Ima Crkva rješenje i za takve - katoličke škole, doduše ne ovako razdvojene, ali uz neku minimalnu, odnosno plićem džepu prihvatljivu školarinu. Potrudit ću se ovo argumentirati, jer za sada samo naklapam po sjećanju.
Ont. - gle ovo http://articles.niche.com/pros-and-c...sex-education/
Nisam sve čitala, ali sam gledala tablicu - na linku je navedeno "za" i "protiv" jednospolnih škola i piše da jednopolne škole ruše spolne stereotipe - ma kako, molim vas lijepo??? Jednospolne škole su GENERATOR spolnih stereotipa. Bar ja tak mislim.
Kad već nisu uspjeli za većinu, pobrinut će se da odabrana manjina ima tradicionalistički ustrojen mozak. Ili uštrojen.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.03.2017. at 15:01
Hehe, znaci mogu u skolu, samo eto, ne bas u tu. A ok, ko voli nek' izvoli. Ali i dalje mi je to bljak.
Sve najgore, iz gore navedenih razloga - segregacija bi bila preblaga riječ za ono što o tome mislim.
Generalno sam protiv, i grozim se toga... ali...
Ali sam nedavno naletila na neki članak, ne sjećam se je li se radilo o UK ili SAD-u... no neka je profesorica engleskog napravila eksperiment samo s nastavnom jezika i književnosti. Krenula je od toga da cure tradicionalno imaju bolje, a dečki lošije ocjene iz tog predmeta, i onda je jedan/neke razrede razdvojila po spolu na nastavi engleskog, i nakon x vremena dečki su počeli imali znatno bolje ocjene... kao nije im bio bad pričati o književnosti, poeziji, ufurati se u takve sadržaje... kao pred curama kad su se samo pravili važni. To sam zapamtila kao bit članka, morala bih se sjetiti gdje sam ga čitala da nađem link.
Mislim, samo kao crtica. I dalje se grozim ideje kao takve .
iskreno, meni ide na živce taj pluralizam u školstvu i inače ne volim sve te alternativne škole. ni montessori, ni waldorfsku ni home schooling ni elitne privatne škole ni internate ni slobodne škole ni ništa.
i ovaj naš sustav, i bez kurikularne reforme mi je sto puta bolja opcija od bilo koje navedene.
: ostarila:
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.03.2017. at 15:46
Slazem se s Cvijetom. Zavrsila sam faks na kojem smo se stalno bavili skolama. Nemam iskustva niti sam ikad bila u bilo kojoj od navedenih skola, ali dojam (iz onoga sto sam na faksu saznala) mi je ostao sljedeci: sve je to divno i krasno, al ne zivimo u svijetu koji izgleda kao waldorfska skola. O homeschoolingu imam iskljucivo negativno misljenje.
Mislim da svaka vrsta skole i skolovanje kod kuce, ako se dobro provodi, moze u odredenom podrucju razvoja biti dobra za odredeno dijete.
Da li bi svoje malde dijete upisala u skolu samo sa curicama? pa naravno da ne bih. Njoj je najveca radost skolski drustveni zivot, i zaljubljivanje , pa posljedicno i kokodakanje sa prijateljicama o tome. Znacajno bih joj smanjila bogatstvo drustvenog zivota.
Jasno da je najvaznija stvar na svijetu.
Mislim da se sam ideja škole i provodenje te skole kod nas u Hrvatskoj uopce ne moze usporedivati.
Isto tako profil ucenika koji takvu skolu pohadaju u svijetu i oni koji takvu skolu pohadaju kod nas se prilicno razlikuje.
Osobno nikad ne bih dijete upisala u Hrvatsku verziju (ne bih vjerojatno niti da je u nekoj drugoj drzavi, ali to ne znaci da nekom drugom ne moze odgovarati.)
veli on da su pričali o tome na satu, doveli neke zaključke i danas treba to sve sročiti da nećem zgleda na engleskom jeziku.
ujedno je pitao frenda Ruđeraša kaj on misli o tome kao i o jednospolnim razredima, reko je da mu je to isto, a ima jednu curu u razredu, curu iz Ženske gimnazije nije htio pitat
Posljednje uređivanje od jelena.O : 23.03.2017. at 12:38
završila sam mješane škole, studirala na muškom i osebujnom fer-u i radila u elektroobrtu kad sam krenula na cesi radionice o spolu i rodu (koje su isto bile miješane) i otkrila kako npr. cesi prima samo ženske članice. to me u potpunosti šokiralo i kad su mi malo objasnile i pročitala sam nešto literature shvatila sam da možda stvarno ima smisla da žene teže izražavaju mišljenje i da se muškarci tradicionalno nameću u diskusijama. zahvaljujući mojoj mladosti i sredini u kojoj sam se to kretala to mi je bilo čudno i teško prihvatljivo, ali danas mislim da je istinito.
ipak, jednospolne škole za tako nešto nisu rješenje, nego odgoj u duhu uvažavanja različitosti.
dok sam držala instrukcije uvijek sam govorila curicama da se ne rješavaju zadaci razmišljajući s pišom nego mozgom i nadam se da sam bar neku navela na put matematike i fizike.
Na međunarodnom istraživanju TIMSS (iz matematike i prirodoslovlja) naši učenici četvrtaši pokazuju znatnu razliku u spolu - učenici su bolji u matematici od učenica. Kad to čuju naši ljudi, uopće se ne začude, a ta razlika na međunarodnoj razini ne postoji, dakle, djevojčice su jednako uspješne u matematici kao dječaci, odnosno, dječaci jednako uspješni kao djevojčice.
Nije do raznosponih škola jer i druge zemlje imaju miješane škole.
Ovo mi je baš čudno. Kod mene u osnovnoj školi u top 5 iz matematike i fizike je bio jedan dečko, a u srednjoj matematičkoj je bilo 2/3 muških, ali po rezultatima slabijih. Opet je jedan bio istaknuti muški, ostalo u "eliti" opet cure. Karijere očekivano nisu proporcionalne uspjehu u školi. Kako se tko našao, kako je tko imao sreće i što općenito netko smatra uspješnim, nemamo svi ni ista mjerila ni ista očekivanja. Ili smo mi jako atipični, ili se nešto jako promijenilo.
Ja sam išla i u MIOC i na ETF, i koliko mi se čini bilo je podjednako oba spola na oba mjesta, i bilo je 'genijalnih' i cura i dečki, tj. onih koji su bili izvrsni, iznadprosječni među iznadprosječnima u matematici.
Ono što JEST bilo primjetno na mom osobnom primjeru je to da su u srednjoj školi cure uglavnom bile bolje učenice, odlične, isticale se, dok su matematički iznadprosječni dečki u mom razredu uglavnom bili samozatajni, i nisu se baš isticali, da bi recimo rasturili na prijemnima na faksi i kasnije kao studenti. (opet, niti jedan od tih genijalaca nije napravio ništa posebno što se tiče karijere)
Sve ono otprije su naši dojmovi, koji mogu biti i statistički točni.
Ovo s TIMSS-om je izmjereno.
Bilo bi zanimljivo vidjeti je li ova razlika i prije postojala ili je novija činjenica.
da, jasno, ovo su samo moji dojmovi, a statistika je druga stvar.
Ono što sam htjela reći je da je moj dojam iz školovanja - a mislim da je to i generalno točno - da su djevojčice prosječno bolje učenice, a da se dečki jače ističu u jednom području, što je sasvim sigurno opet posljedica očekivanja prema djevojčicama od kojih se očekuje da budu mirne, dobre, savjesne itd.
Ja sam isti profil, ali možda malo stariji - provincijska varijanta mioca, matura 1980, a nakon toga ETF dok se još nije zvao FER.
U srednjoj školi - 20 dečki i 8 cura u razredu. Studij - mi smo ona generacija bez dečki (kad su ih poslali u vojsku odmah nakon mature). Upisalo nas se 80 i to je pretežno bila ženska populacija. Rekao je prof. Tomo Bosanac u svom pozdravnom govoru "poštovane kolegice" jer kolege koji su ovdje ili su pali godinu ili su nesposobni za vojsku.... Na stranu primjerenost te izjave (drugačiji su bili kriteriji i nismo bili toliko osjetljivi) ali nekako nam ništa nije falilo. Ženska generacija muškog studija... ali bilo je i dečki i to vrhunskih. Neki su kasnije ostvarili karijeru u inozemstvu gdje i danas rade (ima ih po raznim kontinentima - sveučilištima i raznim poslovima), a nažalost, neki ostavili kosti u ratu, ufff...
.. imam i ja genijalaca s faksa koji su ostvarili super karijere, neki su radili i kod Elona Muska - ovo sam govorila o srednjoškolskom razredu
Što se srednje škole tiče - zapravo isto...
Ali kad pogledam sebe - bratemili, u današnje vrijeme imati posao u struci = karijera
Tko zna što čeka našu djecu - ekipa iz Ružičnjaka zna: KKK (Kinder - Kirche - Küche). Možda ih zato roditelji tamo i upisuju. Samo ne znam što čeka dječake iz Lotrščaka. Jer od njih se valjda očekuje da zarade i za ove iz Ružičnjaka. Gdje je škanicl???
