U mom poslu nema puno službene komunikacije, tako da je kolokvijalni govor sasvim uobičajen, a ono što je baš službeno se u principu lektorira; ali ponavljam - sve se to događa unatoč državnoj maturi i bodovanju mature Hj na rang listi za tehnički fakultet.
I ja isto. Isto kao i iz te priče, nisam upala na ono što sam htjela, odnosno ja nisam upala na prvih 9 izbora jer nisam baš bila neka učenica. Državnu sam zapravo stvarno dobro napisala, ali tim mojim ocjenama ništa nije moglo pomoći. Pa sam upala na 10. koji je bio stavljen za svaki slučaj i voila!
Sad ne mogu zamisliti ni da sam studirala nešto drugo ni da se bavim nečim drugim. Sve se to posloži u životu i od svega se može nešto izvući i napraviti, samo treba htjeti.
Za uspjeh u hrvatskom jeziku se slažem da je do nastave. Nisam riješila 100% A razinu, ali jesam 90 i nešto, a nisam ga učila. Nisam ni knjige za esej pročitala, samo sadržaje s interneta. Ali, profesorica u srednjoj nam je bila jako dobra i skoro pa sam uvjerena da je to bilo do nastave, do njenog načina predavanja i do mog slušanja.
meni je jednako strasno da djeca upisuju studij za koji ne znaju cemu sluzi
odnosno, ako vec zele studirati zbog studiranja, onda neka se ne bune poslije
Magriz, i meni je to misterija. Mozda zele biti posebni
nije to uvijek lako, lili, ali nije ni tako tesko (ti si dobar primjer)
sve naravno ovisi o okolnostima, ali ja nikada ne bih savjetovala djetetu da odmah odustane.
ako zaista nesto jako zeli, pa to odmah ne upali, pa pokusas ponovo! ili pokusas na neku drugi nacin.
mozes godinu dana upisati neki srodni studij, mozes naci neki posao za tu godinu koji te zanima (dobro, to je mozda u hrvatskoj malo teze), ili na neki drugi nacin napraviti nesto suvislo u toj godini.
ovdje na medicini (malo je drugaciji kontekst, jer je zbog numerus clausus-a ogroman priliv srednjoskolaca iz Njemacke koji pokusavaju poloziti prijemni) mnogi pokusavaju dvaput. i par prijateljica moje kceri ove godine pokusavaju jos jednom.
naravno ako vidis da drvis po necemu sto ne daje plodove, onda je naravno suvislo razmisljanje od peterlin: svemir mozda porucuje, da covjek treba promijeniti paradigmu.
Nemam pojma, ali ja imam muško dijete - ništa ne doznam od njega...
S druge strane - svake godine netko ode u mirovinu, netko dođe, promijene se voditelji stručnih vijeća, ali ne čini mi se da bi to nešto drastično utjecalo. Osim toga, treba se nadati da će promjene biti na bolje, a ne na gore.
Upravo tako.
Kad je moja paničarila, što ako ne uspije, rekla sam joj:
Ništa. Ideš u Rijeku pa ganjaj prosjek da se možeš prebacit u Zagreb, a ako ne uspiješ ni u Rijeci, pauziraj i pokušaj opet sljedeće godine.
Kaj ima veze da pauzira.
Bolje i to nego da upiše bilo kaj i da je nesretna.
Na sreću pa nije tako ispalo.
Prošla je na svim svojim izborima i to vrlo visoko.
Jutros se upisala i šalje mi sad sliku s indexom [emoji16]
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja isto ne vidim nikakav problem u pauziranju godine. Realno, ima fakulteta koji imaju teške prijemne za koje se treba pripremati i izvan škole. Uvijek se ta godina može provesti u pripremama, a u ovom trenutku nije teško niti pronaći neki posao, da se nešto i zaradi.
Čudan, ne čudan , cura ima diplomu i dovoljno pameti da se snašla.
Glavno da vi sve morate mikroskopirati <3
Dobro da niste tražile OIB, presliku indeksa i sliku cijele figure.
Ma jasno.
Ja sam kćeri rekla da ne mora raditi, samo neka se priprema za sljedeći prijemni.
Kako sam financijski izdržala do sada i tu još jednu godinu bih izgurala.
Evo, njena kolegica iz razreda nije uspjela ove godine upisati Mef i pauzirati će i pokušati sljedeće opet.
Inače na listi za upis na Mef je prvih cca 200 već imalo mature u svibnju.
Znači da su to sve ljudi koji su pauzirali pa ove godine idu opet na prijemni.
