Stranica 3 od 6 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 262

Tema: Nezgodan karakter

  1. #101

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    421

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    Mislim da je jasno da je to moj sud prema mom iskustvu.
    A ono što se pitam je koji je bio motiv. Možda je dijete samo ekstra otvoreno pa mu došlo da kaže što misli. A možda se radi i o nekoj maloj zlobi.
    Da, to je teško procijeniti.
    Osobno se ne mogu zamisliti kao dijete da tako pristupim tuđim roditeljima, ali danas su očito djeca drugačija.
    I vole se tužakati. Sad, jel ovo neka sorta tužakanja, da ju usosi ili iskren, neopterećen pristup...hm, trebalo bi ton tog pristupa i govor tijela vidjeti da se može procijeniti.

    Recimo, na početku prvog polugodišta, jedna mala iz razreda mi je stalno tužakala sina sa stvarima koje ...su glupe. Dođe mi mala vrckavo se vrckavit, podbolta se na bokove i krene s glupostima, tipa "on je danas ispustio knjigu na pod" (mislim, kaj da joj čovjek kaže, a vidiš da traži neku reakciju).
    I stalno tako nešto.
    Onda mi je jednom prišla dok sam ga čekala i veli "on je danas gledao kroz vrata u ženski vece, a to nije smjeo". Ja na to kažem "smio". Ona ponovi "da, to nije smjeo". Ja ponovim "smio". Tu više nije znala kaj da mi veli, jer uopće nije kužila šta ja govorim, a ja sam samo malo trolala na krivi izgovor i neću maloj dat gušta da mi tužaka dijete ni za što.

    Više mi ga nije dolazila tužakati, dapače, više ni ne obraća pažnju na mene, pustilo ju je.

    MalaRiba, možeš li procijeniti koliko je taj prilazak bio dobronamjeran i je li uopće bio?

  2. #102
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,532

    Početno

    Citiraj seni prvotno napisa Vidi poruku
    Meni je isto upalo u oci ovo što vertex spominje.
    nije baš uobičajeno da druga djeca (tako mala) roditeljima druge djece govore da se ne zele igrati sa njihovom djecom.
    Ooo, iznenadila bi se.... Meni su se znali potužiti, baš klinci iz kvarta, da je štajaznam E. zasipao pijesak za vrat tome i tome...i susjed (odrasla osoba) mi je jednom rekao da mu je ovaj odbrusio da je trava javna površina i da ga nema pravo tjerati (a bacali su kamenje i fakat ih je trebalo upozoriti da to ne rade). Na starijega se nikad nisu tužili, ali za to ima drugi razlog (taj više od društva drugih ljudi voli elektroniku, pa jednostavno nije upadao u takve situacije jer se puuuuno manje družio s drugima - što isto nije sjajno).

    Eh, sad, da se razumijemo - i dječje tužibabe imaju kojekakve motive, pa je teško prosuditi ako nemaš širu sliku. Bilo je i obrnutih situacija, kad je malac u prisustvu svoje mame mog sina zagnjurio u tucanik na igralištu. Bilo je svega, ali prošlo je. Djeca kroz odrastanje moraju iskusiti obje strane medalje, biti koji put i u položaju žrtve da bi nešto naučili. Jedino je loše ako su STALNO u položaju žrtve. Tada trebaju pomoć odraslih.

  3. #103
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,532

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Ovako i moje dete prolazi ....
    Ali napreduje...polako....
    Suosjećam.... ali kad bolje razmislim, ne bih rekla da sam ja bila puno drugačija u dječjoj dobi... Danas to pamtim po zlu, aliiii bome sam se često znala sama uvaliti. Dugo mi je trebalo da naučim bolje. Znam da se nisam ustručavala galamiti na baku i dedu, na tatu...pa dobila kaznu i tako svašta. I nisam baš bila na puno dječjih rođendana, jelte, jer je za to bilo razloga... Mene je isto primirila glazbena škola. Tamo sam si našla bolje društvo i kontakti su ostali do danas. U osnovnoj školi - nula bodova.

  4. #104
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,495

    Početno

    Pa nisam mislila na ono djeca se igraju, pa se pokefaju, pa svaki trči svojoj mami ili tati i viče: uzeo mi je lopaticu, ili srušio kulu od pijeska, ili tako nešto.
    Ne znam, meni je to "vašu L nitko ne voli" zazvučalo malo čudno. No to je stvarno moja osobna impresija. Možda sam sasvim u krivu.
    ja se nadam da mala riba može izvući nešto korisno iz ovih naših postova.

  5. #105
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    .. Danas to pamtim po zlu, .
    a da, ali to upravo želimo izbjeći. da cijelo razdoblje osnovne škole pamtimo po - zlu.

  6. #106
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,532

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    a da, ali to upravo želimo izbjeći. da cijelo razdoblje osnovne škole pamtimo po - zlu.
    Da, tako je to.... A moji roditelji (više tata nego mama) su se zbilja trudili da mi utuve u glavu kako se treba ponašati. Nije pomagalo sve dok metoda vlastitog iskustva nije posložila stvari. U školi mi nikad nije bilo baš ono, u stilu "najljepše je đačko doba" ali u glazbenu bih se odmah vratila, sutra. Neee, danas...

