Što čitate 3.

[Forka]

Prije nego sam čitala "Godinu pijetla", prije cca 2 godine, gledala sam razgovor s autoricom u sklopu neke TV-emisije (inače, Tereza Boučkova kći je disidentskog pisca Pavela Kohouta). Sjećam se da su me i taj intervju, i sama knjiga koju sam kasnije čitala, prilično uzrujali. Boučkova je u tom intervjuu djelovala vrlo smireno (nimalo nadr*ano kako možda djeluje iz knjige ), ali zapravo sam stekla dojam da nije mogla držati situaciju s djecom pod kontrolom? Fascinirala me njezina iskrenost, snaga da do te mjere ogoli vlastiti život, i nisam imala dojam da samu sebe pokušava obraniti ili zaštititi od osude okoline. Ono što sam joj ipak zamjerala je način pisanja knjige koja mi je ostavila prilično konfuzan dojam, znatno lošiji nego što je bio intervju. Kao da je u knjigu htjela natrpati sve što joj je palo na pamet, a posljedica je gubitak jasnoće misli i pripovijedanja.
Tema je zapravo vrlo teška i dan-danas, kad razmišljam o toj knjizi, ne mogu donijeti konačan zaključak ni o autorici ni o njezinim odgojnim postupcima. Vjerujem da je stvarno radila kako je bila uvjerena da je najbolje. A što je na kraju bilo uzrokom toga da joj dva posvojena sina postanu delinkventi, nemoguće je zaključiti ovako sa strane, samo čitajući njezinu knjigu. Vjerojatno bi trebalo znati i nešto više.

Nažalost, nisam upratila taj razgovor, a knjiga mi je ostavila dojam kakav sam već navela gore...
Naravno, radila je onako kako je vjerojatno najbolje mogla, i to se u knjizi jasno daje do znanja, isto kao i njen opetovani vapaj da ne može više to izdržati...
Vjerujem da joj nije bilo lako, ne znam ni sama kako bih se ja snašla u takvoj situaciji, možda još gore od nje ...

[tanja_b]

Nažalost, nisam upratila taj razgovor, a knjiga mi je ostavila dojam kakav sam već navela gore...
Naravno, radila je onako kako je vjerojatno najbolje mogla, i to se u knjizi jasno daje do znanja, isto kao i njen opetovani vapaj da ne može više to izdržati...
Vjerujem da joj nije bilo lako, ne znam ni sama kako bih se ja snašla u takvoj situaciji, možda još gore od nje ...

Nije ni mene knjiga pretjerano oduševila, iz razloga koji sam navela u prethodnom postu.
Ali ipak mislim da bi bilo šteta tu knjigu promatrati samo kao frustracije nadr*ane žene, jer je riječ o vrlo ozbiljnoj i teškoj tematici koja potiče na razmišljanje. Na mene je ova knjiga ostavila vrlo jaki dojam, jači nego većina knjiga koje pročitam kroz godinu, pa mi samo prođu kroz glavu i u nekom trenutku ih zaboravim.

[tanja_b]

Jučer sam dovršila novu Elizabeth Strout, "Olive, iznova".
Mislim da se ta knjiga već spominjala na ovoj temi. U svakom slučaju, kome se svidjela "Olive Kitteridge", svidjet će se i nastavak, a kome nije, bolje neka ni ne započinje s "Olive, iznova" jer će mu Olive ići na živce još više nego u prvoj knjizi
Rekla bih da je ovaj roman savršen prikaz starenja, mjestimice bolno uvjerljiv. Podsjećao me povremeno na Drakulićkinu "Nevidljivu ženu" (samo po tematici, Olive je izgledom daleko od nevidljivosti )
Kao i u prvoj knjizi, radi se o rahlo povezanim duljim poglavljima koja se mogu čitati i zasebno, ali u cjelini čine nešto nalik romanu. Poznavanje prve knjige nije uvjet, ali bolje je čitati ih po redu jer neki dijelovi iz prve knjige dobivaju potpuno objašnjenje u drugoj.
Kao zanimljiv detalj spomenut ću da je Elizabeth Strout u ovu knjigu vješto uspjela uplesti i likove iz svojeg prvog romana, "Amy i Isabelle" vrlo diskretno, doduše, tako da tko nije čitao taj roman, neće ni primijetiti poveznicu s njim i neće mu nedostajati.
Nisu mi sva poglavlja bila jednako dojmljiva, ali u cjelini mi se jako svidjelo. Neki dijelovi su me ostavili doslovno bez daha. Vjerojatno ću se još vraćati ovoj knjizi.