Sent from my iPhone using Tapatalk
se moze matura opet polagati?
ono ove godine si pisao, prosao sve, al nisu neki bajni rezultati
nisi upisao zeljeni fax
pripremas se godinu dana za prijemni, ali i maturu pa je opet polazes i imas bolji rezultat?
Peterlin,
Sad smo se čule.
Dobila je index i uplatnice na 450 kn.
Index mora ispuniti, novce uplatiti i onda ide u Mioc po maturalnu svjedodžbu i natrag na Mef.
Tek tada će se službeno upisati.
Skočit ću i ja do Šalate da budem s njom.
Tata je, ali želim i ja.
Želim vidjeti kako moja jedinica upisuje fakultet [emoji3590]
Sent from my iPhone using Tapatalk
Eh, meni se studij uopće ne čini čudnim. Za turističku i poljoprivrednu zemlju to bi trebalo uskoro postati standard. Druga je stvar što još takvi poslovi nisu uobičajeni, a trebali bi biti...
Uostalom - nitko se ne zgraža na ekološke tehničare (srednja stručna sprema) i studij ekologije, pa zašto bi se zgražali nad ovim??? Ako uskoro izađe nekakav zakon (kao što postoji sada, da npr. svaka ekipa za deratizaciju i dezinsekciju treba imati sanitarnog inženjera, a ne biologa kao do sada), neće ti ljudi raditi izvan struke.
Da - vidi ovdje: http://dokumenti.ncvvo.hr/Drzavna_ma..._PITANJA_1.pdf str 9, točka 4.
nije stvar zgrazanja. studij postoji vec >30 godina i jos uvijek status diplomiranih nije definiran. to je prestrasno. a svake godine izlaze s diplomama s kojima nemaju bas sto.
drugi je problem sto bi ta struka trebala biti trazena, ali ministarstvo vec 30 godina ne prepoznaje svrhu
Uopće se ne zgražam, pol firme su mi sanitarni inžinjeri. Sve druge struke u firmi su puno osposobljenije za svoja radna mjesta nego sanitarci kojima u opisu studija stoje čuda, a zapravo sa faksa ne izađu sa puno toga konkretnog.
Pričam o faksu kao takvom, i to Zgb, ne pojedincima.
Šteta.
Meni se to čini kao dobra i nužna struka.
Recimo u prehrambenoj industriji, hotelima pa i školama...
Sent from my iPhone using Tapatalk
postojanje bi bilo opravdano kad bi ministarstvo kako treba definiralo radna mjesta i osiguralo ih
Što to znači da im status nije definiran?
nije, ali se izvukao kao super opcija, sto bas i nije
To je istina, ja sam nešto nedavno istraživala, i ne, ne mora se.
39 maturanata Mioca je upisalo Medicinski fakultet.
Moja kći se danas upisala i ja se odjavljujem s ovog topika.
O Miocu sve najbolje.
Odlična je to škola koju od srca preporučujem unatoč mržnji koja se širi. Osobito na ovom forumu.
Moja kći, kao i suprug i ja smo bili prezadovoljni školom.
Posebno razrednikom.
I stručnom službom.
Pozdrav svima i velika hvala na svemu.
O profesorima javno neću jer nije lijepo i nas se to više ne tiče, ali promjene za koje znam će biti na bolje.
Sretno budućim studentima kao i onima koji to tek trebaju postati.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da, ali ima neka caka s bodovima - nisam sigurna više, lani sam to gledala. Nije obvezno polaganje državne mature, ali ne dobiješ ni bodove za ostvarene rezultate iz pojedinih predmeta koje friški maturanti dobivaju... Probat ću potražiti točniju informaciju, da ne mlatim bzvz iz glave.
Ne znam. Neke visoke skole imaju tocno navede nacine upisa ako si radio u struci. Kod ostalih sam nasla samo mogucnost upisa sa drzavnom maturom.
Ovo mi je danas upalo u oko, objavljeno je u fb komentarima jednog članka portala srednja.hr.
"Kada sam tek počela raditi u školi, bila sam mlada i nadobudna po svim pitanjima. Bilo mi je teško odmjeriti što od onoga, što sam naučila na fakultetu, treba prenijeti učenicima. Mislila sam da znam previše da bih predavala (samo) u srednjoj školi. A onda sam pokušala samostalno riješiti svoj prvi ispit državne mature iz HJ i shvatila da, unatoč pet godina zaista predanog studiranja, nisam bila u stanju imati 100%. Netko drugi možda jest, možda sam jednostavno premalo znala. Možda je bio problem i u tome što sam fakultet upisivala kada DM još nije bilo pa nisam imala nikakav osjećaj za nju. Jedno, svakako, znam: na fakultetu nas nisu naučili kako učenike pripremiti za DM, nisu nas naučili kako treba izgledati esej koji učenici trebaju napisati, a u nastavi sam vrlo brzo shvatila da, unatoč svem entuzijazmu i osobnom izboru gradiva kojem bih se htjela posvetiti, svoja predavanja moram prilagoditi, najviše što mogu, pripremi učenika za nju.
Na jednom od svojih prvih županijskih vijeća pitala sam, naivno i nadasve dobronamjerno, kako sve to gradivo obraditi s učenicima strukovnih usmjerenja koji HJ imaju samo tri sata tjedno. Odgovor je bio:
̌ .
Sada, gotovo sedam godina kasnije, teško mi je s jednakim emocijama opisati kako sam se osjećala u tom trenutku: ja, koja sam bila učenica strukovnog usmjerenja, koja sam nakon toga paralelno pripremala završni rad iz fizike i učila sociologiju, filozofiju, povijest umjetnosti, filmologiju i sva druga područja kojima se nisam bavila tijekom srednjoškolskog obrazovanja, i koja sam na kraju upisala kroatistiku i komparativnu književnost te pet godina istinski uživala studirajući. ̌ , ́ ̌.
Učenike strukovnih usmjerenja ne pripremamo za DM – bila je to prva stavka u ovom obrazovnom sustavu koju sam odlučila ignorirati. Nekoliko godina kasnije, kada su moje kozmetičarke bile maturantice, i kada sam ih pitala zašto ne dolaze redovito na moje pripreme za DM, a one mi rekle da im je preskupa karta, mislila sam da mi lažu. A onda sam guglala i pronašla: „Za prijevoz maturanata za dane polaganja ispita obveznoga dijela državne mature (gimnazijski programi) te ̌ , sufinancira/financira se najpovoljniji iznos (pojedinačne karte, polumjesečna ili mjesečna karta) za dane polaganja ispita obveznoga dijela državne mature, odnosno ̌ .“**
Da, čitav sustav i dalje misli da učenike strukovnih usmjerenja ne pripremamo za DM.
Onda sam slala sažetke, uvode, skripte, opaske, sve što mi je palo napamet, putem waap grupe. JA UČENIKE STRUKOVNIH USMJERENJA PRIPREMAM ZA DM.
Zapravo, pripremat ću svakoga tko želi nešto upisati, tko ne želi stati na srednjoškolskom obrazovanju, svakoga tko ima imalo volje učiti. Pripreme za DM jedni su od rijetkih prekovremenih sati zbog kojih nikada neću požaliti, ni na trenutak.
U međuvremenu se dogodilo mnogo stvari. Neki su bili pod prevelik stresom, neki su učili više nego prije, neki su odustali, neki su se trudili svim snagama. Kada je objavljen ovogodišnji ispit, bila sam radosna što sam ga, prvi put u životu, riješila 100%. I pomislila: zašto se oko toga radi tolika drama, pa uopće nije toliko težak! A onda sam se sjetila Henriete prije sedam godina, Henriete koja nije znala sve ono što zna sada, koja nije riješila mnoge ispite u međuvremenu, i održala mnoge, mnoge pripreme brojnim učenicima, i gimnazijskoga i strukovnoga usmjerenja.
Kada su izašli rezultati, napisala sam na desetke žalbi učenicima. Da bih to mogla, pročitala sam na desetke učeničkih eseja. Bilo mi je fascinantno koliko je nemoguće bilo usporediti kvalitetu eseja na temelju bodova koje su dobili. Bilo je, tako, eseja koji su dobili 19 bodova, a bili su bolji od onih koji su dobili 27 bodova. Bilo je i onih koji su dobili 32 boda, a komotno su mogli imati (svih) 40 bodova. Nisu za to krivi ispravljači koji rade u uvjetima u kojima ja nikada ne bih radila (pa se nisam prijavljivala za to ispravljanje – nikada). Nisu krivi ni zbog toga što su plaćeni po broju ispravljenih eseja pa se vjerojatno trude ispraviti ih što je više moguće u što kraćem vremenu. Kriv je cijeli taj koncept eseja iz HJ: eseja koji nije siguran što propituje, eseja koji se može dobro napisati ako se dobro nauči shema, ako se napamet nauče uvodi, ako se nauči sažetke 17 esejskih djela, ako si relativno pismen.