    Btw. moj mlađi sin se sad super socijalizira u srednjoj školi, nikakvih problema. Ali to je društvo koje je odabralo tu struku, ima interese iste kao i on, imaju puno više zajedničkog nego slučajno odabran uzorak u osnovnoj školi. To razdoblje i ja (svoje djetinjstvo) i moj sin (moje roditeljsko iskustvo) pamtimo po zlu jer je zapravo i BILO nužno zlo.

  7. #107
    MalaRiba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    364

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku

    MalaRiba, možeš li procijeniti koliko je taj prilazak bio dobronamjeran i je li uopće bio?
    Da, čudan je postupak, iskače - niti ja ne bih pristupila kao malena, a bome ne bi ni moja mala. Ali ova djevojčica je prišla onako, ljubazno i sramežljivo, nenapadno, nedopadno - nisam imala osjećaj da druka, nego eto da nam kaže kao mami i tati.
    Posljednje uređivanje od MalaRiba : 10.02.2017. at 12:55

  8. #108

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,108

    Početno

    Hah, kako se treba ponašati....Evo ga biser malopređašnji: tata će je voziti u školu, nešto se setila u poslednji čas i nije spremna kada smo se dogovorili. Vreme teče, tata gunđa: "Pa mislio sam da ćeš već biti spremna..."
    A naslednica kraljevski odmahne rukom i saosećajnim tonom kaže: "U redu je, tata."

    I uopšte joj nije jasno zašto je od nas dobila krajnje neoduševljenu reakciju i grdnju...kraljica.
    Sa takvim socijalnim reakcijama, naravno da će dobiti etiketu arogantne. A to je njena prirodna autentična reakcija kada ne uključi naučene socijalne veštine...

  9. #109

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,108

    Početno

    Citiraj MalaRiba prvotno napisa Vidi poruku
    Da, čudan je postupak, iskače - niti ja ne bih pristupila kao malena, a bome ne bi ni moja mala. Ali ova djevojčica je prišla onako, ljubazno i sramežljivo, nenapadno, nedopadno - nisam imala osjećaj da druka, nego eto da nam kaže kao mami i tati.
    Zapravo, ovo zvuči kao nešto što bi lako uradilo moje dete . A sve iz dobre namere, eto, da vam kaže kao mami i tati. Ona je jedno od te dece koja rade krajnje socijalno neočekivane stvari, ne nužno bezobrazne, samo neuobičajene.

  10. #110
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    MalaRiba, jesi ju ikad pitala što ju muči u školi? KOje probleme ima? Voli li uopće ići u školu? Ne da joj nudiš savjete kako poboljšati odnos ili sl. nego da ju jednostavno saslušaš, bez upadanja sa savjetima, primjerima i sl?

    Jednostavno da ste za nju tu, ma kakva god bila.. muči me to što sad vi, kao roditelji, razmišljate okolo, naokolo što bi njoj moglo biti i kako to riješiti. A možda ona jednostavno treba nekog da ju sasluša, tipa-teško mi je, ne volim školu baš tako, mislila sam da će biti drugačije...ekipa mi se ne sviđa... i sto drugih, naizgled bezazlenih razloga mogusrozati njezino samopouzdanje( koje je usput tek u razvoju)

    Ja uopće ne mislim da bi vi trebali s njom psihologu, osim ako VI mislite da je to sad već nužno...ali pazi, ona će se opet osjećati drugačije, etiketirano... ne vidim zašto je problem ako dijete ima nešto niže samopouzdanje pa reagira kako reagira u nekom trenutku, ili u nekoliko situacija ( i mi, odrasli imamo dana kad se ne osjećamo baš snažno za svakodnevne izazove). I može se dogodit da nam nekad dragi ljudi, zbog neprospavane noći, dignu tlak na 200 i izreagiramo tako kako reagiramo.

    Također, iz tvojih postova iščitavam da vas više brinu reakcije druge djece na nju, nego samo njezine, pa bih predložila da smanjite to-što drugi očekuju od nje-i fokus stavite na to što ona očekuje od drugih, za početak. MOguće je da njoj to nedostaje, taj određeni egocentrizam, jer joj je iz nekog razloga naglo oduzet. Pa polako. Jednostavno ju pitajte-što je bilo.

  11. #111
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,414

    Početno

    iz pisanja MaleRibe je jasno da puno razgovaraju s djetetom i općenito mi se čini da imaju lijep odnos u obitelji
    stvarno ne mogu vjerovati da bi se na rodinom forumu toliko zagovaralo da se ne ide psihologu, kao da je preporučen egzorcist

    MalaRiba, kako god bilo, želim vam da uspješno riješite probleme i da se L dobro osjeća u školi

  12. #112
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,467

    Početno

    Željela bih skinuti veo mistike s jadnih psihologa.
    Niti ce dijete od dobrog psih. izaci obiljezeno, niti ce imati traume. Gotovo u pravilu djeca to prihvaćaju na isti onakav način kako prihvate njihovi roditelji.

    Moja je prvi put bila s nepunih 5, pa opet s nepunih 6 te je zatim krenula na radionice (3 je godine išla).

    Prvi posjet psihologu ne izgleda kao posjet zubaru ili otorincu u bolnicu. Red igre, red priče, red rješavanja zagonetki, red smijeha, pojma oni nemaju da su kod psihologa.

