Upisi na faks

[Peterlin]

Ipak mislim da je teže otić od roditelja tipa iz Zagreba u Zagreb, iako znam i takvih slučajeva, nego npr. u Rijeku , Osijek ili Split.

Ja sam bila užasno zavidna svojim frendovima s caksa koji su u Zagreb došli studirat a ne ja koja sam živjela sa starcima

Eh, sjećam se kolege iz studentskih dana koji je isto mislio da smo mi provincijalci sretnici... Rekao je to više puta, u stilu da nas nitko ne pita kamo idemo i kad se vraćamo... Jednom mi je dokuferilo, pa sam mu rekla da nas isto tako nitko ne pita imamo li kaj za jesti, imamo li para, imamo li kakvih briga i problema... Nitko te ništa ne pita. Brzo shvati čovjek da to ima više nedostataka nego prednosti.

S druge strane, mi koji smo došli u Zagreb iz drugih gradova brzo smo se naučili snalaziti i kasnije to stvarno bude prednost.

[Lili75]

Djeca iz obitelji i s jako dobrim odnosima teze za samostalnoscu.
Nano za 3.000kn bez problema se nadje stan za najam, napisala sam s cimericom na 2 dijela.

Ja bih bas to htjela da sami nauce radit za sebe sve od sudja, vesa, pranja, peglanja, kuhanja, ciscenjja,placanja rezija i dr.tako se postaje samostalan, a 18 god je sasvim dovoljno. To sve rade i doma, al nije isto kad bas sve ovisi o tebi.

Moze se i vani studirat za manje novce npr u Becu, u stud.domu mi kuma ima 2 djece,

Neusporedivo povoljnije nego u nekim drugim drzavama gdje su skupe skolarine, al da se ne zavaramo sumnjam da se moze igdje ispod 1000eura pogotovo ako se jos uracunaju putovanja i karte. Mogu je pitat za tocnu svotu jer ja iznose brzo zaboravljam.

Svatko bira po svome, al meni se ovaj moj prijedlog cini puno izvedivijim za vise obitelji nego 7000-10.000-15.000kn svaki mjesec.

[Lili75]

Ovo zadnje od Petwrlin potpisujem,to se vecinom pokaze kao velika prednost u zivotu jer se naucis snalaziti ranije zato sto moras.

Ja nisam od 3.srednje zivjela sa svojim roditeljima, a moja seka od 1.srednje. stvar je okolnosti bila i nis nam ne fali. Dapače, sve bih ponovila

[Lili75]

Kako Barbi rece sve je stvar zelje i volje.

[čokolada]

Lili, stvar je i financija. Najam stana nije popola s cimerom 1500kn, nego su tu još režije, popravci, kupovina dijela namještaja, vešmašine ako je nema itd.
Osim toga maturanti ne idu studirati vani da se osamostale, nego idu za boljim studijskim programom, za onim čega ovdje nema, možda imaju viziju vani i ostati.
Slažem se da je zgodno odvojiti se s 18 , obitelji s viškom stanova to mogu izvesti, ali ako skupljaš novce za neki master, za pokretanje posla, za štajaznam ženidbu...onda je besmisleno opteretiti roditelje financiranjem vlastite samostalnosti u Zagrebu. Studiraj, nađi posao pa se odvajaj.

[čokolada]

Mislim, ja sam sa 16 položila prijemni i dolazak u ZG mi je bila sloboda samo takva, uživala sam svake sekunde studija. I slažem se da je to divno iskustvo, samo je ostvarivo zanemarivom postotku ljudi.

[čokolada]

Da ne govorim da nema govora o samostalnosti ako ti je mama udaljena 3 tramvajske stanice.
Prava je samostalnost kad si tanka već 24. u mjesecu, a tebi lova/stipendija stiže 5.
I kad te gazdarica naglo nogira iz stana pa s 3 kofera panično tražiš novi stančić.

[Lili75]

Coksa mozda nisi u tim vodama neko vrijeme, al stanje s rentanjem stanova se jako promijenilo.
O svim uredjajima u stanu brigu vode vlasnici, kao i o popravcima.
Namjerno sam rekla 3000kn jer za taj novac se moze unajmiti pristojan stan sa svim namjestajem i uredjajima.

