Pokazuje rezultate 1 do 45 od 45

Tema: Anksioznost, panični napadi, prisilne misli... i još ponešto

  1. #1
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno Anksioznost, panični napadi, prisilne misli... i još ponešto

    Nije me bilo neko vrijeme na forumu, ali sam prvo pomislila na vas kad sam se opet našla u situaciji kad nisam ni sama pametna što mi je činiti. Vjerojatno u bespućima foruma postoji negdje slična tema u kojoj sam možda i sama nekad sudjelovala, ali je trenutno ne mogu naći, a i ovako mi je jednostavno lakše pa tko bude imao volje i živaca pročitati, a nekad je prošao nešto slično ili zna za nekog tko je prošao slično molila bih za savjet i mišljenje.

    Da se vratim na početak. Sve ovo gore u naslovu mi nije na žalost ništa novo i ništa strano, dapače borim se s tim još od 1994. godine, a kad prevrtim film, prvi znakovi su počeli i dosta ranije, još u tinejđerskim danima. Tada su samo mislili da sam hipohondar i hipersenzibilna pa nije nitko previše obraćao pažnju na to. U međuvemenu sam se zaljubila, udala i rodila i sve je neko vrijeme bilo ok. 93. mi je iznenada umrla mama i nakon par mjeseci su počele sve te tegobe. Ne želim ih sve nabrajati jer ne bih stala do sutra, ali mi je uglavnom život postao pakao i jedno 5 godina kao da sam provela u nekom crnilu i ružnom snu. Da se ne misli da sam sjedila skrštenih ruku napominjem da sam svih tih 5 godina hodala po raznim liječnicima, psihijatrima, psihoterapeutima, a probala sam i više alternativnih metoda, tipa reiki, pijenje nekih biljnih pripravaka i sl. Ništa od toga nije pomagalo dok mi jedna psihijatrica 99. nije ordinirala antidepresiv (anafranil 5 mg) i dok ga nisam počela piti. U par navrata prije toga mi je jedan drugi psihijatar par puta također propisivao neke antideprisive, ali me nije nitko nikad upozorio da lijek ne smijem prekidati piti nakon prve početne faze kad se stanje zna još dodatno pogoršati prije nego što počne djelovati. Uglavnom, nakon mjesec dana od početka uzimanja anafranila stanje se rapidno poboljšalo i evo skoro 18 godina sam bila prilično dobro. Nikad ja nisam bila stijena od žene niti sam tome težila, bilo mi je dovoljno što mogu samostalno funkcionirati i što nisam nikom na teret kao što sam godinama prije toga bila.

    I sad bi tu ovu priču najradije završila jer sam mislila da sve o tome znam i ništa me više ne može iznenaditi, ali me život demantirao. Znači, ja svih ovih godinama uzimam taj anafranil uz povremene prestanke nakon kojih sam uvidjela da bez njega na žalost neće ići, ali sam se pomirila da je to mala cijena za normalan život. Nakon početne doze od 2 puta po 5 mg ja sam zadnjih godina uzimala samo jednu tabletu dnevno i sve je bilo super. Imala sam ja kroz sve te godine lagane panike napada i gore navedene simptome, ali u totalno zanemarivom obliku nego na početku svega. Znači, radila sam, putovala sam, odgajala djecu, vodila kućanstvo i što je najvažnije bila sam sretna sa svojim životom.

