Pozdrav,

Trenutacno zbog suprugovog posla živimo u Njemačkoj gdje sam i rodila,pa nisam u mogucnosti zvati SOS telefon. Rodila sam sina sa 37+2 tjedana, kad se rodio bio je vrlo uspavan i iako su mi ga odmah po porodu stavili na prsa nije htio/ znao vuci a meni mlijeko nije nadoslo. Te veceri sestra me pitala jesam li voljna izdajati, izdojila sam malu kolicinu kolostruma koji mu je dan na spricu. Pri sljedećem nocnom dojenju nisam izdojila nista a njemu je dano adaptirano na spricu. Tijekom cijelog boravka u bolnici on je primao adaptirano a ja sam se izdajala svaka tri sata ali bez uspjeha, paralelno sa time stavljala sam i njega na dojku da sisa na prazno kako bi se oboje naucili. Po izlazku iz bolnice dan mi je recept za rucnu izdajalicu a njemu adaptirano. medutim babica koja mi dolazi kuci savjetovala mi je da se ne izdajam vec da njega stavljam sisati koliko god je potrebno da navlaci. Peti dan mi je nadoslo mlijeko, nitko nije bio sretniji od mene. Poceli smo sisati ali vrlo nepravilno kratko i cesto, skoro cijeli dan, a navecer bi dobio bocicu Ad. Sad ima mjesec dana, dojenje je vise mane isto, vrlo cesto, bolje vuce, i ja osjetim let down, ali imam osjecaj da to traje vrlo kratko jer ostatak sisanja vuce i gutne svaki par puta a ostalo nasisava. Rodio se sa 2890, pri izlasku iz bolnice imao je 2790 a sa mj dana 3640. Pokusavamo izbacii tu nocnu bocicu, i par dana smo uspjeli bez nje, ali nocas je sisao puna 2 sata i rezao i bjesnio na dojci i navlacio je uz neutjesan plac, dala sam mu bocicu i popio je skoro 90 ml. Ne znam kako da rjesim tu situaciju, uvjerena sam da nemam dovoljno mlijeka jer i preko dana skroz place i sisa prakticki svaki pola sata, cesto zaspe na dojci pa se budi uplakan. Babica me uvjerava da imam mlijeka jer dobio na tezini i ima dovoljno mokrih i pokakanih pelena, ali ja nisam vise ni u sto sigurna, samo znam da imam dojam da je vjecito gladan i uplakan. Pošto slabo pricam njemacki a muz radi po cijeli dan tesko mi je babici prenjeti sve probleme, od obitelji nemam ovdje nikoga osim suprugove majke, koja iako je dobra zena namece svoje savjete da mora piti caj, i da je babica koja mi dolazi mlada zena i da ona nema iskustva. Odkad se rodio svaki puta me ispituje jel dobio na tezini jede li, nadam se da ce dobiti vise, sve mi to dodatno stvara pritisak. Najtuznije od svega sto pocinjem vjerovatida sam nesposobna brinuti se za njega, i da je uz mene nesretan.
Unaprijed hvala