Pokazuje rezultate 1 do 13 od 13

Tema: Uzeli su mi trudnoću, ali porod im nisam dala - ni nakon 4 dana trudova

  1. #1

    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    26

    Početno Uzeli su mi trudnoću, ali porod im nisam dala - ni nakon 4 dana trudova

    Trebalo mi je 4 godine da napišem priču s poroda Male Kme, a kad sam to nedavno napokon napravila, obećala sam da mi za Bartolovo rođenje neće trebati toliko vremena. Unaprijed se ispričavam na maratonu od teksta

    Prije 2 tjedna rodio se dakle mali veliki momak, nevjerojatno zen i skulirano dijete, a naša priča počinje naravno devet mjeseci ranije – na Bledu. Kako se nakon pola godine pokušavanja ništa nije događalo, MM i ja pripisali smo to stresu i odlučili se Malu Kme preko vikenda po prvi put ostaviti baki na čuvanje, a mi zapaliti do Slovenije napraviti joj brata ili seku. Djelovalo je :D

    Za razliku od prve, potpuno bezbrižne i opuštene trudnoće 4 godine ranije, ova je bila čista suprotnost. Punih šest mjeseci opakih mučnina i povraćanja, niskog tlaka, graničnog nalaza šećera i s tim povezanim mjesečnim pregledima zbog trudničkog dijabetesa, pa još i graničnog nalaza štitnjače i opet s tim povezanim mjesečnim pregledima... Očekivala sam još jednu idiličnu trudnoću, a dobila tjedno šetanje od doktora do doktora i maratonsko sjedenje po sumornim čekaonicama, sve to uz drugo dijete kod kuće i činjenicu da sam, stjecajem okolnosti, morala raditi sve do posljednjeg trenutka, 30 dana prije termina.

    Kao da to nije bilo dovoljno, uz sve ostalo teško mi se razbolio i jedan vrlo drag član šire obitelji, pa kad nisam zbog sebe obilazila bolnice, činila sam to zbog njega. Negdje pred kraj trudnoće doslovno sam s kobile putem mobitela dogovarala njegov premještaj iz bolnice u stacionar, na opće čuđenje doktora koji je upravo rovario po mojoj, da prostite, jel... Bilo bi smiješno da nije bilo tužno.

    Tek koji tjedan nakon što su mučnine prestale, počeli su pak lažni trudovi, a moja ginekologica je zaključila da je beba iznenada počela naglo rasti i poslala me da ubuduće vodim trudnoću na poliklinici. Ondje nisam mogla birati liječnika, svaki je put bio neki drugi, a svaki od njih imao i svoju teoriju. U jednom trenutku moja ginekologica, ginekologica na poliklinici i dijabetolog uspješno su se preko mene posvađali oko toga trebam li, moram li ili pak uopće ni ne smijem raditi OGTT.

    Suvišno je reći koliko je sve skupa bilo stresno, a do kraja sam već imala osjećaj kao da mi je netko, posve nepotrebno i neopravdano, ukrao trudnoću – moju posljednju, tih zadnjih 9 mjeseci moga postojanja tijekom kojih ću pod srcem nositi život. Činilo me to tužnom i razočaranom... Pogotovo kad mi je jedan od liječnika otvoreno, ali potiho priznao da je čitava drama oko mog „dijabetesa“ i „štitnjače“ bila nepotrebna, jer je stvar zapravo bila tek u nedavno sniženim graničnim vrijednostima šećera i hormona, a sve naravno – zbog zarade farmaceutske industrije.

    Bilo mi je svega dosta, željela sam priodan porod, željela sam uživati barem u tim posljednjim danima trudnoće, željela sam da moj mali-veliki momak napokon bude malo u centru pozornosti. I tražila sam način kako da vratim nazad barem djelić onoga što su mi uzeli... Danima sam gutala priče s Rodinog foruma, tražila način kako da svoje želje i potrebe uskladim s mogućnostima, i na kraju sam odlučila potražiti savjet doule.

