Nisu Koštani satovi, nego jedna o kojoj nisam nikad ništa. Lako što se ona meni ne sviđa, nego sam ja ljuta na autora jer mi se čini da je muzao temu koja uvijek pali i nadomještao nedostatak talenta prezencioznim, izvještačenim stilom.
U principu sam ljuta na sebe što sam je dovršila
Evo, meni se npr ne sviđa Češljugar - i baš sam ljuta na sebe kaj sam ga ipak pročitala - istina pred kraj na preskokce -
Mislim da je već netko pisao da nam je vrijeme predragocjeno da bi nastavili čitati knjigu koja nam ne sjedna
ok, ovdje nema gaca
Jurana, pisi, ja volim citati sva vasa misljenja
i tako nekako i biram knjige
inace, ne pisem puno na ovoj temi, jer ne citam puno kao vecina ovdje, a i ne znam lijepo srociti sto mislim
al sam ipak napisala da mi Atlas oblaka nikako nije sjeo
al ono, bas bas nikako, nisam ga ni dovrsila
a na jednoj drugoj temi sam se autala i napisala da ne volim J. Juula
Btw, Jurana, piši slobodno, nismo mi tako osjetljive biljčice...
Osim toga, živjela različitost!
Ma joj, toga uvijek ima.... Najbolja fora na tu temu mi je izjava Erice Jong u Strahu od letenja, kad piše kako se uvijek zaklinje da je Joyceov Uliks njena najdraža knjiga u životu, iako mora priznati da je preskočila mnoge dosadne dijelove.
Ta rečenica mi je još u 18. godini osvijestila činjenicu da je naše vrijeme predragocjeno za traćenje na knjige koje nam se ne sviđaju. S druge strane, ponekad je dobro ponovno zaviriti u te odbačene, jer često ovisi o trenutku i raspoloženju kako nam što sjedne. Franzena sam probala čitati, ali mi nije sjeo sve dok na g.o. nisam pročitala sve drugo, pa sam silom prilika opet probala i išlo je bolje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.03.2017. at 19:51
Čitam zadnja poglavlja Uske staze ka dalekom sjeveru, Richarda Flanagana. Knjiga je ovjenčana Man Bookerom 2014. Čitam Buybookovo izdanje.
Privukla me tema - gradnja Pruge smrti, od Tajlanda do Burme, gdje je zapravo bilo muciliste japanskih ratnih zarobljenika. Ima nekoliko perspektiva, mučitelja i australskih vojnika, koje prati i nakon rata. Uz snažnu antiratnu poruku, knjiga govori o ljudskoj patnji i (ne)slobodi. Vrlo je potresna. I oduševila me.
da, da - mislim da bi bile korisne i negativne kritike - onak da se ne zaletimo. U stvari, baš kod konkretnog Češljugara - čim sam u knjižnici vidjela debljinu knjige, htjela sam ju odmah vratiti. Bilo mi je neugodno, a bome poslije ži žao kaj to nisam napravila.
anamar, ovo zvuči odlično, iako se sada moram malo odmoriti od potresnih knjiga
Sad niko nema mira dok Jurana ne objelodani koja joj se nije svidjela.
Ni meni nije sjeo Atlas oblaka, al bila mi je dovoljno dobra da me vukla da ju pročitam do kraja. Dugo mi se otegnula al zadovoljna sam kaj sam ju ipak pročitala.
Meni nije sjela Otmjenost ježa, koju su svojevremeno mnoge forumašice obožavale
Ja nisam uspjela procitati Tugu Belgije iako me tematika jako zanima. Ne znam u cemu je bio problem, jednostavno nije islo. Ali planiram pokusati opet.
Ma stvarno je bilo nepromišljeno od mene što sam uopće pisala ono, stara je istina da se o ukusima ne raspravlja i mogla sam komotno pustiti to. Imala sam ja i nepovoljnih mišljenja o knjigama ovdje, ali radi se o dirljivoj knjizi i meni se čini da takve doživljavamo osobnije.
Ja se malo lecnem kad netko kaže da mu je Priča o ljubavi i tmini bezveze, a ja isplakala suza i suza.
I ne, nije Franzen
I u duhu istine i petka i podjele književnosti na lakšu i težu: evo priznanja.
Ima jedna knjiga koju nikad ne spominjem među najdraže, a jednom mi je spašavala raspoloženje iz večeri u večer. Radi se o knjizi I bog stvori dadilju. Nju sam čitala negdje 2008.