    Moja je na radionicama uvjezbavala pažnju, da ne zuji uvijek ko pčelica s cvijeta na cvijet (to je bilo prvo sluzbeno objasnjenje).
    Zatim je u grupi pocela uocavati sebi slicnu djecu i osvijestila koliko su neka ponasanja za grupu nezgodna. Prvi je put vidjela odraze u ogledalu. Kako to izgleda kad impulzivno srljaš, kad ulaziš u tuđi osobni prostor, upadaš u riječ, neprimjereno se i neasertivno izražavaš. Nevjerojatno kako je uz dobrog moderatora (psihol.) uspostavila autokorekciju. Kako je ona dijete s poremećajem pažnje, trebalo je neko vrijeme da sve to krene primjećivati i da se uputi u primjenu.

    Najveća korist od svega pokazala se netom po zavrsetku radionica, u 2.r.kad ju je jedna razredna skupina uzela na zub (ničim nije izazvala takvo ponašanje), samo zato jer bi se lako dala isprovocirati sitnim podbadanjima, a skupina je voljela gledati posljedicu (njenu uzrujanost ili čak plač). Tu sam primijenila ono sjećaš se kad si ma radionicama ovo ili ono...sjećaš se kako ste vježbali da...pa ti si to prošla i učila si o tome....znaš zašto to rade....kako trebaš reagirati u ovoj ili onoj situaciji...idemo vježbati, ja ću biti xy, a ti budi ti (pa glumimo situaciju).

  13. #113
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Mi psihologu idemo kao u kupovinu. Toliko smo navikli na psihologe i ostalo slicne struke da nam je to " dobar dan".
    ( MM je jucer dobio jezikovu juhu i opaki pogled jer nije znao razliku izmedu psihologa i psihijatra. Ali obzirom da je disleksicar to i nije tako cudno. :D )

  14. #114
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Nisu psiholozi bauk, daleko od toga..i ja sam išla sa 7 pa s 11, a sad u odrasloj dobi da niti ne pišem...al,ja sam pak imala napadaje panike i hipersenzibilnost, sirius kažeš da ti djevojčica ima poremećaj pažnje itd. Sasvim je u redu potražiti pomoć stručne osobe, daleko od toga, ali zbog nekoliko situacija možda nije nužno da roditelj odmah intervenira. Treba malo pustit dijete da samo nauči, koji put da se i opeče na svoje ponašanje. Ne čini mi se to tako velik problem, ne znam... Slažem se da treba nešto učiniti ali možda malo manje aktivno.

    Apropo razgovora, uopće nije važno koliko se razgovara nego kako se razgovara, a tu bi roditelji zapravo mogli potražiti pomoć ako se više ne snalaze ( s dužnim poštovanjem prema roditeljima).
    Posljednje uređivanje od nanimira : 10.02.2017. at 23:11

  15. #115
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Ne znam koje su to situacije ( kod nekog drugog) kada nije nuzno da se intervenira.
    Samo je meni prilicno logicno da se intervenira ako se ima neka dvojba kako se ponasati.
    Polazak u skolu je velika promjena i navikavanje na novi rezim i novu okolinu traje do dugog polugodista DRUGOG razreda. To sto curice manje burno reagiraju na lose stvari i vise toga gutaju u sebi , ne znaci da nemaju problem.
    ( moje starije , musko dijete , ima problema sa paznjom, a druzimo se povremeno sa psiholozima od njegovog polaska u skolu. Ali decki vrlo cesto puno jasnije i burnije reagiraju prema van, tako da i cesce "zavrse" kod psihologa.)

  16. #116
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    I zaista mi nije jasno cemu drama oko psihologa ? : zbunj:
    Da se ne bi pridavala vaznost situaciji?
    a situacija je takva da ju svi u kolektivu ( u kojem boravi pola dana) ignoriraju i ne prihvacaju .
    pa nije dijete glupo da ne vidi u kakvoj se situaciji nalazi.

  17. #117
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    I sad sam se jos nesto sjetila ... moja kcer je krenula u razred sa djecom koju uopce nije poznavala. Nikoga. Jedino dijete koje je poznavala je bila nasa susjeda i jos jedna djevojcica iz paralelnog razreda.
    U njezinom razredu sve su bila njoj nova djeca koja su se medusobno poznavala iz vrtica.
    Ali ona je "teska" drustvenjakinja , odlicno pliva u meduljudskim odnosima, svi ju vole, svi se hoce druziti s njom , ima problema sa ucenjem , ali socijalni odnosi su na zadivljujucoj razini.
    Ono sto ja citam o kceri male ribe, meni to izgleda kao tipcina frustracija.
    Takav je moj stariji , samo njegova frustracija nikad nije bila usmjerena prema kolegama iz razreda ( i on prilicno solidno odrzava odnose) nego prema profesorima i gradivu. Bilo je tu svega ( i jos uvijek ima) bahatosti, odgovaranha, lupanja namjestajem, bacanja knjiga sa stola...
    tipicna frustracija. I dok je tako nesto apsolutno neprihvatljivo prema odraslima, te se odmah savjetuje trazenje pomoci, kad su vrsnjaci u pitanju to je cini se prihvatljivo. Neka pliva. Neka se bori. Pa nisam sigurna da je to pametno i da ukazivanje na to da " mora promjeniti sebe da bi je voljeli i prihvatili " pomaze. Mislim bas suprotno. To stvara pritisak i jos pogorsava stvari . Pogotovo kod djece koja vole drzati situaciju pod kontrolom.
    Posljednje uređivanje od sirius : 11.02.2017. at 07:25

