 |
|||
Pojelo mi post nakon smajlija. Nasmijala si me s "narukvica - wtf". Je, neke su stvari too much, ali ja sam opet guštala više nego što sam patila. Ne trebaš opet ići čitati tetralogiju, uživaj što si tada u tome guštala, to je bio prvi susret s tim svijetom, a i bolje su knjige, Genijalna prijateljica je bolja od ove knjige. Super da nismo komisija za Nobela pa da moramo ići unazad gledati je li to zapravo bilo to il ito nije bilo to i pravdati to sebi ili drugima.
Eh, to je često tako. Kad pisac postigne uspjeh s nekom knjigom, od njega/nje se očekuje da nastavi s istom kvalitetom ili čak i boljim knjigama, a to je često teško postići. Treba za to imati razumijevanja.
S druge strane, meni je sad pao kamen sa srca jer nisam u startu bila TOLIKO oduševljena, pa sam se pitala što mi je to promaklo, a svi ostali vide.... Možda je bio krivi trenutak (događa mi se to povremeno) pa namjeravam ipak probati ponovno.
Mene je knjiga oduševila, posebno prvi dio knjige, odnosno priča o teti, naravno Genijalna prijateljica me oduševila još više jer mi je to bio prvi susret s Ferrantičinim pripovjedačkim stilom koji te totalno uvuče i očara. Ali i Lažljivi život odraslih sam pročitala doslovno u dahu.
o ovome sam i ja razmišljala, baš se nekako kuži da autorici više leži odrastanje 50-ih-60ih, nego 90-ih. Ja sam računala nekoliko puta jer mi se to nikako nije uklapalo.chesil prvotno napisa
Tipa cura kaže: sjedila sam kući satima i slušala muziku.
muziku??? koju muziku?? ko da je to svejedno jednoj 15-godišnjakinji koja stalno ističe svoj superiorni ukus
uglavnom, nisam se mogla odlučit je li Pearl Jam, Nirvanu, Rage against the machine.. ili više The cure, Depeche mode..?
Ili Erosa :D
ajme ne
Ipak je Talijanka :D
Ništa bez Jovanottija
Pa da, sjećam se već 90.-ih, čini mi se, čitala sam 'Jack Frusciante je izašao iz grupe', roman tada mladog Enrica Brizzija, inspiriran gitaristom RHCP-a. Talijani su uistinu luda koncertna publika, i meni baš fali to određenje glavne junakinje, u koju subkulturu je staviti, jer mi je taj svijet blizak.
Da se radnja događa danas, još bih pomislila da se kreće u neokonzervativnim krugovima, tipa mladež neke talijanske verzije UIO.
Meni je "Jack Frusciante" totalno podigao Talijane u očima
Jao, ja sam skroz potisnula činjenicu da su to 90.-te u knjizi. Za to vrijeme mi je stvarno okružje koje opisuje ultrakonzervativno. Iako, da, ima natpisa da se oblači u crno, biće bila darkerica, ali nisam to mogla spojiti s mojom mladošću, to mi je ipak djelovala prošlost.
Gotovo pa se nastavljam na gornji razgovor sljedećom pročitanom knjigom
Pojelo mi pola posta
Danny Goldberg - Služeći slugi
Nirvanin menadžer je, nakon 20 godina šutnje, odlučio progovoriti o odnosu s Kurtom. Dio o biznisu, tantijemima, izdavačkim kućama je predosadan, a praktički jedino novo što knjiga donosi. Liku, koji inače nije ni blizu rock zvijezde, očito nije smetao džanki za klijenta. A potvrđuje da se drogirao sve u 16. Zajedno s Courtney, koju Goldberg jako simpatizira.
