Na kojoj si sad kilazi?
 |
|||
|
|
|||
Na kojoj si sad kilazi?
Kaae vidis to nije los savjet sto se sira tice.
Svaka cast za nepredak. Moj bmi je sada 29 a bio je i 33 koliko se sjecam. Nisam presla 100 ali osjecala sam se kao da nosim 200. Sa time da moj sadasnji bmi nema veze sa onime kako izgledam.
Ovo sa sirom i secerom i kod mene ima smisla.
Kaae, kod tebe je stvarno impresivan napredak. I jos kad zbami gdje zivis. Stvarni nigdje nisam vidjela toliko pretilih ljudi kao u Americi.
I kakve su vam varijacije kilaze ljeto/zima?
Sad ova 'oce i top secret podatke.marta prvotno napisa
Ali ok, nije neki bed. Kilaza se krece od 92.5 - 93.5, ovisno o tome gdje sam unutar ciklusa. Razuman cilj mi je 80 kila. Prosjecne sam visine, tako da ce me to staviti u overweight kategoriju po BMI, ali to me ne dira, s obzirom na postojecu misicnu masu i na stvarno ogromne kolicine viska koze (rastezem se kao shar pei, ali ne vidi se jer zemlja Amerika ima super dostupne odlicne potkosulje). S obzirom na godine, overweight mi je ok. Aktivna jesam, zdravstvenih problema nemam, sve pet.
Za red velicina, za one koji me nisu vidjeli osobno, ili bar na slici, nosim majice velicine L i donje dijelove americki 10-12, ili ako nije brojcano, onda L. Kupila sam hlace u zagrebackoj Zari prije par tjedana, velicina L. To su samo smjernice koje pokazuju da je BMI samo neka okvirna smjernica, a ponekad su i same kile. Ima me viska, naravno, ali teoretski i po tko zna kakvim tablicama, moja kilaza ne bi trebala stati ni u jednu od ovih velicina, a ne hodam okolo kao rolana sunka iz koje sve curi, majkemi.
Zapravo mi super pomaze to sto zivim tu gdje jesam. Tu ima svakako vise (vidljivih) u super-obese kategoriji, ali nije me se nesto Hrvatska sad dojmila mrsavcima, naprotiv. Bila sam u Zagrebu preko praznika sad, prvi put nakon 4.5 godine i zapravo sam se napatila trazeci hranu (ok, imam djecu s alergijama pa to ne pomaze) i izbjegavajuci pekare koji, brat bratu, u Zagrebu ima barem 30 puta vise nego sto ovdje ima dostpunih fast food restorana.
Evo, ja sam te nedavno vidjela i mogu potvrditi da si se visestruko smanjila
Nikad ne bih rekla da imas BMI 32.
Kaae, čestitam
('oce li me vise netko primijetiti, dapasmater?
ti si stvarno bila disciplinirana ful, utoliko više što si i dvije trudnoće progurala kroz cijeli taj proces mršavljenja.
jel sad ok
Kaae
inace, skroz si u pravu za taj sir
bas sam danas grickala ementaler izmedju dosta oskudnog dorucka i rucka i nije bilo nikakve krize
mislim da cu to sad redovito
Meni je ova tema jako pomogla.
Hvala svima što pišete.
Kaae
Kaae
I cijela prica je bas kako treba biti
Ne ide bez truda.
Posljednje uređivanje od zhang : 01.02.2017. at 21:39
Kaae bravo, svaka cast! Dokaz da se moze!
Evo, svi su te primjetili
Btw bravo, svaka cast!
Posljednje uređivanje od Apsu : 01.02.2017. at 23:23
I ja sam primijetila/uočila da sam vitka sestra! Ijuju!
Kaae respect!
posebno što si još imala dvije trudnoće nakon
e to je to, promijeniti SEBE
Bravo Kaae, to je snaga volje!!
Kaaee
Ok, dobro, dosta sad.
Stvarno sam samo htjela napisati da imam vitku sestru, jel (a i ona je rodila!
Bez zezanja, stvarno se moze, ali nije lako i nema magicnog rjesenja. I naj naj naj naj stvarnije je u glavi. Rekla bih da je nebitno i trcanje i rezim nekog drugog vjezbanja, a ponekad i vjezbanja opcenito. Treba osvijestiti sto sve udje unutra i koliko na kraju dana izadje van, odnosno zavrsi potroseno. I onda je tu bezbroj nijansi kako doci do cilja.
Mislim da sam jos preskocila napisati da nisam nikad bila ni na jednom eliminacijskom rezimu prehrane i da niceg nisam zeljna. Jedem stvarno sve, ponekad i apsolutno nezdravo, ako je takva prilika. I dalje sam gurman, totalni, ali jedem u glavu i trudim se sto manje u guzicu (tako nas je u srednjoj skoli razrednica ucila piti
Posljednje uređivanje od Kaae : 02.02.2017. at 08:42
A onda sam ja zabadalo, cccc.....
Dok brojke ne napises nema nista od slave.
Pa sve znas sad, mozes me cak i obuci. Volim prugice, samo da znas.
Meni je najteže bilo osvijestiti da mi treba manje hrane nego većini drugih.
Šogorica mršava, jede 2 puta više od mene, podjednakih fizičkih aktivnosti. Kad sam 2011 došla raditi na ovo radno mjesto krenula sam jesti iste količine kao 2 mršave kolegice koje od jutra samo viču što ćemo jesti. Tako sam ja u 4 godine natukla 13kg a one smršavile.
Četiri godine sam se ja čudila, kako vi možete jesti ali sam i dalje pratila njih dok nisam shvatila da ja ne mogu jesti toliko.
totalno fora. mene sad zanima kako se jede apsolutno sve i još si i gurman, ali u glavu, a ne u guzicu. šta ti to znači, ono, praktično? :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 02.02.2017. at 09:35
jedeš apsolutno sve, ali u malim količinama, i rekla bih, u češćim obrocima
ja znam par takvih. Jedu male količine i uglavnom im je zadnji obrok u 17 ili 18 h. Sve znači i slatko i masno, ali svega po malo. Valjda onak ko francuskinje. Pa te žene sve imaju predobru liniju uz sve one delicije koje kuhaju, odnosno mogu kupiti (jer uglavnom i jedu po restoranima) - i palačinke koje se peku na svakom koraku)
Ja tak nemrem. Ali da je ova tema korisna i motivirajuća - bome je.
I ono sa sirom i šećerom mi je totalno otvorilo oči. Imam niski šećer godinama, i uvijek, baš uvijek pun frižider stra - i doma i na poslu. I organizam mi ga traži, i to često. I tu sam ko francuzica - poslije ručka ne jedem slatko, neg šniticu sira
Kaae, svaka čast!
i čisto da se nadovežem na tebe. Mislim da je ključ ne samo u glavi, nego i u razvijanju osjećaja i senzibiliteta za vlastito tijelo, zdravlje i hranu.
nadovezati ću se i na Sirius - mislim da svi mi koji nemamo probleme sa težinom, a pišemo ovdje nemamo nikakve nečasne namjere, nego pokušavamo podijeliti svoja razmišljanja s ostalima.
sto se tiče statistika, ja izuzetno volim finu klopu, zaista uživam u jelu, ali za mene uživanje nije pojesti 6 tanjura nečega.
Isto tako, kad kažem da nikada nisam držala dijetu, to nikako ne znaci, da hodam od jednog do drugog bureka. Upravo suprotno. A mislim da takvih i nema puna a da su 35+.
Radi se o tome, da su dijete tipa 7 dana ananasa i slično naprosto bacanje i novaca i vremena, a zdravstveno su prilicno upitne.
to znaci da osjećaš već i intuitivno sto ti cini dobro, a sto ti ne cini dobro. I u smislu što jedeš, koliko jedeš i kako jedeš. Jasno mi je da su te tehnike drugačije od osobe do osobe, te da recimo meni koja sam i kao dijete jedva čekala artičoke, bob, mladi grašak, grickala paprike i mrkve, obožavala voće i povrće, težišta u razmišljanju o hrani leže negdje drugdje, nego nekome tko je oduvijek bio na velikim količinama hrane tipa kolači, kruh, bureci i slično.
no dok tehnika ostaje samo tehnika, a ne integralni dio hranjenja i jedenja, nema vajde od toga.
osim toga, netko to želi izgubiti dosta kila, mora te promjene početi na jedan mozda "drastičniji" način.
drasticniji u smislu, da tijelo i glava moraju dobiti nekakav "kick" koji i fizički i psihološki kaže - počinje novo doba.
Cvijeta, to stvarno nije teško.
prvenstveno s koncentriran na ukus, okus, teksturu i uživanje. I naprosto nemaš potrebu pojesti 3 tanjura nečega, jer te to neugodno zateže u trbuhu, trom si i umoran ako se prejedaš.
Kako nije tesko ako mozes tri puta duze uzivati?
Ja mislim da pomaže i koncentrirati se (i vremenom naviknuti) na sporije i nešto duže žvakanje.
Ja sam shvatila da sir ide ako padne secer a ne nakon rucka, to mi nema smisla osim podebljavanje kalorijske vrijednosti
da , a i ono kaj je već spomenuto - jesti i samo jesti a ne gledati TV, surfati, ležati na kauču ili kaj već
ja sam shvatila oboje. Pa poslije ručka padne šećer - valjda zato na kraju ide desertJa sam shvatila da sir ide ako padne secer a ne nakon rucka, to mi nema smisla osim podebljavanje kalorijske vrijednosti
Sporije žvačeš!
Jer posto poslije kad te počne šarafiti, teško ti u trbuhu (barem meni), vrtiš se, ne mozeš zaspati, e onda vise ne uživaš.
Evo, tko želi pročitati više o tome, ima fakat dobra knjiga: http://www.mvinfo.hr/knjiga/3298/kak...ivaju-u-zivotu
Kako mislis poslije rucka? Tipa 2h nakon rucka? Desert nije obavezan nakon rucka, mi ga jedemo 1 tjedno sa time da ja ne mogu iza rucka vec kao mo.
a ono, ne jedemo ga ni mi, niti 1 puta tjedno, a niti 1 puta mjesečno. al nakon ručka te pita nešto slatko :D
Ja sam već par puta pisala na Vježbačicama o svojoj borbi s kilama otkad sam počela rađati
Zapravo, što znači borba s kilama ? Udebljala sam se 20 kg i sada više ne nosim konfekcijski broj xs, nego m ili l, ovisno o modelu.
Izgledam normalno, ali ne osjećam se tako
Unazad 4 mjeseca vježbam redovito, ali ne mogu držati dijetu. Naprosto ne mogu. Čim sebi stavim u glavu da ne smijem pojesti kruh, tjesteninu, nutelu, you name it, odmah se u meni sve buni, želim jesti baš to i ni na što ne mogu misliti osim na hranu. Volim sve vrste hrane, i zdrave i nezdrave, ali meni ta zabrana pokreće neke psihološke procese nakon kojih samo imam poriv nažderati se junka.
Zadnjih mjesec dana odlučila sam izbaciti večeru, a doručak i ručak jedem u uobičajenim količinama. Smršavila sam tako 3 kg, pa bumo videli..
Cilj mi nije izgledati kao što sam izgledala prije trudnoća, ali važno mi je da redovito vježbam, da sam u dobroj kondiciji, a ostalo će doći samo po sebi.
Posljednje uređivanje od rehab : 02.02.2017. at 11:57
mene poslije ručka radnim danom, kad se vratim s posla, obavezno pita nešto slatko. pa kockica čokolade - kockica. To mi ko neki poklopac dođe, bez toga ko da mi nešto fali, bez obzira koliko sam pojela.
mene pita sir. I ja pojedem sir,
A pojedem i kasnije opet sir. Ja volim sir. I tijesto. Meni uopće nije problem odreći se slatkog jer ga baš ne volim.
Ovo što rehab piše imam i ja - nikad u životi nisam bila na dijeti tog tipa. Bila sam na lchf-u, to sam već pisala ali ne jako strogom.
Peterlin, baš ću si posuditi knjigu
danas sam na dijeti i smršaviti ću - negdje sam pokupila crijevnu virozu i mučno mi je ući u kuhinju ili gledati tv program na kojem kuhaju. to je za mene neobično iskustvo
samo bi nešto pitala kaae (vjerojatno bi to znala da sam češće na forumu), jesi li se tako udebljala u americi? ja sam samo jednom bila u sad i putovala istočnom obalom i bila sam zapanjena veličinom porcija kao i veličinom ljudi, a najviše vozilima za teže pokretne ljude u samoposlugama. nekako mi se činilo kako je biti jače predebeo uobičajeno kako hrana pomaže u tome(jeftine slasticei gotovi obroci te skupo voce)
što se tiče ovisnosti o hrani, mislim da je jedan od problema naš svakodnevni život koji često ne daje priiku da uživamo u nečem drugom. primjetila sam da ako putujem, ili šecem po šumi, idem u kazalište ili čitam, ne maštam o kolačima ili kavi (moje dvije ovisnosti) kao nakon dana provedenog s bolesnom djecom ili djecom koja se svđaju ko opsjednuta.
Meni je sir kriptonit. Ali me ne trazi iza rucka nista
Mi jedemo jednom tjedno jer vikendom radim kolac ali preko tjedna je dogovor da nitko ne jede slatko.Danas spremam sarmu a za meduobrok sam maznula kiselo zelje sa bucinim na salatu u salici. Instant me podignulo.
što je kriptonit?
hvala.
I moj je
Pa da pojedem jedan komad torte, a ne tri.
Bilo je bas bitno osvijestiti da jedem previse i da se premalo krecem tj. da neko normalno dnevno kretanje (npr. tih 8 kilometara dnevno, od kuce do posla i nazad, pa od printera do frizidera i slicno) samo znaci da necu, vjerojatno, umrijeti od atrofije misica, a ne da cu zbog toga biti fit ili nedajboze smrsaviti.
mamitzi, kile sam nakrcala u centru Zagreba, a onda ih tamo pocela i skidati. Tu sam skinula vise, brze i bolje. Inace stvarno ne volim generalizacije o debljini Amerikanaca (i valjda mrsavosti Hrvata). Ok, da, tu ima uzasno morbidno debelih ljudi i to je problem. Nisam jako dugo bila u nekim drugim dijelovima Hrvatske, ali i u Zagrebu ima jako uzasno puno debelih ljudi. Ne voze se na vozilima po ducanima, ali to je prvenstveno zato sto vozila u ducanima nema (i problem je druge vrste -- moj muz je osoba s invaliditetom i prilikom ovogodisnjeg posjeta Hrvatskoj smo zakljucili da se ljudi bez dvije zdrave noge mogu, prakticki, upucati jer normalnog zivota za njih u Zagrebu nema). Losa hrana je uzasno jeftina i u Hrvatskoj. I to je logicno (ali ne i nuzno ispravno, jel).
Kaae, slažem se s tobom u vezi prehrane
i svaka čast, stvarno si nevjerojatno puno smršavila!
hvala na savjetu za sir, cure
a vezano uz test intolerancije na hranu - napravila sam ga davno, prije desetak godina
i moram priznati, dok sam se hranila prema rezultatima testa, bila sam na svojoj idealnoj kilaži, ali mi je s vremenom dosadilo tako jesti pa sam opet počela jesti sve, iako pazim da ne jedem u većim količinama namirnice na koje sam intolerantna
moje cure jako vole ovu pjesmu (i Ylvis općenito)
https://www.youtube.com/watch?v=geAviLRO0z4
Dolazimo do toga sto sam ja pisala Ani. Bolje i taj 1 red cokse ako ti se jede nego si braniti pa kad okidac opali pojesti citavu.A okidaca je uvijek bilo i biti ce.
Kaae, ne zelim te uvrijediti niti bilo sto slicno, da odmah kažem. Nego mi nije jasno kako ti je tako dugo trebalo da osvijestiš da puno jedeš a malo se krećeš i da je to razlog prevelike kilaze.
Čini mi se da smo svi skloni gurati glavu u pijesak. Da se razumijemo, nisam ni ja od toga izliječena. Ja sam super dugo bila bas fino zadovoljna sobom i svojim kilama koje su uvijek iste. Samo sam uporno previdjala cinjenicu da se te kile pretvaraju u amorfnu masu. Mogla sam bez problema obuci odjeću iz srednje škole, ali sam se na sreću jedan dan pažljivije pogledala u ogledalo, a sve je to na meni stajalo, pa recimo ni blizu ko u srednjoj... Tad sam shvatila da ke ta kilaza cista sreća, da se ne krećem dovoljno i da ću se pretvoriti u gnjašku ukoliko nešto ne poduzmem, pa sam počela vježbati. Zašto nam treba tako puno da shvatimo to jest da izvučemo glavu iz guzice, da treba na zdravlje misliti?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