  18. #118
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Pa nisam sigurna da je to pametno i da ukazivanje na to da " mora promjeniti sebe da bi je voljeli i prihvatili " pomaze. Mislim bas suprotno. To stvara pritisak i jos pogorsava stvari .
    čekaj, sad si me zbunila :D pa šta nije to cilj odlaska psihologu? da promijeni sebe, odnosno svoje obrasce ponašanja?
    plus, ne bih se baš složila s tobom oko ove razlike cure-dečki. kod mene upravo suprotno. on svoje frustracije zadržava u sebi, a ona burno prema vani.

    ma nemam ja ništa protiv odlaska psihologu. mislim, po toj logici - svi bi mi trebali ići kod psihologa. a može i tako. kažeš, polazak u školu je stres. i, ok, psiholog je tu da pomogne bolje se nositi sa stresom.
    ali, osobno, eto, ubijte me, al meni se ne sviđa ta praksa. djeluje mi otuđeno. ne radi se o problemu tipa poteškoće u čitanju/govoru/pažnji ili još gore - radi se o regularnom životnom - stresu normalis.

    pa baš na ovom forumu, za sve moguće i nemoguće probleme prvi savjet je, koji će kao nekom magijom, riješiti problem, odite kod psihologa. pa dozvolite da imam drugačije mišljenje.

    meni je to nejasno. zašto bih ja, npr da sam čak i u nekoj dosta stresnijoj situaciji od polaska u školu, tipa razvod/otkaz we, kao prvi savjet dobila savjet da potpuno nepoznatoj osobi iskrcam svoju intimu?

    kao zajednica smo totalno nesposobni riješiti i ovakav problem koji i nije problem, bez *obrade psihologa*? sjećam se teme gdje je dijete imalo trojke u školi pa je savjet isto bio - odite kod psihologa. odite kod učiteljice, pitajte nonu :D, uključite psihologe, da, u razgovor s djecom u razredu, razgovarajte vi s tom djecom, što kaže rehab, pozovite djecu doma, u park, upišite ju na neku aktivnost, odite vi na individualni razgovor kod psihologa....

    nemam pojma, sve mi je to prije od - radi nezgodnog karaktera, odvedite dijete na psihološku obradu. pa makar ona, kako kaže čokolada, je - igra s lutkicama :D mislim, pitati će me sedmogodišnje dijete koji bog se ja sad moram igrati s lutkicama i rješavati zadatke.

    skupne radionice su drugo. bar u mojoj glavi.

    a, možda, šta ja znam. možda ste u pravu, a ja baljezgam

  19. #119
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Da imamo dovoljno strucne sluzbe u skolama dijete bi moglo odlaziti tamo i pokusati verbalizirati frustraciju , te dobiti podrsku i ohrabrenje.
    Obzirom da sustav nema dovoljno ljudi koji bi bila takva potpora jedini je nacin potraziti podrsku izvan sustava.
    Ne kuzim , stres vulgaris...pa netko sasvim solidno pliva u stresu vulgaris. Netko drugi ima problema.
    Nece uciteljica nista napraviti jer ( uz najbolju volju ) nema vremana niti mahanizme da se toliko posveti jednom uceniku i dinamici u razredu.
    Posljednje uređivanje od sirius : 11.02.2017. at 10:00

  20. #120
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Moze se odlaziti psihologu samo za podrsku i ohrabrenje, bez potrebe za analizom i mjenjanjem bilo kakvih obrazaca.
    Isporobano. I to je njihov posao.

  21. #121
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Cvijeta, jesi li ti ikad bila osobno kod psihologa?
    Da li je bilo koje od tvoje djece?
    ovo sto pises mi izgleda kao totalna egzotika.
    Ko da svaki put kad odes kod psihologa rastavljas dijete na molekule i trazis gresku.
    Posljednje uređivanje od sirius : 11.02.2017. at 10:17

  22. #122
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,640

    Početno

    Nisam baš sigurna da se kod nas toliko preporučuje slati djecu psihologu, niti da djeca idu psihologu radi nekih sitnih problemčića.

    Ovo što je na ovoj temi opisano nije nikakv sitni problemčić, ako jedno dijete kolektiv odbacuje jer to dijete ima ljutite ispade.

    Osim toga smo vidjeli da roditelji vide problem na jedan način - nezgodan karakter, a učitaljica na sasvim drugi - dijete se ne zna snaći.

    Znači i odraslima je očito potrebno da shvate o čemu se zapravo radi - odnosno potrebna im je pomoć.

    Sad taj zazor od psihologa, o tome stvarno ne znam što bih rekla, posebno mi je smiješno kako se svima na ovoj temi sviđaju radionice a ne sviđa im se psiholog, a radionice nisu ništa drugo nego - grupna terapija, i nema šanse da će netko bez psihološke obrade biti poslan na grupnu terapiju jer kao prvo treba utvrditi je li uopće za to spreman.

  23. #123
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    nisam (išla je svekrva, ako se to broji)

    ali recimo, sviđa mi se onaj starčić od mime, kod njega bih odmah išla :D

    da ne širimo dalje offtopik, ubiće nas malariba :D uopće ne mislim da svaki put rastavljaš dijete.

    mima, nisu svi na ovoj temi, nego samo ja :D

  24. #124
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,640

    Početno

    Meni se čini da se nisu samo tebi svidjele radionice koje je čoksa spomenula, nego svima, uključujući i pokretačicu teme.

