Nezgodan karakter

[sirius]

Nemam pojma kako su terapije i odlasci psihologu izgledali prije 30 godina, ali moje relatvno frisko iskustvo je takvo da je svaki odlazak moga djeteta na testiranje i kontrolu ukljucivao detaljan razgovor sa roditeljima prije i nakon.
Sto se tice radionica, moje ih je dijete pohadalo 1 skolsku godinu, u toj skolskoj godini jednom mjescno su bile i roditeljske radionice. Nakon te godine roditeljske radionice ( tj. grupe podrske) su se nastavile 1,5 godinu BEZ djece.
I da, sve se svodilo na podrsku, razumjevanje reakcija i prihvacanje vlastitog djeteta.
Niti su strucnjaci odgajali moju djecu ( a muz i ja nismo )niti se moja djeca osjecaju cudno jer pricaju o necemu sto im predstavlja problem.

[no@]

Mislim da se ovdje piše o različitim stvarima. Ljudi obično nemaju toliko otpora potražiti pomoć i podršku kada je evidentno da je uzrok poteškoća biološki ili čak genetski determiniran.

Međutim ako bi uzrok dječjih problema mogao proizlaziti iz obiteljskih odnosa i dinamike - otpor kod roditelja je ogroman.

Lakše je "ponuditi" dijete kao nositelja simptoma.

[seni]

Ja ne mogu doći sebi od ovoga sto čitam o psiholozima, odgoju, te toga da je rješenje reći djetetu kako da se ponaša.
No cini mi se da malaRiba i njen suprug imaju prilično zdrav odnos prema situaciji, pa ce naći dobar modus za rješenje problema.

[sirius]

Moze se nuditi sto se zeli , ali valjda ce psiholog vidjeti sto je kljuc problema?

[sirius]

I kako bi to psiholozi mogli odgajati , a ne roditelja?
to bi bilo kao da se napise da roditelji prestaju odgajati cim neko dijete ude u bilo koju odgojno-obrazovnu ustanovu.
Kod nas bi to kod mnogih bilo u dobi od godinu dana, pa eto, posao je gotov.

[seni]

Nije uopce bitno tko je uzrok problema, a po mom skromnom mišljenju se uvijek i radi o jednoj kombinaciji sredine, okolnosti, osobnosti, temperamenta i slično, nego je vazno da problem riješiš.

[seni]

Djetetu ce biti neugodno onda, ako mu roditelji vidljivo ili podsvjesno daju poruku, da ono nije u redu, te da je razgovor s psihologom/psihijatrom sramota, te da implicira je nesto s njim "krivo" pa to treba "popraviti".
Sto je očito vrlo rašireno mišljenje, sudeći i po ovom "obrazovanom" i "finom" forumu.

Pretpostavljam da u takvim situacijama psiholozi i psihijatri u svakom slucaju naravno razgovaraju i sa roditeljima i sa djetetom, odnosno s obitelji.

[sirius]

Meni se nekad cini da je moj " problematican" pubertetlija 10 x zreliji od dobrog broja ljudi koji pisu na ovoj temi.
Mislim, ako " problematicni " pubertetlija kaze mladoj sestri pri prvom odlasku psihologu : " Ne brini , reci sto te muci. Tu si dosla da ti pomognu." ne znam sto bih uopce vise napisala na temu.

[seni]

Sirius izdahni i udahni.

Vjerujem da mala riba ima dovoljno pameti, da će besmislice u ponekim postovima (da, potrebno je stvari nazvati pravim imenom) naprosto zaobići.

[no@]

Sirius izdahni i udahni.

Vjerujem da mala riba ima dovoljno pameti, da će besmislice u ponekim postovima (da, potrebno je stvari nazvati pravim imenom) naprosto zaobići.

Seni, bez sumnje imaš dobre namjere no svojim superiornim stavovima izazivaš dodatni otpor.

Nije uopce bitno tko je uzrok problema, a po mom skromnom mišljenju se uvijek i radi o jednoj kombinaciji sredine, okolnosti, osobnosti, temperamenta i slično, nego je vazno da problem riješiš.

Naravno da nije bitno tko je uzrok problema. No svi smo samo ljudi; a ljudima je teško preuzeti odgovornost i odvažiti se na promjene.

[sweety]

A kakvih sam se gluposti ovdje načitala....


1. L. je RAZMAŽENO dijete - da. - Roditelji trebaju poraditi na tome.
2. L. je NE SOCIJALIZIRANO dijete - da. Obratite se učiteljici i školskom stručnom timu da porade na tome. Škola je ODGOJNO obrazovna ustanova, dužni su baviti se socijalizacijom djece.


Roditelji se čine razumni, ali uvelike ne znaju kako odgajati dijete.
Savjetujem, informirajte se kako hendlati školarca (prije nego vas dohvati pubertet :D ) prvi razred je idealno vrijeme za učenje.


Dijete je ne socijalizirano i sa slabom emotivnom inteligencijom. To se treba naučiti. Sada je pravo vrijeme za to.


Osvrt:

Netko je bio napisao da dijete mora naučiti da nije centar svijeta i da ako se nastavi tako ponašati neće imati prijatelja - ma srce bi mi puklo da joj kažem: L, ako se tako nastaviš ponašati nećeš imati prijatelja.

Da, taj dio se odnosi djelomično na socijalizaciju. Pojedninac nije CENTAR SVIJETA, MalaRibo, biti će joj bolje da to čuje od tebe nego da uči na vlastitim greškama. Nauči svoje dijete gdje mu je mjesto ili će ju okolina naučiti.
Neće umrijeti ako joj kažeš da nije centar svijeta i da ne može biti sve po njenom. Da istina je ako se nastavi tako ponašati - neće imati pijatelja.
Samo nastoj to reći ne emotivno, jer treba iz toga shvatit situaciju, a ne preuzeti tvoju emociju plača i drame oko toga.

Čini mi se da moramo dvije stvari: osnažiti L., da ju ne diraju tuđe riječi, samo riječi. To bi bila novost.

"Da ju ne diraju tuđe riječi". Kod odraslih je to kompliciranije. Kod djece je jednostavno - neko kaže ne želim se igrati s tobom, ova napravi dramu jer kako se to neko ne želi igrati s njom.
Ma zamisli, neko se ne želi igrati snjom. To je ne prihvaćanje tuđeg mišljenja, ne shvaćanje vlastitih emocija, nepoznavanje procesa hendlanja takve situacije.
To se zove proces socijalizacije - škola može pomoći u tome.

I dalje nastaviti govoriti da ne bude gruba, drska...to vrijedi.

Dijete se ponaša drsko i grubo kada se brani (ako to nije pattern od doma). Ako je povrijeđena, neće reći "znaš što ti, ne se ponašati tako", već će planuti, zdreati se, zdramiti i sl.
Treba ju naučiti kako prepoznati emocije i kako se ponašati u takvim situacijama. To trebaju roditelji naučiti. Prvo oni osobno, zatim naučiti dijete.
"Ako joj je netko gurnuo knjige" ne treba vrištati. Treba joj reći da je s razlogom bila ljuta i povrijeđena, da tom učeniku kaže, "molim te pazi rušiš mi/smetaš...", a ne se derati, udarati, dramiti i sl.
Taj dio djeca uče od roditelja (bolje od roditelja, inače uče to od svih).
To je emotivno sazrijevanje.

A i možda probati novu aktivnost, plivanje voli ali to je individualni sport, možda možda ples....

Novi sport je uvijek dobrodošao.

Posavjetujet se sa školskim psihologom oko svega, pa tako i oko sporta. Paše li takvoj osobi više individualni ili timski sport, da ne napravite kontraučinak.

Sretno <3

[seni]

Moji stavovi nisu uopce superiorni, ni najmanje. Samo su jasni.
Ne gajim nikakve simpatije ni prema alternativnim činjenicama, niti prema krivo shvaćenoj političkoj korektnosti.

[nanimira]

Nije uopce bitno tko je uzrok problema, a po mom skromnom mišljenju se uvijek i radi o jednoj kombinaciji sredine, okolnosti, osobnosti, temperamenta i slično, nego je vazno da problem riješiš.

PA da riješiš problem, bitno je naći uzrok problema. A to je najčešće i najteži posao jer ih ima više.

[no@]

Moze se nuditi sto se zeli , ali valjda ce psiholog vidjeti sto je kljuc problema?

Što ti vrijedi npr vidjeti da je jedan od roditelja ključ problema, ako nemaš roditelje spremne na suradnju? Ili još gore ako imaš deklarativno suradljive roditelje....(slažu se sa svime ali nisu spremni ništa poduzeti/mijenjati) ili one u negaciji i otporu?
Mislim kakav je benefit za dijete u toj situaciji?

[Mima]

Pa to bi trebali biti baš zlonamjerni roditelji.

[no@]

Pa to bi trebali biti baš zlonamjerni roditelji.

Imaš krivo. Rade najbolje što u datom času mogu. Ne bih rekla da su zlonamjerni, oni bi rado da se problem riješi ali nekako bez njih, bez da se suoče s nekim stvarima ili donesu neke odluke.

[Beti3]

ja kao psiholog u ovoj situaciji bih najvjerojatnije odvela samo sebe i djetetovog oca psihologu

vjerujem da bi nakon toga bili nešto pametniji - netko nepristran sa strane može bolje sagledati situaciju - treba li i u kojem smjeru poduzimati daljnje korake i koje.

naime, često djeca na ovaj način surađuju sa stvarima kojih uopće nismo svjesni, a svi se fokusiramo na ono manifestno u prvom redu.
i vjerujem da bi i nama dobro došla podrška u ovoj situaciji.

To sam i ja napisala, tj. htjela sam da ovako zvuči. Inače, psihologa imam u obitelji

n.grace, nisam se tebi obraćala, nisam ni vidjela da si pisala, nego otvaračici teme.

[Mima]

Imaš krivo. Rade najbolje što u datom času mogu. Ne bih rekla da su zlonamjerni, oni bi rado da se problem riješi ali nekako bez njih, bez da se suoče s nekim stvarima ili donesu neke odluke.

Pa ako nisu spremni na suradnju i promjene kad im stručna osoba ukaže na problem, onda, da, baš bi trebali biti zlonamjerni, što naravno najveća većina roditelja nije i ako griješe, griješe iako misle najbolje.

Znači roditelji nepremni na suradnju sa stručnom osobom ili samo deklarativno spremni bi bili baš zlonamjerni roditelji - što sasvim sigurno nije baš česta pojava.

[čokolada]

Ja itekako mogu zamisliti roditelje koji zažmire na svoje loše postupke i nakon što ih se na njih upozori, ali će marljivo voditi dijete kamo god stručnjak predloži.
Nisu zlonamjerni, nego nespremni mijenjati sebe i odnose s okolinom (jer bi se trebali prvo suočiti sa svojim problemima u prošlosti i sadašnjosti).

[larmama]

Ja sam recimo imala ovu situaciju kad mi je kćer par godina nakon što smo jednom bile kod logopeda to spočitnula.

[sirius]

Meni moja kcer spocitava odlazak logopedu svaki put kad ide i jos par puta izmedu odlazaka.
I što bih trebala?!
Dok god sam u odnosu ja odgovorna odrasla osoba cinim ono sto mislim da joj je potrebno.

[larmama]

Sad vidim da mi je nestao dio posta gdje sam napisala da sam joj objasnila zašto smo išle i naravno da bi ju ponovo odvela bez obzira sto je bila "lažna uzbuna". Htjela sam samo reći da trebamo biti spremni na to.

[sirius]

Veselje u roditeljstvu je u tome da prije ili kasnije , sto god napravio, biti ces -kriv.
prije ili kasnije dijete ce prigovoriti zasto si ga vodio.
ili zasto nisi.
Zasto si mu nesto dao.
ili nisi.
Uglavnom , sto god napravio , sigurno ces pogrijsiti.

[n.grace]

Veselje u roditeljstvu je u tome da prije ili kasnije , sto god napravio, biti ces -kriv.
prije ili kasnije dijete ce prigovoriti zasto si ga vodio.
ili zasto nisi.
Zasto si mu nesto dao.
ili nisi.
Uglavnom , sto god napravio , sigurno ces pogrijsiti.

slažem se potpuno

Beti, uopće nije važno kome si se obraćala

[meda]

Sweety, dobar post.

[meda]

Ti im tako tepaš, bistrići neagresivci
Ali meni je ovo baš pasivno agresivno

Ma to je cista otvorena agresija. Cekajte malo, djevojcici treba reci da ak se neprijateljski ponasa da nece imati prijatelja i treba ju kazniti za takvo ponasanje, a ovaj otvoreni bullying je ok...meni je ovo pregrozno. Kako uciteljica ne moze na to nista???

[vertex]

Ja ništa ne kužum ovu temu
meda, je li tebi stavrno dobar post od sweety? Jer mi se čini da je ovaj tvoj zadnji upravo u suprotnosti s njenim.

[sirius]

Ja ništa ne kužum ovu temu
meda, je li tebi stavrno dobar post od sweety? Jer mi se čini da je ovaj tvoj zadnji upravo u suprotnosti s njenim.

Procitaj ga jos jednom ( ovaj od sweety).
Niti meni nije bilo jasno prvi put, ali na drugo citanje sam shvatila da je ironija u pitanju.

[meda]

Haha, a tek kad potpisem beti

Ovak, sweety se vise orijentirala na pristup.roditelja, meni je to u redu sto kaze. Djeci fakat treba nekad rec da nisu centar svijeta. A nekad i roditeljima treba rec da je ok rec djeci da nisu centar svijeta.

Ali isto tako smatram da nije uvredu kad sr u skoli nekoga tako izdvaja i kad u tome sudjeluje cijeli razred. To jednostavno nije pristojno ponasanje. Pa nije pristojno nekome u drustvu okrenuti leda, a vikati ko se nece s nekim igrati bi trebalo tolerirat???

[pulinka]

A meni je recimo zagonentno čime L. izaziva toliku netrpeljivost. (ali dobro, to sam JA, meni su socijalni odnosi bili i ostali misterija kao i mom detetu...).

Ja poznajem bar 3-4 deteta tog uzrasta i vrlo sličnog ponašanja, a i mnogo drastičnijeg, jedna curica čak pravi šokantno složene smicalice "drugaricama", pa ne samo da nisu iz društva isključeni nego su takva deca često vođe, u samom centru i vrhu popularnosti...Čak i ako nisu vođe, još nisam videla da u tom uzrastu ikog isključe iz društva jer je nezgodnog karaktera.

E sad, da li su deca iz okruženja od L. znatno socijalno osvešćenija od prosečnog deteta koje ja znam, ili je nešto drugo u pitanju, stvarno ne mogu da procenim.

[sirius]

Pa ne mora L. ciniti nista posebno da bi bila iskljucena.
Zasto bi morala? Kao da svaka zrtva koju iskljucuju u kolektivu radi ( ili NE radi) nesto specijalno?
Kad jednom budes meta i zivciras okolinu ,uopce nije tesko biti frustriran zbog svake sitnice.

[vertex]

sirius, možda si u pravu, rekla sam već da ništa ne razumijem.
meda, slažem se sasvim s ovim što si sad napisala.
Generalno, zbunjuju me ova snažna uvjerenja oko toga u čemu je točno problem.

[sirius]

sirius, možda si u pravu, rekla sam već da ništa ne razumijem.
meda, slažem se sasvim s ovim što si sad napisala.
Generalno, zbunjuju me ova snažna uvjerenja oko toga u čemu je točno problem.

Ma ja ti stvarno nemam pojma u cemu je problem.
Samo sam predlozila psihologa. Pa nastavila drviti po tome da psiholozi nisu babar roge, a djeca trajno ostecena ako s njim razgovaraju.

[Mima]

Pa to su baš dva potpuno različita obrasca ponašanja: djevojčice spletkarošice koje rade smicalice su obično baš izuzetno socijalno vješte, iako svoje vještine koriste u negativnom smislu, a impulzivna djevojčica je socijalno nevješta i to ju čini drugačijom, a time i pogodnom za isključivanje iz društva.

[vertex]

A ja, da sam roditelj s ovakvom situacijom, prvo bih razmislila kad, gdje i od kada se curica tako ponaša, i kad, gdje i od kada je vršnjaci odbacuju. Onda bih razmislila o no@inom savjetu. A od škole bih tražila da pomogne - ne vidim to kao zataškavanje, kako je Mima napisala, nego mislim da se zaista ne može puštati kao normalno da se razred tako ponaša prema nekome, bez obzira na to gdje je korijen situacije.
Edit: s ovim gore od Mime se pak slažem...

[sirius]

Nekako sam posebno osjetljiva na iskljucivanje u kolektivu , ignoriranje, ne ukljucivanje u razne zajednicke aktivnosti, prozivanja o karakteru ekipe koja ignorira, kao dobronamjerna upozorenja kako se poboljsati, prozivanja za ovo ili ono...
Nedavno sam pobjegla od takvog mobinga na poslu, ovakva stara i mogu reci da to stvarno nije ugodna situacija.
Poseno za djecu koja sigurno misle da je problem samo u njima.

