Što čitate 3.

[tanja_b]

Posve se slažem s Kehlmanom što se tiče njemačkog jezika .

Osjećam se dužnom nadopuniti gornje citate - za one koji nisu čitali knjigu, pa da ne pomisle da se Kehlmann stvarno sprda s vlastitim jezikom dakle, i te citate treba promatrati u kontekstu vremena radnje romana - tj. 17. stoljeća. Gornji citat je misao engleske princeze, nećakinje kraljice Elizabete, koja je odrasla na dvoru i upoznala Shakespearea i Johna Donnea. U tom kontekstu, nije čudo da joj njemački jezik, u zemlji u koju je doselila udajom, zvuči kao da tele ima napadaj kašlja, dok se putujuće kazališne trupe, nakon Shakespeareovih predstava, doimaju kao deračina komedijaša
Cijeli citat se može promatrati i iz druge strane - kako je jezik nekad zvučao, i činio se barbarskim u usporedbi s latinskim koji je tada još uvijek bio jezik politike i učenih krugova, a ipak se s vremenom razvio ne samo jezik, nego i vrhunska književnost na tom jeziku
Njemački nikad nisam naučila dobro govoriti, ali u glazbi mi je prekrasan.

[Angie75]

Nakon svega, imam potrebu pročitati je baš na njemačkom, upravo sam je naručila s Amazona

(ina germanofilko moja, ako je poslije želiš, znaš gdje je)

[Peterlin]

Jao, moram i ja pročitati Tylla.

Inače, sad ste me podsjetile na još jednu knjigu o nastanku njemačkog standardnog jezika - Gunter Grass: Sastanak u Telgteu https://www.ognjiste.hr/proizvod/gun...k-u-telgteu-2/
https://de.wikipedia.org/wiki/Das_Treffen_in_Telgte

Ne mogu vjerovati da je prošlo više od 40 godina otkako je objavljena ta knjiga. Ajme, stara sam...

[Forka]

Nada Gašić: Devet života gospođe Adele

Jako sam se veselila ovom romanu, ali nije me, baš ono, oduševio...
Jest da je simpatičan, ali stalno sam imala osjećaj da je napisan isforsirano...
Nije mi se previše svidio ni uvodni dio, a niti ona završnica s jajetom.
Ne znam, mislim da sam očekivala puno više, naročito na nekoj emocionalnoj razini.
Ipak, vjerujem da će možda u nekoj budućnosti biti dobar podsjetnik na tu nesretnu 2020. godinu.

[chesil]

Ponukana hvalospjevima Nadi Gašić, posudila sam Mirna ulica, drvored. Nisam završila, nije to za mene.

[KAMI]

Evo da se i ja malo javim, pročitala sam svašta prema vašim preporukama...
Pročitala tri Cognetijeve knjige- Osam planina, Divlji dječak i Sofija se uvijek odijeva u crno. Definitivno mi se najviše svidjela Osam planina. Preporuka svima, pogotovo onima koji vole planine, šumu, planinarenje..
Pročitala sam i Odanosti Delphine de Vigan, Karakaševu Sjećanja šume, Moj muž Rumene Bužarovske i Hanu Alene Mornštajnove.
Sve redom dobra djela, no Hana mi je izvrsna, možda najbolja knjiga te tematike koju sam do sad pročitala.
Sad sam posudila Tihe godine iste autorice, nadam se da je podjednako dobra.

Hvala svima na super preporukama..

[NanoiBeba]

Kad si već spomenula Alenu Mornštajnovu, taman čitam njene Tihe godine i jako jako mi se sviđa. Svidjela mi se i Hana, al za sada mi je ova bolja iako još nisam došla do kraja. Odrastanje djevojčice u obitelji koja skriva dosta tajni. Zanimljivi obiteljski odnosi, neočekivane okolnost koje su se dogodile. Zanima me što će biti u ovih nekoliko desetaka stranica koje ne dijele do kraja

[chesil]

Andrija Škare - Dva prsta iznad gležnja
Simpa, i ništa više od toga. Neki likovi su bitni za radnju, ali nisu dobro razrađeni, dok se neki potpuno nebitni pojave jako dobro opisani, i onda nestanu.
Sviđa mi se što je suvremen, priča se tu o hrv.politici, a opskurna indie glazba je lajtmotiv romana. Ono čega sam se bojala, a to je pripovijest o ženskom odrastanju iz pera muškog pisca, ispalo je neutemeljeno jer je Škare itekako senzibiliziran.