    Inače, starčić je nešto još puno gore od psihologa: psihijatar

  25. #125
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,640

    Početno

    (i nije nikakav starčić, nego šarmantni stariji gospodin)

  26. #126
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,171

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Sad taj zazor od psihologa, o tome stvarno ne znam što bih rekla, posebno mi je smiješno kako se svima na ovoj temi sviđaju radionice a ne sviđa im se psiholog, a radionice nisu ništa drugo nego - grupna terapija, i nema šanse da će netko bez psihološke obrade biti poslan na grupnu terapiju jer kao prvo treba utvrditi je li uopće za to spreman.
    ovo nije točno, da moraš ić na obradu da bi išao na radionice socijalnih vještina, znam jer sam psiholog i provela sam ne znam ni sama koliko takvih radionica, zavisi tko organizira i s kojim ciljem, ali uopće nije nužno. I teške su mi riječi zaziranje, ja bih uzela riječ preferiranje, budući da su socijalne vještine nešto u čemu svatko ima nešto za naučiti, radije bih stavila dijete u grupu gdje vidi da svi nešto uče, nego samo na razgovor, gdje onda vidi da popravlja samo sebe, a ostali u razredu su sasvim ok (a bome nisu, kako smo vidjeli u napisanom). To mi je razlika između individualnog i grupnog pristupa u ovom slučaju. Čak i ako dijete ide prije grupe na individualnu obradu, to nije isto kao i da cijeli problem rješava individualno. To naravno ne znači da mislim da je loše rješavati ga indivudalno, ali kao roditelj za moje dijete, i kao psiholog za drugo dijete, evo ovo bih rekla.

  27. #127
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,640

    Početno

    OK, vjerujem da nije točno, ja nisam psiholog; u svakom slučaju jest točno da prije radionica koje je čokolada psomenula na ovoj temi, a mnogima se ideja dopala, djeca idu na individualnu obradu kod psihologa.

    U tom smislu je meni smiješan taj stav psiholog ne, radionice da, kao da je psiholog nešto ozbiljno i strašno, a radionice su igrarija - iako je jedno i drugo neka vrsta psihološke terapije.

    Ja mislim da bi ti kao psiholog ipak morala napraviti neku procjenu djeteta prije uključivanja u grupu - da li iz razgovora s roditeljima, ili na način da ti netko prepriča situaciju, ili nadzorom tog djeteta u grupi - ali svakako nekakva je procjena sigurno potrebna.

  28. #128
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,467

    Početno

    Ako u postovima forumašica koje izražavaju skepsu prema psihologu riječ "psiholog" zamijenite riječju "stomatolog", vidjet ćete apsurd tvrdnji.
    Kao da je bol zuba manja od boli duše. Zub se puno lakše sanira, u krajnjoj liniji se izvadi. Posljedice obilježenosti, nesamopouzdanosti, nevladanja soc.vještina mogu trajati godinama, u krajnjem slučaju mogu skrenuti život u skroz drugom smjeru. (Nažalost, znam što pričam.)
    Ja sam uvijek za rješavanje i popravljanje svega što se može (od krivih zuba do ponašanja). I to ne znači neprihvaćanje vlastitog djeteta skupa sa svim njegovim obilježjima.

  29. #129
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    a štajaznam, ja ovu situaciju vidim drugačije.
    ono, imam zdravi zub, možda s malo kamenca :D i problem da mi svi u razredu žele razbiti zube. koji problem ima prioritet, moj kamenac ili krivi obrasci ponašanja cijelog razreda? a nit sam ih tukla nit radila ništa strašno. a da mi se to dešava. i onda još ne smijem biti ni frustrirana.

    a djeca su povodljiva, nek jedan popularniji odluči da je baš fora vikati prije odmora - tko se neće igrati s l, l je u problemu. ako odrasli ne reagiraju.
    ne znam, meni je to ipak neki vid bulinga.

    mislim, ok, dok ona skida taj kamenac, a to ipak nije brzo kao kod zubara, dok ne poveća svoje samopouzdanje/socijalne vještine/we zašto i ide kod psihologa, hebemu vraga, ovi će joj razbiti sve zube. i tek onda će zubar itekako imati posla.

    kad je riječ o radionicama, ja sam mislila na radionice tipa trening životnih vještina. za cijeli razred. koje isto provode psiholozi, obrađuju različite teme, igraju igrokaze i svašta nešto, od samoobrane, empatije i sl.
    Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.02.2017. at 12:53

  30. #130
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,640

    Početno

    Ovo što se provlači na temi, što je cvijeta sada zanimljivo prispodobila sa situacijom u kojoj cijeli razred želi razbiti zube djetetu koje na zubima ima malo kamenca je isto vrlo zanimljivo.

    Mene zanima, da je na forumu otvorena drugačija tema, na primjer, moje dijete u razredu ima problem s djevojčicom koja ga gura, čupa, baca mu knjige i šutira torbu, kakve bi onda bile reakcije?

    Koji bi bio PRVI savjet roditelja da mu se dijete kod kuće požali na tako nešto? Možda: nemoj se igrati s tom djevojčicom? Ili, reci toj djevojčici: neću se igrati s tobom ako se budeš tako ponašala!

    (to mislim na roditelje s ovog uljuđenog foruma, inače bi vjerojatno bio šutni ju natrag )

    Dakle, u razredu moje kćeri imamo vrlo impulzivno adhd dijete + prgavu djevojčicu, i ne mogu reći da su reakcije roditelja prema toj djeci baš pune ljubavi i tolerancije.

