Šta mi je?

[V&NMama]

Dosad sam bila normalna (bar sam se tako doživljavala i osjećala ). Dvoje dječice, muž, kuća (na kredit), dvorište, vrt, pas, mačke, stalan posao, sve po PS-u što bi se reklo. Nedavno sam napunila 37. I sad - neka neobjašnjiva tjeskoba, nervoza, živčanost i na sve to - jaka i velika želja za još jednom trudnoćom i još samo jednom bebicom. MM-u ide 50-ta i nije baš oduševljen idejom o još jednom djetetu + dosta je lošeg zdravlja. Tehnički se ne osjeća loše, ali bolest je tu. Nije baš ono smrtonosna, ali nezgodna je (bubrezi su u pitanju, danas-sutra ne gine mu dijaliza). A da stvar bude bolja, ja zapravo uopće ne bi smjela pomišljati na novu trudnoću jer imam iza sebe 3 carska reza. Isto tako mislim da bi nam se ljudi smijali jer je muž praktički u pedesetima, a moja mama bi umirala od straha zato što bi trudnoća po defoltu trebala biti rizična. I ja sam svjesna rizika, al evo, ne znam šta mi je, ta želja je tu, čak sam počela i sanjati gotovo redovito male bebe. Evo me na poslu, pokušavam radit i plačem, htjela bi biti doma s djecom i s tim, željenim kojeg (još) nema, a onda opet kad sam doma htjela bi mir, htjela bi urednu kuću.. a svjesna sam da to ne ide uz malu djecu. Sad bi kao trebala bit super i uživat u životu jer je sve onak kak treba bit, a ja ne mogu. Ne znam, već mjesecima se tako mučim, već se pitam da nije to možda preuranjena menopauza ? Recite mi da sam normalna .

[oka]

Nemam sručan odgovor, zanimaju me komentari, ali znam da mi je isto bilo i kupili smo peseka ... eto ti brige ko u malog djeteta
Nisam se mogla odlučiti za dijete, ali želja u meni još uvijek tinja...baš sve točno kako ti opisuješ.

[Peterlin]

Pesek je dobro rješenje... sviđa mi se ideja!

Inače, i mi smo prolazili nešto slično (stari roditelji - prvo dijete sam rodila s 38, a drugo s 39). Da smo ranije počeli, možda mooožda bi bilo još koje. Ali nismo i brzo nas je prošla ta faza želje... Kod nas je to bilo uvjetovano drugim stvarima (moj stariji je imao jednu vrstu smetnji, mlađi drugu vrstu - proveli smo puuuno vremena oko doktora i logopeda). MM isto ima zdravstvenih tegoba, imamo stare roditelje kojima se treba posvetiti i tako, jedno s drugim... jednostavno smo odlučili da nije pametno. Danas si ne mogu zamisliti kako bi bilo da imam još jednog teenagera, bome su mi ovi sasvim dovoljni. A kad je stigla menopauza, uvjerila sam se da bi mi bilo puno teže s još jednim djetetom koje treba servisirati ne do škole nego do odrasle dobi. Odustala na vrijeme.

[Angie75]

Koliko ja vidim početni post, pesek je već tu... Ja sam isto imala želju za trećim, ali smo to odgodili jer smo također gradili i planirali selidbu, i onda me prošla! I sad sam sretna i ispunjena i zadovoljna kako smo si sve posložili. Ne forsiraj, pusti da vrijeme kaže svoje...

[V&NMama]

Koliko ja vidim početni post, pesek je već tu... Ja sam isto imala želju za trećim, ali smo to odgodili jer smo također gradili i planirali selidbu, i onda me prošla! I sad sam sretna i ispunjena i zadovoljna kako smo si sve posložili. Ne forsiraj, pusti da vrijeme kaže svoje...

Da, peseka već imamo .

[lavko]

Ja se ne mogu načudit kad netko hoće još djece..sad me nemoj shvatit kao zlicu, to ja iz svojih cipela.
Aj ti malo racionalno probaj - da li bi bebicu, u stilu baš bih je nunala ili bi osobu koja će imati 18 godina kad tvoj suprug bude imao 68 i možda ne bude puno pokretan a sve će pasti na tebe eventualno?
Ja ti ne znam na fino to prezentirat

[Mia_Lena]

Ja sam malo mlađa,ali je situacija slicna.
Dakle...rijesili stambeno pitanje,siguran posao,dvoje djece krenulo u skolu,jedino psa nemam
I onda se rodila zelja za jos jednom bebicom...ali tko ce opet sve ispocetka?velika dobna razlika?
Sto pitanja... Nakon sto me zelja drzala 2 godine napokon smo se odlucili na trece. To dijete je donijelo toliko srece i veselja u nase zivote.
Sad mi je zao sto nisam i prije rodila
Ja bi mozda i cetvrto,ali MM ne bi.

