Posljednje uređivanje od Jelena : 03.02.2017. at 19:33
Pomislila sam i ja na tu vježbu, koja mi svaki put prva padne na pamet, ali da ne unosim zabunu .
Morala sam dodati tu rečenicu ne impliciram vrstu hrane...
Jer, što god mi rekli, samo se od hrane debljamo. Svako vježbanje je super, ali ako ne smanjimo KOLIČINU hrane, nema mršavljenja. Čak ni kaloričnost hrane ne igra toliku ulogu kao količina.
pa ne znam bas da bi od seksa ista od misica bilo
Ovaj topic nema temu o misicima nego o smanjenju prekomjerne tezine.
A svaka aktivnost koja trosi kalorije doprinosi tome.
Disciplina i strpljenje su kljuc svega. Ja sam to shvatila na sopstvenom primeru posle trudnoce. U jednom trenutku sam pomislila da nikada necu smrsati ali sam samo upornoscu dosla do rezultata. I danas imam koji kg viska ali to je zanemarljivo u odnosu na visak od 27 kg nakon porodjaja.
Pročitala sam sve kaj je napisano, pa sam se sjetila jedne ovako anegdotice iz života.
Prije godinu-dvije zovem ja liječnicu koja se ujedno bavi i akupunkturom, a posebno puno radi tretmana za mršavljenje. I kako je bilo vrijeme godišnjih odmora, kaže ona meni da neće raditi do jeseni, ja sva jadna, položila bila nade u tu akupunkturu, a ona ne radi! I pitam kad na jesen počinje, mogu li se odmah predbilježiti, a ona meni fino kaže: ma gospođo, ne treba vam akupunktura - sve vam je to u glavi!
I tako i jest.
Za dva tjedna, tj 10 dana - za deset dana, jedva čekam!!!!
nadam se da ćeš podijeliti i tu svoje iskustvo, čekamo i radujemo se s tobom
možda te koji put i sretnem na tvom treningu ipak prolazim tamo svaki dan kad zurim na posel
Čuj, ja ću biti u bolnici svaki dan po 6 sati
Uh, svašta - individualna psihoterapija, grupna psihoterapija (tu ima raznih pravaca - analiza, KBT, još neki novi pravac kojeg sam zaboravila), radna terapija, nutricionist, zajednički izleti, zajedničko objedovanje, vježbanje, redovno vaganje, i tako.
Evo baš u današnjoj Gloriji veliki članak o poremećajima u prehrani i intervjui s nekim poznatim i manje poznatim ženama o njihovim poremećajima u prehrani. Zanimljivo je pogotovo što, ako se prate mediji, ta tema je sve češća, novine, blogeri, portali, pišu o tome. Mislim da su današnje tinejdžerice najviše na udaru jer taj pritisak okoline, kultura savršenosti koju nameću Instagrami, Fejsbuci, itd je za malo labilnije strašan. Ali nismo ni mi stariji pošteđeni. Izgleda da je najvažnije poslikati dobar selfie a za sreću tko pita.
Uglavnom, kome padne u ruke Glorija, nek pročita, posebno savjete nutricionistice i psihologinje, njih su bašiz mimoje bolnice našli.
Na stranu Glorija (to čitam 1x mjesečno kod svekrve ili frizera) ali problematika pritiska okoline je tema vrijedna razmatranja. Nedavno su moj sin i razredni kolega imali u srednjoj školi referat na temu rodne i spolne ravnopravnosti, pa su koristili materijal odavde:
http://os-vnazor-dugaresa.skole.hr/n..._ravnopravnost
Prof. Bosiljevac Močnik je napravila odličan posao i to bi trebali čuti svi učenici osnovnih škola, a bome ni u srednjoj nije viška ponoviti.
Ma Glorija, ovaj časopis, onaj..tema je sveprisutna. Samo mogu zamisliti kako je jednoj mladoj osobi koja odrasta pod utjecajem svih tih slika koje su retuširane do neprepoznatljivosti i ne može sama još kritički procijeniti da to nije stvarno, da nije, kak bi jedan deda rekao "kak na filjme" i da se servira iz nekih drugih razloga.
Super da klinci rade na tome, tu profesori moraju biti svjesni tih tema, osvještavati na vrijeme.
Radili bi klinci na tome, ali su još pred par godina neki krugovi (uglavnom Grozd i Hrast, da ne širim priču) potegnuli čak do Ustavnog suda da zabrane četvrti modul zdravstvenog odgoja... Bolje da se sad ne raspišem o tome. Neki su mozgovi još u kamenom dobu...
Kćer mojeg kolege ima problema s anoreksijom, znam još par cura s istim problemom (ne samo iz Zg, ima toga i u manjim sredinama) ali čovjek mora naučiti SAM nositi se s tim. Mene je iznenadilo kad je sin ispričao koju temu su kolega i on odabrali jer očekiivala sam da to odaberu djevojke iz njihovog razreda, ali eto - naši mladi muški nisu neosjetljivi na to. Njihovim će ženama biti lakše. Ja sam jako zadovoljna što je moje dijete baš to odabralo i u tome vidim pozitivne rezultate svojih napora da djecu (točnije, sinove) odgojim tako da nisu podložni spolnim i rodnim stereotipima. Bravo, dečki!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.02.2017. at 09:02
Misliš Glorije? Na naslovnici su ti sve neke mršavice i Lucija Lugomer u sredini i nešto tipa naše tijelo, naš ponos.
ne nego tema za referat u školi kod peterlin
Tema je bila Rodna teorija i njezine kritike (to je pitanje razlika roda i spola i tako dođeš do temeljnih ljudskih prava i sloboda). Mislim da ni sami nisu bili svjesni u što su se upustili, ili je to MENI izgledalo teško i komplicirano... Istina, dvaput se materijal radio (prva verzija je ispala komplicirana) ali tema je zahtjevna i potrebna.
Nema baš puno na internetu o tome, ali dečki su se snašli zaviriviši u gradivo osnovne škole. Ja sam na kraju bila vrlo zadovoljna. Nema ta generacija problema sa muškim stereotipima. Očito ni sa ženskim.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.02.2017. at 15:37
Drage sve, iza mene je prvi dan na "klinici" kako ja to zovem.
Možda ovo više pišem radi sebe, da ne zaboravim kakvi su mi prvi utisci.
Za početak nevažno - bolnica je svemirski uređena, tj mi smo u novom kompleksu smješteni, sve je novo i moderno, boravimo u jednoj prostoriji preko dana ali imamo dnevni boravak s kaučima i foteljama za odmor. Nikad nisam vidjela tako modernu bolnicu u Hrvatskoj. Barem ne za psihijatriju.
Danas smo se grupi priključili jedan momak i ja..ma, i nije momak, ima 39 godina, ko što ja nisam djevojka. Nebitno.
Prvi dan je prošao u grupnom radu...ujutro je terapija s voditeljem, psihijatrom..priča se o vikendu..s nama u grupi su oboljeli od anoreksije, bulimije, kompulzivnog prejedanja (ja), ortoreksije. Grupa je jako homogena, i vidi se da su otvoreni što je za očekivati, da se tu iznose najveće slabosti i zapravo su to sve razne sudbine, teške ponekad, koje su nas tu dovele. Priča se o svemu što mislimo da je bitno, o svađama u obitelji, o prijateljima, usamljenosti, osjećajima. Odmah mi je u tih prvih sat i pol postalo jasno da su naše priče sve različite a iste. Obrasci su isti - odgovornost, krivnja, očekivanja, manjak samopoštovanja, izgubljeni putevi, izgubljena jastva, zeznuta djetinjstva, teške obiteljske dinamike. I kod svakog tako. Negdje su nas u početku zeznuli i krivo formatirali i sad se po putu gubimo.
Znam da ovo sve zvuči patološki..ali to doista i jest patologija, ovdje se ljudi liječe od bolesti i gotovo cijeli program se svodi na psihološku pomoć, iako imamo i terapiju s nutricionistom no i ta terpaija se odnosi na savjesno bilježenje pojedenog, bilježenje osjećaja prilikom jedenja, različitih ponderiranja tih osjećaja..razloženo, složeno, sistematizirano. To je zapravo kognitivno-bihevioralna terapija s nutricionisticom, ali sutra imam s njom individualnu terapiju gdje ćemo pričati o vrsti hrane koju jedem, koja mi treba za moj slučaj i tako. Ne potiče se držanje dijeta, brojanje kalorija, brojanje minuta vježbanja..potiče se odnos prema hrani kakav je potreban za naše tijelo, za njegove potrebe bez emocionalnih uplita.
Svaki ponedjeljak je vaganje, važemo se individualno, ne vide svi moje kile, i mjerenje tlaka (bitno za anoreksične).
Sutra vadim krv ujutro za detaljnu analizu, hormoni, šećer, itd.
Pravila grupe s emoraju poštivati, nema izostajanja, nema kašnjenja, sve se mora opravdati s čime se u potpunosti slažem.
Grupa je na prvi dojam topla, međusobno si pomažu, guraju se, podržavaju.
Prvi dan jeiza mene...otovrilo mi se već par novih spoznaja, uvidjela sam 1-2 obrasca koja nisam do sada.
Mislim da kad ovo pročitate, mnogi od vas će reći - uf, nisam ja takav slučaj. I mislim da je to u redu
lavko baš zanimljivo, daj piši nam redovito
postoji li u toj bolnici dio za ostale ovisnosti ili samo u vezi s prehtanom?
super mi je što si takav borac
mnogi od tebe mogu učiti
Nasa borbena lavko
Pisi draga samo nam pisi.
Sretno!
Najveci korak je priznat problem, a onda ga krenut rjesavat. Time si vec na pola puta, bravo
Lavko, drži se!
Čini mi se poticajno i dobro strukturirano, vjerujem da budeš uspjela.
Inače, nisam znala šta je to ortoreksija, zanimljivo.