    KAd se objašnjavalo kako se djeca trebaju ponašati prema impulzivnom djetetu odgovor je bio: naša djeca nisu terapeuti!

  31. #131
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku

    KAd se objašnjavalo kako se djeca trebaju ponašati prema impulzivnom djetetu odgovor je bio: naša djeca nisu terapeuti!
    nitko od njih ne traži da budu terapeuti. uostalom, vjerojatno mala i ima terapeuta.

    odgovor - ne želim se igrati s tobom dok se loše ponašaš jer sasvim ok odgovor. samo, ta naša divna djeca znaju namjerno bježati od nje pod odmorom.

    pa se znaju skrivati (namjerno) od nje.

    pa znaju raditi i grozne stvari - kao npr. brisati stvari kad ih ona dotakne (a da ona to vidi, u stilu, kao da ima kugu), pa su tu i viber grupe svakakvih naziva i svrhe, a sve da se ova izolira i izruguje - e to je već problem koji treba rješavati. za svoju prgavost nek je 50% ona kriva. ma nek je i 70%. ostatak nije. ostatak je - reakcija.

    za taj ostatak svi zaslužni za takve postupke nek bar odu kod pedagoga na razgovor. da se malo u*eru. ili kod ravnateljice. pa koliko god je ona u problemima, vjerojatno stalno, a bome i ovi koji prije odmora pitaju ko se neće igrati, e pa i oni nek budu u problemu.

    a sklonost roditelja preuveličavanju trauma koje njihova djeca imaju od guranja, čupanja i bacanja knjiga je meni osobno - zapanjujuća. daleko da nije problem, daleko od toga da se ne treba posvetiti tom problemu, ali ni stručne službe ni psiholozi ni učiteljice neće ništa postići ako je odgovor roditelja na upute kako se ponašati prema impulzivnom djetetu, umjesto da svaki doma sa svojim djetetom razgovara o tome, tako hladan i bešćutan - nisu naša djeca terapeuti.

  32. #132
    In love avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Ri
    Postovi
    1,371

    Početno

    Nisam čitala cijelu temu, nemam vremena.

    U Rijeci ima jako dobra školska psihologica preko puta Pomorskog fakulteta, ne treba uputnica samo nazoveš i naručiš se. Ne plača se. Dvije su, jedna mlađa, druga starija, oba2 su ok, možda ima starija mrvicu više iskustva. Možeš otici i bez curice, samo da popricas oko cijele situacije i da ti da koji pametan savjet.

    A privatna psihologica ti je super Rebeka Bulat ali ona ti je trenutno na porodiljnom. Ona inace drzi te grupice za djecu itd...

  33. #133
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,873

    Početno

    Sve sam procitala i da ja imam doma takvu situaciju, nikako ne bih ukljucila psihologa. To je normalan roditeljski problem i trebalo bi s tim izaci na kraj.
    Ne kaznjavati djevojcicu nego joj, ukratko, reci kako se u skoli treba ponasati. Ona to ocito ne zna.

    I u dogovoru s uciteljicom, strogo opomenuti to dijete koje poziva da se ne igra s tom djevojcicom. Jasno mu(joj) uciteljica treba reci da je to posve neprimjereno ponasanje. U skoli je uciteljica ta koja treba srediti situaciju.

  34. #134
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Super Beti , mislim da si sad nadmasila samu sebe .
    u 3 recenice uspjela si reci da je dijete glupo jer se ne zna ponasati, pa mu treba ukazati sto je ispravno ( iako roditelji to cine od kad se dijete rodilo i pojacano od kad postoji problem).
    roditelji nesposobni jer ne znaju kako se nositi sa problemom.
    a uciteljica...to nisam uspjela shvatiti, ali u svakom slucaju tesko da ce upaliti ideja prestanka ignoriranja djeteta od strane cijelog kolektiva samo opomenom da je to neprihvatljivo ponasanje.

  35. #135

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    9,369

    Početno

    Čitajući ovu temu stekla sam dojam da dio forumaš(ic)a doživljava psihologa maltene kao baba-rogu. Ili, da ublažim, kao neko krajnje rješenje koje preostaje kad više ništa drugo nije moguće učiniti.
    Ako je takvo shvaćanje profesije psihologa i u mjerodavnim institucijama, onda me ne čudi zašto toliko škola nema psihologa kao dio stručne službe i podrške učenicima i roditeljima

    Inače, baš me razveselio jedan od postova (mislim, cvijetin) koji kaže da oni koji rade probleme trebaju ići pedagogu na razgovor, pa da se u*eru. Kod mog djeteta u školi pedagogici se ide na čašicu razgovora i na tužakanje drugih iz razreda ili čak na tužakanje drugih nastavnika

  36. #136
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,414

    Početno

    Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
    Čitajući ovu temu stekla sam dojam da dio forumaš(ic)a doživljava psihologa maltene kao baba-rogu.
    ja isto ne vjerujem, jedino što mogu zaključiti je da većina tih forumašica nikad nije odvelo dijete psihologu, ili jest pa imaju loša iskustva

    moja cura je imala isti problem, bila je odbačena u razredu, ne zbog nezgodnog ponašanja, već zbog, potpuno suprotnog - izuzetne povučenosti i pomirljivosti, do te mjere da mi nije rekla ni za fizički napad na nju, ni za bullying, šutjela je i trpjela, a ja sam saznala za to od drugih

    psihologica nas je spasila, toliko sam joj zahvalna jer svi naši savjeti, razgovori, ohrabrivanja i usmjeravanja nisu imali rezultate, kad joj je ona rekla što da radi, kako da se postavi, kako hendlati pojedinu situaciju - kao da je postala drugo dijete, odvažna, znala se izboriti, uklopila se u sredinu, sad nema baš nikakvih problema i mi smo zbog toga presretni, pao nam je kamen sa srca, više ne osjećam nervozu dok je u školi

    zato svi koji umanjujete psihologa kao veliku pomoć djetetu koje se ne osjeća dobro, koje je opterećeno, prestrašeno, nesigurno... molim vas da razmislite prije nego dijelite savjete da on nije potreban, jer očito nemate iskustva da je potpuno normalno i dapače, poželjno obratiti mu se za pomoć, jer rezultati mogu biti iznenađujuće pozitivni

  37. #137
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Super Beti , mislim da si sad nadmasila samu sebe .
    u 3 recenice uspjela si reci da je dijete glupo jer se ne zna ponasati, pa mu treba ukazati sto je ispravno ( iako roditelji to cine od kad se dijete rodilo i pojacano od kad postoji problem).
    .
    A neeee, moraju joj ukratko objasniti, pa kak ne kuzis :D

  38. #138

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,108

    Početno

    Kada je reč o psihologu, moram napisati - ako zbog ičeg zavidim životu u velegradu, to je zbog dostupnosti, šireg izbora i anonimnosti ako ti ona zatreba.
    Jedini psiholog koji u našem selu radi sa decom ima dete koje ide u razred sa mojom devojčicom.
    (Jedini psihijatar (za odrasle, doduše) ima dete koje ide sa mojim sinom u vrtić.)

    Apsolutno je nemoguće postići ozbiljnu profesionalnu distanciranost, objektivnost i anonimnost u takvoj situaciji, naročito ako treba razrešiti neki problem koji uključuje i ceo razred....

    Da imam lagan i blizu dostupan izbor, uopšte se ne bih dvoumila da potražim pomoć psihologa u ovakvim situacijama kakvu ima MalaRiba.

  39. #139
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,414

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Sve sam procitala i da ja imam doma takvu situaciju, nikako ne bih ukljucila psihologa. To je normalan roditeljski problem i trebalo bi s tim izaci na kraj.
    evo, stvarno ne razumijem.
    treba li nadzor ginekologa u potpuno urednoj trudnoći?
    treba li zdrav čovjek ići na sistematske preglede?
    treba li ići zubaru na redovite kontrole, iako ga ne boli niti jedan zub?

    zašto psihologa doživljavate kao nekoga tko je zadužen isključivo za nenormalno?

  40. #140
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,524

    Početno

    Citiraj n.grace prvotno napisa Vidi poruku
    evo, stvarno ne razumijem.
    treba li nadzor ginekologa u potpuno urednoj trudnoći?
    treba li zdrav čovjek ići na sistematske preglede?
    treba li ići zubaru na redovite kontrole, iako ga ne boli niti jedan zub?

    zašto psihologa doživljavate kao nekoga tko je zadužen isključivo za nenormalno?
    Ako postoje nekontrolirane trudnoce i neasistirani porodi zasto ne bi kod ovakvih situacija bili - sam svoj majstor?

  41. #141
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Mi smo do sada i sa skolom i sa uciteljicama imali super iskustva. U prosloj skoli dijete nije bilo odbaceno, nego je uciteljica primijetila neke promjene u ponasanju, vise na nastavi nego izvan nastave, i kad smo joj rekli da je doslo do nekih promjena u obitelji predlozila je da ide na razgovore kod skolskog pedagoga (ili.psihologa, ne sjecam.se vise, jer imaju oboje). Dijete je to isto normalno prihvatilo. Objasnili smo mu svi zasto ide i njemu je to bilo pozitivno iskustvo.

    Nije to.bio neki tezak ni neocekivani problem, i stvarno smo s njim o svemu razgovarali, ali svaka pomoc je dobrodosla. I meni je super da je to uciteljica predlozila, to gledam na pomoc s njene strane nama osobno, jer nas je vec dosta upoznala i znala da se trudimo, al okolnosti su takve kakve jesu i dobro ce nam doci pomoc.

    Sad smo u novoj skoli i uciteljica fakat radi na zajednistvu, i kad je bilo.par situacija da su neka djeca bila bezobrazna samo zato sto je neko novi dosao, razgovarali su o tome na satu razrednika i na roditeljskom je rekla da je duznost svih, i roditelja i djece da pomognu novom uceniku da se uklopi. A situacija uopce nije bila nesto alarmantna, imao je on vec puno prijatelja u razredu, bio kod drugih doma, oni kod nas itd. Al me stvarno ugodno iznenadilo sto je uciteljici vazno da se svi osjecaju ok. Naravno da i mi radimo na tome, al mi nismo u skoli da vidimo sto se tocno dogada niti mozemo reagirati.

    Sta sam sad sve napisala...ukratko, mislim da skola mora preuzeti isto dio odgovornosti za to da se svi uklope i snadu ili kako vec to nazvali. A i svaka sa strane je dobrodosla. Ispada da je ok traziti pomoc na internetu, al nekog psihologa traziti za pomoc nije. Hvala bogu da je to kod nas sve pristupacno cijenom, ili postoji u okviru institucija.