[Jelka]

Ja sam malo mlađa,ali je situacija slicna.
Dakle...rijesili stambeno pitanje,siguran posao,dvoje djece krenulo u skolu,jedino psa nemam
I onda se rodila zelja za jos jednom bebicom...ali tko ce opet sve ispocetka?velika dobna razlika?
Sto pitanja... Nakon sto me zelja drzala 2 godine napokon smo se odlucili na trece. To dijete je donijelo toliko srece i veselja u nase zivote.
Sad mi je zao sto nisam i prije rodila
Ja bi mozda i cetvrto,ali MM ne bi.

Ovako kod nas. Mališa je savršena tampon zona u kriznim situacijama, nemoš ostat namrgođen i da hoćeš pored njega premedenog.

Vrlo brzo smo oboje maštali o četvrtom. Ali njegov dermatitis uzima danak našoj snazi i volji pa se bojim da se polako udaljujemo od te ideje. Osim toga, uz njega maloga ne bih se mogla posvetiti novoj bebici onoliko koliko bih htjela (kao što on sad ima svu našu pažnju, s novom bebom bi ju na neki način izgubio - ja ne znam balansirati svoju pažnju među svojom djecom).

[martinaP]

Meni je 38, mužu 39. Nemamo psa. Planiramo treće, nakon što sam godinama bila sigurna da mi je dvoje dosta.

[Bubilo Bubich]

Krenula sam citat ispočetka... martinaP danas ima u potpisu treće... ovo joj je post isto od prije godinu dana.
Kako veselo .

Meni je 38, mužu 39. Nemamo psa. Planiramo treće, nakon što sam godinama bila sigurna da mi je dvoje dosta.

[sirius]

Dosad sam bila normalna (bar sam se tako doživljavala i osjećala ). Dvoje dječice, muž, kuća (na kredit), dvorište, vrt, pas, mačke, stalan posao, sve po PS-u što bi se reklo. Nedavno sam napunila 37. I sad - neka neobjašnjiva tjeskoba, nervoza, živčanost i na sve to - jaka i velika želja za još jednom trudnoćom i još samo jednom bebicom. MM-u ide 50-ta i nije baš oduševljen idejom o još jednom djetetu + dosta je lošeg zdravlja. Tehnički se ne osjeća loše, ali bolest je tu. Nije baš ono smrtonosna, ali nezgodna je (bubrezi su u pitanju, danas-sutra ne gine mu dijaliza). A da stvar bude bolja, ja zapravo uopće ne bi smjela pomišljati na novu trudnoću jer imam iza sebe 3 carska reza. Isto tako mislim da bi nam se ljudi smijali jer je muž praktički u pedesetima, a moja mama bi umirala od straha zato što bi trudnoća po defoltu trebala biti rizična. I ja sam svjesna rizika, al evo, ne znam šta mi je, ta želja je tu, čak sam počela i sanjati gotovo redovito male bebe. Evo me na poslu, pokušavam radit i plačem, htjela bi biti doma s djecom i s tim, željenim kojeg (još) nema, a onda opet kad sam doma htjela bi mir, htjela bi urednu kuću.. a svjesna sam da to ne ide uz malu djecu. Sad bi kao trebala bit super i uživat u životu jer je sve onak kak treba bit, a ja ne mogu. Ne znam, već mjesecima se tako mučim, već se pitam da nije to možda preuranjena menopauza ? Recite mi da sam normalna .

Ma ti si mlada ko rosa.
Da ja instinski iznutra osjecam zov za jos jednim djetetom ( kao ti) sve ove racionalne prepreke me uopce ne bi zanimale.
jedino bi morala malo poraditi oko muza , ali sve ostalo ... Koga briga?!
Zivot je samo jedan.