    Napokon, stvari su krenule na bolje. Razgovor s njom pomogao je i meni i MM-u da stavimo stvari u perspektivu, i to u samo 90 minuta konzultacija. Više mi ni nije trebalo da shvatim gdje sam, kamo idem i kako želim tamo stići.

    Prvi sam put prije 4 godine rodila u kadi i pamtim to kao sjajno iskustvo, zato sam se nadala opet istom. Ali, prvi sam put unatoč vodi i babici koja me čitavo vrijeme masirala, jako popucala i oporavak mi je bio poput noćne more – zato sam ovaj put odlučila u posljednji trenutak doći u bolnicu i potom biti otvorenija za sve opcije koje će me poštedjeti više desetaka šavova na sve strane. Moja doula mi je preporučila čaj lista maline, homeopatiju i na kraju ricinusovo ulje kada sam, tjedan prije termina, nakon mjesec i pol lažnih trudova, puna 4 (četiri!) dana imala PRAVE trudove.

    Lažni trudovi prethodno su me potpuno iscrpili – nekoliko noći za redom trajali su i po 8 sati za redom s pravilnim razmakom od 10 min, nisu mi dali spavati i držali su me u trajnoj napetosti i s vječnim pitanjem – je li to sad to? Znam kako izgledaju trudovi i baš svaki put činili su se kao pravi – počinjali u u leđima, trbuh je bio tvrd, malac bi se smirio... a ja sam već bila na rubu živčanog sloma. Paralelno, malac je u buši rastao kao gljivica i došao gotovo do 4kg, što je samo pojačavalo moj strah od ponovnog općeg pucanja – malena je bila rođena s 3190g, ako je ona napravila takav dar mar, pitala sam se što me tek sad čeka...

    Kada je ctg očitao trudove na 7 min razmaka na redovnom pregledu tjedan prije termina, zato nitko nije bio sretniji od mene. Pregled je pokazao da sam 3cm otvorena i to je bila glazba za moje uši – napokon, tom stresu će doći kraj! Taj dan nisam skidala osmjeh s lica, očekujući da ću vjerojatno tijekom noći roditi. MM i ja otišli smo u zadnji shopping potrepština za bebu, družili se s Malom Kme, otišli na ručak... Sve u nekoj euforiji. Trudove sam osjećala čitavo vrijeme kao blagu menstrualnu bol, slabije no one lažne koji su me gnjavili danima prije. Pala je noć, Malu Kme smo stavili na spavanje, malo po malo trudovi su se pojačali. Nešto prije ponoći bili su na tri do pet minuta razmaka i toliko šarafili da sam se presavijala u svim mogućim pozama. Iiii.... onda su stali. Samo tako, kao da ih nikad nije ni bilo. Točnije, bili su tu i dalje, ali toliko blagi da sam, navikla na lažnjake, uspješno odspavala do jutra. Isto se nastavilo i sljedeći dan i onaj poslije, kada je novi pregled pokazao opet isto – 3cm otvorena, trudovi na 7 min razmaka. Ukupno, trudove na 7 min razmaka imala sam puna četiri dana i ponovo sam bila na rubu živčanog sloma. Ovaj me malac odlučio pod svaku cijenu naučiti strpljenju i dobro mu je išlo.

    Na posljednjem pregledu doktorica je zaključila da daljnje otvaranje usporava moja loša probava i da je pokušam potaknuti, pa će i porod krenuti. Za savjet sam zamolila iskusne mame na forumu i doznala da se zatvor inače povezuje s nekim „zaglavljenim“ stvarima iz svakodnevnog života. Savjet – otpustite ono što vas muči pa će i probava proraditi + doulin prijedlog da pokušam s ricinusovim uljem.

