Tu se baš i ne vidi, ali pazi ovdje kako je kosa upletena: http://static.pulse.ng/img/incoming/...372.jpg?w=1400
Tu se baš i ne vidi, ali pazi ovdje kako je kosa upletena: http://static.pulse.ng/img/incoming/...372.jpg?w=1400
uglavnom, nikad nećete vidit Chimamandu ispeglane kose sa bjelačkim uvojcima, to je njoj politička stvar
ona mi je baš simpa figura, nedavno sam slučajno saznala da ima "duet" sa Beyonce, prvo sam se šokirala, ali ovaj članak vratio je red u moj svemir http://www.volkskrant.nl/boeken/ngoz...nism~a4390684/
Posudila sam skrivenu manu (inherent vice) od pynchona... jel citao netko?
Netko mi je rekao (ne mogu se sjetiti je li ovdje ili u rl) da je prijevod jako los, gotovo necitljiv...ili sam to sanjala
X. Volim Chimamandu, meni je najbolja Polovica žutog sunca, pa Americana, pa Purpurni hibiskus... ali vrlo je lako moguće da je to zbog reda kojim sam ih čitala - prva je bila Polovica, pa me baš udarila ta, u Americani mi je novost bila taj pogled na rasizam u Americi i osvješćivanje rase, a Purpurni hibiskus je nekako (meni) ponavljao teme Polovice žutog sunca - iako mi se čini da joj je to prva knjiga pa vjerojatno Polovica ponavlja teme Purpurnoga.
Ja sam još prije tjedan uspjela uloviti Mitchella, Koštane satove i Tisuću jeseni....
Kako je sasvim izvjesno da neću stići pročitati obje, dapače, još nisam uhvatila niti jednu, molim preporuku koju da uzmem, a koju ostavim za druga vremena.
Stižem samo Camillerija i slično što mogu čitati u kadi ili poluspavajući, a za Mitchella znam da zahtijeva više pažnje.
Chigozie Obioma: Ribari
Preporuka. Vrlo dirljiva, potresna knjiga, nakon koje još dugo razmišljaš i postavljaš si pitanja - o bratskoj ljubavi i rivalitetu, proročanstvima i praznovjerju, obiteljskim odnosima i vjeri... U zadnje vrijeme stalno nekako nabasavam na nigerijsku književnost i nimalo ne žalim.
Dajte mi molim vas prijedlog za neki dobar putopis za mm-a. Jasena Boku je čitao, Pauletić mu ide na živce.
I meni bi išao
Nije putopis, ali je slično tome: Sergej Forenbacher: Iz velebitskog dnevnika
Prava uživancija, trudim se čitati što sporije da mi dulje traje
Odlično, tanja! Uzet ćuje danas, nadam se da ih ima u Gradskim knjižnicama. Možda bi mu se svidjela i Westermannova "Inženjeri duše", iako nije putopis, onaj dio o gradnji kanala... Vidjet ću.
Westermann je izvrstan, a pogotovo su "Inženjeri duše" odlična knjiga. Malo više putopisnog karaktera je "Ararat" istog autora.
Lijepim tanjin post o Idi, postavi stražara i slažem se da smo mogli i bez objavljivanja ove knjige: http://forum.roda.hr/threads/59613-Š...=1#post2834096
Također sam pročitala Cestu Cormaca McCarthyja, za koju je sam autor priznao da je knjiga o roditeljstvu, kao što je slučaj sa Sobom. Za razliku od Sobe, kad sam čitajući je imala osjećaj da čitam o svom životu sa starijim sinom dok je bio jedinac, ovdje me je taj osjećaj zaobišao, možda zato što se radi o odnosu oca, a ne majke i sina. Također, dok sam uz Sobu plakala, Cesta me nije pogodila. Netko je dobro primijetio da su ovaj otac i sin otuđeni kao da se vide jednom mjesečno, a ne kao da se ne razdvajaju ni trenutka danima i godinama. Ostavilo me hladnom
Provjeravam sama sebe - nije Potopljena dolina nego Ugušena dolina http://durieux.hr/wordpress/kako-je-...gusenu-dolinu/
završila D. Kehlmann - Mjerenje svijeta
roman o dva njemačka genija (Humboldt i Gauss) i njihovim životima
nisam se nešto posebno oduševila ali ga svakako preporučujem
Pročitala Marsovca, svidjela mi se knjiga, opisi, njegova vedrina, znanstvena podloga, no malo mi je nedostajao nekakav...egzistencijalni angst za koji pretpostavlljam da bi se trebao javiti ako ostaneš sam samcat na Marsu.
