Udovci/udovice

[Nightswimming]

Nadam se iskreno da se nitko neće javiti na ovu temu

Ja sam, eto, obudovjela pred 3 mjeseca i ostala samohrana majka troje vrlo malodobne djece. Imala sam dobar i skladan brak, a moj je muž bio prekrasan otac. Sad toga više nema, a ja sam počela skroz novi život - znači sve ispočetka.

Ali i dalje ostaju pitanja - kako se nositi s tom silnom tugom, kako prihvatiti tu neku novu verziju sebe i kako biti u svemu tome dobar roditelj svojoj djeci? Kako im nadomjestiti to što su izgubili?

Ima li netko tko možda s duljim stažom od mene da podijeli iskustva?

[kudri]

Nadam se iskreno da se nitko neće javiti na ovu temu

Ja sam, eto, obudovjela pred 3 mjeseca i ostala samohrana majka troje vrlo malodobne djece. Imala sam dobar i skladan brak, a moj je muž bio prekrasan otac. Sad toga više nema, a ja sam počela skroz novi život - znači sve ispočetka.

Ali i dalje ostaju pitanja - kako se nositi s tom silnom tugom, kako prihvatiti tu neku novu verziju sebe i kako biti u svemu tome dobar roditelj svojoj djeci? Kako im nadomjestiti to što su izgubili?

Ima li netko tko možda s duljim stažom od mene da podijeli iskustva?

nemam ti što pametno reći, došla sam samo dati ti jer znam kako je to teško..
prije mjesec dana sam izgubila mamu, a tatu nemam od djetinjstva (živi u drugoj zemlji i rastavljeni su). mama mi je bila sve - najbolji prijatelj, oslonac, mama i tata!


drži se, sigurna sam da ćeš biti divna mama dječici i da će tvoj muž biti ponosan na tebe, na vas!

[Onavi]

Nije mi misto ovdi, samo sam došla reći kako virujem nightswimming da je to jako težak, tužan, bolan i stresan događaj u tvom životu, posebno kad su i dijeca u pitanju.
Drži se i bori se zbog njih!
Nadam se da imate podršku svojih bližnjih, jer vam je to sad jako potribno!

[eris]

Čitam tvoj post, i sve hoću nešto da kažem, nešto da ti napišem, a ne da mi se. Danas, nakon gubitka oba roditelja do svoje 30-te, najveći strah, poslije straha za djecu, jeste da mi se nešto dogodi MM. Moj tat je umro kad je mama imala 48 godina, nakon 24 godine braka, troje djece, velike ljubavi koja ih je spajala. i nikada se nije navikla živjeti bez njega, iako je bila sasvim samostalna i finansijski neovisna osoba. Nekada sam mislila: Zar joj nas troje nismo dovoljni? Pokušavala je ona jadna, i na poslu i kod kuće, ali jednostavno to nije bilo življenje od srca, već eto, neko naduravanje. Ubrzo se razboljela, i umrla. Često sam pomislila kako bi bilo lijepo da sebi nađe nekoga, da ima komapnjona, znam da mlađi brat to nije prihvatao, ali bilo je strašno gledati ju kako sjedi za Nove godine sama, ne ide na zabave na poslu, nosi duže suknje no inače i slično.

Niko ne zna šta nas čeka, pretpostavljam da je to kod vas bilo iznenada, jer vidim, imate malu bebu ako sam dobro shvatila. Ono što ti želim jeste da pokušaš biti srećna ponovo, na neki, sada drugi način. Da ne zanemariš sebe posvećujući se maksimalno djeci, jer ako ti budeš nesrećna, kad tad i djeca će to primjetiti, i sve što učiniš za njih neće imati tu ljepotu davanja, već neke obaveze, koja, je, eto, dospjela sad samo tebi.
Mama mi je jednom rekla: Znaš, teško je koračati sam, kada si naučio šetati u dvoje.
Želim ti sreću u svemu

[eris]

Šta se desilo tvom mužu?

[marta]

[puntica]

<3

kako si nightswimming?

[kljucic]

nemam ti ništa pametnog za reći jer ne znam kako ti je. šaljem :hug:

[čokolada]

Nightswimming, ne mogu ni zamisliti koliko ti je teško.
Koliko se sjećam forumašica Alkemicarka se našla u tvojoj situaciji, samo nisam je susrela već dosta mjeseci na forumu.

[Nightswimming]

Moja je priča pomalo neobična.. Moj je muž već bio bolestan kad sam ga upoznala, zaljubila se i odlučila ostati s njim bez obzira na sve. Odlučili smo imati djecu - on je to jako želio, kao i ja. On je bio moj muž, ljubav mog života i ja sam htjela njegovo dijete. A nakon što sam rodila prvi put, bilo mi je samo bitno da stvorimo tom našem biću braću i sestre.

