 |
|||
Evo, i ja citam Rajon
Tek sam na 70-toj stranici, ali je bome vec pretjerala s tim rajonom, sto jest jest!
A uocila sam i magarca na prvom mjestu"Ja i Lila...".
Idem dalje citati, morala sam prijaviti da i mene zivcira rajon, iako sam se bila pripremila na njega.
Zaželjela sam se Mitchella, a s obzirom na to da je on roman napisan prošle godine namijenio za objavljivanje u 2114. (), nije mi bilo druge nego da uzmem nešto starije. Tako čitam number9dream, nepreveden, piše se malim slovom (i to me izluđuje
Ispočetka mi je bio krasan pa je naišlo jedno poglavlje s puno nasilja pa onda jedno u kojem polovica sasvim organski ne pripada romanu pa sam neke dijelove i preskakala. Sad je opet lijepo. Negdje sam na kraju druge trećine.
Uglavnom, sviđa mi se kako se on razvijao kao pisac pa ću ubuduće čekati nove knjige, a ne čitati stare.
Posljednje uređivanje od Jurana : 28.09.2017. at 16:16
Pročitala 4. dio Moje borbe
ovaj put je Karl Ove stvarno bolno iskren u pogledu vlastite seksualne frustriranosti u adolescentnim godinama pa čak i u godini nakon završetka školovanja, kad je radio kao nastavnik u malom mjestu na sjeveru Norveške. i dalje se čita ovisnički.
John Williams "Stoner"
Baš sam uživala u čitanju. Stvarno pravi mali dragulj i zbilja nevjerojatna knjiga ni o čemu posebnom. Stranice o sukobu na poslu sam gutala kao da riječ o vrhunskom trileru. Stoner je možda junak po svojoj principijelnosti, asketizmu i predanosti poslu, ipak, mislim da je u privatnom životu kukavica. Užasno mi je bilo čitati kako je dopustio da mu odnos s kćeri tako propadne.
Julian Barnes "Buka vremena"
Nije mi se svidjela. Previše razbarušena i traži previše predznanja da bi je se shvatilo. Nije mi se dalo guglati sva te sovjetske veličine i njihove međuodnose pa sam lagano odustala.
Šteta, ali što je tu je. Meni je ta knjiga izvrstan prikaz atmosfere straha sovjetskog razdoblja, i onog perioda nakon staljinizma, o kojem se inače malo piše (kao da je Staljinovom smrću cijela zemlja spašena - a nije). Čak i nije potrebno znati točne odnose pojedinih političara i drugih faca (nisam ih ni ja znala) da bi se doživjela ta atmosfera tjeskobe i straha koja prožima cijelu umjetnost tog vremena. Šostakovič je možda najizrazitiji predstavnik te atmosfere. Prema van hvaljen i poštovan, a istovremeno pod stalnom prismotrom i kontrolom.chesil prvotno napisa
Ali ne mora se sve svima svidjeti. Već sam spomenula, meni je bilo pomalo mučno pred kraj knjige, previše sam se uživjela u tu atmosferu
Joj, meni treća loše ide, dosadna mi je, uffff
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne znam, meni nije dosadan čak ni dok nabraja što je kupio i kako si je napravio večeru, totalno sam se uživjela u njegov svijet... ali nakon četvrtog dijela se stvarno pitam kako je doživio zrele godine
Monica Dickens: "One Pair of Hands" - ne znam sto reci... Blage preporuke? Za plazu je OK.
Robert Harris: "Conclave" - preodlicna, psiholoski zanimljiva i napeta. Tople preporuke.
Martin Cruz Smith: "The Girl from Venice" - pejsazi venecijanske lagune odlicno opisani, no tema sasvim neuvjerljiva.
I kad sam vec kod neuvjerljivog, Emma Tennant: "Pemberley" - kakti nastavak "Ponosa i predrasuda". Sasvim neuvjerljivi zapleti sa neuroticnima Darcyjem i Lizzie... Srecom pa sam pod gripom procitala u jedno popodne, da je bilo duze, bilo bi zaista zali Boze vremena.
Sad sam uhvatila Paolu Barbato, "Bilico" (posudila mi frendica u originalu, ona je njom odusevljena i guta njene policijsko-psiholoske trilere).
Samo, ne znam da li za tako nesto imam snage... Imam jos na polici "Otmjenost jeza" pa je moguce da se prebacim na nju....
A gdje ces kvariti Darcy-ja, tctc. Tako sam ja procitala Scarlet, nastavak Prohujalo s vihorom. Ne znam gdje mi je pamet bila...
Ja upravo procitala Cernobiljsku molitvu. Sve sto se moze reci o ljudima u toj je knjizi receno.
Procitala sam Genijalnu prijateljicu.
Nisam osobito odusevljena, tek me zaintrigirala u zadnjoj trecini knjige.
Daleko od toga da nisam uzivala u citanju, jesam, ali sam ocekivala puno vise s obzirom na popularnost tetralogije.
Samim krajem prvog dijela dala je nagovijestiti da bi ostali dijelovi mogli biti znatno zanimljiviji.
" ona prije mene"
psiholoski triler, napeto i dobro pisano.
SINUHE EGIPCANIN - MIKA WALTARI - meni najdraza knjiga!
no trenutno odmaram mozak uz Sushi za pocetnike - Keyes Marian
Joj, hvala što si me podsjetila na Egipćanina... To sam čitala još davno u mladosti, u tramvaju. Moram ponovno potražiti tu knjigu...
ajme obozavam tu knjigu, tog pisca..... dok citas slike ti se same prikazuju, toliko zorno opisuje ambijent, obicaje...
Richard Flanagan: Uskim putom duboko na sjever
Najprije sam mislila da je to samo još jedna ratna knjiga. Onda mi je početak nekako sporo išao, naročito ljubavni dijelovi, malo mi je bilo dosadno. A onda je krenulo... Ubrzanje, termin koji i autor koristi, ali za nešto drugo. Prikaz japanskih logora za ratne zarobljenike u Indokini mučno je uvjerljiv, ima scena koje su stvarno strašne, ali vuku na dalje čitanje. Usred prikaza užasa, ljudske borbe za goli život u nemogućim uvjetima, Flanaganovi likovi ponekad - pa i često - uspijevaju zadržati ljudskost. Pa čak ni likovi Japanaca nisu prikazani apsolutno kao zvijeri, zapravo, taj sraz zapadnjačkog i istočnjačkog poimanja vojske i rata nevjerojatan je. Roman ne završava s krajem rata, to je tek polovica. Preživjeli se moraju suočiti s "normalnim" životom, pa čak i ako to znači postupni i potpuni zaborav onog što je bilo.
Neki dijelovi romana su mučni, ali istovremeno i genijalni. Stvarno izvrstan roman, svakako preporučujem!
Mene smorio. Ne pamtim kad sam neku knjigu citala sa tolikim naporom. Nije mi nikako odgovarala dinamika knjige, da su mozda duze sekvence o pojedinacnim vremenima radnje, utisak bi mi bio bolji.
I meni najdraža
Napokon se dokopala 'Ispovijedam'. I, bam, odmah u 3.poglavlju prevoditelj deklinira Enid Blyton kao musko ime.
Ne znam, jesam li mimoza ako me takve stvari izbace iz takta?
Nazivciralo me skoro kao 'stvari' u Genijalnoj prijateljici ili, jos gore 'Smrznuti' u Franzenovoj Cistoci. Fakat trebas biti cijepljen od stvarnosti da tako prevedes crtic Frozen.
i da, i meni takvi prijevodi znaju biti totalni turn-off.
Što se tiče stvari u Genijalnoj prijateljici, na engl. je prevedeno kao curse, što je i drastičnije od stvari. Taj izraz upotrebljava Lila i Elena se ljuti na nju što koristi tako vulgarnu riječ.
Ima smisla što je baš za menstruaciju upotrebljena riječ iz dijalekta jer je dio priče o položaju djevojaka i žena u patrijarhalnom i zaostalom kvartu.
Također odgovara i Lilinom viđenju odrastanja i ženstvenosti.
X. A i ne čujem "stvari"... jer sam i ja iz sličnog dijalekta i sličnog partijarhata (Dalmacija) pa mi normalno, ali Juranino obrazloženje ima smisla. Još moramo nekako "rajon" opravdat... baš me zanima što je to na talijanskome i je li značenjski udaljenije od "susjedstva"/"kvarta"/"neighborhooda".
mislim da ipak rajon dolazi zbog godina u kojima se zbiva radnja - to mi je jedino logično objašnjenje.
Ne baš... mislim da sam našla odgovor:
https://www.citylab.com/equity/2015/...naples/402946/
"The city of the books matches closely to the real Naples, in fact. Elena grows up in a working-class neighborhood she refers to as rione."
"Rione" je valjda riječ koju koristi na "talijanskom" tj. valjda napoletanskom (nisam talijanist, nemam pojma). Ali znam da susjedstvo nije "rione" nego "quartiere" i to bi bio naš "kvart". Ima, znači, taj "rajon".. nekog drugog značenja od susjedstvo/kvart... meni iz socijalizma ostalo samo "rajonski liječnik", ali mi je rajon kao riječ nepoznata u smislu nekog cro ekvivalenta.
Bilo bi zamiljivo da se javi koji talijanist.... a "radnički kvart" nije baš spretno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.10.2017. at 15:11
danas nekako nema "working -class neighborhood - tak da bih ja to ipak stavila i u kontekst vremena zbivanja radnje
Evo napisala Jurana još davno prije
I slažem se s onima koji pripisuju korištenje izraza "rajon" vremenu radnje romana, i meni se tako čini.
Jurana, hvala na objašnjenju za "stvari", donekle ga mogu prihvatiti. problem je samo što ja, za razliku od ine33, nisam ni blizu dalmacije i dugo u životu nisam imala doticaja s nekim iz tog podneblja. k tome, u javnom dikusrsu nisam nikad naišla na tu riječ pa sam za značenje "stvari" saznala tek prije par godina
A šta kažete na Nobela za Ishiguroa?
Ja sam zadovoljna.
Vezano za rajon je to nr nogu ni povijesno, ako cemo traziti hrv inacicu, povezat s radnickim kvartom, nego vise s vojnom podjelom, lijecnickom podjelom. Stvari..nema njih u javnom diskursu..u tome i jest poanta. Ja sam na Rodi prvi put cula za 'vjesticu', ali nisam sigurna jel to neka rijec koja je na podforumu prije zaceca il potpomognuta nastala il je zg izraz. Bas mi je sve to zanimljivo.
Ishigura nisam citala..al eto ideje za interliber.
A mislim da u cro nije ni prije postojala inacica koja bi obuhvacala pojam radnicke cetvrti jednim imenom. Vjer je prevod ostavila taj pojam drugacije od susjedatvo ili cetvrt ili kvart da bi naznacila koliko drugacijim to cure percipiraju od ostatka svijeta i koliko osjecaju da se tome ne mogu izmaknuti...da to nije cetvrt kao bilo koja druga (tek sam na trecoj, ne znam kako su zavrsile).
I janisam ga puno čitala, ali ono malo što jesam, definitivno zaslužuje nagradu tog formata.
Što nije rajon u BiH?
Kazuo Ishiguro, koji je napisao Na kraju dana?
To sam čitala prije nekih 15 godina, a još je pamtim, divan roman
evo iduce na popisu je Ishiguro
Je, to je taj. I meni je jako drago.
I film je predobar, glume Anthony Hopkins i Emma Thompson.
Citam Moju borbu, prvu knjigu, u prijevodu na engl.
Kakav je hrvatski prijevod?
Sjetila sam se da je netko već pisao o njemu... dakle, od "Tvog sina Huckleberry Finna" sam svojedobno odustala na pola knjige, jednostavno mi je autorov način izlaganja previše išao na živce. Onda je prošlo dosta vremena, a ja u knjižnici naletjela na "Dnevnik jednog nomada", čitala sam pohvalne kritike, pa ajde, da probam ponovo. U početku sam pomislila "O ne, opet on o svojim tabletama, jointima i pijankama, neću to čitati, kaj je ovo, piše kao Knausgard, jel to novi trend u Norveškoj"
Je li barem izostavio onaniranje?
Dosad sam na to naišla samo na jednom mjestu, ali tek sam na pola knjigeJe li barem izostavio onaniranje?
Bome je i to napredak
Pa rekla sam da me ugodno iznenadio
prvo potpisujem, na drugo je odgovor - odličan. Anja Majnarić prevodi, i doista ne vjerujem da joj je lako tim tempom raditi.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 06.10.2017. at 14:35
. I ja imam tema koje mi se ne da čitati... malo sam guglala Ishigura, nisam sigurna da bi se meni to svidjelo, možda ova distopija ili rani roman o Japanu bi mi možda došao u obzir... ni film 'The remains of the day' mi se nije svidio, pa sumnjam da bi knjiga - recimo Jane Austin isto baš ne kužim (mislim kužim.. ali nije mi zanimljivo) ta promišljanja i stremljenja služinčadi i gospodara pa ko će se za koga udat itd. Znam da mora bit više u tim romanima, ali ja to ne znam pročitat
Dok mi je npr. Thomas Mann bio fetiš na faksu, onu neku knjigu koju si preporučila mislim da nisam čitala, to bi moglo bit nešto za mene. Rijetko kad se ovako "prevarim" - da me okupira nešto što mi je na prvu izgledalo neprivlačno. Bekima sam odmah prekrižila... u stilu taj njegov blues bio bi mi too much.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.10.2017. at 14:48
Istina je i da to hoće li nam se neka knjiga svidjeti jako ovisi i o raspoloženju (ne trenutačnom, nego više je riječ o stanju uma u nekom razdoblju) u kojem smo kad je se domognemo... Meni se neke knjige u nekom životnom razdoblju nimalo nisu svidjele, a kasnije bi me oduševile. Ili nešto što me prije oduševilo, kad posegnem ponovno za tim, gledam what the hell was I thinking.
i ja sam pisala pozitivno...Sjetila sam se da je netko već pisao o njemu... dakle, od "Tvog sina Huckleberry Finna" sam svojedobno odustala na pola knjige, jednostavno mi je autorov način izlaganja previše išao na živce. Onda je prošlo dosta vremena, a ja u knjižnici naletjela na "Dnevnik jednog nomada", čitala sam pohvalne kritike, pa ajde, da probam ponovo. U početku sam pomislila "O ne, opet on o svojim tabletama, jointima i pijankama, neću to čitati, kaj je ovo, piše kao Knausgard, jel to novi trend u Norveškoj"
meni je Bekim izvrstan
Damir Karakaš, Sjećanje šume.
zbirka priča o odrastanju u Lici, gdje šuma igra glavnu ulogu, mračna, opasna, divlja, a opet neizbježno mjesto za boravak.
ljudi grubi i (više manje pritajeno) agresivni, medvjedi vrebaju.
ma krasna knjižica
Ivica Prtenjača: Tiho rušenje
Odličan Prtenjača i u ovoj knjižici.
Malo me smetalo što me atmosfera podsjećala na Brdo, koje mi je bilo besprijekorno.
Međutim, volim taj Prtenjačin nježno-poetski izričaj, pa čak i tu neku auru pomirenosti sa sudbinom i beznađa koja se provlači njegovim knjigama.
Meni se svidjelo.
je, baš je izvrsna!Damir Karakaš, Sjećanje šume.
zbirka priča o odrastanju u Lici, gdje šuma igra glavnu ulogu, mračna, opasna, divlja, a opet neizbježno mjesto za boravak.
ljudi grubi i (više manje pritajeno) agresivni, medvjedi vrebaju.
ma krasna knjižica
malo remek djelo
Sjećanje šume je fenomenalna knjiga!Damir Karakaš, Sjećanje šume.
zbirka priča o odrastanju u Lici, gdje šuma igra glavnu ulogu, mračna, opasna, divlja, a opet neizbježno mjesto za boravak.
ljudi grubi i (više manje pritajeno) agresivni, medvjedi vrebaju.
ma krasna knjižica
Naročito kako je majstorski opisao likove s kojima odrasta (tu mislim prije svega na oca) - onako, minimalistički, ali sve je rečeno. Svaka čast!
Čitam dvije knjige paralelno: doma, navečer Kjell Westo, Ovuda samo nekada hodali, o Helsinkiju, burnoj povijesti 20.st, tamošnjim događajima i o tome kako se sve odražavalo na obične ljude. Sviđa mi se stil pisanja, nepretenciozan i jednostavan no opet izravan. Malo me bune imena ulica i institucija, naravno, ali šibam dalje. Vidim da ima i Privid 1938., njegova knjiga, možda si i nju stavim na listu, ovisi o konačnom dojmu nakon ove.
Druga knjiga koji čitam je Guillaume Musso: Samo nebo zna, za 'pod marendom', i u autobusu na povratku s posla, malo mi je ljubić, vidjet ćemo za dalje jer sam tek počela
I završila sam obje knjige Svijeta bez kraja Kena Folletta napokon, ako volite Folletta preporuke, no definitivno mi je ipak najbolje njegova Pad divova trilogija. Najmoćnija.
Vrijeme swinga, Zadie Smith
Od njenih romana koje sam pročitala, ovaj se najlakše čita i na prvi pogled je najmanje ambiciozan. Prvi je koji je pripovijedan u prvom licu.
Donosi priču o prijateljstvu dviju djevojčica i o još nekim odnosima među ženama. Muškarci su ovdje manje bitni
Naravno da mi nakon 4 romana o jednom ženskom prijateljstvu Elene Ferrante, svi drugi slične teme moraju izgledati malo površno.
Radnja romana teče glatko, a Smith spretno upliće u taj sadržaj razne osvrte na suvremeno društvo: o položaju žene, o načinu na koji radimo danas, o nekim političkim pitanjima, o roditeljstvu, rasi, posljedicama kolonijalizma...
Stil je jednostavniji nego npr. u Londonu NW.
Sve u svemu, jako je to dobar roman koji nisam ispuštala iz ruku i sad znam da ću sigurno potražiti i njen sljedeći.
Ovo smo već komentirali. Točno tak je i meni bilo, ali knjiga mi se baš jako svidjela. Čula sam da je Privid još bolji. Možda je tanja_b čitala pa se javi.
Pravila pisanja postova