Pročitala i Pad anđela na nagovor sestre, izbjegnite, distopijska pričica za teense o tome kako su anđeli napali zemlju, no jesu li svi među njima uistinu zli...odgovor bi vas mogao iznenaditi
Pa i Marsovac meni izgleda kao priča za teen generaciju, ali ok, bar mogu o literaturi razgovarati sa sinovima. Mlađi nas je ugnjavio s tim Marsovcem, jer stalno traži i nalazi nelogičnosti i fizikalne nedosljednosti, ali falabogu ipak bar nešto čita....i to u originalu. Baš smo Stariji čita napredne udžbenike za Phyton
Ķuća Wittgenstein
Bas za mene. Možda mi je malo trebalo dok sam polovila likove. Paše mi, iako ju baš polako čitam. Možda sam ju trebala ostaviti za GO
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 29.06.2017. at 00:36
Ključ Tatiane Salem Levy - prati sudbinu tri generacije jedne obitelji koja je svoju sreću tražila na tri kontinenta, u Turskoj, Portugalu i Brazilu.
Glavni mi je dojam površnost, mnoge su teme i problemi samo dotaknuti. Čak bi rekla i za likove da su samo skicirani, da nisu u potpunosti zaživjeli.
Unatoč tome, nisam je puštala iz ruku, kratka fragmentizirana poglavlja doprinjela su napetosti priče ….
To je izvrsna knjiga, jedna od onih koje bih poželjela ponovo pročitati! I da, i meni se čini da je idealna za čitanje na GO
Jučer sam pročitala roman Maje Ručević "Je suis Jednoruki". Glavni lik je relativno mlad pijanist kojem zbog moždanog udara ostane paralizirana desna ruka. Cijeli roman je zapravo jedan veliki unutarnji monolog, mjestimice pomalo naporan, ali zanimljiv zbog jednog drugog "detalja" - ovo je prva knjiga koju sam pročitala, i koja se dešava u Sarajevu, a koja se ne referira na rat, međunacionalne sukobe i poslijeratno stanje. Tj. to se kroz roman provlači samo kao pozadina, nebitna za tijek priče. Sarajevo je ovdje prikazano kao običan grad, sličan tolikim drugima, a u prvom planu je osobna kriza glavnog lika.
Iva Ušćumlić "Omara"
iako ima stvari koje su mi se svidjele, kao što je prikaz novinarskih redakcija koje se nadmeću u objavljivanju/osmišljavanju prljavih detalja, malo mi je bila naporna, moram priznati. Duhovi su mi bili puno bolji.
Ja sam (uz moju curku) bila u fazi 2. svj. rata pa sam procitala ponovo Hermana Wouka, "Vjetrovi rata" i "Rat i sjecanje".
Ne znam da li se sjecate, postojale su i serije.
Sto ja znam, meni su to nakon Tolstojevog "Rata i mira" najbolje ratne knjige, ever.
Sad citam Giadu Sundas, "Le mamme ribelli non hanno paura" (kupila u originalu) i umirem od smijeha. Kratka je i unaprijed mi je zao sto cu ju veceras/sutra zavrsiti. Preporuke.
Anthony Peake: Ima li života poslije smrti?
Samo da napomenem, ovo nije knjiga o reinkarnaciji, nego o više o kvantnoj fizici i teoriji relativnosti.
Irena Dousková: Ponosni Budi.
Zgodno i šarmantno, lagano o teškome, zafrkantski o ozbiljnome, dječje o odraslome...
Uživala
Ja opet na 2666 od Bolana. Neki dijelovi me malo umaraju, nije ni sto je preduga, nego mi fali neki flow, malo mi je "suha", dok sam divlje detektive prije par godina slistila s gustom.