Cijelo vrijeme sam mislila da sam spremna na ono što će usljediti, iako sam se istovremeno nadala čudu. I mislila sam da će nakon što sve bude gotovo nastupiti i neka vrsta olakšanja, jer nije lako živjeti uz saznanje da je svaki dan možda zadnji.

Ali nisam bila spremna. I nema nikakvog olakšanja, sve je preko noći postalo daleko teže.

Sva sreća pa sam neovisna u svakom pogledu. Imam emocionalnu i praktičnu podršku od uže i dalje obitelji, i moja djeca su okružena ljubavlju, ništa im ne fali.

Osim tate.

Kaže mi jedna bliska prijateljica - ti si sretna. Imala si nešto što mnogi drugi nikad ne nađu u životu. I svojoj djeci možeš pričati samo najbolje i najljepše o njihovom ocu. Ali ja to trenutno ne mogu tako gledati. Možda jednog dana. Za sada u meni postoji samo ogromna praznina, pregolema tuga i nagon za preživljavanjem.

[puntica]

[Kosjenka]

Skroz otvaram temu i želim ti nešto napisati ali nema tih riječi koje bi te mogle utješiti.
Hrabra ženo, želim ti da što prije smogneš snage i počneš na to gledat onako kako ti je prijateljica rekla.

[Mojca]

Nghstswimming...
Tvoja priča je tako slična priči moje bliske prijateljice... na dan kad si otvorila topic bila je peta godišnjica njegove smrti.
I ona je znala od početka da će se brzo rastati.

Grlim te...

[Superman]

Kaže mi jedna bliska prijateljica - ti si sretna. Imala si nešto što mnogi drugi nikad ne nađu u životu. I svojoj djeci možeš pričati samo najbolje i najljepše o njihovom ocu.

Veliki potpis na ovo. Pokušaj se fokusirati na sve ono dobro što imaš u svom životu. Pronađi životnu radost u svojoj djeci. I zbog svoje djece. Ostalo će se sve posložiti vremenom... Želim ti puno sreće i snage da prevladaš ovo teško razdoblje. I zaista mislim da imaš puno razloga za sreću...

[Sirius Black]

Nemam ništa pametno za napisati, samo ti želim puno snage. Lijepo je što u cijeloj situaciji imate veliku pomoć obitelji.

[Angie75]

Nemam ništa pametno za napisati, samo ti želim puno snage. Lijepo je što u cijeloj situaciji imate veliku pomoć obitelji.

Zagrljaj i od mene

[Tanči]

Uh, kako je to teško čitati, a tek proživljavati...

[anamar]

ovakav gubitak kakav si ti doživjela jako je teško odtugovati.
nemoj se suzdržavati potražiti stručnu pomoć, ako osjetiš potrebu. <3

[tweety]

Kakva tuga . A utjehe nema.
Nadam se da ćeš u svakom danu uspjeti naći snage za smijeh uz svoju dječicu.

[malena beba]

uf, nemam sta pametno reci osim sta ti saljem puno zagrljaja

[Sirius Black]

ovakav gubitak kakav si ti doživjela jako je teško odtugovati.
nemoj se suzdržavati potražiti stručnu pomoć, ako osjetiš potrebu. <3

Možda bi bolje od stručne pomoći bila nekakva grupa potpore od ljudi koji su to prošli. Nikad ti nijedan psiholog ne može pomoći onako kako ljudi koji su to prošli.

Nemam takvog iskustva, ali bila sam 6 mjeseci u bolnici s teškim pacijentima i onima koji su mladi i puni života naglo stradali u nesreći. Nikome psiholog nije pomogao u onoj mjeri koliko mogu ljudi jedan drugom, koji se nađu odjednom u istoj situaciji.

[Nightswimming]

Idem psihoterapeutu i uključila sam se u online grupu podrške. Svi oko mene misle zapravo da se dobro držim, a valjda i je tako. Mislim, stvarno mi je deplasirano non stop vrtiti jednu te istu priču i ljude zamarati. Sve je jasno, svi znaju što se desilo i šta da sad stalno ponavljam da sam tužna, da mi nedostaje, nekako mislim da se to podrazumijeva. Pa onda svako jutro duboko udahnem, nabacim osmijeh i "odradim" svaki dan kao što sam činila i prije. Zato mi je bitno da imam psihića i cure s kojima onda mogu razgovarati o tome kako se osjećam.

Hvala svima na podršci <3

[krojachica]

Moje su dvije jako bliske prijateljice u zadnjih par mjeseci ostale udovice.
Nijedna od njih nije nimalo na to bila spremna jer se je dogodilo u sekundi, bez ikakve najave.