    Ricinus sam popila sa sokom od naranče popodne, a u 22:20 navečer, dok sam gledala reprizu reprize Zločinačkih umova, počeli su trudovi. Lažem, nisu počeli – obuzeli su me. Od prvog do zadnjeg truda to više nije bilo šarafljenje, to je bila takva moćna sila koja je zavladala mnome, da se to nikako drukčije nije moglo opisati. Istovremeno, otišao je i sluzni čep, počela je polako curiti i plodna voda, a počelo je i čišćenje – na wc-u sam u pola sata bila sigurno 6-7 puta. MM je nazvao moju mamu da dođe pričuvati Malu Kme i naivno joj rekao da ne mora žuriti, očekujući da će trudovi potrajati bar nekoliko sati prije nego krenemo u bolnicu. No, oni su odmah bili na minutu-dvije razmaka i toliko snažni da sam jedva disala, tako da mi je mama na kraju došla za 15-ak minuta – i to se činilo kao vječnost. Do auta sam došla vješajući se po MM-u i trčeći po stepenicama između trudova, jer u trudu sam jedva stajala na nogama.

    Oko 23:30 bili smo već u bolnici, a sestra na prijamu odmah je zvala rađaonu da stižemo – bilo joj je jasno da nema vremena za formalnosti i uzimanje podataka. Na vratima rađaone dočekala nas je divna, divna babica Mihaela, koja je bila i na porodu Male Kme. Dala sam njoj i doktorici plan poroda, detaljno su ga proučile, a zatim sam im rekla i što se dogodilo na prvom porodu i kako sam, unatoč mom planu, spremna pristati na njihove sugestije da izbjegnem ponovo pucanje. Obećale su da će pokušati sve da mi pomognu i bile jako zadovoljne činjenicom da sam i čišćenje i brijanje obavila kod kuće.
    „Svaka čast mama, pa vi ste i otvaranje i sve ostalo obavila doma, pa to je sjajno!“ Ta me rečenica u onoj muci učinila ponosnom i još malo snažnijom, hvala im zauvijek na takvom toplom, normalnom ljudskom pristupu.

    Došla sam otvorena čitavih 10 cm i za kadu nije bio više vremena, ali babica mi je rekla da imaju sjajan stol koji se može transformirati u bilo koji položaj koji će mi pasati i da ćemo, ako budem htjela, sve redom ih isprobati da mi bude lakše. Doktorica me nije pregledavala u trudu nego je čekala da prođe, a babica me držala za ruku i potom strpljivo čekala da trudovi prođu kad sam morala prošetati do rađaone.

    Ja sam zapravo samo htjela mir i tišinu koliko je to bilo moguće u bolničkim uvjetima, ali bila sam svjesna da neću moći dobiti intimni porod kakvi su kućni – i pomirila sam se s time.

    Čim sam legla/sjela na stol za rađanje, nagon za tiskanje postao je ubitačno žestok. MM kaže da je ctg pokazao trudove koji su dosezali do 180, a kako se bebač još nije do kraja spustio, morala sam ih nekako prodisavati. Skupila sam svu snagu, koncentrirala se na bebu i osjećala kako se spušta, a kako mi je to toliko uspjelo da sam u jednom trenutku prestala urlati kao zvijer, babica je pomislila da su trudovi stali. Kada je vidjela ctg, šokirala se i samo prošaptala.

    „Mama, svaka čast, ne mogu vjerovati da ovo šutke izdržavate“.

    Potom je zaključila kako bi se porod ubrzao ako bih malo legla na lijevi bok i ja sam bila spremna probati, jer nagon za tiskanje je do tada već postao toliko moćan da sam imala osjećaj kako će mi čitava utroba izletiti. 5 minuta kasnije napokon sam dobila zeleno svjetlo za tiskanje – nažalost, odmah sam osjetila da opet pucam. U istom trenutku i babica je to primijetila i pitala me želim li ipak malu epiziotomiju, jer mi je „tkivo kao putar i puca na sve strane“.

    Doslovno sam ih molila za epiziotomiju i nisam je ni osjetila (MM zato ima traume od nje, kaže da nikad neće zaboraviti te škare), a čim me doktorica zarezala, maleni je doslovno izletio van. 3740g i 51 centimetar čiste (bolne) ljubavi!