[Forka]

Uh, Stroutovu još nisam ni načela, a jedva čekam

[ina33]

Jučer sam dovršila novu Elizabeth Strout, "Olive, iznova".
Mislim da se ta knjiga već spominjala na ovoj temi. U svakom slučaju, kome se svidjela "Olive Kitteridge", svidjet će se i nastavak, a kome nije, bolje neka ni ne započinje s "Olive, iznova" jer će mu Olive ići na živce još više nego u prvoj knjizi
Rekla bih da je ovaj roman savršen prikaz starenja, mjestimice bolno uvjerljiv. Podsjećao me povremeno na Drakulićkinu "Nevidljivu ženu" (samo po tematici, Olive je izgledom daleko od nevidljivosti )
Kao i u prvoj knjizi, radi se o rahlo povezanim duljim poglavljima koja se mogu čitati i zasebno, ali u cjelini čine nešto nalik romanu. Poznavanje prve knjige nije uvjet, ali bolje je čitati ih po redu jer neki dijelovi iz prve knjige dobivaju potpuno objašnjenje u drugoj.
Kao zanimljiv detalj spomenut ću da je Elizabeth Strout u ovu knjigu vješto uspjela uplesti i likove iz svojeg prvog romana, "Amy i Isabelle" vrlo diskretno, doduše, tako da tko nije čitao taj roman, neće ni primijetiti poveznicu s njim i neće mu nedostajati.
Nisu mi sva poglavlja bila jednako dojmljiva, ali u cjelini mi se jako svidjelo. Neki dijelovi su me ostavili doslovno bez daha. Vjerojatno ću se još vraćati ovoj knjizi.

Ja sam spomenula, i usporedbu s drakulic. Radje sto puta Olive, nego Nevidljiva zena, kad ostarim . Nisam skuzila poveznicu s Amy i Isabelle koju sam citala davno. Olive je meni uvjerljiva, zivotna, Nevidljiva zena tragican lik neke opere.

Zanimljiv intervju s Elenom Ferrante, na sve se osvrce, novi roman, Genijalnu prijateljicu, Napulj, 'zensko pismo', zanimljiva je i struktura i kvaliteta intervjua jer su pitanja pstavljali medjunarodni nakladnici i prrvoditelji pa su pametna/znalacka:

https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...-mane-15016113

[tanja_b]

Radje sto puta Olive, nego Nevidljiva zena, kad ostarim .

Čuj, Olive je ipak dobrostojeća umirovljenica u SAD koja može imati i lijepu starost Drakulićka je bliže našoj stvarnosti koja zbilja nije ružičasta, a naročito ne za stare.

[ina33]

Nema sanse da bi Drakulicka tako opisala i americku ili svedsku (koja joj je bliza) starost. Mislim da je ona po svojoj fin. situaciji bliza Olive, nego nekoj hrv Nevidljivoj zeni. Olive je americka uciteljica, a Slavenka sveuc profa, i mislim da zive u kuci u Svedskoj i da joj suprug nije bez sredstava, tako da mislim da se ne radi o tome.

[ina33]

Moja sveki je blize Olive, moja pok mama Nevidljiva (obje u Hrv). Radi se o individualnoj percepciji i reakciji na starenje.

[chesil]

Zanimljiv intervju s Elenom Ferrante, na sve se osvrce, novi roman, Genijalnu prijateljicu, Napulj, 'zensko pismo', zanimljiva je i struktura i kvaliteta intervjua jer su pitanja pstavljali medjunarodni nakladnici i prrvoditelji pa su pametna/znalacka:

https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...-mane-15016113

Jako mi je zanimljiv odgovor o muškim likovima i načinu na koji se muškarci odnose prema ženama u stvarnosti. Kao i odgovor o "muškom jeziku" na kojem su osuđene pisati i žene dok ne reinventiraju povijest svega.

