikana, a Purpurni hibiskus od iste autorice mi je bio još bolji
Umrla sam od smijeha na priče o problemima crnkinja s kosom i uplitanjem kose, i onda našla ovu njenu sliku http://nawmagazine.com/chimamanda-ng...n-power-issue/
preslatko!
ne znam, meni su sve tri njene knjige dobre, ali mi je daleko najpotresnija bila Polovica žutog sunca. Tamo sam dušu isplakala na one opise gladi i beznađa....
Posljednje uređivanje od Angie75 : 14.06.2017. at 14:53
je meni je isto super dojmljiv bio taj opis sa kosom, a i Zadie Smith u White teeth priča o toj temi, i kako su frizeri skužili da im glavno tržište nisu bogate bjelkinje, nego siromašne crnkinje jer je nevjerojatno koliko para su one spremne potrošit na to ravnanje kose (ili perike, umetke)
kasnije sam vidila intervju sa Chimamandom di je ona govorila da Obama vjerojatno ne bi bio izabran za predsjednika da je Michele nosila prirodnu kosu. Pa kad je par tjedana nakon izbora cijeli svijet komentirao fotografiju Michele kako se "opustila" tj ima prirodnu kosu, bila sam ponosna na sebe što sam skužila o čemu uopće pričaju (još lani bih se čudila i mislila kako su glupi mediji)