[Jadranka]

I ja bi tretje a tek sam rodila drugo. Zapravo, dok sam bila trudna, mislila sam na eventualno tretje ic tek za 3-4 godine (sa 37-38). Al sad mi se cini da bi mogla i prije.

Potpis na Sirius. Bitno je s muzem se dogovorit. Sve ovo drugo su tehnicke poteskoce. Sto se tice carskih rezova, cula sam da nije preporucljivo, al eto, moja poznanica je nedavno rodila cetverto - nakon tri prethoda carska reza.

[lavko]

Jao žene...

[Jadranka]

Jao žene...

Meni je s dvoje djeve sve lakse nego s jednim (bar za sad), tako da Lavko... nikad se ne zna

[Mia_Lena]

Meni je s dvoje djeve sve lakse nego s jednim (bar za sad), tako da Lavko... nikad se ne zna

X

S prvim nisam nista stizala i bilo mi je naporno,a sad s troje mi ponekad stigne biti i dosadno

[sirius]

Meni su djeca ko djeca nesto sto mogu hendlati lijevom rukom.
Samo moj grah je pao tako da su mi trudnoce i djeca prilicno hmmm -izazovni.
Pa uvijek u paketu dobijem i neki dodatak koji ne olaksava.
Vise nemam energije i kapaciteta za moguce dodatke, tako da ne planiram vise djece.
Ali da imam zarku zelju, cak bi i taj strah iz proteklih iskustava bio manje bitan ( tj. zapravo- nebitan).

[lavko]

Meni su djeca ko djeca nesto sto mogu hendlati lijevom rukom.
Samo moj grah je pao tako da su mi trudnoce i djeca prilicno hmmm -izazovni.
Pa uvijek u paketu dobijem i neki dodatak koji ne olaksava.
Vise nemam energije i kapaciteta za moguce dodatke, tako da ne planiram vise djece.
Ali da imam zarku zelju, cak bi i taj strah iz proteklih iskustava bio manje bitan ( tj. zapravo- nebitan).

Pa kak? Nije ti teško? Nisi preumorna?
Jesi prije svoje djece čuvala malu djecu?

Meni je to zasad najzahtjevnije što sam u životu napravila a prošla i bolesti i studij i svašta.

[sirius]

Pa kak? Nije ti teško? Nisi preumorna?
Jesi prije svoje djece čuvala malu djecu?

Meni je to zasad najzahtjevnije što sam u životu napravila a prošla i bolesti i studij i svašta.

Problem sa djecom je taj da ne mozes imati kontrolu nad njima.
Oni su ipak zasebna bica , sa svojim zeljama i karakterom, pa kod djece stvari nisu 1+1=2
Za nekog tko ima problem sa prepustanjem stvari izvan kontrole imati dijete je vrlo zahtjevan sport.

[pulinka]

Ista meta, isto odstojanje. Tj. imam 38 godina i nezaposlena sam, a muž i ja smo vršnjaci, ali sve ostalo isto kao u uvodnom postu, kuća, dvoje dečice, psi, mačke, dvorište, bašta, relativno ispunjen život. I ista osećanja kao iz uvodnog posta. Htela bih još jedno dete, tj. oduvek sam ga i htela, da mi se druga trudnoća uspešno okončala kao blizanačka, kako je počela, imala bi ih sve troje .
Ja sam svoja osećanja protumačila kao strah od starenja i želju za dokazivanjem . Ne planiram da svoje želje realizujem, uživam u onome što imam. Što ne znači da bih isto i drugima savetovala, ljudi su različiti, svako zna za sebe koliko i šta može.

[spajalica]

lavko, ti imas dosta problema koja nisu vezana uz djecu. s prvim ucis i snalazis se, s drugim si vec na poznatom teritoriju, kriteriji ti ipak padaju, pa nekim stvarima ne pridodajes toliku vaznost. s trecim ne znam, jer sam na dvoje, ali vjerujem da ta spranca se nastavlja.

otvaracici topika, nije ti nista, samo zelis jos jedno dijete. ja nisam osjetila taj poriv i zadovoljna sam s dvoje, ali i ja imam vec godina kao i MM, koji ima slicne probleme kao TM. tako da mi ostajemo na brojci na kojoj jesmo.
ali ako mislis da je to ono sto ti treba, da ces biti sretnija, ako si spremna na sve sto to dijete nosi, ohrabri se, jer sreca prati hrabre.

[Cathy]

Dosad sam bila normalna (bar sam se tako doživljavala i osjećala ). Dvoje dječice, muž, kuća (na kredit), dvorište, vrt, pas, mačke, stalan posao, sve po PS-u što bi se reklo. Nedavno sam napunila 37. I sad - neka neobjašnjiva tjeskoba, nervoza, živčanost i na sve to - jaka i velika želja za još jednom trudnoćom i još samo jednom bebicom. MM-u ide 50-ta i nije baš oduševljen idejom o još jednom djetetu + dosta je lošeg zdravlja. Tehnički se ne osjeća loše, ali bolest je tu. Nije baš ono smrtonosna, ali nezgodna je (bubrezi su u pitanju, danas-sutra ne gine mu dijaliza). A da stvar bude bolja, ja zapravo uopće ne bi smjela pomišljati na novu trudnoću jer imam iza sebe 3 carska reza. Isto tako mislim da bi nam se ljudi smijali jer je muž praktički u pedesetima, a moja mama bi umirala od straha zato što bi trudnoća po defoltu trebala biti rizična. I ja sam svjesna rizika, al evo, ne znam šta mi je, ta želja je tu, čak sam počela i sanjati gotovo redovito male bebe. Evo me na poslu, pokušavam radit i plačem, htjela bi biti doma s djecom i s tim, željenim kojeg (još) nema, a onda opet kad sam doma htjela bi mir, htjela bi urednu kuću.. a svjesna sam da to ne ide uz malu djecu. Sad bi kao trebala bit super i uživat u životu jer je sve onak kak treba bit, a ja ne mogu. Ne znam, već mjesecima se tako mučim, već se pitam da nije to možda preuranjena menopauza ? Recite mi da sam normalna .

Evo, ja sam ko i ti, samo ja sam htjela četvrto i imam ga.
A rodila sam u kasnijim godinama.
I isto sam mislila da nisam normalna, možda i nisam ali sam sretna.

[Tanči]

I mi smo htjeli, ali nije išlo.
Godine nisu važne.
Moj muž je sada 69, a kći u 17.
Nikad, nitko i nigdje nije ni komentirao, ni pitao ništa.
Kaj to koga uostalom briga?!,
To je naš život.
Da neću imati više djece sam se pomirila kad sam zašla u godine kad je za to kasno.
Imamo i psa.
I lijepo nam je.

[cvijeta73]

ja nit s prvim nit s drugim nisam osjetila taj zov djece
čak štoviše, svaki put sam, doduše samo par dana, dramila ajme meni jadna ja trudna sam.
e, onda mi se jedno vrijeme motala po prvi puta u glavi želja za trećim. mm je bio protiv. pa je i mene želja prošla. iako, dalo bi se njega nagovoriti da sam malo jače upirala. a nisam jer sam se u stvari ježila na pomisao trudnoće i poroda. iako nisam imala nit jedno nit drugo nešto jako problematično, sama pomisao već na preglede mi je stvarala nelagodu. to mi se nikako nije dalo.

da se moglo nekako preskočit, sad bih imala troje

[rehab]

ja nit s prvim nit s drugim nisam osjetila taj zov djece
čak štoviše, svaki put sam, doduše samo par dana, dramila ajme meni jadna ja trudna sam.
e, onda mi se jedno vrijeme motala po prvi puta u glavi želja za trećim. mm je bio protiv. pa je i mene želja prošla. iako, dalo bi se njega nagovoriti da sam malo jače upirala. a nisam jer sam se u stvari ježila na pomisao trudnoće i poroda. iako nisam imala nit jedno nit drugo nešto jako problematično, sama pomisao već na preglede mi je stvarala nelagodu. to mi se nikako nije dalo.

da se moglo nekako preskočit, sad bih imala troje

Kod mene sve isto ovako, samo jedno dijete više
Mene sada vuče želja za četvrtim, nakon troje neželjene djece Ali ja bi četvrto dvogodišnje dijete, neda mi se prolaziti opet kroz trudnoću, porod, nespavanje.... Čak si mislim da bi taj osjećaj mogao biti uzrokovan ovisnošću o adrenalinu Ono, dok su mali, u totalnoj si gužvi i zbrci, a kad sve sjedne na svoje, ne znaš šta bi od sebe,, pa počneš razmišljati o još jednom djetetu

[V&NMama]

Ono, dok su mali, u totalnoj si gužvi i zbrci, a kad sve sjedne na svoje, ne znaš šta bi od sebe,, pa počneš razmišljati o još jednom djetetu

Pa baš to, tako i kod mene ide priča: prvo (zapravo drugo ako ćemo po PS-u, jer smo prvo izgubili) je bilo planirano i željeno, al kad sam ga dobila i vidjela koji je to pakleni posao od jutra do sutra rekla sam "nikad više" (sjećam se točno jedne večeri kako sam plakala u kuhinji slušajući njega kako plačka u sobi i po 100-ti put tog dana me treba). Drugo - neplanirano i na početku trudnoće čak neželjeno - došlo je u pravi čas i smatram to dijete istinskim darom Providnosti jer nam je donio toliko radosti, nježnosti, svoje posebnosti..no i tu sam pomislila kad smo ga donijeli doma iz rodilišta, sjećam se točno trenutka, kad sam sa starijim izašla u šetnju, bebu uspavala, kako sam pomislila - nema više slobodnih šetnji s mojim G. kao do sad, čeka nas braco beba i nema više kao prije.. idealno je biti bez djece, ok je imati jedno, ali dvoje je stvarno plafon i pametnom dosta . Kad ću već konačno imati malo vremena za sebe??? to mi je bilo pitanje br. 1. Sad evo kad su obojica malo porasli (7 i 5 godina) i ja već imam puuuuno vremena za sebe - e sad se pitam šta ću sa sobom i sad bi ja još jedno .

[Angie75]

Sirius je to divno sažela

[lavko]

Bome je.

[Beti3]

Recite mi da sam normalna .

Jesi jer ako nisi ti, onda nisam ni ja , a lijepo sam si ostvarila baš to što ti želiš. Dobila sam kćerku u 40. godini, nakon tri poroda i dva sina.
Meni nikad nije dosta djece i znala sam da je 38.godina zadnji rok za svjesno ostati trudna, tako sam si u glavi zamislila. S mužem je bilo malo teže, ali nekako su se okolnosti posložile da se nije bunio, mislim da je smatrao da to nama i neće uspjeti.
A zatrudnila sam odmah, valjda isti dan kad smo se našli nakon dugog razdoblja razdvojenosti i to jako daleko od doma. U avion na povratku nisam ušla sama.

Trudnoća mi je bila iz snova, sve sam mogla, nitko nije ni znao do petog mjeseca, dobila ukupno 6 kg, ni povraćanja, porod za nevjerovati, bez tiskanja, ona je samo isplivala, dojila normalno duboko u drugu godinu.
Starija braća su je super prihvatila, nisu se bunili ni kad sam im rekla da čekamo bebu, nije bilo ljubomore, iako je među njima uvijek bila prisutna.
To dijete nije nikad plakalo, a kad će ni stići sa nas 4 velikih pri ruci je razmažena, ali OK razmažena.

Ponekad sam se pitala da li je to nama trebalo, troje djece iziskuje dosta više novaca, više vremena, više živaca. Ja sam napustila i dobar posao i posvetila se njima. No, kad podvučem crtu...mogla sam još koje imati.

[oka]

Jesi jer ako nisi ti, onda nisam ni ja , a lijepo sam si ostvarila baš to što ti želiš. Dobila sam kćerku u 40. godini, nakon tri poroda i dva sina.
Meni nikad nije dosta djece i znala sam da je 38.godina zadnji rok za svjesno ostati trudna, tako sam si u glavi zamislila. S mužem je bilo malo teže, ali nekako su se okolnosti posložile da se nije bunio, mislim da je smatrao da to nama i neće uspjeti.
A zatrudnila sam odmah, valjda isti dan kad smo se našli nakon dugog razdoblja razdvojenosti i to jako daleko od doma. U avion na povratku nisam ušla sama.

Trudnoća mi je bila iz snova, sve sam mogla, nitko nije ni znao do petog mjeseca, dobila ukupno 6 kg, ni povraćanja, porod za nevjerovati, bez tiskanja, ona je samo isplivala, dojila normalno duboko u drugu godinu.
Starija braća su je super prihvatila, nisu se bunili ni kad sam im rekla da čekamo bebu, nije bilo ljubomore, iako je među njima uvijek bila prisutna.
To dijete nije nikad plakalo, a kad će ni stići sa nas 4 velikih pri ruci je razmažena, ali OK razmažena.