A tek pitanje o tome zašto je čitaju isključivo žene pa odgovor da se muškim piscima i njihovom iskustvu pripisuje univerzalnost, a ženama ekskluzivnost. Nema boljeg dokaza o tome da nismo ravnopravne.
Znate li vi ijednog muškarca u RL da je uopće pročitao Ferrante, a ako i je, da je išta razumio, ili pak da mu se svidjelo?
Ferrantina feministička pozicija je toliko jaka i središnji dio njezinog cjelokupnog opusa da mi je zbilja nevjerojatno da bi itko mogao pomisliti da se iza pseudonima krije muškarac.

[tangerina]

Ajme..
prije par godina jedan frend me pitao za preporuku za neku dobru noviju literaturu, da nije odavno nešto dobro čitao, sad je na godišnjem.. i ja preporučim Ferrante. I on dok smo pričali pošalje upit nekom svom "prijatelju koji se razumije u književnost" i prijatelj mu odgovori "ma to ti je neka ženska limunada chick lit". Ovaj je naravno odmah otpisao jer ako to mudri prijatelj kaže.. Mislim da se mogla vidit para koja mi je krenula iz ušiju..
Čitala sam davno nekin intervju sa Ferrante gdje je ona objasnila zašto je namjerno stavila onakve covere na engleska izdanja, bila sam dotad zbunjena dosta njima jer nisu uopće povezani sa sadržajem, ali ona se ustvari igrala upravo s tom automatskom kategorizacijom "ženske" literature kao inferiorne, točno na tog prijatelja moga prijatelja ona je i mislila, tj taj tip

[Peterlin]

Ja sam slučajno u knjižnici nabasala na knjigu Laure Restrepo - Bunilo https://knjigesumojsvijet.com/2018/1...strepo-bunilo/

Baš sam se namučila čitajući, a to stvarno nije knjiga kojoj je dovoljno jedno čitanje. Podsjetilo me na Sto godina samoće - još jedna od knjiga kojima se čovjek vraća.

Ne sjećam se je li već netko ovdje pisao o ovoj knjizi, ali vrijedna je truda uloženog u čitanje, koje je meni bilo kao probijanje kroz prašumu. Jedva sam pohvatala konce, a sigurna sam da nisam uspjela iščitati ni polovinu onoga što unutra piše. Nemojte me tražiti da prepričam sadržaj, ne bih bila u stanju, iako sam stalono držala mobitel kraj sebe i zavirivala na internet tražeći poveznice na određene pojmove...

Knjiga je u osnovi priča o Pablu Escobaru i desetljećima njegove vladavine u Kolumbiji, ali više govori o mračnom stanju duha u koje zapadaju građani svih slojeva u takvim okolnostima. Ne znam lijepo sročiti kritiku, ali dojmilo me se na nekoj razini koja je ispod racionalne. Ne mogu se odlučiti hoću li je nabaviti da mogu posegnuti za njom kad poželim ili se bolje okaniti te ideje. Odlučit ću se do Interlibera, pa ako tamo nabasam na nju - možda ipak...

A sad moram posuditi nešto manje zahtjevno, neki petparački krimić za opuštanje.

[sasa]

MM je procitao cijelu Ferranticu. Potpuno ga je pomela. A znam ih jos nekoliko. Ferrante nevjerovatno precizno ukazuje na sve zamke patrijarhata, i kroz romane i kroz intervjue, i slazem se da osoba koja ima tzv “slijepu pjegu” i ne prepoznaje/ priznaje patrijarhat kao duboko diskriminiarjuci i problematican sustav mora imati teskoca u razumijevanju romana.
Ja danas krecem sa novom Ferranticom. Jako se veselim. Kao i predstavi koju ce postaviti Magelli u HNK prema Genijalnoj prijateljici. Od ljetnog bih stiva izdvojila Emmu Straub- Modern lovers. Roman na sarmantan (pa i staromodan) nacin opisuje stare i nove ljubavi, ne nuzno romanticne, preslagivanja u dugogodisnjim brakovima i prijateljstvima, sve kroz scenu NYC i Brooklyna. Lijepo mi je sjeo, gorko slatko, obzirom da sam i sama ovo ljeto nekako oplakivala NYC kakav je bio i kakvog sam, srecom, imala priliku vidjeti. Nije osobito originalan, no fino se cita i lisen je patetike i povremene, meni osobno neuvjerljive emotivne analize- na kakvu se moglo naletiti u Normal people- koju sam citala proslo ljeto.

