 |
|||
Pisala sam već o Prividu 1938., mislim da sam ga ja i preporučivala. Izvrsna knjiga. Drugačija od "Ovuda smo nekada hodali", iako zahvaća neke slične teme (i slično razdoblje). Kompozicija vrhunska, čita se kao najnapetiji krimić, iako nije krimić.NanoiBeba prvotno napisa
Ako nekog zanima, napisala sam svojedobno i recenziju te knjige.
O, super! Privid 1938. mi je najbolja knjiga koju sam čitala u možda protekle 2 godine, sve u njoj me oduševilo, a ima toliko slojeva i sigurno ću joj se vratiti - pred kraj sam jurila kroz stranice jer nisam mogla dočekati što će biti i imam dojam da me vukla kao što te u SF-ovima crvotočine vuku prema naprijed, a krajolik šiba sa strane i ne možeš si pomoći - vjerojatno ću pročitati drugi put da malo detaljnije uživam u "krajoliku" tj. drugim stvarima osim što će biti.
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.10.2017. at 09:59
Lauren Groff: Sudbe i srdžbe
Najprije Angien prikaz
i MaleRibepreporučujem. roman o braku, u kojem protoganisti učitavaju jedan u drugoga svoje ideale. obrati su vrlo zanimljivi.
prijevod me u početku malo nervirao, poslije sam se navikla.
Sad ja.Pročitala Sudbe i srdžbe, roman je zanimljiv iako su mi likovi neuvjerljivi u potpunosti, a i brak mi se doima plastičnim. Možda su takvi umjetnički brakovi... natopljen je dramom, dramskim referencama, čak i nekom vrstom didaskalija u prvom dijelu, svidjelo mi se to jer referira na glavnog lika, Lotta. Mathilde nisam u potpunosti shvatila, čak mogu reći da mi nije tragična njena velika tragedija.
Isprva mi se knjiga jako sviđala. U drugoj polovici me nekoliko stvari, nekoliko puta iznenadilo. Knjiga se pretvorila u nešto drugo od onog što sam očekivala. Ti su obrati učinili da je bila jako zanimljiva, napetija nego u prvom dijelu, ali je zato karakterizacija likova izgubila na uvjerljivosti. Od nečeg stvarnog, svakodnevnog, pretvorila se u gotovo pa fantastiku. Mene je odbio taj spoj - stekla sam dojam da je književnici dosadio ozbiljan rad na romanu pa da se okrenula igri i ironiji i pozivanju na klasike. To mi je zasmrdjelo na postmodernizam pa sam onda i ja postala oprezna prema romanu. I takav rezerviran dojam mi je ostao na kraju.
Iskoristit ću priliku da još zalijepim rečenicu koja jest iz kritike ove knjige, ali mi se svidjela kao opće pravilo i podosta se slažem s njom jer se ne bojim spoilera:
a novel that can be truly “spoiled” by the summary of its plot is a novel that was already spoiled by that plot
Ne znam je li ovo mjesto na kojem se mogu preporuciti...a zapravo bi to bio nesto ala zivotopisi. Knjiga me se svojedobno bas dojmila..a mogla bi se dojmit jos nekog od nas ako medju nama ima nekog s lingvisitickim znanjima ili zainteresiranoscu za to. Radi se o knjizi 'Don't Sleep, There are Snakes' lingvista i krscanskog misionara Everetta kojeg je pokusaj savladavanja jezika jednog zabacenog amazonskog plemena ne bi li ih pokrstio dovela do toga da postavlja znak pitanja na mnoge lingvisticke teorije o tome sto je karakterteristika ljudskog jezika i opcenito poimanja svijeta. Vrlo je nekako...posteno pisana, na momente prestrucna, na momente duhovita al definitivno daje materijala za razmisljanje i nije samo literatura za lingviste.
Ovo super zvuči!
(nisam lingvist, ali rado povremeno pročitam ponešto vezano uz tu tematiku)
I meni zvuči fenomenalno! ina, imaš svoj primjerak?
