Češljugara sam pročitala prošle godine. U cjelini, knjiga je dobra, ali ono što me najviše smetalo je neujednačen tempo pripovijedanja, koji se na mahove odvija vrtoglavo brzo, a na mahove tako sporo da sam u par navrata poželjela ostaviti knjigu (mislim da je prva kriza došla baš oko te 200. strane
).
Ali dojam mi je u cjelini pozitivan, unatoč povremenoj dosadi, pročitala sam ga do kraja i drago mi je da jesam. S tim da mi je psihološki najjači prvi dio romana, u New Yorku i neposredno nakon majčine smrti - kasnije mi je Theov lik nekako poblijedio.