  42. #142
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,873

    Početno

    Roditelji su ti koji odgajaju djecu, ne psiholozi. A ako ne znaju ili ne mogu dobro odgojiti, postoje knjige. Ako ni one nisu dovoljne, ima i drugih izvora, pa i da roditelji posjete psihologa.
    Uvijek bi roditelj trebao biti glavni u djetetovu zivotu, barem u ovom dobu. Mislim da dijete zbunjuje ako mu neka strana osoba prica ili pokazuje kako se treba ponasati.
    Otvaracica teme je htjela misljenja, nije napisala da zeli samo jednu vrstu istih.

  43. #143
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,414

    Početno

    znači, kad sam odvela dijete psihologu, ne odgajam ga, ne znam ga odgojiti, nisam glavna u njegovom životu, nisam pročitala dovoljno knjiga o odgoju, a usput sam uspjela i zbuniti dijete?

    krasno, zahvaljujem.

    za točno kakvu situaciju treba odvesti dijete psihologu? što bi se moralo dogoditi da bi se čovjek odlučio na taj strašni potez?
    Posljednje uređivanje od n.grace : 12.02.2017. at 08:55

  44. #144
    Cubana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    East end
    Postovi
    6,693

    Početno

    Beti, komentari su ti jedan gori od drugog.
    Ponekad je znak inteligencije neka misljenja presutjeti.

  45. #145
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Ne radi se o tome da.psiholog kaze djetetu kako se treba ponasati. Odgoj je ionako puno vise od toga da kazemo djetetu sta da radi i kakvo da bude, kako da se osjeca i kako da reagira. To u stvari ni nije odgoj. Nego dresura.

  46. #146
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,128

    Početno

    ja bih kao psihijatar u ovoj situaciji vjerovatno odvela sebe i dijete psihologu.
    mislim kao što su mnogi već napisali da se djevojčica teško nosi s izazovima koje joj je donijela nova situacija i da će beneficirati od toga da joj stručna osoba pomogne razumjeti njene osjećaje, misli i reakcije. kod kuće bih pokušala biti što empatičnija, iako razumijem frustraciju i osjećaj nemoći koji onda pretpostavljam odvede do kažnjavanja- za koje mislim da nije korisno- ali jbga jasno mi je skroznaskroz kako se do toga dodje.

  47. #147

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    ja kao psiholog u ovoj situaciji bih najvjerojatnije odvela samo sebe i djetetovog oca psihologu

    vjerujem da bi nakon toga bili nešto pametniji - netko nepristran sa strane može bolje sagledati situaciju - treba li i u kojem smjeru poduzimati daljnje korake i koje.

    naime, često djeca na ovaj način surađuju sa stvarima kojih uopće nismo svjesni, a svi se fokusiramo na ono manifestno u prvom redu.
    i vjerujem da bi i nama dobro došla podrška u ovoj situaciji.

  48. #148
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,438

    Početno

    Beti se mozda nezgodno izrazi ali ne mora znacit da uopce lose misli dapace...sve ovisi o onome tko cita kako tumaci.
    Ja mislim da sam shvatila bit njenog posta.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.02.2017. at 12:44

  49. #149

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,383

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Beti se mozda nezgodno izrazi ali ne mora znacit da uopce lose misli dapace...sve ovisi o onome tko cita kako tumaci.
    Ja mislim da sam shvatila bit njenog posta.
    x x

  50. #150
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Meni psiholog, psihoterapeut i razne druge terapije kao djetetu nisu ništa pomogle-ni sa 7, ni sa 9 a bome ni sad. Razog je jer sam se uvijek vraćala u tu neku "toksičnu" sredinu iz koje je sve kretalo. Razlog tome vidim u ome što moji roditelji nisu bili educirani kako se nositi s hipersenzibilnim djetetom,pa sam svejedno doma dobivala i kazne i batine za svoje "pretjerane emocionalne ispade".

    Znači, đabe mi sve terapije svijeta ako se ja sama ne promijenim. A kad sam pokušala, dovelo je do napadaja panike, depresije i sl. I to nekoliko puta. ČAk i nakon poroda.

    Neka djeca imaju normalno nezgodan karakter, ma čak ni ne karakter nego osobnost, tj. oni su takve osobe. Nema to veze ni s roditeljima ni sa sredinom - jednostavno su takvi. Problem je u društvu, što ne prepoznaje da su neke osobe drugačije nego ih se vječito pokušava ukalupiti u drštveno prihvaćene norme. IMati 3-4 ispada emocija tokom jedne od velikih promjena, a to je početak škole, nije pokazatelj isključivo neprilagođenosti djeteta, na kraju krajeva treba joj dati vremena.

    Tu smatram da roditelji mogu puno pomoći a ako ne znaju kako-obratiti se stručnoj osobi ( ali prvo oni, a ne dijete da vide ima li uopće potrebe za nekom vrstom terapije). Može se ponuditi djetetu da ide s njima čisto da vide što i dalje kako.

    Meni je bilo neugodno kad je moja psihoterapeutkinja zvala roditelje na razgovor- bilo me je sram pred njima jer sam shvaćala da sam drugačija i na neki način mislila da me ne žele takvu pa sam zato kod psihologa-da me popravi.

    To je osjetljivo područje i ako već roditelji žele pomoći djetetu, a slažemo se da mogu jer iz obitelji sve počinje, onda je najbolje da joj pokažu svojim primjerom.

Stranica 3 od 6 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •