Pieter Steinz: Čitanje na odlasku - književnost kao životna potreba
Vrlo dojmljiva i na svoj način potresna knjiga, iako bez i najmanje natruhe patetike. Autor je bio nizozemski novinar i književni kritičar, ravnatelj Zaklade za književnost, kojem je u 50. godini dijagnosticirana amiotrofna lateralna skleroza (ALS) od koje je i umro tri godine kasnije. Zapravo, s obzirom na početnu dijagnozu (najgori i najagresivniji oblik bolesti), živio je i dulje od liječničkih predviđanja.
Kroz 50-ak tekstova (kolumni) opisuje ponovno iščitavanje raznih književnih djela i kako su mu pomagala da se nosi s bolesti - a izbor djela je zbilja raznolik. Od Platonovog Fedona i Ovidijevih Metamorfoza, preko klasika kao što su Dickens, Mann, Poe, Camus... do dječje književnosti Astrid Lindgren. Ali uz njegov doživljaj književnosti doznajemo i dosta o njegovoj svakodnevici. Pritom zaista fascinira njegova smirenost i podnošenje situacije, bez ikakvog jadanja ili samosažaljenja - knjiga vrijedna divljenja.
Isprva sam je čitala "onako usput", bez nekih očekivanja, ali sa svakim sljedećim tekstom sve me više oduševljavala, a bilo mi je i tužno i teško u isti mah. Neobično iskustvo. Svakako preporučujem, ali odmah upozoravam da treba imati živaca za takvu tematiku.