Rezije takodjer kad se dijele na 2 nisu tako velika stavka, pricam o normalnom pristojnom stanu.

I moji roditelji su zadnju god mog studija doselili u Zg, doduse vise od 3 tramv.stanice,a vidjala sam ih jednako 2x mjesecno, kao i kad su zivjeli 80km dalje od Zg

Tad sam vec i radila 4h dnevno na apsloventskoj i sve si sama financirala, doslovce sve jer su moji bili u nezavidnoj situaciji.

Naravno da veliki dio ljudi ni ne moze pomisljati o tome ali ja sam odgivarala Vrijeski kako moze financijski povoljnije proci od studiranja vani ako je djetetu toliko jaka zelja za samostalnoscu.

Sto se tice programa,ima ih boljih i losijih kao i svugdje.

Al kome roditelj nikako ne moze financirat takve snove i zelje a onda studira tu gdje zivi ili ceprka, trazi stipendije i sl da proba otici van bar na semestar ili dulje.

Za sve to treba jaka volja i zelja koja je presudna da bi se uopce znalo u kojem smjeru krenuti.

[čokolada]

Naravno, nisam podstanar već jako dugo. MM je u proljetnom lockdownu unajmio jednosobni stan (soba+kuhinja) u susjedstvu da bismo mogli svi online raditi. Prvo se napatio da bi našao nešto negadljivo, onda nije uspio naći baš ništa i s TV-om i s WIFI-jem i s krevetom da ne mora ništa kupovati. Govorim o sjeverozapadu. Na koncu je uselio u taj stančić za 2700 plus režije. Nakon 2 dana zaštopao se tuš, a rolete se više nisu mogle podići. Za neispravan ključ ulaznih vrata u zgradu okapao se s gazdom dobrih 10 dana! Htio se preseliti sto puta, ali nije imao kamo jer je ovaj stan jedini izgledao pristojno i bio u kvartu.

[čokolada]

da me ne shvatiš krivo, razumijem što želiš reći. bilo bi idealno da djeca s 18 odsele bilo kamo od roditelja.

[Lili75]

Ma kuzim coksa naravno.

Meni nekoliko kolegica i prijateljica zive kao podstanari i iskustva su im skroz pozitivna, i sama iznajmljujem. I neki moji frendovi. Frendica mi ima agenciju u tu svrhu. Situacija je danas 10 klasa bolja nego nekad, jedino ako ti se potrefi bas peh.

[Peterlin]

Lili, stvar je i financija. Najam stana nije popola s cimerom 1500kn, nego su tu još režije, popravci, kupovina dijela namještaja, vešmašine ako je nema itd.
Osim toga maturanti ne idu studirati vani da se osamostale, nego idu za boljim studijskim programom, za onim čega ovdje nema, možda imaju viziju vani i ostati.
Slažem se da je zgodno odvojiti se s 18 , obitelji s viškom stanova to mogu izvesti, ali ako skupljaš novce za neki master, za pokretanje posla, za štajaznam ženidbu...onda je besmisleno opteretiti roditelje financiranjem vlastite samostalnosti u Zagrebu. Studiraj, nađi posao pa se odvajaj.

Mi bi imali uvjete za odvajanje... Prije par godina, moj mlađi sin je pitao kad se može odseliti. Odgovor je bio kristalno jasan: onog trenutka kad budeš imao stalan posao od kojega možeš živjeti i plaćati režije, održavati sve što treba itd.

Godinu kasnije, kako su rasle obveze u školi, brzo se prizemljio.

Nemam ništa protiv osamostaljivanja, ali u pravom trenutku i s dobrim razlogom. Za sada ništa od toga,osim ako netko ne nastavi školovanje u nekom drugom gradu ili državi.

Btw moja djeca su u međuvremenu prepoznala važnost početnog kapitala za pokretanje posla ili ušteđevine za eventualno školovanje negdje drugdje, pa ja od njihovih stipendija nisam vidjela ni lipe. Samo znam da tu lovu baš ne troše. Na sreću, nikom nije palo na pamet ići u podstanare u rodnom gradu.