[ina33]

Ja ne znam dal' nastavit sa Sedmom funkcijom jezika od Laurenta Bineta, čini mi se da je puno previše likova iz semiotike, franc. kulture, politike, koje bi trebalo poznavat za ful uživati u romanu. Na trenutke mi se čini super duhovit, pa se izgubim u razmatranjima kako je na nešto reagirao Miterrand, a kako xy njih za koje Francuzi ziher znaju koji su i smiješno im je, a meni su ??? Možda uvalim nećakinji studentici francuskog, vidjet ću, nisam još presjekla. Stoput rađe baltičke pastorale s kravama i pašnjacima i izmjene godišnjih doba, pa nek je i dosadnjikavo .

[tanja_b]

Od Sedme funkcije jezika sam svojedobno odustala zaključila sam da to nije knjiga za mene. Nekom tko je obrazovanjem ili iskustvom dublje u tom području vjerojatno bi knjiga bolje sjela.

[jennifer_gentle]

Zvuci kao nesto sto ce mi svidjeti jer volim semiotiku, jel ima Barthesa ?

[ina33]

Zvuci kao nesto sto ce mi svidjeti jer volim semiotiku, jel ima Barthesa ?

Glavni je lik. Ako moja "frankistica" ne bude zaint., mogu je tebi dati.

[NanoiBeba]

Sedmu funkciju jezika sam i ja neki dan uzela u knjižnici. Sad kad vas čitam, mislim da je bolje da ju ni ne započnem

[ina33]

Jenn, ako želiš knjigu, tvoja je. Ako se dobro sjećam, blizu smo pa se javi dal da čuvam za tebe il šaljem dalje, odustala sam od nje, ova moja je isto neće. Primopredaja iskljčuvo uz epdiemiološke mjere, nema rukovanja itd. . Ako je želiš, javi preko PP-a, ako ne, odvajam je u dio za proslijediti dalje.

[jennifer_gentle]

Sto mu gromova, pa jel se to meni sreca osmjehnula ove godine :D

[tanja_b]

Upravo sam pročitala knjigu od koje zaista nisam puno očekivala (zapravo je nisam ni mislila čitati, ali dobila je dobre kritike, pa ajde). Ispalo je ugodno iznenađenje, pa je preporučujem i ovdje, iako se neće baš svakom dopasti.
Jerko Mihaljević: Putar i parizer

Dosad nemam baš neko ludo iskustvo s romanima koji opisuju mlade generacije (valjda se osjećam staro ili konzervirano ). Jerko Mihaljević je mladi autor, rođen 1990., ovo mu je prvi roman. Zapanjujuće dobro napisan za prvi roman. Opisuje četiri prijatelja iz djetinjstva, sad u kasnim 20-tim, koji odlaze na zajedničko ljetovanje kako bi... ne znaju zapravo ni sami što im je cilj. Naravno da ništa ne ide prema planu, "ljetovanje" se svodi uglavnom na pokušaje tulumarenja, pušenje, opijanje i lake droge, tu su i neki prikriveni međusobni animoziteti... a u stvari je svaki od njih na neki način oštećen i jadan. To doznajemo postupno, iz kratkih poglavlja koja u pravilo započinju u sadašnjem (ljetnom) vremenu, a onda se vraćaju u prošlost i tako malo-pomalo otkrivamo pojedinosti o likovima. Jedan je "autoritet", a u stvari emocionalni ucjenjivač, drugi je nadareni matematičar nesposoban da započne vlastiti život, treći je dobroćudna mrga iz disfunkcionalne obitelji, četvrti autodestruktivac iz dobrostojeće obitelji koji doslovno ne zna što bi sa sobom. Zapravo mi je svakog od njih u nekom trenutku bilo žao.
Poglavlja su kratka, dijalozi također, kratki, prazni i zapravo vrlo životni. Mihaljević izvrsno prikazuje "muško društvo", dok su mu ženski likovi plošni i potpuno sporedni (osim likova majki koje se pojavljuju na par mjesta i dopunjavaju sliku o glavnim akterima). Knjiga se brzo i lako čita, i iako nije baš ugodno to što opisuje, bilo mi je malo žao kad je završila, htjela sam vidjeti što će s njima biti dalje. Hoće li odrasti, ili će zagaziti i u 30.-te kao mladci koji zapravo ne znaju što bi s vlastitim životima.
Neću reći da svakako preporučujem, jer nije za svačiji ukus, ali, kako i inače volim reklamirati domaće autore, nisam mogla propustiti priliku

[Apsu]

Samuel Bjork - Dječak koji je volio jelene.

Pročitala sam ju danas u jednom dahu, doslovno nisam mogla stat čitat koliko me zanimao daljnji tijek razvoja. Izrazito zanimljiva knjiga.

[chesil]

Sally Rooney - Normalni ljudi
Meni puno bolje od Razgovora s prijateljima jer je karakterizacija likova odlična, svaki potez, motivacija, nesporazum savršeno su mi logični.
Sviđa mi se klasni podtekst romana. Sviđa mi se univerzalnost, jer priča je smještena u suvremenost, ali bez referenci.
Da sam tinejdžerica/studentica, priča bi me potpuno začarala.

[Mima]

Meni su pak ti likovi i njihovi postpuci, a posebno nesporazumi potpuno nelogični i neshvatljivi.

Pitam se isto je li to do godina ?!

[Angie75]

Meni su pak ti likovi i njihovi postpuci, a posebno nesporazumi potpuno nelogični i neshvatljivi.

Pitam se isto je li to do godina ?!

Potpisujem bit će da je do godina

Dovršila "Bjegune" Olge Tokarzuk, Kako je anamar zgodno primijetila, to se djelo opire prepričavanju. Neke su me očarale, no neke mi se nisu ni svidjele. "Tjeraj svoj plug" mi je znatno bolja knjiga.

[Mima]

Pa da, kao što Connelova mama otprilike kaže, u moje vrijeme kad si s nekim spavao to je značilo da ste cura i dečko

(a mislim da sam min 10 godina starija od Conellove mame)

[chesil]

Uf, nisam ja baš toliko mlada.
Ne znam, potpuno mi je bilo jasno zašto ona naginje mazohizmu i nedopuštanju samoj sebi da bude sretna, a zašto njega drži ponos da je zamoli jednu od ključnih stvari u romanu.

[Jurana]

Ona je usamljenica iz potpuno disfunkcionalne obitelji, a on ima topao odnos s majkom, ali nema nikakvog muškog uzora u životu. Uz to su oboje nezreli.

Ja se mogu sjetiti takvih nesporazuma iz tih godina, i hrpi primjera nedostatka komunikacije s prijateljima i momkom, iako smo svi živjeli skoro idiličan život.

[Jurana]

Već sam se nekoliko puta navraćala da pročitam ulomak iz Tylla koji je tanja prepisala (hvala, tanja) i ne mogu prežaliti što nisam prepisala ulomak iz krimića Gnjev koji bi, uz to što je zabavan, jako dobro sjeo u ovom trenutku.

U njemu jedna psihijatrica po prvi put u životu sama uzme Xanax i, nakon što se namučila s anksioznošću, osjeća toliko olakšanje i zahvalnost da pomišlja da osnuje i štuje kult boga Pfizera

Ako netko naiđe na knjigu, i ima volje prepisati, bila bih zahvalna.

Inače je to treći dio trilogije u kojoj pisac obrađuje neke probleme poljskog društva - ovaj roman govori o obiteljskom nasilju. Jako je pametno i duhovito napisan, samo upozoravam da je naturalistički opisano nasilje. Potvrđuje ono što sam nedavno pročitala o dobrim krimićima - da neizostavno govore o društvu, a ne samo pojedinačnom nasilju.

Sad ću još nanizati postova jer želim citirati, a ne želim napolitanku.

[Angie75]

Samo daj!

[tanja_b]

Već sam se nekoliko puta navraćala da pročitam ulomak iz Tylla koji je tanja prepisala (hvala, tanja) i ne mogu prežaliti što nisam prepisala ulomak iz krimića Gnjev koji bi, uz to što je zabavan, jako dobro sjeo u ovom trenutku.

U njemu jedna psihijatrica po prvi put u životu sama uzme Xanax i, nakon što se namučila s anksioznošću, osjeća toliko olakšanje i zahvalnost da pomišlja da osnuje i štuje kult boga Pfizera

Ne volim inače krimiće, ali samo zbog ovog opisa dođe mi da ga pročitam

[Jurana]

Zoran Ferić: Putujuće kazalište

Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori" ). Potom secira, upravo bergmanovski, odnos svojih roditelja, i svoje odrastanje u atmosferi vječnog nezadovoljstva i predbacivanja. Nije za svačiji želudac! Neki dijelovi su zaista mučni (naročito zadnja trećina romana, kad više piše o sebi, a manje o roditeljima).
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora" sasvim različito od onog što sam isprva mislila.
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo...

Sve, sve potpisujem!

Ferić se čita poput trilera, a osjeća do kostiju.
Roman ima mučnih dijelova, ali tako mora i biti, kad mu je prvi "kum" Thanatos. Ali drugi je Eros, pa su mnoge dionice knjige nježne i dirljive, ljubav je cijelo vrijeme tu, samo se pokazuje sramežljivo. Na žalost, ja sam knjigu pročitala (pre)brzo, još bi da traje, iako ima dobrih +400 strana. Meni je to bilo katarzično iskustvo, jer autor s čitateljem dijeli breme goleme planine vlastitih emocija. A priču kojom to prenosi, obiteljsku sagu koja seže cijelo stoljeće unatrag, gradi po meni umješnošću jednog od najboljih autora suvremene hrvatske književnosti. Ne znam odrediti kada mi je dojmljiviji, ispisujući sudbine svojih živopisnih predaka ili kad perom zasjeca u život svojih roditelja i svoje odrastanje. Stvarno je odličan!

I ja preporučujem Putujuće kazalište iako nemam referencu za usporedbu što se tiče Ferića, jer mi je ovo prva knjiga ovog pisca. Zanimljiva je, topla, iskrena; ide duboko. Meni se čini da dokazuje koliko te obitelj može oštetiti, čak i kad se na površini ne čini da se nešto dramatično događa. Volim kad pisac ubaci neki svoj komentar u pripovijedanje, ali sam dojma da je to izbjegavao činiti, možda ga je ponijela konvencija obiteljskog romana.

Ferić je, poput mene, čovjek od riječi, a ne od slika. Sam kaže da, kad se prisjeća svog oca u jednom trenutku, svaki put u sjećanju vidi drugi prizor, na drugom mjestu, ali izgovorene riječi su mu se kirurški precizno usjekle u pamet.

Svakako me nakon ove knjige privlači potražiti i druge njegove knjige, ali bojim se da će biti dosta drugačije, da ću se razočarati, jer neće biti ova.

[tanja_b]

Svakako me nakon ove knjige privlači potražiti i druge njegove knjige, ali bojim se da će biti dosta drugačije, da ću se razočarati, jer neće biti ova.

Uzmi onda "Kalendar Maja", ima dosta autobiografskih referenci, i prvi je Ferićev "veliki" roman. Oni prethodni, "Smrt djevojčice sa žigicama" i "Djeca Patrasa", bili su mi "samo" ok, a ovaj me baš oduševio.

[tanja_b]

Evo i link na nedavni intervju s Ferićem, a stavljam ga ovdje jer mi se jako svidio njegov odgovor na pitanje percipiraju li ga učenici kao velikog hrvatskog pisca

Slobodna Dalmacija - Pisci ne mogu tako lako u zatvor, ali mogu izgubiti astronomske cifre zato što je istinita javna riječ zaboljela nekoga na vlasti, tvrdi Zoran Ferić

[Mima]

Neće biti kao ova, ali može biti da ćeš ih doživjeti drugačije nego da si ih čitala prije ove knjige. Ja recimo oduvijek za Ferića mislim da je odličan pisac, njegove knjige imaju jednu posebnu atmosferu, ali mi je isto tako oduvijek jako morbidan, i to mi se činilo da je morbidan zato da bude morbidan, da je to naprosto alat da začudi i privuče čitatelja, odnosno jednostavno rečeno njegove knjige me nisu emocionalno dirale. Sad nakon što sam pročitala Putujuće kazalište mislim da sam ga zapravo ja površno čitala, pa me vuče da ponovo pročitam njegove knjige, posebno one najranije. Dakle, malo je reći da mi se knjiga Putujuće kazalište svidjela, potpuno me oduševila, napisana je majstorski i duhovito kao i obično, ali je k tome i jako emocionalna, a mislim i sa jasnim stavom pisca.

[Jurana]

Apsolutno nema bolje knjige kojom bih zaključila ovu groznu i nevjerojatnu godinu, od najnovijeg romana Nade Gašić, Devet života gospođe Adele

Mogu samo konstatirati, šteta što Gašićka ne piše i ne objavljuje više, jer je naprosto genijalna.
U nevelikom romanu uspjela je na nevjerojatno uvjerljiv način prikazati Zagreb ovog proljeća, atmosferu u njemu, odnos građana prema epidemiji, te mušice, ali i strahove starih ljudi. Iako se gospođa Adela na početku možda čini kao neka karikatura, ona je u stvari vrlo slojevito razrađen lik. Pritom ni ostali likovi nisu ostali zanemareni, odnosi među njima itekako su važni, i nitko nije ostao savršen i bez mrlje. Završni, fantastični motiv jajeta u stvari je brzi pregled zagrebačke sadašnjosti, onakve kakva jest.
Definitivno jedna od najboljih knjiga pročitanih u ovoj godini. I moram reći da mi je puno pomogla ovih dana, kad su nam živci ionako nategnuti zbog najnovijih potresa.

Nada Gašić: Devet života gospođe Adele

Jako sam se veselila ovom romanu, ali nije me, baš ono, oduševio...
Jest da je simpatičan, ali stalno sam imala osjećaj da je napisan isforsirano...
Nije mi se previše svidio ni uvodni dio, a niti ona završnica s jajetom.
Ne znam, mislim da sam očekivala puno više, naročito na nekoj emocionalnoj razini.
Ipak, vjerujem da će možda u nekoj budućnosti biti dobar podsjetnik na tu nesretnu 2020. godinu.

Mogu se složiti i s tanjom i s Forkom, iako se one međusobno ne slažu

Drago mi je da je napisala ovu knjigu, i zato što je bila stala s pisanjem, i zato da ostane trag na ovo vrijeme.

Čitala sam prošle godine da čovječanstvo nije ništa naučilo iz pandemije španjolske gripe zato što je malo pisaca o njoj uopće pisalo - kako je ona izbila na samom kraju Prvog svjetskog rata, svima je tema rata bila napetija od epidemije - a čovječanstvo najbolje uči iz književnosti pa je čak i ustanovljena književna nagrada za knjige o koronakrizi.

Gašić izvrsno piše, ali joj treba vremena - što se pokazalo na prošlim romanima - tako da sam ja nailazila na neka slabija mjesta, osjetila sam da su neki trenuci još malo sirovi. To nisu likovi, oni su mi bili stvarni pred očima, više se radi o pripovijedanju.

Moram reći da i da autorica i ja nemamo isti smisao za humor. Ono na čemu joj moram odati priznanje je da se ne boji jakih registara emocija, drame; nije ju strah da će kliznuti u patetiku (a i ne klizne) i onda postigne dirljivost, zanesenost, katarzu. Dobro je ušla u staračku psihu, dobro je prenijela atmosferu Zagreba.

Lik same gospođe Adele nije plošan; koliko god joj se smijali i grozili se je ispočetka, do kraja je punokrvno ljudsko biće, strepimo s njom i zbog nje.

Samo neka piše još, ja ću čitati.

[Mima]

Ja bi se složila s tanjom knjiga Devet života gospođe Adele me oduševila, od sjajne atmosfere Zagreba (kao i u drugim knjigama Nade Gašić) do slojevitog i jako zanimljivog lika gospođe Adele. Knjiga je i duhovita (povremeno sam se glasno smijala), ali i jako, jako potresna u dijelovima gdje opisuje usamljenost i tugu starosti.

Najveći problem je to što sam ovu knjigu zapravo kupila mami, ali nakon što sam ju pročitala čini mi se prikladna za poklon za nju otprilike kao torta na Vilija Beroša.

(inače, što se tiče Španjolske gripe, ja sam negdje čitala da se o njoj malo pisalo jer se ljudi baš i nisu ponosili svojim ponašanjem za vrijeme epidemije)

[Jurana]

Vidiš, Mima, kako ti izvrsno znaš pisati o knjigama, a malo pišeš. (Jedino se ne ustručavaš spoilera )

Hvala za preporuke, baš sam i ja pomišljala na Kalendar Maja čitajući ovu temu.

[sofia]

Ne volim inače krimiće, ali samo zbog ovog opisa dođe mi da ga pročitam

Ja baš volim dobar krimić ali ih rijetko nalazim.
Ova trilogija je pametno i odlično napisano štivo. Meni se drugi dio trilogije najviše svidio, zaplet je povezan sa poljskim antisemitizmom u vrijeme drugog svjetskog rata,
to je tema oko koje se samo šapuće ili ne govori uopće. Sjećam se takođe da se mogu povući mnoge paralele između hrvatskog i poljskog društva, ne baš laskave paralele

[Jurana]

Ako tko ima 10 minuta vremena i volje, neka ispuni ovaj upitnik o čitateljskim navikama u pandemiji u Hrvatskoj. Popravite malo prosjek

[Angie75]

Ako tko ima 10 minuta vremena i volje, neka ispuni ovaj upitnik o čitateljskim navikama u pandemiji u Hrvatskoj. Popravite malo prosjek

Evo ispunila

[tangerina]

Fali Rodin forum kao ponuđeni odgovor na nekim pitanjima

[Angie75]

Fali Rodin forum kao ponuđeni odgovor na nekim pitanjima

ja sam ga dodala u Ostalo

[tanja_b]

Ako tko ima 10 minuta vremena i volje, neka ispuni ovaj upitnik o čitateljskim navikama u pandemiji u Hrvatskoj. Popravite malo prosjek

Pih, maksimalan broj knjiga godišnje u ponuđenom odgovoru je "više od 10".
(samo prošli mjesec sam ih pročitala 9 )

[Peterlin]

Pih, maksimalan broj knjiga godišnje u ponuđenom odgovoru je "više od 10".
(samo prošli mjesec sam ih pročitala 9 )

Da, stvarno, ovo je malo čak i za mene, a ja baš i nisam gutačica knjiga.

[chesil]

Tara Westover - Obrazovana

Ovo je jedna od najšokantnijih knjiga koju sam pročitala.
K tomu, istinita.
Tara odrasta u mormonskoj obitelji u Idahou, ne ide u školu, niti je školuju kod kuće. Liječniku njezina obitelj ne ide. Radi s braćom i sestrom na tatinom glomaznom otpadu.
Kako onda uspije, uz nezamislivo nasilje i psihičke bolesti najbližih članova obitelji, doktorirati povijest, pohađati Cambridge i Harvard? Ne znam, ja sam impresionirana.
S tim da je doktorat mačji kašalj u usporedbi s najvažnijom borbom u njezinom životu - odvajanje od obitelji, osamostaljivanje, prihvaćanje sebe bez njihovih emocionalnih ucjena i religijskih doktrina.
Tara je heroj, želim joj svu sreću da živi i dalje u miru koji je pronašla.

[chesil]

Namjerno pišem u odvojenom postu - hrvatski prijevod i oprema Obrazovane su katastrofalni. Nađite ovo, ako ikako možete, na engleskom.
Samo detalj - lektor knjige je jednom potpisan s Č, a drugi put s Ć. Fejspalm.

[Forka]

Cees Nooteboom: 533 dana

Ah, lijepo mi je sjela ova nadasve smirujuća knjiga ovih dana...
Nema radnje, teških zapleta, samo ostarjeli književnik, što potaknut voltairevskom sintagmom "il faut cultiver notre jardin", u svome vrtu na Menorci razmišlja o biljkama, kaktusima, životu, s kratkim reminiscencijama na mnoge pisce i filozofe koji su dotakli njegov život.

[Forka]

Fali Rodin forum kao ponuđeni odgovor na nekim pitanjima

Ispunila sam upitnik, haha, da, baš fali , meni su preporuke na ovoj temi zakon!

[marta]

Tara Westover - Obrazovana

Moram ovo procitati, vec mi ju je netko spominjao. Rezultat u kojem troje od sedmero neobrazovane djece na kraju ima doktorate me cini izuzetno radoznalom po pitanju tog homeschoolinga/unschoolinga.

[Jurana]

Moram ovo procitati, vec mi ju je netko spominjao. Rezultat u kojem troje od sedmero neobrazovane djece na kraju ima doktorate me cini izuzetno radoznalom po pitanju tog homeschoolinga/unschoolinga.

Oni su se samo deklarativno houmskulali, a zapravo su po cijele dane radili s ocem na otpadu, a majka im je povremeno dala neki zadatak iz nekoliko udžbenika koji su imali kući i onda nije provjeravala što su postigli.
Tara je počela sasvim sama učiti da može studirati jer joj je falilo društvo vršnjaka i htjela se maknuti od svega, a imala je prirodnu želju za znanjem.

[Forka]

Moram ovo procitati, vec mi ju je netko spominjao. Rezultat u kojem troje od sedmero neobrazovane djece na kraju ima doktorate me cini izuzetno radoznalom po pitanju tog homeschoolinga/unschoolinga.

I mene to zanima , već mi je neko vrijeme na popisu, ali nikako uloviti...

[marta]

Oni su se samo deklarativno houmskulali, a zapravo su po cijele dane radili s ocem na otpadu, a majka im je povremeno dala neki zadatak iz nekoliko udžbenika koji su imali kući i onda nije provjeravala što su postigli.
Tara je počela sasvim sama učiti da može studirati jer joj je falilo društvo vršnjaka i htjela se maknuti od svega, a imala je prirodnu želju za znanjem.

Tesko da se moze reci da je njihovo skolovanje kod kuce bilo samo deklarativno, tj. rezultat to na neki nacin opovrgava. Moram procitati da bih mogla dalje komentirati, medjutim ako je moguce da takvo opsezno neskolovanje djece rezultira za ih gotovo pola doktorira, onda se mi stvarno trebamo mnoooogo toga zapitati. A ne vidim da se pitamo ista.

[Peterlin]

Moram ovo procitati, vec mi ju je netko spominjao. Rezultat u kojem troje od sedmero neobrazovane djece na kraju ima doktorate me cini izuzetno radoznalom po pitanju tog homeschoolinga/unschoolinga.

Original u pdf-u imaš ovdje - nedavno sam to našla: https://www.pdfdrive.com/educated-a-...189748791.html

I ja se spremam to pročitati.

[tanja_b]

Oni su se samo deklarativno houmskulali, a zapravo su po cijele dane radili s ocem na otpadu, a majka im je povremeno dala neki zadatak iz nekoliko udžbenika koji su imali kući i onda nije provjeravala što su postigli.

Da, najbolje mi je kad piše kako bi joj mama dala udžbenik iz matematike i ostavila je samu u sobi. Onda bi ona listala stranice i gledala brojeve stranica u dnu pa bi mami rekla "mama, prošla sam 30 stranica" - a mama bi bila ponosna kako dijete koje samo uči kod kuće brzo napreduje

Tesko da se moze reci da je njihovo skolovanje kod kuce bilo samo deklarativno, tj. rezultat to na neki nacin opovrgava. Moram procitati da bih mogla dalje komentirati, medjutim ako je moguce da takvo opsezno neskolovanje djece rezultira za ih gotovo pola doktorira, onda se mi stvarno trebamo mnoooogo toga zapitati. A ne vidim da se pitamo ista.

Pročitaj pa ćeš vidjeti. Ono što je u knjizi opisano definitivno se ne može nazvati "školovanjem kod kuće" jer su ih roditelji naučili samo čitati i neku elementarnu, najjednostavniju matematiku.
Dvoje od troje djece (dva starija brata) bili su, očito, iznimno inteligentni i karakterom malo drukčiji od roditeljskih očekivanja, ali kako su bili muška djeca, imali su i malo više slobode u odabiru, uspjeli su se odlijepiti i stvoriti svoj život. Tari je upravo stariji brat dao ideju da pokuša položiti prijemni ispit i poticao je u tome da se makne, a ni taj njezin put nije išao pravocrtno.

Nadalje, u toj zajednici, upravo ženskoj djeci je još teže probiti zadani okvir života (žena-majka-kućanica). Primjer je Tarina sestra, koja je slijedila zacrtani put, udala se prema roditeljskim očekivanjima, i svoju djecu je također "školovala kod kuće". Međutim, kako je ona sama potpuno neškolovana (za razliku od Tarinih roditelja koji su barem završili nekakvu srednju školu u svoje vrijeme), postavlja se opravdano pitanje, kamo takav slijed događaja dalje vodi - ona nije u stanju podučavati svoju djecu ničemu, jer ni sama nema nikakvog znanja.

Meni je ova knjiga jako promijenila stav o školovanju kod kuće - dok sam ranije ponekad imala čak i afirmativna razmišljanja o tome, sad sam definitivno protiv toga naročito kad to "školovanje" postaje izlika za provođenje samovolje roditelja ekstremista od kojih je bar jedan nedijagnosticirani psihički bolesnik.