Nemam pojma kako su terapije i odlasci psihologu izgledali prije 30 godina, ali moje relatvno frisko iskustvo je takvo da je svaki odlazak moga djeteta na testiranje i kontrolu ukljucivao detaljan razgovor sa roditeljima prije i nakon.
Sto se tice radionica, moje ih je dijete pohadalo 1 skolsku godinu, u toj skolskoj godini jednom mjescno su bile i roditeljske radionice. Nakon te godine roditeljske radionice ( tj. grupe podrske) su se nastavile 1,5 godinu BEZ djece.
I da, sve se svodilo na podrsku, razumjevanje reakcija i prihvacanje vlastitog djeteta.
Niti su strucnjaci odgajali moju djecu ( a muz i ja nismo )niti se moja djeca osjecaju cudno jer pricaju o necemu sto im predstavlja problem.