[Riječanka]

Kod mog su sina razmišljanja o studiju izvan RH bila sve manje intenzivna što se upis više bližio. Dala sam mu zadatak da istraži i vidi ima li neki studijski program koji ga zanima a koji bi kvalitetom bio dovoljan razlog za odlazak. Nakon što je to napravio zaključio je da ono što želi studirati dovoljno kvalitetno može i u ZG. Bilo mi je jako drago, iako bismo svakako podržali i odlazak izvan RH. Odlazak iz kuće i studiranje u drugom gradu je, nažalost, došlo u ovo nenormalno vrijeme i boravak u ZG je bio relativno kratak, ali nadamo se povratku u normalan studentski život što skorije. Znam za dvoje studenata koji studiraju u Nizozemskoj iz svog doma u Rijeci, a jedan od njih (odnosno roditelji) morao je uplatiti unaprijed preko 8 tisuća eura za godišnji najam stana (nisu dobili povrat niti im je priznato za iduću godinu).
Prvih nekoliko poziva od sina iz ZG bilo je isključivo vezano za pitanja pranja i sušenja odjeće, što na kojoj temperaturi, koji prašak...Snašao se odlično, ali sad kad je kući ne pada mu na pamet da pali perilicu ili sušilicu .
Iznos koji se spominje (1.500 kn) čini mi se zaista prenizak za pokriće troškova studenta u ZG. Mi toliko otprilike dajemo našem, a on ima mjesto u studentskom domu što je stvarno povoljno i uz to ima stipendiju od 1.200 kn, tako da mi se čini da s tim iznosom da je u stanu i bez stipendije ne bi izgurao (ovo što su bili gore oko 2,5 mjeseca nisu iskusili nešto puno izlazaka i tulumarenja, cijelo vrijeme su bili u korona režimu, pa ne mogu reći da je previše na izlaske trošio).

[Vrijeska]

Kako ste vi, kao roditelji, prihvatili naglu odluku o odlasku?
Ako sad ode, znači da je mala vjerojatnost da će se vratiti... znam da život piše različite priče, ali ovo je ono - shvatiš da je njihovo djetinjstvo gotovo i počinje život odrasle osobe...
Ja sam, priznajem, mislila da je sad vrijeme mladenačkog uživanja (na trošak roditelja), ali s tolikim financijskim zahtjevima studija u inozemstvu znači da treba i raditi i učiti istovremeno ...
O iznajmljivanju i plaćanju stana u rodnom gradu - bila je i takva ideja, ali to sam srezala i rekla ako se može financirati nek ide. Neću plaćati stan i troškove života i zabave zato jer je ludilo biti sam.
Kakvo je to osamostaljivanje ako si financijski potpuno ovisan o nekome?!

[Peterlin]

Da se moj sin upisao na vojnu akademiju, bio bi u vojarni u rodnom gradu. Pripremala sam se i na tu mogućnost. Drago mi je da je ipak upisao nešto drugo, ali moglo je ispasti drugačije. U tom slučaju imao bi osiguran smještaj i hranu, računalo, odjeću...sve. Ne bi mi brinuli o tome. Bilo bi me strah zbog njegovog zdravlja (kampovi, visoki zahtjevi na tjelesnu spremnost) a on je astmatičar. Drugo me ništa nije brinulo. Nekako imam dojam da bi se snašao. Stariji sin isto. Podmetnu oni rame kad treba, iako se ne guraju biti samostalni na način kako su to zamišljali u srednjoj školi.

[Lili75]

Ne radi se Vrijeska samo o financ.samostalnosti, postoji puno vise oblika samostalnosti.
.Cak mislim da je lakse savladat financijsku nego druge vrste samostalnosti.
Ne trebam navodit primjere muzeva koji kao gotovani budu predani iz ruku pozrtvovne matera svojim zenama

Ja bih vratila i obvezni vojni rok, da mogu al ne mogu

I dalje smatram da je puno zdravije da punoljetna osoba ne zivi s roditeljima, ukoliko je to moguce i postoji zelja/volja/sredstva. Ako ne, a nista, ko i ostali svijet.Samo da ne krenu i place zaradjivat a ostanu kod staraca jer je tamo sve sredjeno, spremno i dolaze na gotovo. Imam nekoliko kolegica koje doslovce ne mogu potjerat svoje 30+njake da iznajme stan s tolikim placama. Lijepo im kod mama

Djeca rastu, sazrijevaju to je normalan put hvalaBogu tako i treba biti.
Imaju korijene, dobivaju krila.