Ponekad sam se pitala da li je to nama trebalo, troje djece iziskuje dosta više novaca, više vremena, više živaca. Ja sam napustila i dobar posao i posvetila se njima. No, kad podvučem crtu...mogla sam još koje imati.

Mah nakon ovog posta, odnosno svih tvojih ovdje, tko ne bi poželio još jedno....ali nekako me muči i kod mene uvijek prevagne sve ono što rečeno nije...
Djeca, strahovi od bolesti, bolnice....ma masu tog.
I taj strah je kod mene toliko jak...da ne mogu napraviti korak...ne da ne želim nego ne mogu.
A vjerujem da nisam jedina...

[Bubilo Bubich]

Pisala sam nedavno na nekom topicu, kako je mm davio za treće, a ja sam u teoriji htjela, ali u praksi se nikako nagovoriti... Stalno sam "kalkulirala" između "je li nam to treba" i "želim li još jedno"... pa kad sam bila sasvim sigurna da želim, a nimalo sigurna "da nam treba" presudio je onaj neki citat "u životu žališ samo zbog onog što nisi napravio"... tako sam si nekako i posložila stvari u glavi... da ću se vjerojatno uvijek pitati kako bi bilo. I evo ga, trudna s punih 39 godina. MM će napuniti 45.

Trudnoće su mi (sve tri) bolje da ne pišem kako naporne. Djeca (sad će 4 i 7) su mi "zahtjevna" , posao mi je zahtjev, stambeno pitanje za toliko nas tek treba riješiti... ali što onda... To je sve život .


Sirus super napisano, to je to...

[lavko]

Neću više upadati u temu pokretačice, ali zanimljivo je čitati, i ja sam si malo demistificirala "problematiku" više djece. Ja sam iz neke druge države ali, dobro, učim jezik.

Sretno V&N mama!

[sirius]

Neću više upadati u temu pokretačice, ali zanimljivo je čitati, i ja sam si malo demistificirala "problematiku" više djece. Ja sam iz neke druge države ali, dobro, učim jezik.

Sretno V&N mama!

Lavko, kvaka je u tome da se kod prvog naucis na gubitak kontrole.
Sve ostalo su samo tehnikalije.
Ali to je nesto sa cim ti i inace imas problem. Nema to veze sa sposobnosti da odgovaras na zahtjeve i da si dobar roditelj.
Ima samo veze sa cinjenicom da je tebi iznimno tesko biti bez kontrole, pa se to onda odrazava i na tvoj osjecaj uspjesnosti kao roditelja.

[Trina]

Neću više upadati u temu pokretačice, ali zanimljivo je čitati, i ja sam si malo demistificirala "problematiku" više djece. Ja sam iz neke druge države ali, dobro, učim jezik.

Sretno V&N mama!

Problematika više djece. U redu je imati jedno. (meni nije, meni je to strašno ali ja sam ja) U redu je imati i puno a puno za mene definitivno nije što i za tebe. Lavko, ti imaš ptsp i nemoj više rađati

[Beti3]

lavko, znaš ono: prvo dijete kupaš u fancy kadici, sa toplomjerom u vodi, pripreme, kupanje i oblačenje traju sat vremena.
Drugo ubaciš u kadu s prvim, usput, na par minuta, jednom rukom ga držiš na ručniku, a drugom brišeš starijeg.
Treće staviš trbuščićem na svoj dlan ( da se ne smoči pupak) i pod slavinu, dok nogom držiš drugo da ne povadi sve ručnike i ispituješ prvo tablicu množenja

[Vrijeska]

lavko, znaš ono: prvo dijete kupaš u fancy kadici, sa toplomjerom u vodi, pripreme, kupanje i oblačenje traju sat vremena.
Drugo ubaciš u kadu s prvim, usput, na par minuta, jednom rukom ga držiš na ručniku, a drugom brišeš starijeg.
Treće staviš trbuščićem na svoj dlan ( da se ne smoči pupak) i pod slavinu, dok nogom držiš drugo da ne povadi sve ručnike i ispituješ prvo tablicu množenja

za najmanju nisam ni imala kadicu, nego u lavabo pod vodu

mislim da bih s 4. brzinski procijenila treba li pranje ili ne, i zaključila više puta da možda i nije neophodno svaki dan prati djecu... a i pozitivna strana imanja više djece je delegiranje starijima... ako mogu šetati peseke, mogu i mlađu djecu povesti sa sobom, ili otuširati ih, dati im jesti i sl.