Uglavnom, ništa posebno
Posljednje uređivanje od chesil : 05.11.2020. at 21:52
Arundhati Roy, Ministarstvo potpune sreće
Svaki put kad krenem čitati neku knjigu indijskog autora pomislim kako nema šanse da popamtim sva ta imena i mnošvo likova i toponima, međutim, nekako me uvuku u taj svijet prije nego što i skužim. I onda sam kao u transu dok je ne pročitam do kraja. Tako je bilo i s ovom knjigom, s tim da je pisana stvarno vrhunski, puna je prekrasnih metafora, misli i ideja nad kojima se itekako zamisliš, koliko god je taj svijet koji opisuje zapravo nama nezamisliv, skoro nadrealan, ma cirkus zapravo. Samo sa stvarnim ljudskim sudbinama i osjećajima. Od mene preporuka
Meni je Ministarstvo potpune sreće išlo pod ruku s Kazuom Ishigurom i Bez utjehe, razočarenje. Mislim da moj mozak stari i ne mogu više pohvatati neke stvari. Kod Ishigura mi je bilo premalo likova i previše struje svijesti u 21. stoljeću, a kod Roy previše, previše politike. Nadrealan dio knjige sam lakše pratila i taj mi je bio zanimljiv (odrastanje u slumovima i prvu priču), ali onaj politički - to tu koga u Indiji - sasvim neprozirno, pa sam gubila interes i frit frit preko tih dijelova. Mojoj sveki od 80.-te godine se pak svidjela Roy, pa vjerojatno it's me
Ta knjiga je i meni bila prilično zahtjevna, jer sam morala popunjavati rupe u poznavanju povijesti Indije, ali sve u svemu - svidjela mi se.
Neodoljivo me privuklo ime autorice, jer sam se odmah prisjetila njezine prve knjige Bog malih stvari, koju treba pročitati prije Ministarstva, iako je između te dvije knjige čak dvadesetak godina.
Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve
Wooow, kakav roman!
Mislim, sviđali su mi se i dosad pročitani njeni romani (i Daniel Stein, i Zeleni šator, i Šurik), ali ovim se definitivno uzdigla na vrh.
Totalno i doslovno u maniri ruskih klasika.
Već se pisalo o njemu ovdje pa neću prepričavati sadržaj, samo kratka napomena da je tema, premda obiteljska saga, prilično teška, ali se vrlo lako i :jedvačekamjoš: čita.
Od svih likova najomiljeni mi je Tengiz, ali jednako tako bila sam oduševljena i Jakovljevim pismima Marusji, njegovom širokom izobrazbom, od ekonomije, preko književnosti, glazbe, čak i filozofije, sve do prirodnih znanosti.
Primjerice, oduševilo me poznavanje Haeckela (ontogeneza kao kratka rekapitulacija filogeneze), a kad je spomenuo Schroedingera, osvojio me skroz.
Nema sumnje, Ulicka je kraljica pripovijedanja.
I ja sam ih pročitala prošli tjedan i dijelim mišljenje o Tengizu.
Čitam Ferranticu, samo zato kaj mi ju je frendica uvalila. I ne sviđa mi se.
Meni je Nora bila ipak najdražaLjudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve
Wooow, kakav roman!
Mislim, sviđali su mi se i dosad pročitani njeni romani (i Daniel Stein, i Zeleni šator, i Šurik), ali ovim se definitivno uzdigla na vrh.
Totalno i doslovno u maniri ruskih klasika.
Već se pisalo o njemu ovdje pa neću prepričavati sadržaj, samo kratka napomena da je tema, premda obiteljska saga, prilično teška, ali se vrlo lako i :jedvačekamjoš: čita.
Od svih likova najomiljeni mi je Tengiz, ali jednako tako bila sam oduševljena i Jakovljevim pismima Marusji, njegovom širokom izobrazbom, od ekonomije, preko književnosti, glazbe, čak i filozofije, sve do prirodnih znanosti.
Primjerice, oduševilo me poznavanje Haeckela (ontogeneza kao kratka rekapitulacija filogeneze), a kad je spomenuo Schroedingera, osvojio me skroz
Nema sumnje, Ulicka je kraljica pripovijedanja
Ma je, i Nora je super lik!Meni je Nora bila ipak najdraža
Ja sam upravo pročitala od Ulicke Sonječka i druge priče, i bila mi je odlična i u toj formi.
Inače sam ranije čitala Šurika i Zeleni šator, i nekad ranije Veseli sprovod, koja mi nije bila tako dobra.
Kad je već riječ o djelima Ljudmile Ulicke, jedan od meni najdojmljivijih njezinih romana je "Kazus Kukockoga", roman koji je preveden na hrvatski u izdanju Demetre (to su one ružne, vanjštinom neprivlačne velike debele tamnozelene knjige
U središtu radnje romana je obitelj liječnika Pavela Kukockog, profesora, akademika, uglednog člana zajednice. Kroz priču o njegovoj obitelji Ulicka se dotiče i teških tema (npr. pobačaja, koji je u poratnom SSSR-u bio zakonski zabranjen), ali najjači dojam mi je ostavio naoko jednostavan prikaz napredovanja Alzheimerove bolesti jednog od likova, nakon čega mi više nijedan roman s tom temom nije bio dovoljno uvjerljiv.
Sjajna, majstorski pisana knjiga - šteta samo što je prijevod na hrvatski jako loš i nelektoriran, pa na to odmah upozoravam. Novo izdanje ne bi bilo loše (npr. da roman ponovo prevede Igor Buljan, i da ga objavi Fraktura).
Pat Barker: The silence of the girls
Evo još nešto za jen_gen.
Ovu knjigu zovu feminističkom Ilijadom jer je autorica odlučila da i ženski likovi u ovom sukobu trebaju dobiti glas. Pripovjedačica je Briseida, Ahilejeva ropkinja, koja pokazuje kako za žene u ratu nema ništa dobrog. Međutim, nije neka sreća ni za muškarce jer njih sve pobiju, prije nego što porobe žene. Ono što je još depresivnije jest činjenica da Briseidi život nije bio pjesma ni prije pada Lyrnessusa (ne znam hrvatski naziv) jer je bila u dogovorenom braku bez ljubavi i u lošim odnosima sa svekrvom. Nakon toga ju je dopao život u logoru za silovanje, kako naziva grčki tabor. Sve u svemu, kad se epika krene prepisivati u realizam, malo toga nije mračno.
Između Briseide i Ahileja se na kraju i razvije neki odnos, iako ona ne može prijeći preko činjenica da je njegovo vlasništvo i roba, a on ne može zaboraviti Patrokla i neumitnu skoru smrt.
Nije mi žao što sam pročitala knjigu, dijelovi su jako dobri, samo bi meni možda u ovom trenutku bolje odgovaralo nešto eskapističko.
Posljednje uređivanje od Jurana : 09.11.2020. at 11:56
To još nisam čitala, ali hvala, tanja_b na preporuci, uzet ću je prvom prigodom
I Sonječku ću uzeti
Maja Lunde, Povijest pčela
Climate-fiction, pratimo tri lika u tri različita prostora i vremena (Williama iz sredine 19. st. u Engleskoj, Georga u Ohiu u 20. st. i Tao u Kini tamo negdje 2098. godine), a povezuju ih pčele. Uz njihove priče cijelo se vrijeme proteže svijest o tome koliko su pčele bitne za život čovjeka na Zemlji, jer kad se dogodi tzv. Kolaps pčelinjih zajednica, čovječanstvo ostaje bez hrane. Dobila sam knijgu na dar, nisam sigurna da bih je izabrala među ostalima u knjižnici, ali nije mi žao, baš mi se svidjela, a tema je prevažna.
I moj odabir je Nora!Meni je Nora bila ipak najdraža
Ovo ljeto slučajno sam posudila Carlosa Ruiza Zafona. Iako nisam čitala knjige redom kojim su napisane (ne mora se), preporučam da ih se čita kako su napisane:
1. Sjena vjetra
2. Anđelova igra
3. Zatočenik neba
4. Labirint duhova
Oduševio me Barcelonom, vrhunskim zapletima, tajnama, mračnim kućama, grobljima, anđelima... Pohađanje isusovačke škole u gotičkom dvorcu punom tajnovitih hodnika i tornjića mu je razbudilo maštu koju je razigrao u svojim knjigama kao odrasli zreli pisac. Debljina knjiga ne dozvoljava da se pročitaju u dahu, iako ih najradije ne bi ispustila iz ruku. Vrhunski pripovjedač! Teško mi je bilo uzeti drugu knjigu nakon njega jer mi ni jedna nije bila dovoljno dobra. Žao mi je što više nije među nama.
Meni drag citat kao posveta lika u knjizi:
Gospodinu Sempereu, najboljem prijatelju kojega knjiga može poželjeti, zato što mi je otvorio vrata svijeta i naučio me kako proći kroz njih.
Otkrih i jednog novog lika, nasljednika Harry Pottera, Septimusa Heapa, koji je sedmi sin sedmog sina.
7 je knjiga, a do sad je prevedeno:
Angie Sage:
1. Magika
2. Moć letenja
3. Fizik
Preporučam za mlađu djecu (i malo stariju poput mene).
Hvala Jurana
Pročitala Oktobarsko dijete Linde Bostrom.
Teško je, na trenutke mi se stvarno stislo srce prilikom opisa odnosa s djecom i bivšim mužem.
No sve u svemu, malo sam underwhelmed, stil pisanja mi je tak-tak, pogotovo što sama za sebe govori kako zna super pisati, pa to odmah kreneš još kritičkije gledati
Očekivala sam više.
Sad čitam Bjegune od Olge Tokarczuk, na samom sam početku. Zasad palac gore, lijepe rečenice, lijep stil.
isti dojam kod mene, ali nisam je imala srca kritizirati, baš me je knjiga rastužila
Pročitala Oktobarsko dijete Linde Bostrom.
Teško je, na trenutke mi se stvarno stislo srce prilikom opisa odnosa s djecom i bivšim mužem.
No sve u svemu, malo sam underwhelmed, stil pisanja mi je tak-tak, pogotovo što sama za sebe govori kako zna super pisati, pa to odmah kreneš još kritičkije gledati
Očekivala sam više.
Da, baš sam i ja nekako nerado to napisala, osjećam se nekako bzvz kritizirati je.
A nije da skroz ne valja, ima stvarno potresnih dijelova, baš te pogodi.
Voljela bih pročitati nešto drugo od nje, roman ili priču (ne znam je li išta drugo prevedno kod nas), može biti da ne pliva u ovom žanru kao njen bivši.
Ima, preveden je i njen roman Dobrodošli u Ameriku, ali ga nisam još pročitala, iako zvuči dosta interesantno. Govorila je o toj knjizi u jednom intervjuu koji sam čitala, i baš me bila zainteresirala.
https://www.ljevak.hr/knjizevnost/25...u-ameriku.html
Evo, upravo izašlo: https://www.ljevak.hr/knjizevnost/25...u-ameriku.html
Nisam čitala ništa od nje, malo sam opreznija u doziranju literature o psihičkim bolestima pa se ne žurim.
Stvarno zvuči interesantno. Hvala na preporuci, baš se spremam u knjižnicu. Potražit ću.
znam da nije smiješno, ali
ti s psihijatrijom kao ja s životinjama
Što je najbolje, volim čitati taj tip literatureznam da nije smiješno, ali
ti s psihijatrijom kao ja s životinjama
A pred neki dan sam pročitala Zemlju straha Isaaca Rose.
Izvrstan roman, ali toliko me uznemirio da mi neko vrijeme treba pauza od takve literature. Možda ima i nešto u onome da čitanje ponekad djeluje kao Rorschahov test, i da čitanjem otkrivamo vlastite skrivene tajne, a ne piščeve. Lik oca iz ove knjige nesumnjivo je karikatura ljudskih strahova, teško je zamisliti stvarnog čovjeka koji se tako ponaša, ali u njegovim postupcima ima nešto što mi je djelovalo poznato, pa onda opet nešto poznato, pa nešto što bi me natjeralo u bijes, pa olakšanje, pa novi krug glupog postupanja (uz pomisao "pa neće valjda biti tako blesav!") i tako dalje, i tako dalje. Namučila sam se s tim Carlosom i sad mi se neko vrijeme ne čita nikakva patologija, ni stvarna ni izmišljena.
Zanimljivo i vjerojatno točno
Nije to moja ideja, pročitala sam je kod više autora, zadnje se sjećam kod Amosa Oza, gdje načinje tu temu na početku "Priče o ljubavi i tmini".
Odslusala na Audibleu Zikoru, novu pripovijetku od Chimamande Ngozie Adichie. Meni je to bio vrhunski uzitak, pogotovo je gust slusat taj eng s kojim se ne susrecemo, mjesavina eng s nigerijskim naglaskom i americkog eng, ma bas gust. S tim Audibleom se za neka djela stvarno dobije nova dimenzija, dojam je male radio monodrame, jer su oni koji citaju bas kvalitetni. Bas jedan bisercic, po mom gustu!
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.11.2020. at 23:09
Ja nastavljam s publicistikom.
Barbara Pleić Tomić - Mama kuha ručak, tata čita novine
Zanimljiva zbirka feminističkih eseja mlade autorice, no pomalo neujednačena.
Neki eseji kao da su izvađeni iz doktorske disertacije, s neprohodnim citatima i teoretskim diskursom kojem nisam nikako sklona, a neki ful zanimljivi
jer jasno piše i secira mizoginiju i dvostruke kriterije za žene i muškarce u popkulturnim djelima iz književnosti i filma.
Kako je autorica mlada majka, jako puno piše o društveno uvjetovanom majčinstvu, pa i o povezujućem roditeljstvu kao velikom utegu onim majkama koje su sklone overthinkingu svega (spominje se i ovaj forum).
Najviše me pogodio osvrt na Pet prijatelja iz autoričine feminističke perspektive, te kultne knjige mog djetinjstva je baš (s pravom) sasjekla. Joj, tuga.
Piše i o serijama Big little lies, This is us, filmu Tully, Jeleni Veljači, debati Lile Bačić vs. Šimleša, itd.
Pleić Tomić je ove osvrte uglavnom prvotno objavila na sada ugaslom portalu Muf koji je, priznajem, bio odlučujući u osvješćivanju i osnaživanju moje vlastite feminističke pozicije.
Inače, knjiga je dio Frakturinog pothvata izdavanja niza djela mladih feminističkih autorica, što je u mojim očima ogroman plus.
Baš sam voljela čitati Barbaru Pleić Tomić na Mufu, nisam znala da je izdala nešto.
I ostale autorice su dobro pisale, ali najradije sam čitala Asju Bakić i nju.
meni baš nedostaje Muf
ne znam zašto, al sa Krilom se nekako nisam uspjela toliko saživiti
Chesil, hvala na preporuci publicistike. Potražit ću nešto od spomenutih knjiga.
Trenutno ponavljam gradivo, Igor Rudan: Zao zrak. Prvi put sam knjigu pročitala s pol zadnjice, pa sam je uzela ponovno.
Merce Rodoreda: Trg dijamanata
Najznačajnija katalonska književnica 20. st. Piše o tridesetim godinama 20. st. u Barceloni. Natalia priča u prvom licu o svom životu i svom doživljaju tih god. Skromna je porijekla. Upoznaje mladića na Trgu dijamanata. U početku prema njemu osjeća odbojnost, no ipak ju šarmira. On je opčinjen golubovima. Zbog njegove opsesije cijela obitelj trpi. Susjeda ju tješi: Draga moja, sve ti je to život!
Bill Bryson - Kratka povijest gotovo svega
Uzela sam ovo kako bih popunila rupe u svom prirodoslovnom znanju jer me zanimaju ista pitanja koja su motivirala Brysona da uopće počne pisati ovu knjigu, poput 'kako, pobogu, znanstvenici znaju kolika je temperatura sunca, kako izračunaju starost fosila, kako znaju što se događa u zemljinoj unutrašnjosti', itd.
Dio o svemiru nisam ništa shvatila, haha, moj mozak tu razinu apstrakcije ne dohvaća.
Ali, zato su mi bili superzanimljivi dijelovi o tektonskim pločama, potresima, vulkanima, bakterijama, virusima...
Bronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate...
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
uh, bilježimBronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate...
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
a još mi je grč od Rastapanja
Ja čitam, i pritom baš uživam u Rosa Ventrella : Priča o jednoj obitelji
Tema je slična Ferantičinoj ( s time da ja spadam u one kojoj se Ferantičine knjige nisu dopale): odrastanje talentrane siromašne djevojčice, ovaj put u siromašnom dijelu Barija. Tek sam na pol knjige ali ju čitam s guštom i nekako sam se baš uživila a i paše mi stil pisanja. Više mogu napisati kad ju završim, al za sada svaka pohvala. Uzela sam ju na frendicinu preporuku
Angie Thomas, The hate U give
ispripovijedana glasom 16-ogodišnje crnkinje koja je bila svjedok ubojstva (policijac upucao njezinog prijatelja bez valjanog razloga) i sad se lomi, skupa sa svojim roditeljima koji su je upisom u privatnu bjelačku školu nastojali izdvojiti iz opasnog susjedstva, treba li svjedočiti i uperiti svjetla reflektora na sebe ili šutjeti i ostaviti tako zločin nekažnjenim, ali se zaštititi od svih problema koje će im to donijeti u zajednici.
Kad sam išla guglati je li prevedena kod nas, vidjela sam da postoji čak i film. Meni je slučajno dopala šaka, ostavljena mi je na dar, pa ako je netko zainteresiran, mogu proslijediti.
Dobro će ti doći sinovima za lektiru na engleskom
Pravila pisanja postova
