A ja se nikako ne mogu natjerati na citanje drugog dijela :/Mima prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
A ja se nikako ne mogu natjerati na citanje drugog dijela :/
ni ja
dotukao me rajon
omg rajon. Mislim da je prevoditeljica iskoristila tu riječ zato što zvuči slično originalnoj riječi ?! Inače nisam čula da se rajon upotrebljava za dio grada, ja bih uvijek rekla da je rajon oblast.
joj mima, zezam se
I meneni ja
dotukao me rajon
Ne razumijem, nisam niti mislila da se ne zezaš, samo sam prokomentirala rajon.
Mene je spasilo što mi je četvrta knjiga bila malo manje dobra od prve tri, barem dok sam je čitala, sad s odmakom mi se ne čini više tako.
Ali kad sam čitala, bilo mi je žao što nemamo zasebnu napuljsku temu sa spoilerima
sasa, znam kako ti je, ja sam bila napravila pauzu
sad sam na kmečavcu, uživam, ali da bih ga istriskala, bih
To što sam pročitala spoliere o četvrtoj knjizi na wikipediji, a i sam naslov, me radi previše tankih živaca isto tako odbij od nastavka čitanja.
Ma da je i oblast u pitanju, sto je previse, previse je.
Buduci da je rajon, ranije ga je bilo prevec
Ne znam, meni prvi dio uopce nije bio nesto posebno dobar, dapace, prve 2/3 sam cekala nesto...hm... konkretnije, zabavnije?
Ostavljam mogucnost da su drugi dijelovi bolji.
Hoce Feric uskoro objaviti nesto novo?
Sad mi se on cita.
mene čeka Westo : Privid 1938, a sve zato kaj mi se dopala Ovuda smo nekad hodali.
Nisam ga mogla naći u knjižnici jer sui ga smjestili pod Švedsku književnost. Sad malo guglam i on fakat piše na švedskom. Mislila sam da je Finac . A možda i je.- Baš kad sam čitala tu prvu knjigu sam skužila kako jako, baš jako malo znam o tim sjevernim zemljama i narodima koji tamo žive
I ja sam htjela temu i čekala sam da je netko otvori
Westo je pripadnik dosta brojne švedske manjine u Finskoj, a to si mogla skužiti i u "Ovuda smo nekad hodali", dosta likova su Šveđani. Inače, u Finskoj su službeni jezici finski i švedski.
ma to mi je palo na pamet. al mi je njegovo ime zvučalo finski.
Anđelka Martić& Proljeće, mama i jaPročitala sam svoju prvu Agathu Christie - Božić Herculea Poirota. Moj sin sad reda njene knjige pa sam se onda i ja poslužila.
Sve češće izmjenjujemo knjige, što prije nisam mogla jer mi je većina knjiga za djecu i mlade danas nečitljiva.
Inače sam tužna što nisam zapisivala koje sam sve knjige čitala dok sam odrastala (pa ja sad umjesto djece zapisujem njihove). I onda sam nekidan našla nešto slično popisu - u jednoj sam knjizi biblioteke Vjeverica označivala plusićima koje sam knjige pročitala - sjećate se da je na kraju svake knjige bio otisnut popis dotad izašlih u biblioteci. Očekivala sam tko zna kakvu iluminaciju od prisjećanja, ali zapravo mi većina tih naslova ništa ne znači. Sjećam se samo onih kojih sam se sjećala i bez popisa
Jedino se ne sjećam kako su se zvale knjige Anđelke Martić u kojima je opisivala ljeta provedena kod bake i djeda u Zagorju, a bile su mi divna onda. Doduše, pitanje je bih li ih i našla sada jer ona više nije rado tiskan pisac.
Jurana, kako to da kao tinejdzerica nisi citala Agathu?
Evo, u uvodu Privida Westo piše: " mi Finci....."
Finci, kao stanovnici (državljani) Finske, ne kao nacionalnost. Bar sam ja to tako shvatila.
Elly, misliš da ta knjiga (u nas prevedena kao Charliejev svijet) nije još za E.? U nekim preporučnim popisima su je stavili za dob od 13 pa dalje. Valjda površno
Optimist, ja sam prerano sazrela u književnom ukusu pa sam već u osnovnoj čitala Kiklopa i lektiru 4 godine starijeg brata (i šta mi fali)
Uglavnom Privid obečava. I ak ga sami tražite u knjižnici, pod Švedskom je, uz Nesboa
Listala sam na Interliberu taj Charliejev svijet, i na kraju zaključila da ipak još nije za 13-godišnjaka. Bar za ovog mog nije. Ili je moj dojam površan.