A vezano uz to jel bi mene zalostilo da odluce ostat zivjet vani nakon studija, mene iskreno bi, beskrajno bi mi nedostajali (moja seka zivi vani, imamo vlastito iskustvo), ali to je njihov put, njihov izbor.

[magriz]

Kako ste vi, kao roditelji, prihvatili naglu odluku o odlasku?
Ako sad ode, znači da je mala vjerojatnost da će se vratiti... znam da život piše različite priče, ali ovo je ono - shvatiš da je njihovo djetinjstvo gotovo i počinje život odrasle osobe...
Ja sam, priznajem, mislila da je sad vrijeme mladenačkog uživanja (na trošak roditelja), ali s tolikim financijskim zahtjevima studija u inozemstvu znači da treba i raditi i učiti istovremeno ...
O iznajmljivanju i plaćanju stana u rodnom gradu - bila je i takva ideja, ali to sam srezala i rekla ako se može financirati nek ide. Neću plaćati stan i troškove života i zabave zato jer je ludilo biti sam.
Kakvo je to osamostaljivanje ako si financijski potpuno ovisan o nekome?!

ja se nadam da ce moj htjeti na studij izvan grada ili zemlje. ako ne, onda ide u podstanarstvo. a to sto se mozda nece vratit ako jednom ode, pa i ja sam tako, danas uz svu tehnologiju, stvarno ne mislim da djeca moraju biti blizu roditelja. a povrat u ovu zemlju ionako nije nesto sto je vrh vrhova, stovise ne vidim buducnost mladima u ovoj zemlji

[Vrijeska]

Ne radi se Vrijeska samo o financ.samostalnosti, postoji puno vise oblika samostalnosti.
.Cak mislim da je lakse savladat financijsku nego druge vrste samostalnosti.

jasno je meni da postoje različiti tipovi samostalnosti
ali trenutno je financijski okvir (i mislim ne samo meni iako i MM i ja radimo s pristojnim plaćama) jako važan. Manje se posla nudi za mlade i nije moguće baš dovoljno zaraditi i za stan i za sve potrebe
a da ne kažem da se sad i penali plaćaju ako se ispiti ne daju u roku ...

[Lili75]

Vrijeska, nisam samo shvatila u kojem smjeru ide zadnji post, pojasnjenje mi je posve jasno.

Ja dvojako tumačim poantu zato mi nije jasno u prilog cemu si to htjela reci:da vam je preskupo financirat studiranje vani ili podstanarstvo ili pak suprotno da im je bolje omoguciti da idu van i tamo ostanu zivjeti?

[Lili75]

A ako trenutno ne mozete priustit nista drugo nego studiranje u rodnom gradu ziveci s roditeljima, nes ti neceg strasnog, pa velika vecina ljudi iz Zg (skoro svi)su tako studirali.

Mislim da roditeljima ne treba biti bed reci djeci da to nije izvedivo osim ako ne dobiju neku stipendiju i to je to. Ono pa moraju se naucit prihvatit situaciju kakva je ili nesto poduzet da se to promijeni.

Koliko talentirane djece iz nekih udaljenih dijelova Hrvatske mozda uopce nema prilike za studiranje zbog financija, iako je studiranje kod nas "besplatno" (a bas i nije).

[Tanči]

Meni bi bilo jako teško da moja ode, ali svjesna sam da će se to jedoga dana i dogoditi.
Nudili smo joj da se preseli bliže faksu radi kraćeg putovanja i to je glatko odbila.
Samostalna je skroz. Ima cilj. Vrijedna je poput mrava. I iznimno uspješna.
Ja sam zadovoljna kako je ispala.
I neka bude što duže s nama, a ako ode na specijalizaciju van, mi idemo s njom. Tako je rekla.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[NanoiBeba]

Mislim da se ovdje brka privatna i "poslovna" samostalnost.
Ja sam bila jako samostalna završit faks. To kaj pojma nisam imala koje režije postoje i koliko koštaju, dok je to lili sigurno znala..pa koji majstori postoje pa kako se snaći u raznim situacijama. Ma svastanesto. U to doba nije bilo 2anse da bi nama naši roditelji unajmili sobu da se osamostalimo. Hvata me smijeh pri pomisli da sam to rekla roditeljima. Moje društvo je pokušalhe osamostavljivanja obavljalo ljeti. Radili smo u drugim mjestima, često i izvan HR ( odnosno bivše države) zvali smo to bijegom od staraca. He he. U koje smo sve situacije upadali. Kasnije sam računala. U 6 godina faksa hodinu dana sam provela izvan HR - u kraćim periodima, naravno. I ta iskustva su mi neprocjenjiva

Momentalno sam vec mjesecima ljuta na MMa jer na njemu se kilometrima vidi da nikad u životu nije živio sam.

[jelena.O]

Nano daj iskustvo svog klinca napiši

[Peterlin]

Mislim da se ovdje brka privatna i "poslovna" samostalnost.
Ja sam bila jako samostalna završit faks. To kaj pojma nisam imala koje režije postoje i koliko koštaju, dok je to lili sigurno znala..pa koji majstori postoje pa kako se snaći u raznim situacijama. Ma svastanesto. U to doba nije bilo 2anse da bi nama naši roditelji unajmili sobu da se osamostalimo. Hvata me smijeh pri pomisli da sam to rekla roditeljima. Moje društvo je pokušalhe osamostavljivanja obavljalo ljeti. Radili smo u drugim mjestima, često i izvan HR ( odnosno bivše države) zvali smo to bijegom od staraca. He he. U koje smo sve situacije upadali. Kasnije sam računala. U 6 godina faksa hodinu dana sam provela izvan HR - u kraćim periodima, naravno. I ta iskustva su mi neprocjenjiva

Momentalno sam vec mjesecima ljuta na MMa jer na njemu se kilometrima vidi da nikad u životu nije živio sam.

Ovo sad rade moja djeca. Poticali smo ih od malena, išli su na razne kampove i druženja, a kad su dorasli da si takve stvari (i studentske poslove) organiziraju sami, to su i učinili. Izvan HR još nisu imali prilike, ali nadam se da će i to riješiti. Sad je korona, pa je teže, ali nije neizvedivo.

[Peterlin]

Još malo o osamostaljivanju...

Budući da je ovo topic o upisima na faks, moram reći da nisam prstom makla dok su se moja djeca upisivala na faks. Doslovce. Morala sam žicati nužne informacije. Bilo me strah kako će to izvesti, ali uspjeli su bez problema.

Dok su se upisivali u srednju školu, bilo je slično. Nisam se puno miješala. Ako su me pitali gdje stoji koji dokument itd. - tu sam pomogla, ali gledala sam da se baš previše ne angažiram. Moja je bila (i u osnovnoj i u srednjoj školi) organizacija liječničkih pregleda za individualizaciju. Eh, kad su se dočepali faksa, od toga sam također digla ruke. Sami su si to riješili. Brate, punoljetni su... Moram sama sebe zauzdavati da ih prečesto ne propitujem kamo idu i kad se vraćaju, ali otkako su na snazi korona mjere - uglavnom sjede doma ili se druže u uskom krugu ljudi s kojima su stalno.

A što se tiče "stvarnog života" - osamostaljivanje ide postupno, od malih nogu. Uvijek mi se činilo da bi moji mogli i više, ali u kriznim situacijama se vidi da ipak funkcioniraju. Krajem godine ja sam imala baš puno posla, a moj brat je slomio ruku i trebala mu je pomoć. Moj mlađi je položio vozački ispit i vozi, pa je uskočio kad je trebalo - odvezao, dovezao, obavio što treba. To je samo primjer... Pao mi je kamen sa srca sad kad ne moram više sama razvoziti ekipu nego samo ostavim ključeve od auta i popis za trgovinu. To su sitnice... S druge strane, otkad se školuju od doma - puno je fluidnija granica između radnog i slobodnog vremena, pa mi je teže organizirati radni dan za njih, jer mi se čini da cijele dane imaju nekakve obveze s kratkim rupama između toga. To znači da ove godine češće kuham, češće spremam veš i slično, a opet manje čistim, manje hodam po trgovinama, neusporedivo manje vozim okolo... Eto.

Lovu od stipendije i vlastite studentske zarade drže "u čarapi", upravo za eventualne potrebe školovanja izvan okvira roditeljskog doma. Nije za ovu temu, ali baš smo razmišljali koji bi najbolji način bio da se ta lova sačuva (ako stoji godinu-dvije, da ne gubi vrijednost) ali ništa mi nije palo na pamet.

[Lili75]

To je isto odlicno s tim kampovima, moze ih priustit i netko tko nije pri novcima, ja sam tako volontirala ljeti na Korculi, u Francuskoj...svukuda sam isla, upoznavala svijet i uzivala. Danas je jos i vise mogucnosti, samo da prodje korona.

[NanoiBeba]

Ja sam radila kao au pair, i bila na dve studentske prakse.

Bas znam dvije djevojke koje sada cuvaju djecu izvan dlma. Odlučile su napravit godinu pauze da bi se smislile što će dalje

[Peterlin]

Ja sam radila kao au pair, i bila na dve studentske prakse.

Bas znam dvije djevojke koje sada cuvaju djecu izvan dlma. Odlučile su napravit godinu pauze da bi se smislile što će dalje

Ovo sam i ja isprobala u svoje vrijeme, ali ne samo u obiteljima; tijekom ljeta radila sam i u kampovima s djecom u V. Britaniji... Voljela sam se smucati okolo.

Nisam išla na studentsku praksu u struci i to mi je baš žao, ali nije bilo prilike. Završila sam studij i odmah krenula raditi. Imala sam 23 godine. Sad gledam svoje sinove - nisu puno mlađi i imat će priliku i oni... Nadam se samo da će relativno brzo proći ograničenja zbog korone, ali bojim se da će moja djeca silom prilika imati puno manje prilike za putovanja nego što sam ja imala. No, samo da svi ostanu zdravi... Ako ne budu mogli putovati u studentskim danima, nadoknadit će kad se bude moglo. Nikad se ne zna - ako budu htjeli, stignu i na poslijediplomski izvan Hrvatske.

[NanoiBeba]

Moja studenska praksa je bila nakon 3 i 4 godine. Barcelona i Atena. Odmah mi je toplo oko srca kad se sjetim. Održavam još kontakte s nekim ljudima iz tog doba

[jelena.O]

Moja iza 2. i 3. godine u peterlinovoj blizini,što će reć trebalo mi je puno jahanja do tam

[Peterlin]

Moja iza 2. i 3. godine u peterlinovoj blizini,što će reć trebalo mi je puno jahanja do tam

I moja zagrebačka ljetna praksa također, a ljeti sam putovala iz svog grada (cca 100 km) na praksu.

Što se tiče ljetnog posla tijekom srednje škole, bome sam radila kao sezonac na preradi jabuka i ništa mi nije falilo. Stekneš uvid kako je to ići na posao u smjenama svaki dan.

[jelena.O]

Danas
https://bhvedu.com/2020/12/18/dani-m...content=Oglas2

[casa]

Moj je ove godine krenuo na faks, dobio dom i stipendiju. Silno je nesretan zbog onlinea svaki put, ali ostaje u domu i za onlinea bar par dana dulje nego je potrebno. I skroz mi je jasan jer sam otišla iz doma na prvoj godini iako sam ostala u istom gradu. Financijski sam prezadovoljna ponašanjem prvijenca, ali kolokvija zasad nije rasturio. Više ih je pao nego prošao, ali valjda se ne može sve odmah usvojiti.
Meni bi odluka da u potpunosti financiram studij u mom ili nekom drugom gradu bila potpuno jednaka. Osobno to ne bih, ali ne mjerimo svi istim metrom. Ima i stipendija i poslova i tko hoće i potrudi se, može financijski bar u dijelu financirati se.

[casa]

A za peterlin, moj oroči ljetnu zaradu od poslova na šest mjeseci.