[Jurana]

Diane Setterfield: Trinaesta priča

Ovo sam uzela kao odmor od nekih ozbiljnijih štiva i pokazala se kao dobar izbor jer nije jedna od onih koje te na kraju umore svojom plitkoćom. Roman je gotički triler i kao takav vrlo pitak, ali ima i dodanu vrijednost: naime, on je ljubavno pismo knjigama, čitanju i pripovijedanju, a osobito je posvećen Jane Eyre, koja ni meni nije mrska. Jezično-stilski je izvrsna - rečenice koje izgovara glavna junakinja su vrlo uvjerljive - točno sam mogla zamisliti kako ih izgovara Olivia Coleman koja je u filmu glumi. A ne govore svi likovi isto, što također cijenim.



Diane Setterfield: Bila jednom jedna rijeka

Nastavila sam s istom autoricom i naišla na knjigu drukčije strukture, ali istog cilja, a taj je bio ispričati moćnu priču. Ova se ne naslanja na Bronte, već više na Dickensa. Osjeća se da je književnica u ovoj knjizi zrelija, a i manje ozbiljna pa i opuštenija. U čitanju ovog djela uživat će onaj tko može prihvatiti dogovor s pripovjedačem - ovo je ovakva priča, s ovakvim likovima, sve se prikazuje provučeno kroz filter pripovijedanja, neprirodno.
S ovom knjigom sam sad skupila cijelu skupinicu neoviktorijanskih romana koje su napisale britanske autorice (a ja kao ne volim postmodernizam): A. S. Byatt, Sarah Waters, Sarah Perry, Diane Setterfield. A šta ću kad volim roman 19. stoljeća.



Lize Spit: Rastapanje

Odmah napominjem da ovo nije preporuka za knjigu jer ne želim da me se kasnije proziva zbog potresnog i šokantnog sadržaja. Međutim, ne mogu poreći da knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku, a ni stati čitati ni kad mi je postalo sasvim jasno da će biti poremećeno. Dobro je napisano, dobro pogođena atmosfera belgijskog ljeta na selu (kako sam mogla zamisliti, nisam stvarno doživjela), ali jako, jako tužno. Zapravo, najviše se pitam zašto je autorica izabrala ovu temu jer mi se više čini kao mentalna igrarija, nego nešto doživljeno. Ne bih voljela ikad saznati da je zaista doživljeno.

[ina33]

Znam 1 muskarca koji se raspitivao za Ferrante, ne znam nijednog koji ju je stvarno citao. Doduse, ne znam nijednog muskog koji cita ovoliko ko mi i ovo sto mi tu na topicu, tako da je meni svijet muskih citatelja beletristike (a da nisu profesionalni citatelji il knjizevnici pa pisu svoje dojmove za 30 top knjiga ovo ljeto - il neko ko konzumira Dan Browna il Hobite) - misterija. Na plazi svaka 2. zena neku knjigu ima nisam primijetila za muske (bice se manje suncaju ?)

[ina33]

I taj jedan vjer nema, kako je to sasa super nazvala, 'slijepu pjegu' za patrijarhat jer je sciolog i vjer. feminist

[betty blue]

Znam 1 muskarca koji se raspitivao za Ferrante, ne znam nijednog koji ju je stvarno citao. Doduse, ne znam nijednog muskog koji cita ovoliko ko mi i ovo sto mi tu na topicu, tako da je meni svijet muskih citatelja beletristike (a da nisu profesionalni citatelji il knjizevnici pa pisu svoje dojmove za 30 top knjiga ovo ljeto - il neko ko konzumira Dan Browna il Hobite) - misterija. Na plazi svaka 2. zena neku knjigu ima nisam primijetila za muske (bice se manje suncaju ?)

ja isto ne poznajem nijednog odraslog muškarca koji čita beletristiku, s izuzetkom sašinog muža.
MM čita samo stručnu literaturu. Moj otac vjerske knjige, povijesne knjige. Braća ne čitaju. Na poslu čak rijetko koja žena čita beletristiku.
Općenito, moj dojam je da se beletristika jako malo čita, pa se uvijek čudim kako se to isplati biti pisac u Hrvatskoj Jasno mi je da moj bubble nije reprezentativan, jer me u to uvjeravaju Knjižnice grada Zagreba i nedostupnost pojedinih naslova.