[Cathy]

mislim da bih s 4. brzinski procijenila treba li pranje ili ne, i zaključila više puta da možda i nije neophodno svaki dan prati djecu... a i pozitivna strana imanja više djece je delegiranje starijima... ako mogu šetati peseke, mogu i mlađu djecu povesti sa sobom, ili otuširati ih, dati im jesti i sl.

Tako ja svoju, najmanje kupam i ima najmanje problema sa kožom. I nema tjemenicu, a do sada su svi imali.

[Peterlin]

za najmanju nisam ni imala kadicu, nego u lavabo pod vodu

mislim da bih s 4. brzinski procijenila treba li pranje ili ne, i zaključila više puta da možda i nije neophodno svaki dan prati djecu... a i pozitivna strana imanja više djece je delegiranje starijima... ako mogu šetati peseke, mogu i mlađu djecu povesti sa sobom, ili otuširati ih, dati im jesti i sl.

He he he... ovo je na tragu starog vica da prvo dijete slikaš svaki tjedan, drugo samo za rođendane, a trećem eventualno slikaš kukove....

[V&NMama]

He he he... ovo je na tragu starog vica da prvo dijete slikaš svaki tjedan, drugo samo za rođendane, a trećem eventualno slikaš kukove....

Da, jooj uvijek me savjest peče kad vidim koliko malo slika ima 2. u odnosu na 1. . Još dijete ne kuži, al jednom će skužit. Planiram mu objasnit da smo s njim više uživali, a manje slikali - tako je stvarno i bilo.

[Peterlin]

Da, jooj uvijek me savjest peče kad vidim koliko malo slika ima 2. u odnosu na 1. . Još dijete ne kuži, al jednom će skužit. Planiram mu objasnit da smo s njim više uživali, a manje slikali - tako je stvarno i bilo.

Ma nema veze...

Ja sam ih općenito s vremenom počela sve manje slikati, do te mjere da nismo "uslužili" ni bake i dedu zadnjih par godina sa novim fotografijama. Gdje je onaj smajlić sa škrniclom na glavi? Baš mi to sad paše.

[nanimira]

lavko, znaš ono: prvo dijete kupaš u fancy kadici, sa toplomjerom u vodi, pripreme, kupanje i oblačenje traju sat vremena.
Drugo ubaciš u kadu s prvim, usput, na par minuta, jednom rukom ga držiš na ručniku, a drugom brišeš starijeg.
Treće staviš trbuščićem na svoj dlan ( da se ne smoči pupak) i pod slavinu, dok nogom držiš drugo da ne povadi sve ručnike i ispituješ prvo tablicu množenja

[V&NMama]

lavko, znaš ono: prvo dijete kupaš u fancy kadici, sa toplomjerom u vodi, pripreme, kupanje i oblačenje traju sat vremena.
Drugo ubaciš u kadu s prvim, usput, na par minuta, jednom rukom ga držiš na ručniku, a drugom brišeš starijeg.
Treće staviš trbuščićem na svoj dlan ( da se ne smoči pupak) i pod slavinu, dok nogom držiš drugo da ne povadi sve ručnike i ispituješ prvo tablicu množenja

E ova ti je dobra ! Baš je tako!
Uživam vas čitati sve..

[Cheerilee]

Mi smo od kako smo odlučili za djecu odmah odlučili za troje s minimalnom razlikom,
tako je i bilo,
rodila sam troje u roku od 4 godine....
Taman kad smo planirali četvrto, najmlađem je dijagnosticiran autizam (tada je imal 2g) i četvrto je dijete palo na dno liste
Sad , maleni ima 6godina, jako puno smo s njim prošli, i bolje i teže dane, i ostavrivanje i neostvarivanje raznoraznih prava koje ima kao dijete s invaliditetom,
kod nas je to borba s vjetrenjačama, financijski sve ovisi o tome kolko roditelji mogu izdvojiti, i tako..
ALi uglavnom, maleni lijepo napreduje, krenuo je govor, pa tako i samanjenje frustracija, stariji su 3. i 4. razred,
a mi čekamo četvro , evo termin za 3 mjeseca.....

