Teska trudnoca i veliki strah od poroda - molim savjet i pomoc

[cromania]

Drage forumašice, trudnice i buduće mame,

obraćam vam se na ovoj temi jer je meni dosta slična i molim vas za savjet i pomoć. U 29 sam tt, imam probleme sa štitnjačom (hipotireoza/Hashimoto) i pijem nadomjesni hormon Euthyrox 125. Pored mase problema koje imam u trudnoći (umor, slabost mišića, vrtoglavice, nemir...), trudnoća je sasvim uredna, beba lijepo raste, zdrava, sve super.
Nakon pojave problema sa štitnjačom razvila sam panični poremećaj do mjere da se bojim smrti, bolesti i svega sličnoga. Trudnoća je samo pogoršala to stanje, tako da na svaki i najmanji prolem reagiram kao da smo beba ili ja životno ugrožene (npr. od normalnog iscjetka ja napravim frku paniku, kao i od nepostojećeg uroinfekta, cijelo vrijeme osluškujem da li se beba miče i ako mi se ne javi cca pola sata obuzmu me crne misli da li je živa i razmišljam si da bi si išla platiti privatni uzv da vidim da li je beba živa...uglavnom, zadnjih 6 mj ima masu takvih situacija od kojih ja pravim nepotrebnu halabuu). Često sam na bila hitnoj ginekološkoj službi zog ranije navedenih situacija i uvijek je utvrđeno da je sve u redu (eventualna terapija vaginaletama). Kod svoje nadležne gin sam boravila barem 3x tjedno sa simptomima peče me, vrti mi se, boli me trbuh...Svi liječnici su imali stvarno maksimalno raumijevanje za mene, ali već prelazim sve granice.
Taj usađeni strah za moj život i život mog djeteta je toliko jak da ne znam kako ću preživjeti porod. Naravno, čovjek sam od krvi i mesa i svjesna sam svog problema te sam, između ostalog, potražila pomoć psihijatra. Ne uzimam nikakve psihofarmake u trudnoći, prije svega jer ne želim naštetiti djetetu. Pogledala sam na youtube snimke poroda i to je nešto prestrašno za što ja ne znam da li bi mogla preživjeti.
Moja gin i psih su svjesne moga stanja i one su zbog cjelokupne situacije suglasne da se zbog potencijalnih psihikih posljedica za zdravlje majke i budućnost djeteta napravi carski rez. Meni je osobno nekako prhivatljivija opcija carski, bez obzira na sporiji oporavak i rizikr što ih on nosi od prirodnog poroda, baš s obzirom na moguće narušavanje psihikog zdravlja i potencijalno doživljavanje psihičkog sloma.
U RH, koliko sam upoznata, psihički problemi nisu indikacija za carski rez. Ja prvesntevno želim carski jer je to opcija "između 2 zla izaberi manje" jer smatram da moje dijete treba majku, moj suprug ženu, moji roditelji kćer i moj posao vrijednu djelatnicu.
Ne bih željela da nešto što bi rođenjem djeteta trebalo biti bajka postane horor film za mene i moju obitelj.
Do poroda je još 2,5 mj i još se uvijek nisam konzultirala sa bolnicom. U RH bolnicama ne postoji ni opcija plaćanja carskog reza na zahtjev.
Jedino rješenje mojih problema je poliklinika Podobnik - ako ne bude druge opcije, spremna sam i na to.
Inače sam vrlo obrazovana osoba, radim vrlo odgovoran posao i radim ga dobro, dobra sam supruga, kćer...Ne bih htjela da život koji sam mukotrpno izgradila završi na jedan ružan način i da ja završim tamo gdje mi nije mjesto.

Stoga Vas molim za savjet i pomoć! Hvala

[Konfuzija]

Ja bih na tvome mjestu rodila carskim rezom kod privatnika. I sama sam prošla zaista tešku trudnoću i spoznaja da ću roditi carskim rezom je bila vrlo umirujuća. (Imala sam indikacije za njega.) Poslije poroda nastaviti se pratiti kod psihologa i to je to.

[Ginger]

Slazem se s Konfuzijom

[Lili75]

I ja potpisujem Konfuzija i Ginger.

[nanimira]

Ja imam dijagnozu paničnog poremećaja i unatoč teškoj trudnoći ( 6 mj. krvarenja,hematom itd.) i također Hashimoto, rodila sam vaginalno ( s tim da je mala imala 4,5kg i 53 cm). Da sam mogla birati odabrala bih carski rez, što zbog svog stanja ( isto sma bila strašno umorna i iscrpljena) ali i zbog činjenice da mi je nakon poroda trebalo oko 3 mj. da uopće dođem k sebi jer je bejb bila velika, a onda je krenuo cijeli niz drugih problema, al o tome mi se neda...

Uglavnom, kad počnu trudovi, to toliko boli da stvarno nemaš vremena misliti na paniku, to je jako bolno iskustvo, fizički bolno da je psiha samo u suradnji s tobom da to sve što prije završi, vjerovala ili ne-ne bori se protiv tebe.

Tako da ako i odlučiš ili nećeš imati priliku da rodiš CR, nemoj opsesirati oko vaginalnog poroda, to boli, psiha surađuje tada, ne bori se protiv tebe...meni je začudo bilo toliko jaka ta psihička potpora da nisam ni vikala,ni plakala ni ništa- savršeno. A do tada 2x na antidepresivima zbog panike.

Ideš li na psihoterapiju? Možda da odeš na neku radionicu,malo jaču, za trudnice da ti se još dodatno pojasne neke stvari...

[lasica1234]

Moje misljenje je da je bolje da ides na carski rez u podobnik ukoliko te je toliko strah. Cula sam da su tamo stvarno divni i da jako smirujuce djeluju na pacijente.. druga stvar je sto ce muz moci biti s tobom u sobi i sve one dane nakon poroda sto pretpostavljam da bi ti u tvom slucaju bilo od koristi. Znam kako se osjecas jer sam i sama hipohondar i to mi uvelike unistava kvalitetu zivota. To, ja jos nisam rodila, pa mozda moji savjeti i nisu toliko mjerodavni. A sto se tice strahova u trudnoci, i ja ih imam. Ogromne, zbog dva rana spontana. Tako da sam si nabavila baby watcher (uredaj kojim slusas srce bebe kada god zelis). Taj uredaj me je spasio jer od pregleda do pregleda nisam mogla uopce funkcionirati. Vjerujem da bi ti puno pomogao da se smiris kada pomislis da nesto nije okej. Drzim ti fige!! Biti ce sve dobro!

[LolaMo]

Kod Podobnika je muž s tobom i u sali.
Tako bi trebalo biti svugdje.
E sad, zakaj to ne dozvoljavaju u drugim bolnicama, nemam pojma