[Tanči]

A za peterlin, moj oroči ljetnu zaradu od poslova na šest mjeseci.

Kak se to isplati kad su kamate nikakve?
Moja ima stambenu štednju pa tamo buksa, ali ni to se više ne isplati.

[casa]

Ne znam što bi se trebalo strašno isplatiti. Dobije par kuna i sačuva novce uz duboko razumijevanje da pare ne padaju s neba. Ne mislim da mu je cilj živjeti od obrtanja kapitala.

[Peterlin]

Kak se to isplati kad su kamate nikakve?
Moja ima stambenu štednju pa tamo buksa, ali ni to se više ne isplati.

Ma to je samo "druga čarapa", da lova ne stoji na tekućem računu... Moji ne oročavaju, a možda bi trebali...
Mi koristimo ZB invest. Ni to se ne isplati.

[čokolada]

Ne samo što je kta minimalna, nego još platiš i porez.

[Vrijeska]

Ima netko iskustva sa ZŠEM-om?

[babyboys]

Kod mene u firmi šalju neke zaposlenike iz nekih sluzbi tamo na vanredni studij, uglavnom ljude kojima treba vss da bi dalje napredovali. I MBA njihov.

Iskustva s redovnim studiranjem tamo nemam.

[larmama]

Ima netko iskustva sa ZŠEM-om?

pretpostavljam da nemam kad ni ne znam što je to

[babyboys]

Zagrrbačka škola za ekonomiju i managment

[jelena.O]

pretpostavljam da nemam kad ni ne znam što je to

Zato postoji dr.google

[larmama]

izbjegavam doktore

[Vrijeska]

poslovna škola
manje grupe u kojima se radi sa studentima - to mi je privlačno

ali sam izračunala - 300.000kn - 4godina... ( ja bih trebala raditi 3 godine - i cijele plaće davati da to platim...)

[babyboys]

Zato to kod nas firma sufinancira ili financira skroz, ali ljudi potpisuju aneks kojim se vezu na 5-10 godina...
Običnim smrtnicima je to jako teško izvedivo platiti.

A na kraju su to ionako vrlo uska specifična znanja koja traze ili prijašnje usmjereno obrazovanje ili radno iskustvo na koje se ovo onda veze.

[Peterlin]

Ima netko iskustva sa ZŠEM-om?

Za studenta koji se tek treba upisati? Ma bjež od toga.... Nek upiše bilo što redovno.

A za osobe koje žele na doškolovanje - paaa, ako firma plati (kako babyboys opisuje) onda dobro, za ostale - samo ako imate jaaaako puno para viška: https://www.zsem.hr/studijski-progra...nta/skolarina/

[n.grace]

poslovna škola
manje grupe u kojima se radi sa studentima - to mi je privlačno

ali sam izračunala - 300.000kn - 4godina... ( ja bih trebala raditi 3 godine - i cijele plaće davati da to platim...)

ma to je suludo, neka upiše nešto drugo
najbolje bi bilo da upiše taj studij, dati tolike novce pa da kroz neko vrijeme shvati da mu/joj se studij ne sviđa :/

[babyboys]

ja isto ne bih. od tih privatnih visokih učilišta bi mozda Algebra bila opcija, jer oni su od ove (ili prošle) akademsk godine u nekakvoj formi sastavnica zg sveučilišta, pa upisuju redovne studente na teret ministarstva.
ali to je po meni last resort, ako baš dijete nikako ne zna što bi ili baš nbigdje ne upada redovnim putem ( algebra ima prijamni koji im je prilično značajan u ukupnom skoru).

sve ostalo - to je za unapređivanje, doškolovanje i usmjereno školovanje kad već imaš nekakvu konkretnu podlogu (i obrazovnu i financijsku)

[babyboys]

ako to dijete zanima managment ili marketing, pa zato gleda ZŠEM, Algebra ima prediplomski studij digitalnog marketinga. lakše se upada ( i završava) nego klasična ekonomija, a bogme, po ovome što vidim oko sebe, i puno lakše zapošljava. to je vjerojatno zato jer masa velikih firmi ima delove sa algebrom za naknadno školovanje zaposlenika, a najlakše je poslati nekoga kome je tamo sve poznato i prirodni slijed