I u jednom i u dugom slučaju bio je to uobičajen dan u kojem u jutro ustanemo, odvedemo djecu u vrtić, školu,
odemo na posao, a navećer njega, mladog i savršeno zdravog, više nema.

Gledajući to iz vrlo velike blizine, vidjela sam da je jako bitno da se, koliko je to moguće okružiš ljudima, da dosta pričaš o tome, plaćeš,
da iz tebe izlaze sve te emocije. Nemoj se ustručavati o tome pričati pred ljudima koji te okružuju. Nemoj to nijekati jer to je život. I tvoj i njihov i svačiji.

Izlazi puno van sa djecom, idite u posjete, ne odbijaj niti jednog prijatelja ili rođaka koji želi doći k tebi, zovi prijatelje k sebi na druženja.

Vjerojatno si i sama zaključila da život mora ići dalje.
Znam da je teško i emocionalno i logistički, ali s druge strane djeca će na tebe djelovati terapeutski jer jednostavno zahtjevaju da se njima zaokupiš.
Sve njihove male "gluposti" koje se svakodnevno dešavaju i koje moraš rješavati tebi odvraćaju misli i nekako stišavaju bol.

I oni nekako brže idu dalje. Mada je bol u njima, život ih brže vuče naprijed, u nove aktivnosti: u parkić, druženje, na rođendan itd.
Umjesto filmova i priča u kojima se obrađuje tema samog gubitka roditelja, čini mi se da su u ovom slučaju možda bolji oni koji jednostavno obrađuju temu
normalnog života jednoroditeljske obitelji, tipa crtić dr. Martini (radi se o normalnim i zabavnim dogodovštinama obitelji koja živi sa tatom i djedom, a mama i baka su prije umrle). Ovo je samo primjer, vjerojatno ih ima još puno. Ali treba ih pripremati da će njihov život biti normalan. Jer svaki je život normalan, koliko je i nenormalan.

Nadam se da će ti slijedeće zvučati barem malo utješno:
Jučer ja nazovem frendicu kojoj se je ova tragedija prvoj desila, dakle prije nekoliko mjeseci, a ona trenutno puno bolje volje nego ja (jer meni je u glavi ova druga tragedija koja se je desila prije samo par dana i sprovod i sve oko toga je još jako aktualno).
I naš razgovor krene u skroz neke uobičajene životne stvari, male radosti, "gluposti", zezancije i na kraju je ona mene oraspoložila.

[Nightswimming]

Da, život doista ide dalje. Ali to više nije isti život. Baš je to dobro napisala Eris citirajući svoju mamu "Teško je koračati sam kad si naučio šetati u dvoje." Nisam se zavila u crno, skrila od svijeta - upravo suprotno. I svjesna sam da ima puno tragičnijih situacija od moje, ne samosažaljevam se. Kako reče jedan moj virtualni poznanik - tog dana smo umrli oboje. Njega smo pokopali, a ja još moram ostati ovdje još malo i valja mi to vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Uvijek mi je pred očima ona zadnja scena iz Titanika, ako se sjećate, kad su u kadru fotke - što je sve Rose vidjela i doživjela u svom dugom životu, a u srcu joj je cijelo vrijeme bilo samo jedno..

Hvala puno na savjetu za crtić, nisam se toga sjetila. Iako, tek sada primjećujem koliko u bajkama i pričama zapravo ima udovaca i udovica.

[eris]

Neki su ljudi jednostavno sretni da im se dogode takve ljubavi, i takvi saputnici. Sreća ne smije biti trenutak, već neka vrsta kumulativa koju ćemo mi sebi nadograđivati. Nesreća, opet, ne smije biti ništa više od kratkotrajne nevolje, koju lijepi dani odnesu, ili ublaže.

[corny]

Ja sam prošla u životu kroz sličnu situaciju. Mislila sam da ću umrijeti od tuge. I najgore bi mi bilo kad bi netko rekao da vrijeme liječi rane. Ne liječi. ALi s vremenom postaju lakše---

Netko ti je rekao da si sretna. I jesi.... Imala si ono što mnogi nikad nemaju...

Sačuvaj uspomenu na lijepe dane, i idi s djecom hrabro naprijed. Oni imaju tebe i moraš biti jaka radi njih.

I, ma koliko ti to sad grozno zvučalo, vrijeme ne liječi sve rane, ali ih čini podnošljivijim....

Želim ti puno snage.....

[Moe]

Grlim

[strategija]

Prošle godine ja sam izgubila blizance. Za mene je to bio kraj svijeta. Najbolja prijateljica je plakala skupa samnom i tješila me. Par mjeseci poslije ja sam plakala s njom i tješila nju. Preko noći je neočekivano postala udovica sa troje malene dječice. Život ide dalje i meni i njoj, s osmjehom na licu ali tugom u srcu zbog gubitka.