Sad čitam Diane Warren, Ulica slobode . Stil me jako podsjeća na Alice Munro, ne znam je li to autosugestija jer je riječ o kanadskoj književnosti, ili ne. Zasad mi se sviđa, kao i glavna junakinja. Doduše, ne razumijem uvijek i do kraja sve njezine postupke, ali stil pripovijedanja, bio u trećem ili prvom licu (jer se izmjenjuju kroz poglavlja) tako je trezven i hladan da djeluje poput apaurina
Tu sam premetala na Interliberu po rukama, da-ne, da-ne, na kraju je nisam kupila, baš me zanima do kraja što ćeš reći. Je li to iz knjižnice?Sad čitam Diane Warren, Ulica slobode . Stil me jako podsjeća na Alice Munro, ne znam je li to autosugestija jer je riječ o kanadskoj književnosti, ili ne. Zasad mi se sviđa, kao i glavna junakinja. Doduše, ne razumijem uvijek i do kraja sve njezine postupke, ali stil pripovijedanja, bio u trećem ili prvom licu (jer se izmjenjuju kroz poglavlja) tako je trezven i hladan da djeluje poput apaurina
Jurana i tanjab, ja sam odlucila pricekati prije nego joj preporucim Charlijev svijet. Mozda bas zato sto sam i sama prerano sazreli citac... Barem da napuni 15.
Toliko volim Nesboa da ni ne znam da je Norvezanin. MM je procitao sve njegove ja mozda dve al to nije moj tip knjige. Privid mi he i dalhe dobar, sam nis ne stignem. Nakon dugo vremena to je knjiga koju bih najradije procital u jednom dahu
Povijest mi nije bila među omiljenim predmetima u školi. Godine teško pamtim, a strana imena vojskovođa i vladara podjednako.
Koliko sam se tada mučila s gradivom, sada još više uživam u literaturi koja o povijenim zbivanjima govori kroz pripovijesti pojedin(a)ca. Među ostalim, zbog toga sam izabrala pročitati Doba mjedi, Slobodana Šnajdera i nisam požalila. Ljubavno ratni roman o sudbini folksdojčera u grotlu prve polovice 20. stoljeća, zapravo govori o (ne)pripadanju, identitetu i preživljavanju.
Potpisujem te anamar oko svega vezanog uz povijest
Da se vratim na Charliejev svijet - sama nisam imala knjigu u ruci, samo sam gledala film. Sigurno ću prije povjerovati Ellynoj i tanjinoj procjeni, nego popisima, zato što u knjižničarstvu skupinom mladeži (omladine
Nisam ni ja voljela povijest, a volim povijesne romane.
I ja volim povijesne romane. I filmove. I serije
Kod mene obrnuto - povijest mi je zanimljiva, a ne volim povijesne romane
Evo, pročitala "Ulicu slobode". Knjiga je odlična, dobar dojam s početka samo se potvrdio do kraja romana.
Knjiga je iz knjižnice, ali može je se relativno lako rezervirati i dobiti, jer nije (još) prevelika jagma za njom. Zapravo, za knjigu sam slučajno čula, vrlo lako mi je mogla i promaknuti.
I ja ovako. Cak mi ni Wolf Hall nije sjela.Kod mene obrnuto - povijest mi je zanimljiva, a ne volim povijesne romane
citiram sebe, radilo se o "Otpusnom pismu" Vujčić/Ivanišević
ja ponavljam dojam, sličan Forkinom, neću baš reći bljak, ali kraj mi je razočaravajući
i tužan užasno
pročitala sam "To sam mogla biti ja" Marine Vujčić
ja malo zaostajem, o njemu se raspravljalo prije pola godine
roman je odilčan
u jednom trenutku mi je bio toliko dobar da sam usporila s čitanjem, da ga produžim
ali..
naravno mora bit ali, opet moj problem s krajem
zbrzao mi se i nije trebao, po meni, biti takav
ali crtica s interlibera
baš u trenu najvećeg oduševljenja knjigom
na štandu hena.com Marina Vujčić
priđem, kažem kako mi je super knjiga, ona se zahvali, pokaže mi svoje ostale
među ostalim i otpusno pismo
i ja, socijalno inteligentna, kakva jesam, kažem
- ma ta mi se nije dopala
baš ono što pisac želi čuti
kao da kažeš majci da joj je jedno dijete ružno
ali crtica s interlibera
baš u trenu najvećeg oduševljenja knjigom
na štandu hena.com Marina Vujčić
priđem, kažem kako mi je super knjiga, ona se zahvali, pokaže mi svoje ostale
među ostalim i otpusno pismo
i ja, socijalno inteligentna, kakva jesam, kažem
- ma ta mi se nije dopala
baš ono što pisac želi čuti
kao da kažeš majci da joj je jedno dijete ružno
Alex, obožavam te
ja sam tako zaradila potpisani primjerak knjige koja mi se nije dopalaali crtica s interlibera
baš u trenu najvećeg oduševljenja knjigom
na štandu hena.com Marina Vujčić
priđem, kažem kako mi je super knjiga, ona se zahvali, pokaže mi svoje ostale
među ostalim i otpusno pismo
i ja, socijalno inteligentna, kakva jesam, kažem
- ma ta mi se nije dopala
baš ono što pisac želi čuti
kao da kažeš majci da joj je jedno dijete ružno
Valjda da ponovim gradivo i da me nauči pameti
ali crtica s interlibera
baš u trenu najvećeg oduševljenja knjigom
na štandu hena.com Marina Vujčić
priđem, kažem kako mi je super knjiga, ona se zahvali, pokaže mi svoje ostale
među ostalim i otpusno pismo
i ja, socijalno inteligentna, kakva jesam, kažem
- ma ta mi se nije dopala
baš ono što pisac želi čuti
kao da kažeš majci da joj je jedno dijete ružno
Inače, meni je "Mogla sam to biti ja" odlična knjiga, ali je za moj ukus previše otvorila vlastitu intimu. Toliko da mi je neka poglavlja bilo neugodno čitati, ono, kao kad zaviriš u tuđi dnevnik. Shvaćam da je pisanje te knjige njoj bila neka vrsta terapije, ali...
