Paolo Cognetti: Osam planina
Iako je tek početak, već vidim da će mi ova knjiga biti među top 10 pročitanih ove godine. Pomalo podsjeća na Seethalerov "Čitav jedan život" (nimalo se ne slažem s usporedbom navedenom u ovoj kritici, da je to "maskulina inačica Genijalne prijateljice", nećemo valjda sad svako djelo talijanske književnosti uspoređivati s Genijalnom prijateljicom
). Počinje na prvi dojam idiličnim uspomenama glavnog lika iz djetinjstva, odrastanje uz roditelje planinare i najboljeg prijatelja iz planine, ali onda slijedi odrastanje i odmak od roditeljskog sustava vrijednosti, pokušaj bijega od planine i stalno vraćanje tom svijetu - i prijatelju. Kako roman odmiče, sve je manje idiličnog u životima likova, sve je više neke tmurne melankolije, pri čemu planina - "Grenon" - ostaje ista, nepromijenjena i ravnodušna sila prirode.
Ne osobito dugačak roman tako nudi mnoštvo motiva za razmišljanje: odnos djece i roditelja, očeva i sinova, muška prijateljstva, odnos prema životu, prema prirodi, traženje vlastitog mjesta pod suncem... da ne govorim o tome da je vrlo lijepo napisan, užitak za čitanje, i da mi je uljepšao ovaj tjedan i ovo inače tmurno i jednolično doba godine.
Optimist prvotno napisa
Looool
.
)
! Bilježim, moglo bi mi se svidjeti 
), morat ću to nadoknaditi. Ali teško da išta može biti bolje od Kiklopa 