Uspjela sam pročitati knjigu nakon dugo vremena.
Zove se Epitaf carskog kuhara. Neka paralelna stvarnost, kratko, lagano štivo.
Hassan Blasim, Irački Krist i druge priče
Potresne kratke priče o ludilu rata, ponekad nadrealističke i metaforičke, ali vrlo dojmljive. Nedavno je Blasim gostovao na Festivalu kratke priče u Zagrebu pa me baš zaintrigirao.
Signatura svih stvari, Elizabeth Gilbert
Iznenadio me ovaj prijevod jer znam da već nekoliko godina u knjižnici postoji knjiga Potpis na svim stvarima, a tek sad sam povezala da je to bilo izdanje sarajevskog Buybooka.
Meni je ovaj roman bio odličan. Pravi tradicionalni roman u kojem je cijeli jedan život i cijeli jedan svijet. Odlično napisan, kao i uvijek kod Gilbert, ali sad i jezik prati vrijeme i stil pa je nešto klasičniji, arhaičniji. Pripovijedanje majstorsko, sve se kao ništa ne događa, a stalno se nešto događa. Spoj darovitosti književnice i pomne istraživačke pripreme. Također nešto novo od nje: manje duhovitosti, a više temeljitosti
Posljednje uređivanje od Jurana : 01.07.2017. at 13:20
Pročitala i Goniča zmajeva, Khaled Hosseini. Predivna knjiga, kao i I odjeknuše gore, ali mogu reći da mi.je osoban dojam da je zreliji autor u u gorama, naravno, ipak mu je to treci roman. U svakom slučaju, uživala sam. Sada mi je preostalo Tisuću zarkih sunaca, kad ga se dočepam. U međuvremenu, nabavila sam Atwood, Godinu poptopa (u nedostatku Sluskinjine priče ) i počela čitati. Bio je ovo dobar godišnji.
Tisucu zarkih sunaca mu je definitivno najbolji roman, ova dva nisu ni priblizno dobra kao on
Theodor Fontane: Effi Briest
Najkraće rečeno, njemačka "Madame Bovary" ali naravno s drugim okolnostima, zapletom i raspletom. Sama tema mi nije bila naročito interesantna, ali stil pripovijedanja je majstorski, Fontane polagano vodi priču, na mahove se čak čini presporo, ali ne dopušta nagle skokove u radnji, tako da kad dođe do kulminacije, čitatelj je već na nju itekako pripremljen, kao da je cijelo vrijeme iščekuje. Glavni lik mi je na početku išao na živce, ali kako je radnja odmicala dalje, tako je taj dojam blijedio. Prikaz pruskog društva s kraja 19. stoljeća je fantastičan, uvjerljiv i, premda bez iznošenja otvorene kritike, stav autora je vrlo jasan. Na mahove me dosta podsjećao na neke stranice Thomasa Manna.
Ukratko - preporučujem, za predah od suvremenih autora, pročitati i jedno ovakvo, sasvim klasično djelo.
za ljubitelje krimića, ljetna štiva za ponijeti na plažu
Valcer protiv Eintrachta - Šalković
Ledena princeza i Propovjednik - Camilla Lackberg
Posljednja ljubav babe Dunje, A. Bronsky nije me se osobito dojmila.
Moja su očekivanja bila veća.
Riječ je o priči o povratnicima u zabranjenu zonu Černobila što samo po sebi intrigira. Ne bi škodilo da knjiga ima pokoju stranicu više, odnosno da su neke teme i likovi u knjizi dobili više prostora. Ovako je ostala nedorečena.
Nastavljam fantasy hitom Mimetički poredak od kojeg ne očekujem dubinski uvid u ljudski psihu, pa valjda neću biti razočarana
Mojoj kćeri se jako dopao Mimeticki poredak (i Sezona kostiju)
Meni nudi, al kako je ona to čitala s 13.5 god. nisam sigurna da je to za moje zrele godine
The Nourishing Traditions Book of Baby and Child Care, na hrvatski prevedena kao Velika knjiga o prehrani i njegi djece (autori: Morell, Cowan). Frendica preporucila jer je promovira Anita Supe. Knjiga je puna dezinformacija o dojenju, stovise, opasnih informacija (savjeti kao stavljati alkohol na bradavice kao priprema za dojenje u trudnoci, neke majke imaju slabije mlijeko jer se lose hrane i njihova djeca nisu rumena u licu, izdajalica pokazuje tocno koliko mlijeka ima u dojci). Ovu knjigu treba zabraniti, a ne promovirati. Uzas!
