Ja vise neznam koju pasminu izabrat.Male nemrem jer bih trebala svaku rupicu u dvoristu zatvorit a u kuci nemogu zbog J koja je bolesna pa nesmije biti pas u kuci.
Ja vise neznam koju pasminu izabrat.Male nemrem jer bih trebala svaku rupicu u dvoristu zatvorit a u kuci nemogu zbog J koja je bolesna pa nesmije biti pas u kuci.
Onda pokušaj s mješancem u tipu labradora, ima ih brdo koji se udomljuju. Oni su relativno mirni i poslušni psi, ako su mješanci s nečim što NIJE lovački pas bit će i relativno nezahtjevni za dnevno išetavanje. Znam dosta ljudi koji imaju labradore i to su uvijek lagane šetnjice na lajni, po gradu pomalo. S njima je problem što su velike izjelice i jedu puno i sve, pa se ako udebljaju. A ako su križanci ili mjesanci, onda je veća šansa da se izbjegnu zdravstveni problemi vezani uz pasminu.
Da.Lab nam je bio prvi izbor,samo me muci taj njihov problem sa kukovima kojima su skloni.
Zato ti predlažem krizanca, možda s nekim od srednje velikih pasmina, ili ovcarom. S tim da ovčari imaju jak nagon za skupljanjem u krdo svega pa i svojih ljudi. I jako su teritorijalni. Nisam pobornik planskog krizanja koje je sad moderno, ali mislim da bi ovdje križanac laba i pudle (velike naravno) bio skroz o.k. Vidala sam u Splitu jednog, velicine je laba, žut i s dlakom od pudla. Bio mi je uvijek skroz sladak. Mi imamo jednu manju mjesanku svega i svacega. Ispala je kao mini verzija švicarskog planinskog psa. I ljenguza za poludit. Jedino što je srednje duge dlake koja se jako u jesen linja. S mjesancima jest lutrija, ali je mislim veća s ovim raznim pasminama koje su popularne jer ih svakako "uzgajau".
filip a neka druga životija? kornjača?
MI oduvijek imamo mješance, udomljene...ova zadnja kujica mi živce oće popit...volim ju ali me izluđuje...mješankica mame pekinezerice i tate mješanca, linja se solidno, ima i dugu dlaku i podlaku, na odgoj na koji smo mi navikli ne reagira nikako, strašno je posesivna zamnom i malom...ali...djecu obožava, igra se s njima nenormalno i kad čuje da se neko dijete u ulici nasmijalo,odmah želi van...kad se mazi, to je takva ljubav da mi suze krenu..a tek ljubav između nje i kćerkice- pa više voli nju nego vlastitog oca, čini mi se.
Apropo zdravlja mješanaca - moj, sad već deda od 13 god., je mješanac labradora, ima epilepsiju....kujica prije sadašnje je bila mješanka shitzu + nešto i imala je IBD od kojeg je i uginula .
Nema garancije - samo ljubav.
x
u našoj psećoj družini ima i mješanaca i rasnih, i zdravih i bolesnih. baš kako kaže nanimira, nema garancije. neki su stalno kod veterinara, a neki samo na cijepljenje. jednome su sad dijagnosticirali - dijabetes.
i sad dva put na dan moraju mjeriti razinu secera i davati inzulin.
ali filip, ja ne znam kako ćeš ti to, obzirom da pas ne smije u kuću.
mi imamo bigla kupljenog preko oglasa bez rodovnice. zvuči užasno ali uopće nije. (obećala sam filipu psa ako bude imao sve petice u 2.razredu, a on je želio baš bigla)
došli smo u sisak i vidjeli obitelj s curicom od desetak godina koja je mazila mamu i malene i kad nas je mama pas pustila svojim štencima znala sam da je to dobar izbor.
kad sam bila došla vidjeti svog mješanca prije dvadestak godine gazda je morao izvesti van mamu psa jer bi me sigurno ugrilzla - bila je toliko oštra i neposlušna (ali obožavan pas).
naš bigl je epileptičar (u proljece i jesenima nekoliko napada) a inače je zdrav i jako drago stvorenje.
naš mješanac nije imao kroničnih bolesti ali se volio tući s drugim muškim psima.
tako da nema pravila, bar u mom životu.
trenutno pokušavamo naci mače i ne uspjevamo - pokušati u otvoriti temu i možda neka roda ima macu viška.
filip s obzirom na tvoju situaciju, ja bih na neko vrijeme odustala od psa. Mali psi, štenci su strašno zahtjevni, treba s njima radit...grizu sve što im dođe pod nos ili šapu, pišaju oko 20 puta dnevno..ma katastrofa su :D
Svaka cast, slazem sa 100% i savjet svima da se informiraju o svemu u zivotu prije odluka jer mi eto prije 3.5g kupili naseg prvog shi tzua, NEOPISIVA sreca, trenuci radosti Ali I NEOPISIVA tuga zadnjih 15dana u kojima se nasa sreca GASI iz dana u dan. Covjek je proklet to vec Znamo,a zar vrijedi nesrece cijele jedne porodice, ljudi.......placem vec 15 dana a inace sam covjek od karaktera, snazan.....i ljudi bi rekli da nemoguce da ja placem, ALI Eto boli, pa boli gledat ovo malo crnobijelo cudo Kako se gasi a smece koje mi ga prodalo znalo je da prodaje robu S greskom jer limfomi/karcinomi ove vrste su genetski a sto je gore NEIZLJECIVI
Apsolutne se slazem sa svim recenim ALI nazalost zivimo u banana drzavi gdje su se vrijednosti srozal.......Najbolje kupit/nabavit shi tzua od nekog doooobro poznato, provjerenog ili "prijatelja. Cijena nije uvijek garancija a posebno ne u banana drzavi. Ja sam znam da sljedeci shi tzu na mojoj listi.......pitat cu vlasnika rodovnicu i pricat sa susjedima najprije kakav je vlasnik a onda Idemo dalje ZASTO ? Pa jer upravo ja, kcer I supruga placemo vec 15 dana, danima nam srce tuga para jer nam ljudsko smece prodalo shi tzua koji nam je tolko ljubavi I veselja donio u kucu a sada umire od limfoma/karcinoma KOJI je neizljeciv. To je genetska bolest I nemoguce je onome ko stanca pse za dobit to ne znati. To se zna da je netko u rodu od toga bolova i taj pas se vise ne koristi za rasplod. Ali banana drzava, stancaj, prodaj, xxxxxx, Bas te briga sto ces unistit ljudske zivote
Posljednje uređivanje od spajalica : 18.09.2018. at 08:44
Zašto kupujete pse kad ih ima džaba u skloništima i nemaju genetske mane jer su im fino miješani geni, a ne pareni u uskom gen. bazenu?
Nije, da. Ali kad kupuje tako od štancera onda je više nego izgledno da će završiti ovako. I što je sa njemačkim ovčarima? Jeste li vidjele kako ovi cucki danas izgledaju? Očaj. Svaka ta para koju štancer dobi je zeleno svjetlo za još. Fiore, ako te iskreno grize prijavi gada da ne pati životinje dalje.
Pa tko kaže da je kupio od štancera, možda je pas od uzgajivača, iz prijavljenog legla, sa svom mogućim papirima.
Uostalom, svejedno:
http://prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=3543
Teško da su bez trauma.
Ani je u pravu.
A savjet gospodinu s bolesnim psom:
Provjeriti uzgajivačnice ubuduće!
Nije to problem.
Možete mi se javiti u pp pa ću Vam sve objasniti ili ću ja provjeriti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
mi smo udomili psa
kada se viče (čim mi u kući malo glasnije govorimo ili vičemo, što znamo raditi, ne na nju, već međusobno) odmah pobjegne za kreveta
ni nakon godinu i pol ne voli kada joj se ide rukom prema glavi
nije da bježi, ali se trgne
ali s vremenom se opušta
uz ljubav se sve može
istina i ja bih se bojala udomiti velikog psa, pogotovo onog što spada u opasne pasmine
da traume ne rezultiraju nekom agresivnošću
mali psi, do 10 kg, mislim da i uz traume ne mogu biti nešto opasni
a velika su ljubav
velika
meni su rasni psi prekrasni
pogotovo oni turbo njegovani
zagledam se za njima
kao za dobrim komadom
ali uz tolike napaćene i napuštene duše u skloništima
misllim da bi stvarno trebalo kod nabavke psa razmišljati o udomljenju
Mali tek okoćeni štenci? I ako su malo veći mjesec, dva, to se već lako da sanirati. Takvih je puno. Samo čekaju na dom.
Kod moje kujice koja je bila oko tri mjeseca jedina trauma koja se manifestira danas je ta da neće jesti dok drugi pas ne završi sa svojim jelom. Normalan, sretan cucak.
Moja svekrva je udomila dva psa, takoder vrlo mlada, i sa oba dva se moralo jako puno raditi na socijalizaciji.
Ne kazem da su svi psi u azili sa traumama, ali dosta njih ima.
Pa mora se i sa mladim čistim psima. Kao djeca su. Ne dođe ti čisti pas štene sa ugrađenim znanjem odraslog psa.
I neki koji nisu iz skloništa isto trebaju psihoterapiju.
to su ožiljci iz prošlih života
Posljednje uređivanje od čokolada : 19.09.2018. at 18:18
Ako je štene provelo uz majku, ona prva tri mjeseca koja su najbitnija, onda je i naučilo puno toga od majke.
Ako je ostavljeno u azilu ili još gore, bačeno u šumi, onda sigurno ništa nije naučilo.
S takvim štencima je puno više posla nego s ovima koji su, ajmo reć, normalno proveli djetinjstvo.
čuvala sam svakakve pse. jer se ne mogu trajno obvezati. pa kad mogu - pričuvam.
svakom tko je "donio odluku" da udomi / kupi psa iz POUZDANOG registriranog legla - preporučila bih da prvo uzme nekog na čuvanje.
ne kupujte pse od štancera.
Meni je strašno ovo čitati o tome što tko očekuje od čistokrvnog ili nečistokrvnog psa. Pa to je živo biće, bit će ili neće bolestan ili slab ili teškog ili lakog karatera ovisno o genu i memu, nije stroj sa ili bez greške.
Mi imamo kujicu (mislim haha kujetinu) u tipu laba, s naznakama lovačkog psa. Ima najbolju narav na svijetu, neviđeno je draga (kao pravi lab), ali nit je pametna nit ozbiljna, a bome ni tiha. Laganija je od laba i jako pokretna, pa time izbjegava rizike po kukove.
ALi kao i za puno toga u životu, nisam previše razmišljala o očekivanjima od ćukca, samo sam se nadala da neće biti agresivan i da nećemo na tome morat radit.
X
meni je isto neke postove bilo teško za prožvakati, ali sam mislila da je možda do mene i do moje preosjetljivosti kad se radi o psima. znam da mnogi ne vole usporedbu pasa i djece pa me nemojte odmah pojesti, ali ni za ove što sam rodila i odgajala nisam znala kakvi će ispasti, a kamoli za psa. ja sam svog udomila i evo već 13 godina dijelimo svakodnevnicu. nije pas bez mana, naprotiv... lajav je, mrzi druge mužjake do besvijesti, masu se linja, zna biti i neurotičan, jede ljudski i mačji izmet kad ga ne uspijemo spriječiti, ali na kraju svega on je naš. a za veći dio ovih mana krivim samo nas jer nam je bio prvi pas pa smo neke stvari zezli u samom odgoju, ali nisu mi ni djeca savršena pa ne mora biti ni on
Puno lijepog i pametnog je do sada već napisano. Ipak, osim sto je lijepo spasiti neku dušicu iz azila treba imati na umu i potencijalne probleme za vlasnika, kak sto je već navedeno... Pa, ukoliko su vlasnici bez prethodnog iskustva sa psima to moze i za njih biti prilično traumatično iskustvo, pa čak i opasno, ovisi od psa do psa...
Udomila sam kujicu staru 40 dana prije 5 g, jesti sama nije znala; poznala je samo nas, a onda odjednom klik u glavi; radi sve suprotno od očekivanog (to nikad prije nisam vidjela), reži na mene i pokušava me ugristi!! Odvela sam je veterinaru koji je potvrdio da sa psom nešto nije kako treba ali bez jasnih znakova za bolest. Prema njegovom iskustvu kujice koje same kote mlade u leglu imaju najmanje jednog takvog koji je pri okotu, bez ljudske pomoci, ostao bez kisika i zadobio oštećenje mozga..
Trenutno imam 4g starog maltezera i 3G starog dobermana; obojicu s rodovnikom, s dobermanom idemo i na izložbe (našli smo se u tome; družimo se s ljudima, putujemo), višestruki je prvak RH, a glavna stvar je da nije koštao ogroman novac niti jedan od njih...
Moja odluka je nikad vise ne nabavljam psa za kojeg ne znam u sto ce se pretvoriti kad odraste i kakve ce naravi biti... Nikakva kućna legla i slični stanceraji ne dolaze u obzir ni da mi ga poklone jer sam skuplje kasnije platila preglede i liječenja nego da sam kupila prvoklasnog psa.
vjerojatno uspavana kao mnogi psi iz azila i stanceraja koji se "nisu mogli prilagodit"
Ogromna je obaveza imati psa s posebnim zahtjevima. Nije to za svakoga.
Posljednje uređivanje od vertex : 24.09.2018. at 12:28
mozda winnerica nije, ali mnogi se tako rjesavaju problema. ili ga izbace na cestu jer je to "humanije"
Danas nije kod nje, a udomiti ga nije mogla jer je bolesne mješance nemoguće udomiti.
Većina kujica i mačaka koje ja znam, a kote se same, nemaju u leglu nijedno takvo mladunče, odgajala sam godinama i godinama vulgaris mačke i mogu na prste jedne ruke da nabrojim okote u kojima se desilo takvo mače ili kuče, obično je u pitanju bila prvorotka a mačići su bili iz popriličnog inbreeding-a. To što veterinar tvrdi je baš ružna dezinformacija, i većina veterinara koje poznajem su baš bili suprotnog mišljenja i iskustva od tvog.
Kujica je uspavana jer na žalost se s njom ništa nije dalo raditi.
Pulinka ovo sto sam navela mi je potvrdilo nekoliko veterinara; tražila sam nekoliko mišljenja.
Uglavnom; platila sam liječenja, druga i treća mišljenja; za taj iznos sam skoro mogla kupiti zdravog psa s rodovnikom.
Što taj rodovnik garantira da se pas neće ružno razboljeti?
Pa nista ti ne garantira. Mi smo.udomili dva stenca, mamu boksericu je zaskocio neki muzjak u parku. Oboje stenaca su bili krasni karakteri, jedan je zivio dugo i sretno, drugi je dobio tesku epilepsiju u dobi od godinu dana i morao je biti uspavan.
pa to i ja govorim. taj rodovnik nije garancija nikakva. moj izbor je uvijek udomljavanje iz raznoraznih razloga, ali ne kažem da je to jedino ispravno. ispravno je brinuti i voljeti životinju ma iz kakvih izvora došla. ne odustati olako od nje.
pas je veselje, ljubav, ali i velika obaveza i ponekad žrtva. Tko na to nije spreman onda bolje da ni ne uzima psa doma, ni onog s ceste, ni onog s rodovnikom.