Nazalost ne, posudila od frendice koja nema veze s lingvistikom (tehnicka struka) al ima jako siroke interese. Za one s Kindleovima pretpostavljam da je na eng. jednostavno dostupno. Zapravo..ovaj covjek (pokusava), s obzirom na iskustvo koje je dozivio, staviti u pitanje teoriju Chomskoga o univerzalnoj gramatici. A zivot s ovim plemenom mu je stavio u pitanje sve sto je znao i u sto je vjerovao, uz veliki oosbni 'trosak' u smislu gubitka odnosa...a svejedno je sretan sto je vidio i dozivio, stvarno jedan otvoren, radoznao i vedar duh.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.10.2017. at 11:11
Ajme ovo zvuči savršeno! I iz struke mi, a i iz ljudske znatiželje, da vidim kako je to prodirati u neke druge svjetove.
Pročitala Možda nebo zna, Musso. Tako, lagana je, mogla bih reći da ima zanimljivih obrata, ali nekako mi ukupan dojam nije dobar. Jednostavna je, ljubavna priča u pozadini, sudbonosni susret u New Yorku, a čini mi se da je pisac obratima htio pokazati umijeće pisanja, ali nekako, ne znam...odskače mi, ne ide... Kao kad 15 godišnjakinja stavi štikle, može naravno ali...nekako je pretjerano. Možda nisam trenutno u moodu za ljubiće.
Od Mussoa sam čitala jednu jedinu knjigu (ne sjećam se ni kako se zvala, ona koja je prva kod nas prevedena), i poslije više nikad. I ta jedna mi je bila dovoljna da zaključim da mi se autorov stil ne sviđa i da na njega nema smisla gubiti vrijeme
Moj brat ga je svojedobno koristio za vježbanje francuskog (čitao je u originalu), jer je jezik dosta jednostavan, pa eto, možda ipak neka ideja...
Erlend Loe: Vovo kamioni
Zgodno, premda, kako to obično biva kad je riječ o nastavcima, ovo mi je puno bljeđe od Dopplera.
Isti stil, čak u ovoj knjizi pomalo nategnutiji, s brojnim nepotrebnim ponavljanjima, ne znam...
Na kraju se naslućuje i treći nastavak: kako se Doppler vraća u Oslo, baš me zanima hoće li se pojaviti...
Vratila jučer u knjižnicu Ovuda smo nekada hodali, kad naletim na Privid 1968., posudit ću
I taman dok sam lutala među policama i tražila što ću dalje čitati, naletila sam na dragu frendicu, veliku knjigoljubilicu koja sada radi u glavnoj knjižnici u Ri, i na već odabranog Hoseinija (Tisuću žarkih sunaca) mi na pitanje da mi da preporuku za štivo, nestala - i vratila se za 2 minute s još 3 knjige koje je ona već čitala i koje su joj se svidjele i imaju njenu preporuku. Zanimljivo iskustvo, a la skrivena ponoćna premijera, samo literarna
Uglavnom, dok sam navečer došla doma, malo pojela, oko male...nisam ni stigla pregledati što mi je dala, bit će to zanimljiv vikend, čitalački.
Daniel Kehlman, "Trebao si otići"
odličan horor na samo 80-ak stranica
Ljudmila Ulicka: Iskreno vaš Šurik
Tek sam počela, ali imam osjećaj da će mi se baš dopasti
Slavenka Drakulic: Mileva Einstein: Teorija tuge. Snazna i potresna.
Dokopala sam se Amy i Isabelle, Elizabeth Strout (tangerina, ne moraš je više čuvati)
Kad sam krenula, više je nisam mogla ispustiti iz ruke. Nadam se da ću je danas uspjeti dovršiti da se konačno naspavam.
Karl-Markus Gauss: U šumi prijestolnica
Uživala sam otkrivajući nepoznato o poznatome.
Preporuke za one koji žele znati više!
Raskoš života, Michael Kumpfmüller
roman je Kafkina ljubavna priča, napisan na temelju stvarnih činjenica iz dnevnika, pisama i posljednjih Kafkinih tekstova pred smrt
lagan, nježan, simpatičan za pročitati, ali meni ništa posebno
Clara Uson: Kći istoka
Intrigantna tema, naročito jer se radi o nama poznatoj temi i akterima. Autorica je Španjolka, o ratu u Bosni nije imala dodatnih saznanja, ne poznaje ni jezik, međutim, vrlo se studiozno upustila u proučavanje materije za ovu knjigu i mogu reći da se radi o prilično uspjelom djelu (iako sam krenula čitati s određenom zadrškom).