I citam Hararijevog Sapiensa - velika preporuka, i za ovu i za Homo Deus. Jest kontroverzan, ali zna o cemu pise. Kod ovakvih knjiga koje su velike po opsegu materije uvijek se covjek nekako osjeca kao da autor pojednostavljuje sve ideje i koncepte i da nista novo nije naucio. To je donekle slucaj i ovdje, ali barem je pristup drugaciji. Kod Hararija je stil provokativan (pogotovo po pitanju religioznosti), pa ima puno kriticara po drustvenim mrezama, no vrijedi procitati.
Chiara Simonetti: "Contraddanza".
Ostavila me ravnodusnom, pa ju ne preporucujem dalje.
Slažem se, kupila ju i razočarana sam krivim informacijama (a prije no što sam ju ja pročitala posudila sam ju frendici koja je trudna )
Čitala Marharet Atwood, Godina potopa. Knjiga je u biti nastavak knjige Gazela i kosac, i iako se može čitati kao samostalno štivo, ipak mi je falio kontekst svijeta u kojem sam se čitajući zatekla, a za kojeg pretpostavljam da se objasnio u prethodnom romanu. Distopija, žensko pismo, ne mogu reći fantasy iako je imaginarni svijet, više kao neka mučna moguća paralelna budućnost. Ipak, nije me se dojmila ( a očekivala sam dosta, možda zato).
Posljednje uređivanje od MalaRiba : 07.07.2017. at 10:08
pročitala napokon "vlak za lisabon" pascala merciera. švicarski profesor koji je živio prilično monoton život zaronjen u stare tekstove, u jednom trenutku naiđe na djelo portugalskog liječnika i aktivista portugalskog pokreta otpora za vrijeme salazara, što ga nagna na impulzivni odlazak u lisabon kako bi saznao više o amadeuu de pradou. poetično, da, duboko, da, misaono, da, ali nije to moj tip literature. ja sam jedva čekala dijelove romana koji govore o prošlosti liječnika i slaganje kockica njegova života, a prilično se dosađivala s citatima njegovih osvrta, koji čine priličan dio knjige. ali, dobro, približio me na trenutak voljenom portugalu i portugalskom jeziku
prijavljujem i "popis mojih želja" gregoirea delacourta o ženi koja dobije enorman zgoditak na lotu, ali nikome ne kaže jer ne želi da joj se život stubokom promijeni. unatoč tomu, on se stubokom promijeni. simpatično, lagano, ali zaboravljivo. idealno za plažu.
osvrnut ću se samo na par vaših postova.
biram koštane satove iznad jeseni. neizmjerno sam uživala u njima. i jeseni su dobre, ali satovi su mi bolji.
khaled hosseini - krasne su mi obje knjige.
tko je ono spominjao arapina budućnosti? dojmovi?
Camilla Lackberg je mračna, mračna onak... Fali ti Kamenorezac, ta je iz iste vreće.
* * *
Ja trenutno čitam Stvar izbora (Noah Gordon) i to samo s pol mozga. Druga polovica mi je ostala na poslu i tako će biti do godišnjeg...
Anthony Peake me zaokupljao 2 tjedna (to je za mene dugo) sa knjigom Ima li života poslije smrti. Početak me oduševio (Schroedingerov mačak, dualnost i teorija relativnosti) a prema kraju mi se malo razvodnilo, ali ok je knjiga. Daje drugačiju perspektivu na to kako radi naš mozak.
Još sam dovukla Magdu Szabo (Trenutak)i Filipa Šovagovića (Život je gluh) pa bumo vidli. U međuvremenu će opet uletjeti neki krimić...Btw. otkrila sam na koricama ove Gordonove knjige da postoji još i Vinogradar, za kojeg prije nisam čula. Moram to mami nabaviti u audio formatu, ona je njegova obožavateljica.