Mi smo doduše mlađi od pokretačice posta (ja 35, muž 34),
al imamo ogromni kredit još 25godina i znači dijete s poteškoćama, ali jedva čekamo kad beba stigne, tada ćemo biti ono što smo oduvijek željeli

Mišljenja sam da smo svi mi različiti, i teško je uopće dati nekome savjet u vezi jel imat još djece ili ne..
i mnogima koji nas znaju se vjerojatno čii da nismo baš pri zdravoj pameti, al ja to hendlam bez brige, muž puno radi, al to je naš stil, nema labavo, uvijek je akcija i dinamično kod nas... Nema planiranja, sve nekako spontano ide..

[Ginger]

Ma ti si mlada ko rosa.
Da ja instinski iznutra osjecam zov za jos jednim djetetom ( kao ti) sve ove racionalne prepreke me uopce ne bi zanimale.
jedino bi morala malo poraditi oko muza , ali sve ostalo ... Koga briga?!
Zivot je samo jedan.

sirius
predivno si to rekla

lavko, znas, da ne znam cijelu tvoju pricu stvarno bih mislila da si malo zla
i bas je onako kako je Beti napisala
evo, ja cekam cetvrto, doduse neplanirano, i uopce si ne mislim kak je to tesko
zapravo, sa svakim sljedecim djetetom mi je bilo lakse...s prvom najteze, jel...

[Vrijeska]

a ja već nekoliko godina žalim što nam 4. ne uspijeva ...
i uvijek ću žaliti...

tako da ako želiš, ne čekaj, kreni odmah, brzo godine prođu... a nije da se dvoumite oko 11. ili 12. pa da bi vas netko osuđivao kako ste ih štancali, a nemate uvjete ...tek vam je treće

[Bubilo Bubich]

a nije da se dvoumite oko 11. ili 12. pa da bi vas netko osuđivao kako ste ih štancali, a nemate uvjete ...tek vam je treće

Baš sam nedavno tražila nešto o Hanči .
Zadnje što sam našla je da je rodila 19., ne znam je li uspjela 20 koliko je htjela .

[Vrijeska]

Baš sam nedavno tražila nešto o Hanči .
Zadnje što sam našla je da je rodila 19., ne znam je li uspjela 20 koliko je htjela .

ma bebe bih mogla i ja
tinejdžerske godine su te koje će me koštati živaca, i farbe za kosu da prekrijem sijede ...

[Peterlin]

ma bebe bih mogla i ja
tinejdžerske godine su te koje će me koštati živaca, i farbe za kosu da prekrijem sijede ...

X

[Beti3]

ma bebe bih mogla i ja
tinejdžerske godine su te koje će me koštati živaca, i farbe za kosu da prekrijem sijede ...

I koštaju! Sve u svemu, može se, ali ono što ta djeca u "tim" godinama mogu napraviti i kad su uglavnom "dobra djeca", nevjerojatno je. Ja to nisam radila svojim roditeljima
A ovi koji se sada rađaju, valjda će i u svemir izlaziti, a tek kad počnu i rakete voziti.

[V&NMama]

a nije da se dvoumite oko 11. ili 12. pa da bi vas netko osuđivao kako ste ih štancali, a nemate uvjete ...tek vam je treće

Baš si me nasmijala Vrijeska!

[kli_kli]

Mi smo u slicnoj situaciji bili razmisljajuci o cetvrtom detetu. Bili smo friski imigranti u Americi, sami na svetu, s Lunom koja nije progovorila na (ocekivano) vreme. Ja sam jako zelela bebu, a MMu je trebalo vremena da i on bude na istom kao ja. Imali smo jedan gubitak u medjuvremenu, a onda dobili Theu, i evo ovih skoro 15 meseci nam je stvarno predivno s njih cetvero. Ja sam imala 36, pa blizu 37 godina kad se ona rodila. Realno, osecam da bih mogla jos dece, ali i da sam srecna ovako kako je sad. S troje je bilo drugacije, ta zelja za bebom je zaista bila snazna. Moj najstariji sin ima skoro 12 godina, i njemu je super da se igra s sestrom, a i uspe mi je pricuvati u tom igranju na 15-30 minuta kad mi treba nesto brzo da uradim.
E sad, za tvoj rizik od 3 carska ne znam sta bih rekla, ako mislis da ipak zelite bebu, mozda pitas doktora?