Pozdrav,
Prije odprilike godinu dana sam
rodila..imala sam tesku trudnocu i jako tezak porod, toliko tezak da se psihicki nisam
mogla mjesecima oporaviti. Nisam
imala nikakvu depresiju,
nisam isla na nikakvo ljecenje, jednostavno sam bila tuzna sto nista nije proslo onako kako sam ja to sebi zamislila. Znam da trudnoca,porod nece biti ko u filmovima ali sve mame oko mene su bas prosli tako!
Pripremila sam se da dojim. Na pocetku nisam znala dali to zelim ili ne ali sam se odlucila da cu pokusat. Mislim da sam se bojala malo ali samo zato sto je to nesto nepoznato za mene bilo. Nisam se dala! Citala sam, uplatila za jedan tecaj (trajalo sat vremena i caos kuci ha ha). Kupila pumpicu za svaki slucaj..znaci kad beba dodje spremna sam jer kako ostali mogu?!
i sad...nakon strasnog poroda napokon
moja bebica je tu i... nista!! ne ide!! i nikog nema da ti pokaze kako treba! svaka sestra kaze nesto drugo niko nema vremena niti ikoga zanima...ja sam nonstop govorila da je dijete gladno da ne ide da mi pomognu da imam osjecaj da ne vuce..pravili me ludom "dijete treba samo kap dvije? sve ok nemojte panicarit"..drugi dan..dijete
mi gori od temperature povraca ima proljev gubi kilazu..kazu mi sto ne dobiva nista od mene...aha hvala..da mi neko pokaze?! jesam li ja sada kriva za to?!..sta cemo sada? nista cekaj cekaj i kazu mi ako bude i u noci imalo temperaturu mora se prebacit u drugu bolnicu na intenzivnu...mene panika, hormoni, strah osjecaj krivnje, plac...sta cu kazu dijete ne jede...ma prekidam dojenje dajte mu flasicu...svi zaprepasteni...ja jos uz to i ljuta..sta ste sada zaprepasteni? pomozite mom dijetu i nista me nemojte pitati svakako mi niko nije htjeo pomoc a ja lutala po bolnici ko luda.
Dijete mi pocelo jest i pala je temperatura i moralo je primato antibiotik tri puta dnevno...tri puta dnevno se komiram od placa jer jadno moje dijete tek je tjedan dana na ovom svijetu i mora pit te gluposti samo zato sto sam ja eto losa mama i "nista neznam"
pedijatar u bolnici mi reko da je to sasvim ok sto smo prekinuli jer neke zene nemogu.
u otpusnom listu bolnice pise "dojenje prekinuto jer majka tako hoce" bahhh
i radim ja tri
mjeseca kako pedijatar kaze..4 mjesec on mi daje listu da pocnemo polako za kasicama....tocno pise koju kupovnu kasicu i kada..
otisla sam ljuta kuci i nista im vise nisam vjerovala..kuhala sam mu kasice..nikad nije prosao niti jedan dan da nije dobio "svjezu" hranu...mislim si..ako te nisam mogla dojit
potrudit cu se sto vise
mogu oko prehrane.
Trenutno ne planiramo drugo dijete ali za godinu dvije da...neznam kako da se podstavim opet sa tom temom...imam griznju savjest jer bih drugom dijetu dala nesto dobro sta prvom nisam...nek dobiju uvijek sve isto..ali onda si i mislim da se na greskama uci i da je bolje ako probam..
moje djete je jaaako samostalno..nije za mazenje bas i svakome ide i hoce..kad nekud odem i on ostane sa svojim tatom i ja se vratim kuci on me niti ne pogleda. Meni bude tesko. Misli mi prolete "jel on zna tko
sam ja uopce" "njemu moze bit svatko mama" "zasto me ne pozeli?!"
pitam se dali je to radi toga mozda sto nisam dojila???
znam da su dosta dijeca odrasla sa adaptiranim mlijekom..i ja sam..i ziva i zdrava hvala bogu...ali znate kako se kaze.."svakom je svoja muka najveca"
u austriji ne postoji udruga neka kao roda...nema 24h telefon...nazalost je ovdje ta tema jos mali "tabu"..sve je to ok i prirodno ali nemora se bas o tome pricat..
sa okolinom bas i nemogu o toj temi..uvijek imam osjecaj da se moram pravdat zasto nisam dojila i kao da moram ubjedjivat nekog ili mozda i sebe da nisam losa mama radi toga..iako znam da je svejedno jer one svakako nisu dojile sto nisu htjele.
neznam sama vise...izludjuje me to..dijete
mi raste i zdravo je i veselo a meni je to jos uvijek na pameti i lezi mi tesko na srcu.
Ja se ispricavam radi dugog post-a. I naravno zs greske (iz AUT sam-i nisam imala nikad mogucnosti da naucom HR pravopis),
lp