Inače, mužu sam rekla neki dan da kad već neće čitati beletristiku, treba pročitati barem Knjigu o jugu koja me ovo ljeto oduševila.

[NanoiBeba]

Evo, MM čita.

I inače on puno čita. I nije mu to struka. FEREovac je. Istina netipični

[betty blue]

i sad kad razmišljam u kontekstu onoga navedenoga u intervjuu sa Ferrante, kako književnošću dominira "muško pismo", a uzevši u obzir kako žene ipak više čitaju fikciju nego muškarci, pitam se zašto dopuštamo tu dominaciju i oblikovanje pogleda na svijet.

Na redditu postoji cijeli subreddit koji se zove Men writing women sa super sprdnjom na račun načina na koji muškarci opisuju žene (ili misle da imaju pojma kako žene misle), npr: https://www.reddit.com/r/menwritingw...now_how_it_is/

A dok sam čitala Ferrante, bila sam uvjerena da je knjige napisala žena, mislim da muškarac ne može tako autentično pisati o ženama. Mislim da ni dobar dio žena ne može tako pisati o ženama baš zato jer im je pogled obojan "muškim pismom".

[jennifer_gentle]

Jel vec izasla kod nas nova ferrantica?

Mm isto cita beletristiku, ali cesce cita neke biografije i to najvise glazbenika dok mene to bas i ne zanima.

Ne godisnjem je procitao novog mitchella, a ja se jos dvoumim da li da cekam hr prijevod.

[betty blue]

mislim da sutra izlazi Ferrante

[betty blue]

baš skrolam tim subredditom, ap naiđoh na ovaj biser Sidneya Sheldona kojeg sam obožavala čitati u ranim teen godinama:

https://www.reddit.com/r/menwritingw...notices_about/




OMG, trebala bih ponovno neke knjige pročitati, mislim da bi se svašta pronašlo

[betty blue]

i evo dva zanimljiva članka, jedan o ženama kao dominantnim čitačima fikcije: https://www.theguardian.com/books/20...n-helen-taylor

i drugi o vezi između empatije i čitanja fikcije https://www.discovermagazine.com/min...-understanding

[ina33]

Super zanimljivi linkovi, hvala!

[Peterlin]

ja isto ne poznajem nijednog odraslog muškarca koji čita beletristiku, s izuzetkom sašinog muža.
MM čita samo stručnu literaturu. Moj otac vjerske knjige, povijesne knjige. Braća ne čitaju. Na poslu čak rijetko koja žena čita beletristiku.
Općenito, moj dojam je da se beletristika jako malo čita, pa se uvijek čudim kako se to isplati biti pisac u Hrvatskoj Jasno mi je da moj bubble nije reprezentativan, jer me u to uvjeravaju Knjižnice grada Zagreba i nedostupnost pojedinih naslova.

Inače, mužu sam rekla neki dan da kad već neće čitati beletristiku, treba pročitati barem Knjigu o jugu koja me ovo ljeto oduševila.

Zapravo, slažem se... Muška populacija oko mene čita publicistiku i sf, stručnu literaturu i to je otprilike to. Moj bratić ima malo širi dijapazon, pa ću ga baš pitati za Ferrante, ali mene nije oduševila toliko kao ekipu ovdje. Moram joj dati još jednu šansu. To mi se dogodilo i s Franzenom, nije mi legao na prvu nego tek nakon drugog ili čak trećeg pokušaja. Ferrante mi možda ne paše upravo zbog mog načina razmišljanja koji nije feministički. Nisam protiv, ali ni za, ne znam kako to opisati... Od ženskih prava više me zanimaju ljudska prava. Sorry na offt, pokušavam sama sebi objasniti što mi se nije dopalo kod Ferrante.