[kinder]

Imam dva sina. Obojica imaju prijatelje koji su ostali bez oca, jedan u dobi od dvije godine, drugi u dobi od 5 godina.
Obojica su krasni dečki, pravi prijatelji. Obje majke su divne i pozrtvovne, očevi im naravno fale, ali zive s uspomenama na njih i oni su uvijek tu negdje, u našim pricama. Puno su prisutniji nego neki drugi očevi. Teško je znam, vidim svaki da je tako. Usitinu imam dojam da su te žene puno sretnije od mnogih žena koje i dalje žive sa svojim muzevima.
Jedino sto ti može pomoći je vrijeme, vrijeme ipak liječi sve, niti društvo, niti prijatelji. Svi su tu, ali odu.
Cuvaj se!

[Nightswimming]

Kao što Corny reče, ne liječi vrijeme ništa. Samo čini lakše podnošljivim, valjda. Nisam još došla do te faze.

Prošle godine ja sam izgubila blizance. Za mene je to bio kraj svijeta. Najbolja prijateljica je plakala skupa samnom i tješila me. Par mjeseci poslije ja sam plakala s njom i tješila nju. Preko noći je neočekivano postala udovica sa troje malene dječice. Život ide dalje i meni i njoj, s osmjehom na licu ali tugom u srcu zbog gubitka.

[Kosjenka]

Dižem temu iz pepela.
Cure su pisale o grupama potpora, čak i online grupa (što me više zanima) no ja ne nalazim ništa.
Koliko pratim na forumu nema puno, srećom, nema takvih potreba, ali možda netko ima nekoga tko zna više...

[Bubilo Bubich]

Što se dogodilo? Zašto dižeš temu?

[Lili75]

joj i ja sam se sva instantno naježila.

[Peterlin]

Dižem temu iz pepela.
Cure su pisale o grupama potpora, čak i online grupa (što me više zanima) no ja ne nalazim ništa.
Koliko pratim na forumu nema puno, srećom, nema takvih potreba, ali možda netko ima nekoga tko zna više...

Ne znam puno, ali našla sam ovo - udruga La Verna http://laverna.hr/wp-content/uploads...00s_0000_1.pdf
Nisam našla imaju li nešto online, jer upućuje na Facebook, a to ne mogu otvoriti.

***
Ima još i ovo https://www.psihoportal.com/index.ph...lidija-arambai , ali ne vidim imaju li grupe potpore.

Od literature preporučene na ovom linku na Psihoportalu svojevremeno sam pročitala knjigu Savjetovanje i psihoterapija u tugovanju
http://www.nakladaslap.com/knjige/pr...5f16237ce05794, ali to je primjereno za terapeute.

Ovdje su detalji o knjizi Lidije Arambašić: Gubitak, tugovanje, podrška https://www.nakladaslap.com/knjige/p...8a7b363578a868 , ali to nisam čitala.

[Tanči]

Što se dogodilo? Zašto dižeš temu?

Joj, cure ((


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Forka]

joj i ja sam se sva instantno naježila.

i ja...

[Kosjenka]

Što se dogodilo? Zašto dižeš temu?

Dogodio se relaps, pa pametni lijek koji je super riješio blaste, no jako je toksičan i jedna od poznatih nuspojava je zatajenje jetre i to nakon cca 45 dana od zadnje terapije, tu baš više nema puno pomoći, pogotovo kod nekoga tko je prošao sve što je On prošao.
Peterlin hvala!

[jelena.O]

Držite se
Možda psihologinja s rebra Ivona može pomoći ?

[Tanči]

Prof Mirjana Krizmanić:"Nakon rastanka"

[Bubilo Bubich]

Žao mi je Kosjenka .

[sirius]

Dogodio se relaps, pa pametni lijek koji je super riješio blaste, no jako je toksičan i jedna od poznatih nuspojava je zatajenje jetre i to nakon cca 45 dana od zadnje terapije, tu baš više nema puno pomoći, pogotovo kod nekoga tko je prošao sve što je On prošao.
Peterlin hvala!

Zao mi je

[Forka]

Kosjenka, jako mi je žao ...

Javi ako ikako možemo pomoći...

[NanoiBeba]

Kosjenka, jako mi je žao.

Moje dvije poznanice su udovice, no kako su poznanice a ne prijateljice, nikad ih direktno nisam pitala kako se "drže", odnosno znam da im nije lako.

[čokolada]

Kosjenka, žao mi je

[n.grace]

Kosjenka, jako mi je žao

[spajalica]

Kosjenka zao mi je.
Drzite se.

[Ginger]

ajme Kosjenka, nemam rijeci, jako mi je zao

[Munkica]

Jako mi je zao, Kosjenka.

[malena beba]

Kosjenka zao mi je

[Angie75]

Kosjenka jako mi je žao