Ne znam uopće zašto otvaram temu... valjda od jada...
Smjehuljica ide u vrtić od treće godine... prve godine teta S i teta A. Druge godine teta S i teta M, koja dovodi svoje školarce, dvije godine starije od ostatka grupe. Treće godine teta S i teta R, koja dovodi svoje školarce, godinu starije od ostatka grupe. Teta R je na početku ove godine bila dugo bolesna, vratila se pred Božić... u ožujku je teta S otišla na bolovanje i vratiti će se na jesen. Od tada imamo tetu R i zamjene (puno njih, svakavih).
Teta S je dobra teta, djeca ju vole, djeca uče i napreduju, nitko nema primjedbi.
Teta R je loša teta, djeca ju ne vole, boje je se, viče na djecu, ima vojnički režim, sadržaj dana je siromašan. Osim par izleta ništa zanimljivo se nije dogodilo.
Pred neko vrijeme tražili smo da nam sljedeće godine ne daju opet tetu R, jer smo shvatili da je puno djece nesretno... da se bude i plaču da ne žele u vrtić (ovo je doslovno, jer je i Smjehuljica postala takva), da je se djeca boje, da sadržajno nisu baš nešto previše raznoliko radili, radni listići, radni listići, radni listići... to je jedino što im teta R nudi... uskrsne radionice s roditeljima nije bilo... jedva je pristala napraviti završnu predstavu jer su ju roditelji školaraca pritisnuli.
Što će biti s tom molbom za promjenu tete ne znamo.
Vrhunac mog jada se desio danas... imala sam priliku organizirati posjet jednog sjajnog predavača, ponudio je dva termina, pa je prvi termin dobila grupa u koju ide Smjehuljicina prijateljica, a drugi naša grupa.
Bila sam na prisutna na oba predavanja. Predavač je na oba predavanja bio sjajan, podjednako angažiran, imao podjednaki pristup djeci... prvo predavanje je bilo sjajno primljeno od strane djece i teta, puno pitanja, veliki aplauz, sreća na licima... drugo bez puno iskazanog interesa, bez puno podignutih ruku, bez pitanja, bez sjaja u očima... a tema je baš takva... da te budi i motivira.
S prvog predavanja izašla sam sretna i ispunjena, s feelingom "ništa mi neće ovaj dan pokvarit", a onda sam doživjela hladan tuš kad sam shvatila koliko su naši klinci sputani i oprezni.
Prije nisu bili takvi... bar ja mislim da nisu.
Još je jedna godina do škole...
Što još napraviti osim tražiti drugu tetu... i nadati se da će teta S biti ok sa zdravljem na jesen.
Baš sam jadna... ne samo ja... cijeli niz mama je u istom raspoloženju.
...
..
.