    Nakon prvog poroda doktor mi nije želio reći koliko šavova sam imala, a isto mi se dogodilo i ovaj put – doktorica mi je rekla kako je bolje da ne znam. Šivala me oko 40 minuta, i to je bilo bolno, ali maleni mi je čitavo vrijeme bio u naručju i tješila sam samu sebe da je ono najgore napokon iza nas. Jako sam krvarila i međica mi je nakon šivanja tako jako natekla da su sestre sljedeća dva dana na odjelu samo kimale glavom u nevjerici, mjerile mi temperaturu i podsjećale da moram stavljati hladne obloge.

    Bilo je grozno, ali za razliku od prvog poroda, ovaj puta sam na to bila spremna: prvih tjedan dana Neofen je bio moj najbolji prijatelj. Zajedno s homeopatijom, dva tjedna kasnije iliti danas ponovo sjedim, gotovo sam prestala krvariti, a u naručju bez problema nosim malca koji je jedno savršeno mirno, skulirano i zen dijete. Dok ovo tipkam, mirno spava na dekici na mojim nogama i smješka se... Ja pijem neke savršene čajiće za oporavak koje mi je moja divna doula smućkala, međica i dalje izgleda kao da je ondje petarda eksplodirala, ali moje stanje uma je identično Bartolovom - samo se smješkam. Nakon čitave stresne trudnoće, ponosna sam što je porod bio pod mojim uvjetima, što se sve dogodilo točno kako smo se nadali, što sam gotovo sve odradila sama, uz pomoć divnog MM-a. Mali B u našu je obitelj donio neopisiv mir, ispunjenje i radost, seka ga obožava, a mi se osjećamo kao da smo dobili posljednju puzlicu koja je nedostajala slici naše savršene male obitelji. Život se nastavio dalje na najljepši mogući način, uz ponosnu stariju seku i jednu macu i psića koji su Bartola i mamu jedva dočekali da dođu iz bolnice.

    Da idem roditi i treći put (što neću, dosta mi je ipak, hvala), bilo bi to sigurno kod kuće. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li i tada, u mirnoći i tišini svoga doma, isto tako jako popucala. Ili bi priroda možda još malo pripomogla mome „tkivu mekom kao putar“...

  2. #2
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Lijepa prica
    Bome, mislim da ni moj nece zaboravit te škare

  3. #3
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    6,615

    Početno

    I mog su isto sokirale kaze

    Cestitam

  4. #4
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    bravo!
    uvijek je lijepo citati da je ispalo onako kako si majka zeli
    zao mi je sto je oporavak bio tezak

    da, da, skare su trauma svima

  5. #5
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,686

    Početno

    Pitka prica, drago mi je da se osecas tako dobro u vezi poroda

    btw, mi imali mali rez na prvom porodu, muz sve gledao i nikom traume :D

  6. #6

    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    26

    Početno

    Hvala svima

    Još sam zapanjena koliku razliku igra stanje uma, odnosno koliko sam sada smirenija, spremnija i više uživam u svakom trenutku nego nakon prvog poroda, iako mi je oporavak i sada podjednako težak

    Zaboravila sam spomenuti i sestre koje rade na 5. katu riječkog rodilišta, a koje su u globalu fantastične, iako ih je daleko premalo. Tijekom ta tri dana tamo redovito su skakale na svaki naš mig, pomagale na sve načine oko dojenja, mamama koje su se teže oporavljale bez prigovora na zahtjev uzimale bebe na sat-dva da se odmore (i odmah ih nosile natrag kad su to zatražile), nigdje umjetnih mlijeka, maksimalna pomoć u svakom pogledu.

    Prije 4 godine kad sam rodila tri dana sam ležala u krvavim plahtama i spavaćici jer nije bilo čiste posteljine, nije bilo ni tableta protiv bolova - sada sasvim druga slika. Sve u svemu, svaka im svima čast, odrađuju fantastičan posao <3

    Minus samo jednoj nadr*anoj sestri koja nas je prisilno natjerala da se odmorimo i punih pet sati nam nije donijela bebu nakon dolaska u sobu iz rađaone (okrutno i nepotrebno, nakon 9 mjeseci što si je nosila pod srcem rodiš i onda ti neka koza doslovno otme bebu bez ikakvog razloga, to nije odmor nego mučenje). Srećom očito nije u pitanju praksa jer su drugi dan novopečenim rodiljama druge sestre bebu donijele već nakon sat-dva, odmah nakon pregleda. Ali ta nabrušena je srećom iznimka, a ne pravilo, sve druge su bile divne.

  7. #7
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,178

    Početno

    Meni su uzeli oba poroda. Za prvi nisam shvatila da su mi dali drip sve do neki dan kad sam opet bacila pogled na otpusno pismo. Babica nije koristila ključnu riječ "drip" kad su mi ga dali. Rekla je da će mi uvesti venski put, ne tim riječima, da olakša trudove i spomenula da ne smijem piti vodu pa sam ja povezala to u svojoj glavi - aha, dat će infuziju da ne dehidriram. Kadli ono, držali me na dripu, ... U pregledima sam uživala, kada to nije bio ručni pregled cerviksa. Vooolim uzv.

    Nego, dosta o meni i mom autu, ... Hlapićeva meni su tvoje obje priče s poroda lijepe. Odradila si to vrhunski.

  8. #8

    Datum pristupanja
    Oct 2016
    Postovi
    83

    Početno

    Lijepa priča s poroda i super sto su postivali ono sto si željela. Sada samo uzivaj u svom malenom smotuljku

  9. #9

    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    26

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Meni su uzeli oba poroda. Za prvi nisam shvatila da su mi dali drip sve do neki dan kad sam opet bacila pogled na otpusno pismo. Babica nije koristila ključnu riječ "drip" kad su mi ga dali. Rekla je da će mi uvesti venski put, ne tim riječima, da olakša trudove i spomenula da ne smijem piti vodu pa sam ja povezala to u svojoj glavi - aha, dat će infuziju da ne dehidriram. Kadli ono, držali me na dripu, ... U pregledima sam uživala, kada to nije bio ručni pregled cerviksa. Vooolim uzv.

    Nego, dosta o meni i mom autu, ... Hlapićeva meni su tvoje obje priče s poroda lijepe. Odradila si to vrhunski.
    Zutaminuta, na ovakva iskustva dobijem mini slom živaca... Grozno je to kako se pojedini liječnici ponašaju prema rodiljama, kao da smo ovce. Baš zato sam htjela doći u zadnji čas u bolnicu, da izbjegnem sve moguće intervencije. Srećom, uspjelo mi, a naletila sam i na dobru ekipu...

  10. #10

    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    26

    Početno

    Upravo me MM špotao da sam zaboravila "najbolji dio".

    Dakle ja umirem usred truda, nadljudskim silama se trudim ne tiskati, trudovi šibaju oko 180, svi oko mene vrlo ozbiljni... Kad eto njega, krenuo on mene tješiti...

    "Još samo malo, drži se, moglo je biti i gore... Moglo se dogoditi meni!"

    Da pogledi ubijaju... :D A hebemu, nisam si mogla pomoć nego sam se čak i u onom trudu morala nasmijati. TO je njemu najbolji dio, klipan :D

  11. #11
    sara38 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Hrvatska
    Postovi
    1,363

    Početno

    Baš lijepa priča... Iskrene čestitke!
    I ja se sjećam sestre Mihaele prije nepune 4 i pol godine.... Nakon kompliciranog poroda koji je završio na vakuum, sjećam se kako smo zajedno plakale od sreće.

  12. #12
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Čestitam!

  13. #13
    Imogen Ingver avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2017
    Lokacija
    Slovenija
    Postovi
    6

    Početno

    bravo!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •