Sjetila sam se da je netko već pisao o njemu... dakle, od "Tvog sina Huckleberry Finna" sam svojedobno odustala na pola knjige, jednostavno mi je autorov način izlaganja previše išao na živce. Onda je prošlo dosta vremena, a ja u knjižnici naletjela na "Dnevnik jednog nomada", čitala sam pohvalne kritike, pa ajde, da probam ponovo. U početku sam pomislila "O ne, opet on o svojim tabletama, jointima i pijankama, neću to čitati, kaj je ovo, piše kao Knausgard, jel to novi trend u Norveškoj"
ali ipak sam nastavila i ugodno se iznenadila. Naime, u "Dnevniku" (ali ne na samom početku, nego nešto kasnije!) više nego u prethodnim knjigama nailazim na autorova razmišljanja o knjigama, književnicima, pisanju, promišljanja o životu u i izvan "domovine" (i što uopće znači biti stranac)... nekako mi je puno bolje sjela nego što sam mislila da će sjesti. Pa onda neke stvari o kojima piše čak postaju i simpatične (npr. kad opisuje kako je pišao s 24. kata nebodera na ulicu i kaže: "Ta mi je idiotarija pala na pamet pod utjecajem Marinkovićeva Kiklopa" - ne možeš se ne nasmijati!). Uglavnom, sad mi je baš užitak čitati ga.