[angelina1505]

Ja sam pročitala novu ferranticu i ta mi je najbolja poslije tetralogije. Ostale mi bome i nisu nešto.

Spremam se i u HNK na predstavu naravno.

A rekoh bas da upitam sto vam muževi čitaju, dajte par dobrih, ne mora biti beletristika. Moj stalno kreće pa stane. Voli politicke, povijesne, ali može i krimić i tako to.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[ina33]

SF (sve manje), stripove (al ne ove ala Maus, nego eskapizam), ruske klasike apsurda za nasmijat se, Hobbit romane, Jacka Londona nekoc davno, al uglavno iskljucivo strucnu literaturu, na Audibleu grme knjige o menadzmentu, Agile ono, Lean ovo, jednu takvu su citali neki redneck marinci, nepodnosljivo ). Dok tako grmi Win the Corporate Battle, ja na slusalice De Bauovoire The Seconf Sex. Ono...karikarura oprecnosti iz linkova bettynih clanaka.

[chesil]

Meni su svi Ferrantini likovi odbojni, Italiju i njezinu povijest jako slabo poznajem. Nema tu puno poistovjećivanja. No, način na koji Ferrante piše mi je nevjerojatan. Usisivač moje pažnje.

A sad offtopic.
Što se ženskih prava tiče, ja sam tek prije nekoliko godina osvijestila što je to feminizam. I da sam svim svojim bićem feministica. Nije to bilo lako shvatiti. Na podsvjesnoj razini sam oduvijek odbijala glumiti žensku ulogu u društvu, od oblačenja, komunikacije, flertanja itd. Ali, nisam shvaćala paradigmu.
Puno mi je u osvješćivanju pomogao portal muf.com.hr, podebno posvećen djevojaštvu, tj. girlhood.

Kako sam pasionirani fan indie glazbe, poseban eyeopener bila je diskusija o seksizmu u glazbi nakon koncerta Cigarettes after sex (koje, nota bene, uopće ne slušam).

Evo i linkova:

"Muška" kritika
https://ravnododna.com/cigarettes-af...za-mlade-dame/

"Ženski" odgovor
https://www.h-alter.org/vijesti/slatki-mali-kriticari

"Muška" kritika
https://ravnododna.com/cigarete-poslije-koitusa/

"Ženski" odgovor
https://muf.com.hr/2017/07/05/sitni-...i-zlonamjerni/

Btw, betty blue, hvala na linkovima.
Reći ću samo da je pogled na profil čitatelja te samo čitanje jako anglosaksonski. U Francuskoj, primjerice, to već nije tako. Čitaju svi svugdje.
Kod nas pak, hm... muškarci oko mene čitaju uglavnom stručnu literaturu, zatim publicistiku, a oni koji vole fikciju čitaju fantasy i sf.

[jennifer_gentle]

Ja sam se u Parizu iznenadila koliko se tamo cita na javnim mjestima. Ono u metrou, po klupama, na ulici... i muski i zenski, stari i mladi, svih profila. Bas mi je to bilo lijepo za vidjeti.

[Peterlin]

Ja sam pročitala novu ferranticu i ta mi je najbolja poslije tetralogije. Ostale mi bome i nisu nešto.

Spremam se i u HNK na predstavu naravno.

A rekoh bas da upitam sto vam muževi čitaju, dajte par dobrih, ne mora biti beletristika. Moj stalno kreće pa stane. Voli politicke, povijesne, ali može i krimić i tako to.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Od krimića zadnji je bio Dobri detektiv, autor John McMahon. Prije toga Paul Finch - Stranac u noći i još jedna, ne mogu se sjetiti naslova.

Osim toga neki dan sam s muškim osobama razgovarala o tome, pa sam dobila preporuku za Cercasovu knjigu Prevarant. Moram to posuditi, a cini mi se da bi se dopalo i mmu, on voli povijesno utemeljenu literaturu.

Druga knjiga je bila Čovjek zvan Oove, o kojoj je ovdje bilo diskusije.

Dovukla sam iz knjižnice i knjigu Bijes (autor Nicola Lagioia) i ta mi se čini prikladnom i za mušku populaciju, ali tek sam na početku. Nemam još jasan stav.

[tanja_b]

pa sam dobila preporuku za Cercasovu knjigu Prevarant. Moram to posuditi, a cini mi se da bi se dopalo i mmu, on voli povijesno utemeljenu literaturu.

Prevaranta nisam čitala, ali jako dobar je zadnji Cercasov roman "Vladar sjena", koji upravo povezuje osobni (obiteljski) i povijesni moment.

[NanoiBeba]

Uspjela si ju dobit u knjižnici?

[tanja_b]

Uspjela si ju dobit u knjižnici?

Pitaš za Vladara sjena? Da, ima ga u knjižnicama, nije problem doći do knjige.

[Peterlin]

Uspjela si ju dobit u knjižnici?

Vidjela na kgz katalogu da u mojoj knjižnici imaju Prevaranta slobodnog za posudbu, a za Vladara sjena nisam provjeravala. Budem i to... Nespretno mi je s mobitela.

[NanoiBeba]

Pitaš za Vladara sjena? Da, ima ga u knjižnicama, nije problem doći do knjige.

Da. Ma njegovi naslovi su mi se svi zbrkali. Nešto sam čitala, nešto ne. To je ova najnovija?

Imam još ljetnih zaostataka, pa nisam ni gledala stranicu KGZa

[ina33]

Procitala sam "Molim te, pazi na mamu" juznokorejske autorice Kyung-sook Shin o genereacijskom nerazumijevanju - mama sa sela nestaje na kolodvoru u Seoulu, zaposlena djeca je traze i reflektiraju o svom odnosu s mamom. Lijepo, zanimljivo, procitala u dan vremena, al nije me posebno raznijezilo - nasmijalo ko Olive, niti zabavilo ko Plemeniti gospodin u Moskvi. Vjer. iz kulturoloskog odmaka, nisam se mogla uzivit u toliko tezak zivot u ruralnoj Koreji i onda osjecaje zrtve majke prema djeci i krivnje djece i muza prema majci. Vjerojatno puno dublje emotivno reze Juznokorejce nego nas, meni je bilo zanimljivo, al bez identifikacije na puc prsta koja mi se dogodila s Olive.

[tanja_b]

Procitala sam "Molim te, pazi na mamu" juznokorejske autorice Kyung-sook Shin o genereacijskom nerazumijevanju - mama sa sela nestaje na kolodvoru u Seoulu, zaposlena djeca je traze i reflektiraju o svom odnosu s mamom. Lijepo, zanimljivo, procitala u dan vremena, al nije me posebno raznijezilo - nasmijalo ko Olive, niti zabavilo ko Plemeniti gospodin u Moskvi. Vjer. iz kulturoloskog odmaka, nisam se mogla uzivit u toliko tezak zivot u ruralnoj Koreji i onda osjecaje zrtve majke prema djeci i krivnje djece i muza prema majci. Vjerojatno puno dublje emotivno reze Juznokorejce nego nas, meni je bilo zanimljivo, al bez identifikacije na puc prsta koja mi se dogodila s Olive.

Mene je upravo to naglašavanje žrtve i osjećaja krivnje opterećivalo u toj knjizi. Nisam uživala. Iako, ne mogu reći da je knjiga loša.

[ina33]

Ma da, i mene. Al ko zna kako to izgleda korigirano za njihovu kulturu, u Aziji se cijeni starce (valjda), iskazuje im se postovanje, vidis da svi nose maske da ih zastite i ne pada im na pamet prosvjedovat za slobodu da svi oni poumiru od korone, ko im je kriv, nema da ne rade teretane i klubovi jer na mladima svijet ostaje, kad vec misa ima, pa je to nekakav valjda njihiv kulturoloski moment rasapa starih vrijednosti ko sto Pavicic zna pisat o djedovini i maslini o kojoj se ne brine rodbina koja bi se odselila i to apartmanizirala .

[Angie75]

Antonio Scurati "Nevjerni otac" - stvarno ostavlja gorak okus u ustima, nije baš za čitanje na plaži, iako je vrijedi pročitati.

Zato mi je za plažu bila super bajka - Sanjar Strange - koju sam posudila za sina, ali ga nisam mogla natjerati na čitanje

MM čita uglavnom putopise, i to onda još sve usporedo proučava na Google Earthu, tako da njegovo čitanje traje li ga, traje

A ja upravo kupila novu Ferrante i jedva čekam doći doma
jedini je problem što moram prvo dovršiti Rezervni život koji sam posudila ljetos u knjižnici.

[ina33]

Pisi dojmove . Bas volim ovo drustvance, bolje mi je od vecine publicistika-reading muskardina...ono, nisam sama, ima nas jos puno .

[sasa]

Proždrla sam Ferrante. Potpuno me omamila. Kakva prica o zenskom odrastanju. Opet.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sasa]

Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sasa]

Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Forka]

Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ajme, a ja još nisam uspjela ni tetralogiju odgledati!


Što se tiče "muškog" čitanja, kad bolje razmislim, da, žene više čitaju, ili barem više govore o pročitanim knjigama .
MM čita na refule . Kad ga ulovi čita povijesne knjige, putopise, najmanje beletristiku (jedno vrijeme ga je držao Nesbo, doduše...).

Ja sam upravo pročitala Borisa Dežulovića: **** sad hiljadu dinara. (mislim da će mi forum reducirati prvu riječ iz naslova, al' kaj sad :/ )
Nešto "starija" literatura, ali genijalna. Ne znaš bi li se više smijao ili plakao nad sudbinama momaka iz knjige, ali definitivno roman koji je sažeo svu apsurdnost ratovanja na relativno malo stranica.

E, da, uzela sam si jednu staru Ferranticu kao uvod u najnoviju, javim kakva je kad pročitam...

[ina33]

Proždrla sam Ferrante. Potpuno me omamila. Kakva prica o zenskom odrastanju. Opet.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Tocno strastveni govor iz bettynog linka i super reklama, necu se smirit dok je se ne docepam ! Serije ne gledam, ne da mi se, moraju imat max 4 epizode, ne znam to objasnit, ne da mi se commitat na sjedanje za ekran, plus svadje s obitelji ko ce sta gledat, a ne zelim ekran u spavacu.

[Peterlin]

Ajme, a ja još nisam uspjela ni tetralogiju odgledati!


Što se tiče "muškog" čitanja, kad bolje razmislim, da, žene više čitaju, ili barem više govore o pročitanim knjigama .
MM čita na refule . Kad ga ulovi čita povijesne knjige, putopise, najmanje beletristiku (jedno vrijeme ga je držao Nesbo, doduše...).

Ja sam upravo pročitala Borisa Dežulovića: **** sad hiljadu dinara. (mislim da će mi forum reducirati prvu riječ iz naslova, al' kaj sad :/ )
Nešto "starija" literatura, ali genijalna. Ne znaš bi li se više smijao ili plakao nad sudbinama momaka iz knjige, ali definitivno roman koji je sažeo svu apsurdnost ratovanja na relativno malo stranica.

E, da, uzela sam si jednu staru Ferranticu kao uvod u najnoviju, javim kakva je kad pročitam...

Fala na podsjećanju - kad je ekipa pitala kakvu literaturu čitaju muževi, ovo je odgovor. MM voli Dežulovića i općenito tu feralovsku ekipu (Viktor Ivančić - Bilježnice Robija K.). Ja nisam takav fan, ali pročitam. Nisam se odmah sjetila Dežulovićeve knjige, jer ima tome koja godina, ali nema veze.

[jennifer_gentle]

Ja imam ispit za tjedan dana i ne smijem dotad kupit ferranticu jer necu nista uciti NE SMIJEM aaaa

[betty blue]

jel državni?

[jennifer_gentle]

Haha ne, to je davno iza mene.

Jutros sam prosla pored tiska, vidim je u izlogu i ubrzam korak.

[tangerina]

jel državni?

misliš da je zvjezdica, mogla bi po Ferrante

[betty blue]

da je zvjezdica sumLJam da bi čitala Ferrante :predrasude: