Sto mislite o tome kad jedan partner silno zeli dati ime djetetu koje se drugom partneru nikako ne svida? Odnosno, mislite li da bilokoji treba popustiti, i na koji nacin?
Sto mislite o tome kad jedan partner silno zeli dati ime djetetu koje se drugom partneru nikako ne svida? Odnosno, mislite li da bilokoji treba popustiti, i na koji nacin?
A dva imena?u biti stignete se predomisliti na kraju, pa možda i razmišljati o imenu drugog spola
Posljednje uređivanje od jelena.O : 18.01.2017. at 18:19
Nikako!! Idete do točke gdje ce vam se nesto obadvoma svidjeti...
Tako i ja i moj partner mislimo. No, u blizoj okolini imali smo slucaj gdje su roditelji dali ime djetetu koje se jednom bas ne svida, no popustio je jer je ovaj drugi to silnoooo zelio.
Ja ne bih mogla svoje dijete zvati imenom koje mi je grozno...
Vidim da tu osobu nista ne muci jer nije otvorila temu na forumu.
ne znam zasto bi to onda trebalo muciti njezinu susjedu?!
Na takve stvari ljudi pristaju ili iz ljubavi ili zbog mira u kuci. Njihova stvar u oba slucaja.
Ako ikada dobijemo dijete, a bude sin, njegovo ime mi se neće sviđati, ali će se jako sviđati njegovom tati, jer je za njega sentimentalno vezan (ime njegovog p. dide)
Ipak, iako mi je to bilo jedno od manje lijepih imena, s vremenom sam ga i ja privoljela. Valjda sam i ja postala sentimentalna.
Ako bude kćer, mogu birati ime koje god želim, a ono koje sam izabrala se sviđa oboma (ako se ne predomislim što se trenutnog odabira imena tiče).
Rado bismo voljeli da napokon ta imena, ma koliko nekom "ružna" bila, dobiju svoje vlasnike
[QUOTE=sirius;2950004]Vidim da tu osobu nista ne muci jer nije otvorila temu na forumu.
ne znam zasto bi to onda trebalo muciti njezinu susjedu?![/QUOTE
muci? Nesto si ti krivo pokopcala.
Bilo mi je zanimljivo, a i nepojmljivo da svoje dijete nazoves kako ti se ne svida... a jos ruznije od onog drugog sto ga to nije briga i inzistira na svojoj ideji.
Osoba koja je popustila i dalje govori kako joj ime nikako ne sjeda i to me potaknulo da otvorim temu
Forka.... Ali bilo ti je ,,manje lijepo"... nije ti bilo ruzno... o tome se radi
Posljednje uređivanje od fitnessgirl : 18.01.2017. at 21:56
Mužu mi je ime mlađe bilo za ovo podneblje neobično, ali je meni bilo jedino moguće. Imala sam u rukavu i jedno za rezervu, ali to mu je bilo još "stranije" pa mu je ovo prvo na koncu zazvučalo skroz OK. Malo mudrosti i gotovo .
Za svoju kcer je MM saznao ime kad ju je u prvom satu nakon poroda pratio u jedinicu intenzivnog lijecenja u drugu bolnicu. Dobio je od mene sms sa imenom, nije znao koje sam ime ( tj. imena) odabrala , niti je imao pravo veta.
Da li mu je ime sjelo ili ne , odmah ili malo kasnije... pojma nemam.
mi smo imena dogovarali
i krizali ono koje se onom drugom nije dopalo
ovaj put ime bira mm, a ja imam pravo veta
ali ako mi se ime onako, bas bas jako ne svidja (to u slucaju da ju zeli nazvati po svojoj baki, lol)
Dada, na tebe :D
Hoces reci da ne postoji ni jedno ime koje bas ne bi voljela dati svom djetetu? Ne da ti je manje lijepo, nego ti je ruzno... jako ti se ne svida...
Recimo ne mogu zamisliti da svoje dijete zovem tipa Branko, Zeljko... okej da se tako zovu danas odrasli ljudi... nisu mi ta imena ultra ruzna, al nikako za moje dijete. Kuzis sta zelim reci?
Da konkretiziram... bi li nazvala svoje dijete Ljubomir....ili Ljudevit... jer se eto to svida tvom muzu?
Uopće ne mogu zamisliti da bi mi muž određivao ili čak (naslijeđem ili tradicijom) uvjetovao ime djetetu koje sam 9 mjeseci JA nosila i rađala .
Ne znam otkud mi ovo "i" u nasljeđu
Ja bi se slozila da damo djetetu ime koje mi se ne svidja, a koje md-u puno znaci - recimo da je ime nekog dragog clana obitelji. No potpuno sam sigurna da bi se, kad bi se odlucili da se tako zove nase dijete, i meni to ime svidjelo. I uopce ne smatram imena ruznima. Ljudevit mi je recimo bas lijepo, a Ljubomira bi zvala Ljubo ljubav moja mala
mislis na ovo kaj sam ja napisala?
nitko nije nikome nista uvjetovao
uopce ne znam kako bi to bilo moguce
moja je ideja da ovaj put on bira ime, a zasto, to je druga prica
i svidjaju mi se sva imena u uzem izboru...al recimo, nema sanse da bi to moglo biti neko ime koje meni nikako ne sjeda (u tom slucaju - kriza ga s popisa)
Ovako nekako kako je Jadranka napisala.
Jednostavno ne mogu reci da su mi imena ruzna, gadna i sl., pregrubo mi je to, postujem ih.
Moja neka filozofija.
Bome nema sanse da bi mi se dijete zvalo Branko, Zeljko ili Spomenka. Ono bas mi se ne svidjaju takva imena za djecu a imam i neka koja su mi bas ruzna al nema sanse da ih tu napisem da se ne bi netko naljutio.
Eh, moram ponoviti priču koju sam već puno puta na forumu pisala. Mi smo birali imena djeci zajedno i nismo imali problema s tim.
ALIII nismo smatrali primjerenim da širimo priču, nego smo to obavili mm i ja. Ostali članovi obitelji nisu sudjelovali. Pa je ispalo da je ime koje smo odabrali mlađem sinu totalno neprihvatljivo mojoj svekrvi. Probala je sve da nas odgovori i nismo popustili. Tri godine nije se udostojala nazvati unuka njegovim imenom. MM se žderao radi toga, a ja sam rekla "pusti... vidjet ćeš". U nekom trenutku kad je već bio veliki, moj E. je baki rekao "Baka, ja se zovem E. Moje ime nije ni Gumbek ni Mali i hoću da me zoveš mojim imenom." Bome je dijete sve riješilo. Popustila je. Danas ni ona više nema nikakvih problema s tim.
Btw. puuuno kasnije njezin brat nam je ispričao da je ona u mladosti imala nekog susjeda s tim imenom koji ju je maltretirao. MM i ja nismo za to znali, ali i da jesmo, vjerujem da se ne bi obazirali. Naš sin se izborio za svoje ime. Svaka mu čast!
isto tako
da se radi o imenu koje mom partneru osobno baš puno znači, vjerojatno bih se na sve prilagodila.
s tim da znam u okolini i za primjere tipa: rodi se dijete, otac i očeva obitelj podrazumijevaju da će se dijete tako i tako zvati, iako znaju da se majci to apsolutno ne sviđa, inzistiraju na tome, majka zadrži dio inata da nikad svoje dijete ne nazove tim imenom nego "sine" ili neki nadimak
ali to je dio šire patrijarhalne slike, pa tu istu ženu muž nije pitao za mišljenje ni kad je kupovao namještaj za njihovu kuću, čak ni kuhinju koju će praktički samo ona koristiti, tu je problem puno širi od imena
Pa nije zato dijete samo tvoje, niti imaš neka veća prava.
Da sam imala sina, zvao bi se po muževom didu. To ime ne bi bilo moj izbor, ali bi mi bilo prihvatljivo.
Ja sam dala jednoj curki ime, mm drugoj. Ali to ime je moralo i meni biti ok.
I u oba slučaja je ispalo po onoj nomen ist omen. :mrgeen:
i ja isto ovako.
u našem slučaju bila je stvar dogovora, za j je u principu moja mama dala ideju, a nama se svidjelo. za m smo imali popis imena koja su ok i meni i mm-u, i to je stajalo na frižideru, a j je dobio zadatak da izabere od ponuđenih. i on je i izabrao.
ali, da je jedan od nas zapilao za neko ime, mislim da bih se prilagodila. pa makar mi bilo ružno. jer, šta, u principu ja imam jako puno imena koja su mi ili ružna sama po sebi ili me podsjećaju na neku osobu koja mi nikako ne sjeda pa opet ne valja. a na kraju se navikneš na sva imena i uopće ih ne povezuješ s ničim drugim nego jedino i isključivo s osobom koja ga nosi, djetetom. i postane ti super.
A valjda to ovisi o internom dogovoru supružnika.
Mi smo se dogovorili da ime za svako dijete trebamo blagosloviti oboje. Također nismo okolini objavljivali imena prije rođenja djece (opekli se na prvom), tako se zove i gotovo.
Ja imam problem s prezimenima. Moj je izjavio da bi da ako bude kombinacija m-ž blizanaca, bar decko ima njegovo prezime, a cura zajednicko. Jer on zeli "nastaviti lozu", njegovo prezime je "posebno i poznato" i takve idiotarije. Nakon odrzane lekcije o patrijarhatu, spominjanja rodbine i rodnog kraja, receno mu je da si to zaboravi.
No, problem je u tome sto volim budalu i znam da mu je ful bitno i realno je jedini koji nastavlja prezime koje je povijesno i osjecam kako posustajem i mrzim sve
A sto se imena tice - oboje imamo pravo veta za imena koja nam se ne svidjaju, trazimo kompromis i nasli smo ga. Oboje imamo ime koje nam je super, ali ga drugi mrzi i ne dolazi u obzir, suprotno bi mi bilo nepojmljivo. Veci nam je problem sto bi oboje nazvali decka Lucifer, ali smo svjesni da nije najpametnije....koliko god nam se ime sviđalo.
Ja sam imala situaciju sa prvorođenim, nije mi ni tradicija davanje imena po vlastitom ocu legla niti mi je to ime baš leglo, pa smo uzeli inačicu imena.
Inače mm-ovi Dalmatinci luduju po davanju imena po didu i babi dok kod mojih Slavonaca to baš i nije zastupljeno.
Dok nisam znala da će drugi biti dečko moja baka je pomagala s idejama za djevojčicu, pa sam ju pitala dali da bude Ivka po njoj al ona makar šta, Sofija ili Ida ti je prekrasno, svjetsko i baš damski .
Uglavnom, teško da bi bez veta pristala.
Gledeusvezi prezimena - moj sin ima kolegu koji ima dva prezimena, mamino i tatino. I što - ako on nađe ženu koja isto ima mamino i tatino prezime i nitko se ne želi odreći? Što onda? Hoće li dijete imati četiri prezimena? (Mislim da to ipak ne ide, čak nije ni dozvoljeno, ali morala bih provjeriti kako službeno ide...).
Moji sinovi imaju tatino prezime. I kaj sad? Ja imam brata koji je neženja i bez djece, pa bi moj tata sad trebao biti očajan što se njegova "loza" neće nastaviti kroz prezime? Na sreću, njemu se fućka. On obožava svoje unuke, kako god se zvali. Ja imam drugačije prezime, ali nije mi padalo na pamet djecu opterećivati time. Imaju tatino i bok.
Pa nek muž promijeni svoje u Lucifer (kad mu se već sviđa, jel) .Veci nam je problem sto bi oboje nazvali decka Lucifer, ali smo svjesni da nije najpametnije....koliko god nam se ime sviđalo.
Djeca imaju mater i cacu pa mislim da trebaju oba prezimena...u svakom slucaju materino jer si sigurniji tko te izgurao nego tko te napravio a sto se tice njihove djece i braka...to nek oni rjesavaju
Adiomare - a ne svidja nam se lucijan niti druge izvedenice, bas lucifer
Kao sto rekoh, svjesni smo i htjeli bi da smo hrabriji, ali kaj sad imamo drugo ime koje nam se svidja
Posljednje uređivanje od sanjka : 19.01.2017. at 12:09
sad me zanima koje je to prezime posebno i poznato, haha
meni su sva u hrvatskoj poznata
ne bih dala ime koji mi nikaako ne leži, naša prvorođena je dobila kompromisno ime jer se suprugu niti jedan moj prijedlog nije sviđao
Kad sam ga pitala kako bi je nazvao, nije imao pojma pa sam predlagala dok se nismo složili
.O, trač tema, što da ne .
Mislim da, ako se ni oko imena deteta na mogu ljudski dogovoriti, da nisu trebali ni da ga prave. Ali ja sam "malo" radikalna ovih dana.
I mislim da taj, koji je "popustio", treba da dalje ljudski ćuti kad je već popustio, niko ga valjda nije tukao po ušima da popusti, a ne da se i dalje žali okolo kome stigne, jer je to krajnje jadno, nezrelo, i smešno.
Ono, kao, ja bih u stvari jako voleo/volela moje dete, ali me u tome sprečava baš detetovo ime (koje je odabrala osoba sa kojom sam sam/sama odabrala da imam pomenuto dete)...Kako da ne.
Ime je ime, osoba je osoba, osobu ne čini ime. Na kraju krajeva, kako svi kažu, pa napraviš neku izvedenicu od imena, simpatičniji nadimak.
Eto znam primer, žena je htela da joj se curica zove Saša, muž je malo tradicionalnijih pogleda, ali nije mu smetalo Aleksandra. I oboje su sad zadovoljni i zovu dete kako su i hteli...
Mi nismo imali muško ime odabrano. Nijedno. Nikako odabrati. Pa je muž predložio ime svog dede. Ja sam se dugo dvoumila, iako mi je ime zvukom i značenjem odavno lepo, jer je ime biblijsko i jedno od prvih na koje se desničari lože, a ja sam u oba slučaja totalno suprotnih shvatanja. I nikad mi nije bilo naročito privlačno to porodično nasleđivanje imena, uvek sam mislila da nije to za mene.
Međutim, kada sam sina prvi put pogledala u oči, to je bilo to. To ime je bilo njegovo ime, ime za njega. Čak je i likom dosta povukao na pradedu. A drugi neka tumače njegovo ime kako hoće, ne mogu ja svetu ugoditi...