Kad sam se 2011. vratila s rodiljnog, bila sam jako umorna svaku večer, s vrlo malo slobodnog vremena, jako nesretna na poslu, mučena grižnjom savjesti što ne mogu biti uz starije dijete koje je tek krenulo u 1. razred i što mi je mlađi u jaslicama, nisam ništa mogla čitati, a ako ne pročitam par stranica prije spavanja, dan mi nije potpun. Tad sam se sjetila da mi je I bog stvori dadilju bila jako duhovita - engleski duhovita - i da ni one mame tamo nisu idealne i uzela sam je ponovo čitati. Opuštala me je i pružala utjehu. Kad sam došla do zadnje stranice, samo sam ponovo otvorila prvu i opet do kraja. I tako opet još jednom, a onda su valjda istekli svi rokovi za vraćanje u knjižnicu, a i ja sam bila spremna za nove čitalačke izazove.
Nedavno sam je našla da se prodaje za 19 kn, i kupila sam je - i ponovo pročitala
Meni Atlas oblaka nije sjeo. Nisam ga mogla pročitati
I ja imam jednu takvu knjigu, zapravo dvije: I didnt't see it coming when the rabbit died (autorica je neka Theresa, ne sjecam se prezimena, mama vise djece, koja na vrlo duhovit nacin pise o roditeljstvu) i Anybody out there? (Marian Keyes).
Imam preporuku za ljubiteljice egzoticnih knjizevnosti, spisateljica je Engleskinja, Doris Lessing, ali je radnja smjestena u Afriku i knjiga je bas zanimljiva - The Grass is Singing.
Onda Chimamanda Ngozi Adichie - Purpurni hibiskus, Polovica zutog sunca, Americanah.
Zanimljiva mi je bila i San jednog Kelta (Vargas Llosa).
Ima jos, napisat cu kad se sjetim.
A evo, npr., ja koja obožavam Llosu, nikako nisam mogla čitati Kelta.
A Vragolije zločeste curice mi je bila super, koja se pak nekima nije svidjela.
I kao i tang, Otmjenost ježa, mhm, da...
Doris Lessing - baš si me vratila u mladost... http://www.mvinfo.hr/knjiga/4773, zapravo iz "mojih vremena" je ovo izdanje: http://www.njuskalo.hr/image-w920x69...a-11121855.jpg
Jurana kako si ti obzirna
meni npr. nikad ne bi ni palo na pamet da time što kažem da mi neka knjiga nije sjela mogu povrijediti nečije osjećaje
nikad suptilne duše od mene
u svoju obranu mogu reći da je to zato što me nikad ne pogodi ako se nekome ne sviđa nešto što je mene baš dotaknulo
onako, različiti smo i dalje od toga ne mislim...
čitam F od D. Kehlmanna i nisam nešto zagrijana
prije toga D.Lodge i iako mi je bila dobra, ne modu reći da me se dojmila
čeka me još LJ.Ulicka i Iskreno vaš, Šurik...
Viš viš... meni se od Šurika od iste autorice puno više svidjela knjiga Daniel Stein, prevoditelj. Možda mi Šurik nije pao šaka u pravom trenutku.
D. Lodge-. Svijet je mali...
Atlas oblaka me također nije oduševio, dok mi je Priča o ljubavi i tmini ona koja se ne zaboravlja
Kod mene je bilo obrnuto
Ali ima nekih autora, koji su tako provjereno uvijek dobri, da me ne zabrinjava ni ako mi se nešto njihovo ne svidi. Tu spadaju i Ulicka, i Kehlmann, i Lodge, i Oz. Pa i Mitchell, ne mogu reći da su me Atlas oblaka i Koštani satovi oborili s nogu, ali sam ipak uživala čitajući ih - baš se osjeti tko je pravi majstor u pisanju, kad uspije i žanr koji me inače ne privlači učiniti zanimljivim i privlačnim.
Recimo, od Oza mi se nije svidjelo njegovo "Rimovanje života i smrti" - bila mi je naprosto dosadna. Ali sve drugo što sam od njega pročitala bilo mi je izvrsno, pa mu onda "opraštam" i tu jednu koja mi se ne sviđa Nedavno sam pročitala njegovog "Judu", i iako mi je glavni lik često išao na živce, knjiga je naprosto izvrsna, zapanjio me nekim paralelama i zaključcima koje je izveo.
Volim Amoza Oza, jako.
Evo jos jedna autorica za popis knjiga iz cijelog svijeta - Izraelka Zeruya Shalev, pise odlicno, ogoljuje ljudsku psihu do srzi. Ima njena genijalna trilogija o ljubavi i bracnim i izvanbracnim odnosima: Ljubavni zivot, Muz i zena, Kasna obitelj.
A ja Kasnu obitelj vratila u knjižnicu do pola pročitanu
nije mi se nikako slagala sa mojim taj čas blaženim stanjem, možda bi mi sad više odgovarala
Ima ih jos dvije. Lani sam na nizozemskom procitala posljednju, ovdje prevedenu kao Bol, mozda mi je i najdraza, ne znam, al jako volim Zeruyu.
a ja sam muža i ženu vratila, jednostavno nisam mogla pročitati
pa sam joj odlučila dati još jednu šansu i pročitala kasnu obitelj
šansa se pokazala opravdana, to mi je jedna od boljih knjiga koje sam čitala...
ja znaaaam koju knjigu jurana ne voli!!
jer se ni meni nije svidjela
tang, ja za zeruyu mogu samo reći da udara gdje najviše boli, muža i ženu nisam mogla čitati dalje od prvih nekoliko stranica - taj njen stil je potpuno nemilosrdan. Ali kasnu obitelj i ljubavni život sam mogla probaviti. Iako, čitajući ju imam osjećaj kao da si sama polomljene kosti namještam. Čitala sam jednom neku vijest - ne znam jel lažna - da je jedna medicinska sestra u pustopljinama Kanade doživjela prometnu nesreću, pomolila si noge i, znajući da će dok hitna dođe vjerojatno ostati bez nogu, sama si namjestila kosti. Eto takva je meni zeruya - bolna i izrazito neugodna, ali na neki način iscjeljujuća.
Betty
Da si mogu priuštiti, ja bih si svaku knjigu koja se spomene na ovoj temi odmah naručila da mi stigne kući.
(Moja maštarija vezana uz kupnju knjiga uključuje i deal s knjižnicom u kojem im onda ja svako toliko doniram kesu knjiga - malo me plaši slika svih tih knjiga s kojima nemam gdje.)
Tako i ja skupljam i još lobiram naokolo da se otvori knjižnica u mom kvartu, jer je nemamo...Jurana;2968418[/QUOTE prvotno napisa
Za one u Splitu, sljedeći tjedan je Pričigin i burza knjiga u Semaforu, gdje se može ostavit pročitane knjige i uzet neke koje niste pročitali:
http://www.pricigin.hr/hr/burza_knjiga.html
Ne znam ni ja, a zanima me...
Ja uglavnom pišem bez ustručavanja i kad mi se nešto ne svidi, nisam pomislila da bi se netko mogao uvrijediti.
I baš mi je zanimljivo raspravljati o ukusima, i pročitati zašto se npr neka knjiga koja je mene oduševila, drugome nije svidjela, baciti neki novi rakurs na nju, pročitati drugačiju interpretaciju i sl.
Uglavnom, pročitala sam i nastavak Mr. Gwyna, Alessandra Baricca: Triput u zoru, deseti portret ispričan u tri priče, ah, ah, ah, odlično, odlično
Marina Vujcic Susjed, odlucna mi je: http://www.mvinfo.hr/knjiga/10951/susjed.
Javljanje-prijavak itd: moze bit i neka druga rijec od 'smece' tipa meni sjela ova, tebi ona..Nismo Borg. Zar nije neka poanta da skuzis tko ima slucan ukus tvome pa citas njene preporuke..ja barem to shvacam tako, mislim ovaj topic...tome mi i sluzi, ne kolektivnom divljenju oko knjige x ili kritike kjnige y.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.03.2017. at 17:35
x
meni je bas interesantno kad se razlikuju misljenja oko neke knjige, pa i drasticno. argumentirano.
a to je ovdje jaaaako rijetko, mozda zbog te uljudjenosti i bojazni da se ne povrijedi tudje misljenje?
kad se kolektivno pada u afan od nekog autora ili knjige, meni je to dosadno
eto, autala sam se
Ja isto potpisujem inu. Skužila sam npr. da trebam slijediti Forkine preporuke, jer smo se našle oko Murakamija, a u stvarnom životu imam samo jednog istomišljenika.
Samo se sad ne mogu sjetiti što je mislila o Davidu Lodgeu, koji je jedan od tih afan pisaca, a meni nije sjeo
Hahaha, baš sam počašćena, ali nemoj me uzimati zdravozagotovo , ja ti se kojiput oduševim i banalnim ...
A kaj se tiče Lodgea, pročitala sam samo Misli, poodavno, ne znam jesam li se tada još prijavljivala ovdje, i, moram ti reći da me se nije nešto bio dojmio... , barem ne toliko da me natjera da uzmem još nešto njegovo čitati... Možda bih trebala na popravni .