[pulinka]

Pa ne mora L. ciniti nista posebno da bi bila iskljucena.
Zasto bi morala? Kao da svaka zrtva koju iskljucuju u kolektivu radi ( ili NE radi) nesto specijalno?
Kad jednom budes meta i zivciras okolinu ,uopce nije tesko biti frustriran zbog svake sitnice.

Da, sirius, o tome i razmišljam.

Kako uopšte postaneš (i ostaneš) meta isključivanja?
Ne zbog prgavog karaktera, po mom skustvu. Ali mi smo dosta mala sredina, ukupno je oko 50 prvačića u 3 razreda, pa dopuštam da su pravila možda drgačija nego u prepunim razredima većeg grada.


Mima, sad vidim tvoj post- ja razmišljam isto kao i ti, moje dete je takvo, implusivno, i u jako zlobnim društvima je predmet zavitlavanja jer je socijalno naivna.
Ali MalaRiba kaže da joj je dete izuzetno promišljeno i odmereno?

[Mima]

Pa sad, ja se stvarno ne sjećam kad sam napisala nešto o zataškavanju, ali sasvim moguće da jesam, nije da se sjećam što sam jučer pisala po forumu.

Naravno da u školi treba rješavati situaciju sa isključivanjem, to je uopće totalno neupitno - jedino što mislim, bolje rečeno znam, da se takve stvari ne rješavaju preko noći i tako da učiteljica djeci kaže: no-no djeco, to nije lijepo.

Međutim ono što je neka čudna pojava na ovoj temi, a ne znam hoću li je uopće i uspjeti opisati, je neki stav tipa: zašto bi L. trebala ići psihologu, a djeca iz razreda ne, pa nije samo ona kriva za situaciju. Nek i oni idu na razgovor u stručnu službu da se malo prestraše!

Ne treba dijete ići psihologu zato što je "krivo" za ovu situaciju nego zato što ima problem i treba pomoć.

Zato mi je drago da je n.grace iznijela svoje iskustvo - kao prvo, drago mi je što je psiholog pomogao njenoj kćeri, a kao drugo drago mi je da je napisala njihov primjer - njena djevojčica nije bila prgava niti impulzivna, nego dapače premirna i povučena i kao takva je postala žrtva bullyinga - dakle ona svakako nije bila "kriva" za nastalu situaciju, i sasvim sigurno nije išla psihologu jer je bila kriva, išla je da dobije pomoć (i divno je da je dobila pomoć).

Znači, odbacivanje, isključivanje, bullying su u svakom slučaju ponašanja za osudu i treba raditi sa razredom i djecom da se takve situacije prestanu događati - ali dijete koje je žrtva treba pomoć da se osnaži, stekne samopouzdanje, da se nauči nositi sa takvim situacijama i izvući iz njih, ili da se bolje socijalizira, da nauči kontrolirati svoje ponašanje itd. itd. Dakle ne zato što je krivo, nego da mu se pomogne.

[n.grace]

hvala, Mima, upravo to sam htjela reći i ohrabriti roditelje da se ne boje potražiti pomoć stručnjaka

[vertex]

Evo:

Može učiteljica zataškavati reakcije djece koliko hoće, ali dok se ne promijeni ponašanje te djevojčice, djeca će ju izbjegavati.

Ja se inače slažem s tobom i n. grace.

[Mima]

hahaha vjerojatno sam ipak htjela upotrijebiti neku drugu riječ

[vertex]

Da dopunim samu sebe, slažem se da se psihologu ne ide jer si kriv, nego da ti pomogne. I to ne da te popravlja, nego, recimo da ti da alate da se nosiš s nekim situacijama (tako to ja vidim, je l').
Sad, je li moguće da neko dijete to shvati kao dodatni pritisak i znak da s njim nešto nije u redu - to ne znam, a mislim da forumašice koje pišu o tome pišu iz takve neke bojazni.

[čokolada]

Moje je mišljenje da roditeljska iskrenost prema djetetu uvijek da dobar rezultat. Pa ako dijete i pita zašto smo išli toj teti, onda mu se može reći da ona otkriva skrivene talente i dobre osobine te da će mu otkriti tajnu kako ih može primijeniti u svom razredu da bi se osjećao ugodno i stekao dobre prijatelje. Kasnije se priča može proširiti i na specifične situacije - npr.kako odgovarati na provokacije i ne dati se u njih uvući. A dijete počne obraćati pažnju na ponažanje drugih i automatski korigira i svoje.
Jako se puno može postići kroz igru, glumu, crtanje i modeliranje. Još je bolje u grupi jer dijete odmah dobije i povratnu informaciju.

Moja nikad nije išla na "popravljanje", išla je "naučiti nešto novo".

[Lili75]

Apsolutno potpisujem nou u ov im njenim zadnjim lostovima jer u potpu osti razumijem o kakvim roditeljima prica.Nazalost u obitelji imqm takav slucaj.

Vole obozavaju svoje dijete ali veliki dio uzroka problema lezi u njima i izbjegavaju kako vod znaju psihologa iako bi mogao pomoci djetetu jako puno. No tad bi isplivala njihova roditeljska uloga.

Da Mima postoje itekako takvi roditelji.
idem wae citat zadnje postove.

[casa]

Ja sam svog sina odvela skolskom psihologu. Izložila problem i pitala kako može pomoći mom djetetu. I ne vidim zašto bi to bilo loše. I prošle godine i ja i dalje mislim da sam postupila dobro. Škola je shvatila da je problem stvaran, da ne želim tražiti isprike u ponašanju ostale djece.
Moj treći je nezgodan karakter i teško mu je zbog toga. I odbacuju ga, s pravom. I nekako, zahvalna sam ostaloj djeci jer tako pomažu mom da postane suradljiviji. Moj je baš jako samodopadan ilitiga egomanijak. Bistar je, duhovit i pronicav. Sve to samo povećava problem jer mu omogućava da kompenzira... Volim ga svim srcem, ali nije baš loveble. Činjenica da on ima tri prijatelja kojima je spreman biti prijetelj je moj veeeliki ponos. Ono, iako to ostala dvojica ostvaruju usput, ležerno i laganini, za njega znam da ta prijateljstva iziskuju napor. Lako je kad je pokazati primjerom dovoljno. Nismo svi isti, nekima primjer nije dovoljan.

[casa]

I da, ti psiholozi stvarno jesu zahebani, često ti nekako uz dijete proture neki problem koji imaš sam, naravno, što sam ne bi priznao nikad. Pa tako sam stogod odplaces i otpustis i promijenis. Nije ugodno al je korisno. Tužno je da sam uvidis da si to isto mogao x godina ranije da je bilo pameti...

[no@]

I da, ti psiholozi stvarno jesu zahebani, često ti nekako uz dijete proture neki problem koji imaš sam, naravno, što sam ne bi priznao nikad. Pa tako sam stogod odplaces i otpustis i promijenis. Nije ugodno al je korisno. Tužno je da sam uvidis da si to isto mogao x godina ranije da je bilo pameti...

[Beti3]

Tužno je da sam uvidis da si to isto mogao x godina ranije da je bilo pameti...

X

[Lili75]

Ja na istom putu kao casa noa i Beti.

Znam 2 curice identicnog ponasanja u nasem okruzenju, ostala sam paf kad sam svjedocila potpuno neprikladnom ponasanju jedne curice jernisam znala da se tako ponasa.priupitala sam svoju kcer kako sto..i rekla mi je da je to njeno uobicajeno ponasanje i da se ona zato ne druzi s njom. Bas mi je iskreno laknulo jer bi joj ja sama rekla da se makne od takvog djeteta. Inace sam stava da si sama bira drustvo al bas mi je laknulo kad je i sama dosla do tog zakljucka u vezi ove curice.
Mama i tata inace odusevljeni ponasanjem svoje kceri jedinice kamoli da bi rijec kakvu ( ili Boze sacuvaj NE) uputili da se neke stvari ne rade tj da nije lijepo to raditi drugima. Ocito je bilo slijepcu da je dijete sebi centar svemira i da ocekuje da drugi plesu po njenome.

Mah...

[seni]

Casa, najmanje se tu radi o "pameti".
Kada bi se ljudska priroda dala svesti na 3 prostoproširene rečenice, ne bi postojali ni vračevi, ni svećenici, ni razni savjetnici, savjesti, coachevi, ni psiholozi, pedagozi, psihijatri, ni svi mogući mudri ljudi koji imaju i intuiciju i znanje kako pomoći ljudima.
a umjetnost i literatura bi nam bila ala Ana Žube.