Ma nema veze, aleks, ona će misliti da je to do Ivaniševića
Pročitala sam Ciganina, ali najljepšeg. Nadmašio mi očekivanja!
Uspjela sam nabaviti karte za Črnu mati zemlu u ZKM-u za siječanj.
Sad čitam Žene ne plaču - Portugalka Rita Ferro.
Rita Ferro: Žene ne plaču. Samohrana majka kćeri i sina je u krizi srednjih godina. Preispituje ulogu žene u modernom portugalskom društvu. Zaintrigirala me i pokušat ću naći još nešto njeno, ako je prevedeno.
Sad sam posudila Lou Andreas-Salome: Moj život - sjećanja na Rilkea, Nietzschea, Freuda, Tolstoja, Wagnera, Schnitzlera, Reea, Hamsuna, Andreasa...
Posljednje uređivanje od Nera : 22.11.2017. at 10:08
Saša Stanišić, Uoči slavlja
Nakon "Vojnika..." sam imala velika očekivanja, i stvarno, i dalje mu je stil prekrasan, atmosferu, pomalo mističnu, gradi majstorski, međutim priča me kao takva nije dotakla. Dugo mi je trebalo da dovršim knjigu jer me jednostavno nije vukla. Priča o njemačkoj provinciji, osebujnim likovima, ubacuje fragmente i jezik iz prošlosti (moj naklon i totalni respect prevoditeljici!), ali nekako mi je sve ostalo prazno i nedorečeno, nema nekakvoga velikog finala... Previše mi je zapravo nepotrebnih likova i crtica i digresija.
potpisujem od riječi do riječi
I mene je "Uoči slavlja" razočaralo, tako da ga nisam ni pročitala do kraja. Tada sam mislila da sam samo uzela knjigu u krivom trenutku.
I ja sam bila nekoliko puta na rubu odustajanja, ali stalno sam se silila da mu dam šansu do kraja (to je to povjerenje prema piscu!). I baš mi je žao da nije nečim snažnijim zaokružio roman...
Je li neka od vas čitala Žene koje trče s vukovima?
Ja. Neke stvari su mi bile zanimljive, ali u cjelini me se nije dojmila.
Preskoci
Priručnik za spremačice, Lucie Berlin, donosi izabrane priče te američke autorice, o kojoj dosada nisam ama baš ništa znala. Iako je riječ o kratkoj formi, ona se iznova bavi istim likovima ( ponekad imaju različita imena) i temama, tako da se knjiga gotovo može čitati kao roman u kojem su poglavlja promiješana.
Riječ je o autofikciji, sve priče imaju polazište u stvarnu životu. A autorica je imala iznimno turbulentan život prožet selidbama, bolestima, patnjom i samoćom. Opet, njene priče koje govore o alkoholizmu, siromaštvu i boli, pune su humora i blagosti. Kad sam jednom uhvatila vremena, knjigu sam doslovno progutala. Svrastavam je među najbolje pročitane u 2017.
Tanja Mravak, Naša žena
Fenomenalna knjiga, ali ništa nisam manje ni očekivala nakon autoričine prve zbirke priča, "Moramo razgovarati". U ovoj zbirci razotkriva dalmatinski patrijarhat i općenito odnos prema ženama, i to bolje i uvjerljivije nego bilo kakva sociološko-psihološka studija. Sve iz vizure ženskih likova, kroz minimalne opise i kratke, jezgrovite, ali podtekstom nabijene dijaloge. U cijeloj zbirci jedino mi je šteta što tih priča nema više, jer sam knjigu prebrzo pročitala. Apsolutno preporučujem!
Zanimljivo zvuce obje, hvala! Mravak sam slusala na snimci Pricigina i na Spikiginu, odlicna je story-tellerica, pravo glumi dok to prica
Ponukana tanjinom preporukom i ja sam pročitala novu zbirku Tanje Mravak.
Odlična je! Iako opisuje tek epizode u životima svojih junaka, riječ je o trenutcima u kojima se ogledaju cijeli njihovi životi. Usto autorica je majstorica dijaloga. Ne znam je li pisala za kazalište ili film, ali lako mogu zamisliti uprizorenja većine priča iz ove zbirke. Nešto poput omnibusa.
... a ja taman čitam "Moramo razgovarati". simpatične priče ali me, moram priznati, jako živciraju muški likovi.
Procitala Privid 1938, svidjelo mi se! Nesto me u stilu jako podsjetilo na Kena Folletta.
Sad citam Fericevu Na osami blizu mora i ne ide mi. Nesto me bas odbija, likovi, vrijeme radnje, stolivec.
Pravila pisanja postova