Uvažene su sve osim jedne žalbe. Bodovi koje su učenici dobili nakon žalbi kreću se od jednog boda do osam bodova. I pritom su se žalbe ticale nevjerojatnih banalnosti: od toga da nisu dobili dovoljan broj bodova na citatima, iako su imali dovoljan broj citata; oduzeti su im bodovi za upotrebu nehrvatskih riječi, a u eseju nije bilo ni jedne takve.
Bodovi su to koje ne bi dobili da nisu pisali žalbe, a koje su, očito, zavrijedili. Bodovi koje ni ja ne bih znala tražiti da nisam prošla radionicu za pisanje eseja u sustavu koji nije ni škola ni županijsko vijeće ni nešto treće povezano s državnim školstvom. Zapravo, otkad radim u školi, osjećam da nikoga nije briga znamo li mi, obični smrtnici, pripremiti učenike za DM. Jer nitko nas nije naučio kako to činiti. Nigdje nisu javno dostupni opisivači za eseje (Google je izbacio neku stavku jednom davno (očito) objavljenih, ali stranica je obrisana). Mogli smo samo sami učiti i zaključivati iz nekakvih mrvica koje smo okolo skupljali.
Još je jedan fenomen poseban: panika koju izazivaju pojedini mediji uoči početka DM. Na prvi se pogled čini dobronamjernim, ali zapravo samo „nabrijavaju“ generaciju. Objavljuju neke čudne statistike, promišljaju o smislenosti, vade iz arhiva stare probleme. Rade senzaciju od nečega što senzacija nije, ali isto tako znaju da će im to dovući velik broj čitatelja: sve maturante, njihove roditelje, nastavnike i ostale dobre ljude koji se zanimaju za tu tematiku i promišljaju o njoj iako ih se direktno ne tiče.
A kada državna matura prođe, govore o svake godine sve lošijoj prolaznosti ili ocjenama. Uspoređuju godinu i godinu, a ispiti državne mature daleko su od standardiziranih ispita, pragovi prolaznosti nisu svake godine isti niti su sadržaji koji se propituju isti (slični možda jesu, ali isti nisu pa je teško govoriti o jednakoj težini od godine do godine). Ove su se godine iz NCVVO-a odvažili kritizirati i cijeli sustav pa se osjećam osobno prozvanom*. Ravnateljica NCVVO-a rekla je tako i da je PROBLEM što su nastavnici učenike počeli pripremati za DM kao da ne zna (možda i ne zna!) u kakvom su nesrazmjeru sadržaji propisani za DM i sadržaji propisani NPiP (govorim, prvenstveno, za Hrvatski jezik). Kada bih, kojim slučajem, obradila SVE gradivo propisano NPiP, a ne posvetila se osobito gradivu propisanom Katalogom za državnu maturu iz HJ, baš me zanima koja bi to veća sreća bila.
I, zaključno, još samo ovo da kažem: generacije se mijenjaju, jako, vidno, brže nego ikada prije. Nastavna atmosfera koju sam ostavila s 18 godina kao učenica nije bila ni slična onoj u kakvu sam došla s 23 kao nastavnica. Jesmo li previše ili premalo posvećeni učenicima, jesu li oni više ili manje razmaženi i jesu li sposobni više ili manje učiti, u ovoj je priči sasvim irelevantno. Problem je u tome što nema jasnih pravila što i kako učenike poučavati. Problem je u tome što sam ja, kao nastavnik, odgovorna prevelikom broju institucija koje međusobno ne surađuju. A ključno jest ovo: jedina institucija kojoj bih trebala biti odgovorna trebala bi biti institucija UČENIKA.
Sve dok se „ovi gore“ ne dogovore kojim će redoslijedom raditi reforme, i hoće li možda krenuti od osnovne škole pripremati generacije da jednoga dana znaju, možda, biti nastavnici, „mi dolje“ možemo samo tapkati (kao guske u magli?) i nadati se da je ono kako radimo dobro. Ako već ne možemo zadovoljiti standarde koje od nas traže jednakiji od nas iz NCVVO-a, onda bar da znamo da smo dali sve od sebe da učenike, možda, pripremimo za, ne Školu za život, već životnu školu.
*"Zapravo smo očekivali. Očekivali smo zato jer se provode istraživanja koji pokazuju ove trendove. I prošle godine je bilo jednako loše. Odgovorni su svi oni koji čine ovaj sustav", kazala je Katavić.“ Izvor: https://vijesti.rtl.hr/…/nikad-gori-...avne-matu…/; datum pregleda: 18. srpnja 2019.
** https://gov.hr/…/sredn…/prijevoz-uce...ih-skola/1961; datum pregleda: 18. srpnja 2019."
Ah, ne znam što se u kopipejstanju dogodilo. Probat ću ponovo.