Nije roman bez mana - recimo, psihološka motivacija glavne junakinje pomalo blijedi kako roman odmiče prema kraju. Možda je to zato jer drugi lik preuzima dominaciju u pripovijedanju (i to lik kojeg na početku romana nema - zato mi je trebalo neko vrijeme da povežem tko je to). Možda je autorica htjela zadržati određeni odmak prema samom tragičnom događaju (samoubojstvo). U dijelovima romana koji se vraćaju u povijest nisam uvijek mogla pronaći poveznicu sa sadašnjošću. Ali autorica je definitivno uspjela u uvjerljivom opisu slijepe ljubavi djeteta prema roditelju, i rušenja cijelog svijeta pri spoznaji istine.
Pročitala Khaled Hosseini: Tisuću žarkih sunaca. Predivan kao i uvijek, sentimentalan i nježan, iako piše o teškim temama kabulske povijesti. Zapravo me uvijek iznenadi kako te teške teme obavije takvom...ljupkošću, u nedostatku prikladnijeg izraza. Preporuka.
nakon nekoliko tjedana pročitala sam knjigu "optužena", slavenke drakulić.
ne znam kad sam zadnji put čitala nešto tako mučno da ne mogu preći više od stranicu, dvije u jednom danu.
Je, "Optužena" je baš teška knjiga. Ali meni su sve knjige Slavenke Drakulić (koje sam dosad čitala) mučne, očito joj je to karakteristika stila...
Pročitala u dva popodneva i Blue moon Damira Karakaša.
Izvrsno, čitljivo, duhovito, s primjesom zlokobnosti kako se roman bliži kraju (nagovještaj rata i promjene svega u životu glavnog lika). Taj sudar groteske i tragike mi se jako svidio. Prepoznala sam i neke motive iz "Sjećanja šume" (oca, u prvom reduotac je neponovljiv!). Uglavnom, preporučujem...
Isabelle Jarry: Moje je ime nečujno
Ovo mi je preporučila knjižničarka čiji se književni ukus dosta razlikuje od mog, ali uzela sam knjigu da ne ispadnem nepristojna.
Ispalo je da mi se knjiga svidjela.
Vrlo poetska pripovijest o nizu teških životnih situacija.
Lijepo i tužno istovremeno.
Što je to? O čemu?
je čitao tko?
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20170918
uzdam se u tanju
što je to? knjiga
o Milevi Enistein
o njenom teškom životu
Nisam
Što se tiče izbjegličke teme, čitala sam nedavno dulju reportažu (objavljenu kao knjigu) njemačkog novinara Wolfganga Bauera "Preko mora - Sirijci bježe u Europu". Vrlo konkretno, jako i dojmljivo. Nije umjetničko djelo, ali je vrijedan dokument.
Vrijedi pročitati, ali knjiga je teška i žalosna: http://www.mvinfo.hr/knjiga/11449/mi...n-teorija-tuge
bar smo o njoj dosta pisali...što je to? knjiga
o Milevi Enistein
o njenom teškom životu
Ma jesmo, ali dok smo mi to čitali i o tome pisali, zutaminuta je rodila drugo dijete pa joj je promaklo.
ma ja samo malo žutu zezam
Koštani satovi
malo ludila koje me smete na trenutak - dva, ali nekako se uvijek probije dobar osjećaj koji me drži za dalje...
u međuvremenu čitam i neke laganice na engleskom, npr. Sherlocka (The Sign of the Four, The Hound of the Baskervilles) i baš mi dobro dođu uz jutarnju kavu
Stig Dagerman, Noćne igre
Zbirka priča koja me se jako dojmila. Jezik skroz bazičan i jednostavan, ali sve kaže. Nema tu nikakvog optimizma, ali opet ima duhovitosti i nade, u tome me podsjetila i na našeg Karakaša. Preporučujem!
Evo i ove - Ako ikad, Aleksandra Orlić.
zvučala mi je vrlo obećavajuće prema opisu na linku, no toliko mi je način pisanja bio naporan i pretenciozan da je to jedna od rijetkih knjiga od koje sam odustala nakon 30-ak strana.
Malo se odmarala uz krimiće Larsa Keplera. Zadnje od njega (njih) pročitala Hipnotizera. Sviđaju mi se krimići tog švedskog para.
Prije toga Vinogradara - Noah Gordon. 2. sin koji nema pravo nasljedstva odlazi u vojsku. Vojna obuka loše završava, biva upleten u politička previranja te bježi u Francusku gdje radi kod iskusnog vinogradara. Vraća se u rodnu Kataloniju te posvećuje radu u vinogradu. Radnja se odvija u Kataloniji krajem 19. st. Dopala mi se jer volim zemlju i razumijem ljubav prema njoj, rad u vinogradu, podizanje biljaka i iščekivanje uspješne godine...
Sad čitam Ciganin, al najljepši - Kristian Novak. Hvala Emily!!!Ak ne prije, očekujem ga vratiti na Božićnom partiju!
Napokon završila Ispovijedam. Pravi izazov, i volumenom, ali i vrlo zahtjevnom tehnikom pripovijedanja. Mučila sam se, moram priznati, i čak ni sad mi nisu jasni neki dijelovi (primjerice, onaj s arapskim likovima ne mogu smjestiti u slagalicu nikako), no ustrajala sam jer je sama priča fenomenalna, a Adria lik s kojim se odmah zbližiš. Od mnoštva preokreta, zagonetaka i misterija, najviše me je iznenadio potez prijatelja Bernata pred kraj. Iako je motivacija jasna, i Cabre je poduzeo sve da je razradi, ipak nisam to očekivala.
Procitala H. Murakami: O cemu govorim kad govorim o trcanju. Ok mi je knjiga. Al puno mi se vise svidjaju njegovi romani.
Colleen McCullough: Dodir
Ne bih izabrala ovu knjigu da nije bila preporuka Zlatka Crnkovića. Kako su mi druge na popisu bile odlične, ipak sam se odlučila. Mislila sam da nisam ništa njeno čitala, ali onda sam shvatila da sam pročitala čak 3: Ptice umiru pjevajući, Tim i Drugo ime za ljubav. Sve iz biblioteke Hit. Te su knjige čitale moja mama i njezine sestre pa sam i ja u kasnom djetinjstvu upala u taj knjižni klub.
Ovo je povijesni roman koji klizi u ljubić. Pomno je istražena materija i dijelovi su jako dobro napisani. Neki dijelovi su naivni, plitki i tad sam pomišljala da se ostavim čitanja, ali kasnije bi krenulo lakše pa sam tako pročitala do kraja. Nije mi žao. Iako se ne bih usudila preporučiti je, ukupan dojam mi je bio ugodno čitanje.
Mami ću je preporučiti, u ime starih simpatija
Sad si mene podsjetila - u mladosti mi je omiljena bila njena knjiga Dame iz Missalonghija http://kiratka.voxxyz.com/dame-iz-mi...en-mccullough/Colleen McCullough: Dodir
Ne bih izabrala ovu knjigu da nije bila preporuka Zlatka Crnkovića. Kako su mi druge na popisu bile odlične, ipak sam se odlučila. Mislila sam da nisam ništa njeno čitala, ali onda sam shvatila da sam pročitala čak 3: Ptice umiru pjevajući, Tim i Drugo ime za ljubav. Sve iz biblioteke Hit. Te su knjige čitale moja mama i njezine sestre pa sam i ja u kasnom djetinjstvu upala u taj knjižni klub.
Ovo je povijesni roman koji klizi u ljubić. Pomno je istražena materija i dijelovi su jako dobro napisani. Neki dijelovi su naivni, plitki i tad sam pomišljala da se ostavim čitanja, ali kasnije bi krenulo lakše pa sam tako pročitala do kraja. Nije mi žao. Iako se ne bih usudila preporučiti je, ukupan dojam mi je bio ugodno čitanje.
Mami ću je preporučiti, u ime starih simpatija
Dooosta kasnije (ali i to je bilo prije 20 godina) sam naletjela na originale njene serije o starom Rimu i to mi je bilo super (The First Man in Rome, THe Grass Crown... ne znam dalje napamet, o Cezaru). Baš mi je to bilo dobri i silno me se dojmilo koliko je truda bilo uloženo u istraživanje - glossary je bio odličan, unutra crtež rimske toge i način kako se ona odijeva, pa kojekakve cvebe iz starorimskog života....
Prošlog ljeta prevedeno je nešto od toga na hrvatski i pojavilo se kod nas. Probala sam čitati, ali nije mi išlo. Eh, sad, ne znam je li prijevod krivac ili sam ja ostarila... Bit će da je ovo drugo.
Andrija Škare, Društvene igre
Za autora sam čula da se bavio pisanjem još dok je bio gimnazijalac, ali dosad nisam ništa njegovo čitala. Ovo mu je najnovija zbirka priča, ulov s prošlotjednog Interlibera. Mislila sam da se radi o početničkim pokušajima, a kad tamo... ostala sam ugodno iznenađena. Mahom su to urbane priče o mladim i malo manje mladim ljudima, koji se moraju suočiti s "odraslim" životom što često znači i gubitak mladenačkih iluzija, radilo se pritom "samo" o nesanici ("Bit će ovo duga noć"), prisilnom ostanku u vezi s bivšom curom ("Plan za oboje") ili poslu bez smisla, ali koji stvara iluziju sređenijeg života ("Moralo je jednom izaći"). Pojedini motivi provlače se i između različitih priča, a osobito je duhovito upleten motiv natpisa na zagrebačkom željezničkom mostu, pa čak i zagrebački gradonačelnik
Uglavnom, knjiga kao stvorena za generaciju od cca 20 do 40 godina, ali može i za starije - ja sam dokaz
Pročitala sam svoju prvu Agathu Christie - Božić Herculea Poirota. Moj sin sad reda njene knjige pa sam se onda i ja poslužila.
Sve češće izmjenjujemo knjige, što prije nisam mogla jer mi je većina knjiga za djecu i mlade danas nečitljiva.
Inače sam tužna što nisam zapisivala koje sam sve knjige čitala dok sam odrastala (pa ja sad umjesto djece zapisujem njihove). I onda sam nekidan našla nešto slično popisu - u jednoj sam knjizi biblioteke Vjeverica označivala plusićima koje sam knjige pročitala - sjećate se da je na kraju svake knjige bio otisnut popis dotad izašlih u biblioteci. Očekivala sam tko zna kakvu iluminaciju od prisjećanja, ali zapravo mi većina tih naslova ništa ne znači. Sjećam se samo onih kojih sam se sjećala i bez popisa
Jedino se ne sjećam kako su se zvale knjige Anđelke Martić u kojima je opisivala ljeta provedena kod bake i djeda u Zagorju, a bile su mi divna onda. Doduše, pitanje je bih li ih i našla sada jer ona više nije rado tiskan pisac.
Šašavi dan? Jedino se te sjećam, da donekle odgovara opisu.
Inače, postala sam malo opreznija s prisjećanjima na davno pročitane knjige, jer se i moj odnos prema tim knjigama s godinama mijenja, a da toga nisam ni svjesna. Nedavno sam tako ponovo uzela čitati "Malostranske pripovijesti" Jana Nerude, knjige koju sam oduševljeno čitala dok sam bila na faksu. Sad mi je bila naprosto - dosadna. Slično sam doživjela i pri ponovnom pokušaju čitanja Forsterove "Sobe s pogledom". A neke druge knjige su mi pak u ponovnom čitanju otkrile potpuno novu dimenziju (npr. Buddenbrookovi).
Sindrom Hesse
Ja sam baš nedavno kod mame pronašla svoju omiljenu knjigu Anđelke Martić - Proljeće, mama i ja, to je zbirka pripovjedaka sa ilustracijama koje su mi bile divne. (nažalost prilično sam pošarala tu knjigu)
Philippa Gregory: The King's Curse - kojom se vraca na Henrika VIII, preporuke.
I ne sjecam se jesam li vec spomenula: S. Chbosky, The Perks of being a Wallflower - mislim da cu pricekati jos godinu-dvije i onda ju dati mojoj curki. Odlicna.
Ja sam jako voljela njenu Djedica pricalo i carobni vrutak.
ja sam na samom kraju Napuljske tetralogije. Ferrante me upropastila za druge knjige barem na neko vrijeme. Uopće ne mogu zamisliti da uzmem nešto u ruke. Čeka me Knausgardov 4.dio na polici, a ja uopće ne mogu zamisliti da imam strpljenja za tog kmečavca.
mislim da me nikada nije niti jedno dijelo toliko emocionalno doseglo, uopće ne mogu sročiti što osjećam, osim što obožavam Lilu i Lenu i sada na kraju imam osjećaj gubitka- kao da završetkom dijela ja gubim prijateljice.
čudno.
iduće ljeto planiram u Napulj i Ischiu.
Kad je ovog ljeta bio potres na Ischiji, ja se uhvatila za glavu i jaučem, a nitko oko mene nije za Ischiju ni čuo
omg a ja kupila (kupila!) treću knjigu za Kindle na Amazonu nakon što sam prve dvije kao svaki pošteni građanin pronašla na crno, i sad mi ju se uopće ne čita, nekako mi je totalno dosadila.
Pravila pisanja postova
