:niz:

pomikaki mislim da u stvari niste poslali joj dobru poruku, ne zato sto si je prekinula u njenom trenutku drame nego sto nije bilo posljedica. Da je meni tako napravila jednostavno ne bi isla taj dan u muzicku nego kad bi napravila zadacu bi mogla dalje sto zeli. Ali ne bih joj dopustila da nenapisane zadace ide u muzicku. Postaviti jasnu hijererhiju prioriteta: prvo hrana i spavanje, drugo skola, trece sve ostalo.
Recimo, pomalo slican slucaj, je nedavno kod nas bio kad joj je preslo u naviku da svaki dan kad treba ici na trening razvlaci oblacenje u beskonacnost, i 10x kazemo pozuri, obuci se, kasnit ces - i naravno nista, jer se mi pobrinemo da ne kasni. Do tog jednog dana kad smo je nakon deset upozorenja i nakon sto joj je zvonio alarm na mobitelu pustili na miru. I onda smo joj samo rekli u 18:15 da je upravo poceo trening. Drama. Suze. Bijes. Ali - od onda kad joj kazemo da se obuce se obuce. Vec dva mjeseca. Kolike smo tone zivaca i nerviranja svima ustedjeli, da smo bar to ranije napravili...

A sto se tice ideje preveniranja takvog ponasanja - mislim da tko nema takvo dijete nema pojma koliko je to tesko... I 1000x gledas kako opet pada u zamku loseg i sve goreg ponasanja, i probas 100 razlicitih nacina da ne padne u njega, ali i dalje ne ide... A uostalom sto bi trebao cijeli svijet svaki put stat kad njoj krene zuta minuta? Mi ostali zivot na cekanje? Moze ponekad, svi imaju pravo na to, ali ne stalno i svaki put. Pa dok ne nauci na vlastitoj kozi jer rijeci i objasnjenja jednostavno ne dopiru dovoljno duboko.