Petrelin, sva se naježim na ovo ostavili kosti u ratu.
Bila sam u miješanim školama. U srednjoj, iako MIOC, bilo nas je 13 cura, 16 dečki.
Za miješane sam škole.
Moja zapažanja s kuminih promocija na FER-u:
Diploma - oko 1/3 žena. Promocija magistarskog - oko 2/3 žena.
Na stranu jednospolne škole, meni je moj dio života u kojem ne moram privređivati, nego samo KK ( bez Kirche), daleko mirniji i draži od onog u kojem sam radila i imala KK.
Dovoljno sam dugo i u jednom i u drugom da mogu komparirati. I uopće mi ne bi bilo krivo da kćer diplomira i onda bude imala tu mogućnost da se bavi samo KK. Iako, teško da će se to dogoditi sa mojom lavicom
Mene uopće ne bi smetalo KK da si financijski mogu priuštiti. Našla bi si ja zanimacija sa strane: vrtek, trčanje, planinarenje, malo na selo, malo na more...
moje mišljenje je i dalje da žena kod nas i dalje ne može imati karijeru i djecu ako nema dobro organizirani baka servis - ili pak toliko novaca da može poplaćati razne pomoći u kući, ali ni to baš nije ostvarivo jer bolesno dijete eventualno može ostati s bakom, s tetom čuvalicom teže.
Tako i ja. Dok sam u beskonačnoj ljubavi s mužem ne bih ni ja radila, a kad malo "zagužvamo" drago mi je da imam solidan posao, imam bolju "pregovaračku poziciju". Drugačije bi bilo da sam nasljednica pa da mi je svejedno. Premda vjerujem da sam manje psihički opterećena poslom da bi bilo i manje gužvovitih situacija.
Osim toga i meni i MM-u je bolja pozicija ako oboje radimo, jer ne moramo opet trpiti nemoguće na poslu. Imamo olakšanu opciju otići i preživjeti prijelazni period. Puno je teže trpiti ako znaš da si ne možeš dopustiti da odeš (ili barem misliš da si ne možeš dopustiti).
Ja imam diplomu, financijske mogucnosti i zivot koji se vec 14 godina stjecajem okolnosti svodi manje, vise na KK. I unatoc tome sto si mogu priustiti gotovo sve sto zelim, mislim da je prava steta i za mene osobno, ali i za drustvo sto ne radim i ne privredjujem. Po meni je to itekako vazna i znacajna potreba ljudi (fizicka, psihicka, drustvena...).
Dobro je sve isprobati pa vidjeti što ti paše, ako si to možeš priuštiti. Ja sam isto stjecajem okolnosti bila par mjeseci bez posla i nakon 2 mjeseca nisam se više dobro osjećala. Sad sam baš prezasićena. Sad mi se pola radnog vremen čini baš OK
Tako si ja zamišljam život u Danskoj. Možeš uzeti malo pauzu pa se vratiti među radni svijet. Ovdje se teže odlučiti za to iako ima super primjera. Ima i muških KK tipova, sigurno se slično osjećaju. Da su završili mušku školu, možda bi ZNALI da oni moraju brinuti o obitelji pa ne bi bilo premišljanja što bi željeli.
baš sam nedavno rekla da mogu birati uvijek bi radila (možda bi bila do 2 ili 3 godine doma s djecom) ali bi kuhinju, peglu i usisavači sl. delegirala profesionalcima. slično razmišlja mm (mislim da bi on ipak bio skloniji biti domaćin nego ja domaćica)
Misle oni roditelji koji jesu za "jednospolni" život u smislu "jednako smo vrijedni, ali samo žena se može itd. itd. jer je to njena biološka uloga (da stoji doma itd.), a samo muškarac itd.". U smislu pomoći će da prihvate zadatosti, a ne da dobijaju sad neke "lude ideje" pa su onda nezadovoljne bezveze.U mojim očima je to odmoć' ženi, a ne pomoć, ali sigurno danas u HRV i svijetu imaš puno ljudi koji se vraćaju na tradiciju i misle da je pomoć, a ne odmoć'.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2017. at 10:11
Nemam ništa protiv postojanja jednospolnih škola, kao ni vjerskih, waldorfskih, ovakvih, onakvih - not my cup of tea, ali za svakog ponešto.
U našoj današnjici ono što najviše cijenim su jednake mogućnosti za školovanje i sport bez obzira na spol.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2017. at 16:45