    Prije par mjeseci moj tata koji je živio s nama je pao završio u bolnici. Bio je star i liječnici mu nisu davali baš neke šanse za oporavak, ali on se tad izvukao i došao doma te smo se mm i ja skupa o njemu brinuli. Od pada je imao napuknuti kralježak, ali se uz silnu volju i želju uspio opet osoviti lagano na noge i vratio se onom što je najviše volio, a to je pisanje. Na žalost prije par tjedna sam ga tako i pronašla mrtvog za laptopom dok je pisao zadnji nedovršeni sonet... Međutim, ja se i od prije njegove smrti počinjem osjećati ponovo jako loše. Zapravo, još od kako je završio u bolnici. U tom razdoblju mi se i kćer preselila s dečkom u Zagreb pa sam mislila da je to samo lagana tuga i da je sve tormalno i da će prvim ljepšim danima ponovno doći sve na svoje mjesto. Umjesto toga, meni se događa isti scenario kao nakon mamine smrti. Ponovno su počeli jači panični napadi nakon kojih se osjećam tako izmoždeno i poraženo da to ne mogu ni opisati. Zadnji me je strefio na sred kauflanda i nisam ga uspjela prohodati već sam izletila vani i ostavila muža i spizu što mi se nijeodavno dogodilo. I u trenutcima kad nisam fizički loše imam jake prisilne misli koje mi ne dozvoljavaju da se opustim jer se bojim da će se dogoditi nešto jako loše ako si to dozvolim. Sve ja znam na racionalnoj bazi... i da je tata bio star i da je smrt prirodni dio života i da ako će se nešto ružno dogoditi to je van mojeg utjecaja, ali te grozne prisilne misli samo naviru i režu mi kroz mozak svakodnevno. Počela sam ponovno s time opterećivati sve oko mene jer ja to moram i verbalizirati, nije mi samo dovoljno da sebe mučim. Moram spomenuti da mi je u braku sve super, djeca su ok i imamo dobar odnos i stvarno mi je ovo moje kao neko bogohuljenje ( iako ne vjerujem u njega :D ) kad vidim kakvih sve sudbina i tragedija oko mene ima. Ali ovo je jednostavno nešto jače od mene i za sad se ne uspijevam nositi s tim.

    Znam da bih morala opet kod psihijatra, ali to mi se taaako neda jer zadnji put kad sam bila me je samo ovlaš pogledala, produžila terapiju i ćao đaci. Probala sam s privatnom psihoterapijom, ali sam bila sve skupa samo 2 puta i žena mi nije nikako legla, a i financijski nisam baš u nekoj situaciji da plaćam. I umorna sam više od tko zna kojeg puta prepričavanja o svom djetinjstvu, prezaštitničkim roditeljima, svojim nesigurnostima i tako uvijek jovo nanovo. Jedino mi pada na pamet da opet vratim dozu antidepresiva na početnu dozu iz prvih godina, ali znam da je to neodgovorno bez liječnika. A možda je moj organizam jednostavno postao imun na taj lijek? Da li je to moguće? I sad sam u fazi kad se vesilim nekim putovanjima koje imam od ranije zakazana, a ujedno sam prestravljena i bojim se da ću morati odustati jer je ponovno strah onaj koji upravlja mojim životom...

    I da još nadodam, imam problema već godinama sa štitnjačom i uzimam terapiju, a i zadnji nalazi hormon su mi ok tako da ne vjerujem da je do toga.

    Hvala na strpljenju!

  2. #2
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Žao mi je što čitam.
    Draga si mi i znamo se godinama.
    Iskrena sućut za gubitak tate.
    Za tablete bih ja pokušala ponovno.
    Kažeš da su ti dobre i to je velika stvar jer je jako teško pogoditi dobar antidepresiv.
    Jesi li imuna ili trebaš veću dozu, ne znam. Morala bi sama to nekako otkriti, ali pomalo.
    Za ovo kako se osjećaš te apsolutno kužim.
    Vrlo sličnu priču bih ja mogla napisati, ali nisam trenutno u stanju.

  3. #3
    j-la avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,241

    Početno

    Bodulica, moje saučešće za gubitak tate

    A za tablete, nemam neku pametnu. Ja bih potražila savjet doktora, ali to je moje lično a ne iz iskustva. Nadam se da će ti se neko drugi javiti i dati pametniji savjet.

    Tanči

  4. #4
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    bodulice, šaljem ti veliku veliku podršku

  5. #5
    olja avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    522

    Početno

    Moje saucesce, Bodulice.

    Jako je dobro sto si svjesna da ti se nesto desava, ali ipak psihijatru moras. Ordinira li drugi psihijatar u tvom mjestu ili okolini kome bi se mogla obratiti? Znam koliko je vazno da sa psihijatrom "kliknes", ali opasno je lijeciti se na svoju ruku. Znam to, blisku su mi osobu strahovi zamalo unistili prije par godina.

    Zelim ti brz oporavak i sretno.

  6. #6
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    bodulice žao mi je zbog tate

    ajde neću više pisati privatne poruke, nego ću javno

    u zadnjih 20 i kusur godina imala sam nekih teških životnih situacija s kojima sam se ja, bar sam tako mislila, super nosila.
    ono što nisam kužila je da se samo sve slagalo, a ja sam sve skupa samo trpala u raznorazne ladice u mozgu, trpala i naguravala nesvjesno.
    uvijek sam se u sebi pitala kako se ljudi ne mogu nositi s problemima, a meni to tako dobro ide, sve dok se ladice nisu raspale na sitnici,
    sve se rasulo, a ja više ništa skupit nisam mogla.
    odmah sam se javila psihijatrici i točno sam znala i prije nego sam došla k njoj da bez terapije neće ići,
    jer su napadi panike i anksioznost bili toliko silni da se nikako nisam mogla nositi s njima.
    onaj tko to nije doživio ne može ni shvatiti, kao što ni ja prije nisam shvaćala.
    i eto sad nakon 10 mjeseci intenzivne psihoterapije konačno sam ok, opet se mogu nositi sa životom.
    ono što mi je jako pomoglo je KB terapija, to je baš ciljana terapija za anksioznost, dobila sam hrpu konkretnih savjeta i kad god treba posegnem za nekim.
    da si u zg znam točno kome bih te poslala, ovako ti mogu samo ponuditi vježbe za opuštanje i vježbe disanja, pošalji mi mail na pp pa ti ih sutra pošaljem.
    nisam ti baš nešto puno pomogla. i sama znaš da u takvim situacijama malo ideš dolje, malo gore.
    ali evo ako ti ove vježbe mogu pomoći, rado ti ih pošaljem.

  7. #7
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    zapravo je zanimljivo kako ne vidimo neke očite situacije na sebi.
    ja sam mislila da to što nemam potrebu za druženjem, izlascima, šetnjama i svim nekim normalnim stvarima,
    razlog moja lijenost, umor... a zapravo sam se nesvjesno sve više zatvarala u sebe.
    i to tek sad kužim kad sam opet ok i imam potrebu nadoknaditi sve što je prozujalo kraj mene.

  8. #8
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Bodulice.... ti uzimaš jednu dozu AD koja te održava u stabilnosti tokom stabilnog razdoblja... kad dođe teško razdoblje ta doza može biti nedovoljna te je potrebno promijeniti dozu, uzeti drugi lijek uz to ili promjeniti vrstu psihoterapije.

    Slažem se s Tashunicom da se za anksioznost i PN preporuča KBT, a može pomoći i u depresivnoj epizodi.

    Ne moraš pričati s psihijatrom ako nisi spremna, opiši situaciju i reci što misliš da bi pomoglo..možda ti uvede anksiolitik ( xanax,helex,misar ili benzić ) po potrebi ili kao sastavni dio terapije.

    Pa kad nadođeš malo ako želiš kreni na psihoterapiju.

  9. #9
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Hvala svima na podršci.

    Ma brzo sam ja shvatila da sam ponovno dosegla visoki nivo anksioznosti jer sam se s tim u prošlosti i te kako dobro upoznala, jedino što me to još dodatno plaši jer znam koliko mi je to nevolje u to doba donjelo i stvarno sam mislila da se neće opet javiti u takvom intezitetu. Moram još napomenuti da inače nisam depresivna osoba kao što neki koji površno o ovom poremećaju znaju misle. Zapravo jako volim život, društvo i sve što vole mladi Malo se zezam, ali to me dodatno baca dolje jer kad sam u ovakvom stanju najrađe bježim u svoju comfort zonu, a to je kuća i to tek na kraju ničemu ne vodi.

    Da vam malo bolje dočaram, počela sam ponovno izbjegavati jedan veliki centar u koji sam prije bez problema redovno kupovala. Sad radije odem u lokalni dućančić u sklopu zgrade pa makar platila za nešto duplo više. Danas kad sam završila ovaj post trebala sam u ljekarnu niti 5 min. udaljenu od stana i već na izlasku u dvorište mi je počelo lupati srce, nisam imala dovoljno zraka i prožimali su me trnci od glave do pete i čak sam se u par navrata premišljala da se vratim doma i zamolim mm da to obavi umjesto mene, ali sam se na kraju natjerala i uspjela predići ljekove. Čak sam i ljekarnicu pitala za ovo u vezi antidepresiva, ali logično da mi je žena savjetovala da je najbolje da se posavjetujem sa svojim psihijatrom. A to me tek muči. Prošla sam toliko tih psihoterapija i susreta s psihijatrima i psiholozima da se više grozim toga. Ne znam što bi mi više mogli reći od onog što sada znam. Kao što sam rekla ne da mi se po ko zna koji puta rudariti po prošlosti i tražiti "krivca" za moje tegobe jer sam odavno shvatila da u mom slučaju krivca nema. Jednostavno sam valjda tako prirodno da prostite s*ebana. Ili je biokemija mozga poremećena. A možda su u šumi...

  10. #10
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Dok sam pisala post došli su novi postovi od tashunice i nanimire pa moram reći da mi je svaki vaš savjet hvale vrijedan.

    Tashunice, išla sam ja davno na autogeni trening kod psihijatra, ali bilo je to tako davno da nisam gotovo ništa popamtila već sam samo to negdje pospremila u podsvijest kao nešto što mi nije pomoglo. A možda se od onda pristup promijenio pa bi te molila ako imaš vremena i volje da mi malo podrobnije o tome napišeš. I imaš pravo to sa gomilanjem osjećaja. Kad se dogodilo prvo to s mamom bila sam začuđena kako se dobro nosim s tim dok par mjeseci nakon toga nisu počeli ti problemi. Ali nisam plakala, meni je jednostavno teško plakati... imam tu neku kočnicu u sebi. Pogotovo ne volim pred ikim liti suze, pa čak ni pred najbližima. Meni se sve manifestira kroz taj fizički aspekt. Stalno imam neke tegobe i zezam se da do sada sam imala valjda 10 infarkta, moždanih i gotovo sve rakove osim raka prostate. Na kraju kad me stvarno nešto strefi više nitko neće vjerovati

    Nanimira, vjerojatno mi je sadašnja doza lijeka premala i morat ću do doktora barem da vidim što s tim napraviti. Ali kao što sam rekla, treba se pokrenuti, a u takvoj sam fazi da mi je to problem.

  11. #11
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    takva sam i ja..i na terapiji AD već jako dugo, al kod mene su i životne okolnosti bile jako teške. i isto imam hashimoto i hipotireozu.

  12. #12
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Bodulice, ne mogu pomoći, samo podrška ovako virtualno <3. Blentavo zvuči, ali odlično je što ovako racionalno razmišljaš, vjerojatno bi te pogođena terapija vratila natrag u igru, samo odi liječniku. Imam nažalost sličnih obiteljskih iskustava, da su bar mogli ovako verbalizirati i vjerovati.

  13. #13

    Datum pristupanja
    Jun 2017
    Postovi
    140

    Početno

    Bodulice..tocno znam sta mislis ..meni se licno to nije dogadjalo ali mojoj mami...sve isto dozivila snjome...slali je psihatru govorili da je u depresiji i godinama je tako "navlacili" dok jedan dan nije dobila tezak napad da je mislila da joj srce odkaziva..ja sam u tom trenu
    mislila da dobiva srcani jer joj je i ljeva ruka trnula i odma pozvala hitnu..ekg sasvim u redu..diagnoza "panikattacke"...dali joj vrecicu da dise u nju jer kao takvo nesto se desava kad tijelo ima previse kohlendioxid..i odma je prestalo (btw kad imas napad ova banalna stvar stvarno jako pomaze..papirnatu vrecicu na usta i polako disi u nju)...dobro proslo to i dva dana nakon toga opet isto..nazvala odma hitnu i inzistirala da je povedu sasobom
    jer nema sanse da je samo od toga...moja mama je imala tezak zivot i svasta je prozivila ali nesto mi je govorilo da nije to to..jer kao sto ti za sebe kazes da nisi depresivna osoba tako je i ona isto..bila je tjedan dana u bolnici na pretragama i ustanovilo se da ima premalo zeljeza u krvi i da je anemicna i da negdije gubi krvi u tjelu..sve su pretrazili i ustanovilo se da iako je ona mislila da ima kako treba menstruaciju (sve isto bilo ok kod gyn) da je tu gubila previse krvi...rijesili su taj problem stime da je
    morala koristit 3mjesecne inekcije (zapravo protiv trudnoce je to znaci da nemas menstruaciju vise jer to stalno primas) posto mi je mama imala godina i svakako nije vise planirala dijece je na to pristala i sve se sredilo...isla je i dalje psihatru i primala godinu dana antidepressive...nakon godinu dana su prestali sa tom terapijom...mami je sada super...jedino
    mora pazit na secer jer od tih tableta je se jako udebljala jer te tablete su smanjili brzinu metabolizma...a da ne pricam o tome da godinu dana nisam imala svoju
    mamu da je bila povucena puno spavala sve joj je bilo svejedno..mislila sam da se nikad nece povratiti ali nije bilo tako. sve je doslo na svoje

    Psihatru MORAS..htijela to ili ne uradi to za svoju djecu za svog muza! Bilo je dana kada sam MOLILA svoju
    mamu da ode jer je ona ko i ti govorila da joj je dosta vise prepricavanje toga...a ja sam
    si mislila "ako neces zbog svega daj zbog nas" jer iako djeca imaju svoj zivot ipak se brinu jer nije to neka bolest sto uzmes ljekove i sve ok...psiha je cudo sta ti zna napraviti i toliko duboka da treba vremena za izljecit..ma da mislim da moras inzistirat na sve moguce pretrage.

    Znam puno ljudi koji kazu.."ma nema ti nista od doktora u bih ili hr blago onome ko moze u njemacku u austriju"...GLUPOST..moje iskustvo..moras trcat trazit ispitivat do bezsvijesti konzultirat vise doktora da imas vise
    misljenja i inzistirat da se neke stvari pregledaju, nema veze gdje zivis.


    zeljezo je isto cudo..moze cak doc do toga da cujes glasove..ovo zvuci ko u horror filmu ali tako je. ziva bila i vidila!

    Strasna stvar je isto da je ta "bolest" uvijek neka tabu tema...a dok se jedan otvori i podje pricat onda skuzis da svaki treci ide psihatru ili psihologu...niti
    me cudi to vise u kakvom vremenu zivimo.

    Moje saucese za tvog tatu!

    Nadam se da sam barem malo mogla pomoc!

  14. #14
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Bodulice draga puno zagrljaja šaljem, strašno mi je žao zbog tate. Drži mi se! kao što reče čokolada velika je stvar da ti verbaliziraš.

    Tashunice svaka čast na otvorenosti, drago mi je da si uspjela vratit se samoj sebi i olakšat si život!

    Tanči na tebe često mislim, čuvaj mi se, bit će bolje, mora biti! puno pozitivnih misli šaljem!

  15. #15
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno

    Bodulice, po mom mišljenju, sadašnja doza Anafranila ti je premala.

    (Ja sam na 75 mg već godinama - to znaš.)

    Grlim, ljubim i zovem te sutra - digni slušalicu, pliiiz !!!

    Uuuh, barba Roko, tvoj tata, legenda...sad gore među zvijezdama...

    Tashunice, bravo za otvorenost i super da si se vratila u život !!!

    Tanči draga, jako dugo, predugo se nismo ni čule ni vidjele, ali često pomislim na tebe i bit ću toliko slobodna da te nazovem !
    Posljednje uređivanje od Teica : 21.06.2017. at 02:30

  16. #16
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Bodulica prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala svima na podršci.

    Ma brzo sam ja shvatila da sam ponovno dosegla visoki nivo anksioznosti jer sam se s tim u prošlosti i te kako dobro upoznala, jedino što me to još dodatno plaši jer znam koliko mi je to nevolje u to doba donjelo i stvarno sam mislila da se neće opet javiti u takvom intezitetu. Moram još napomenuti da inače nisam depresivna osoba kao što neki koji površno o ovom poremećaju znaju misle. Zapravo jako volim život, društvo i sve što vole mladi Malo se zezam, ali to me dodatno baca dolje jer kad sam u ovakvom stanju najrađe bježim u svoju comfort zonu, a to je kuća i to tek na kraju ničemu ne vodi.

    Da vam malo bolje dočaram, počela sam ponovno izbjegavati jedan veliki centar u koji sam prije bez problema redovno kupovala. Sad radije odem u lokalni dućančić u sklopu zgrade pa makar platila za nešto duplo više. Danas kad sam završila ovaj post trebala sam u ljekarnu niti 5 min. udaljenu od stana i već na izlasku u dvorište mi je počelo lupati srce, nisam imala dovoljno zraka i prožimali su me trnci od glave do pete i čak sam se u par navrata premišljala da se vratim doma i zamolim mm da to obavi umjesto mene, ali sam se na kraju natjerala i uspjela predići ljekove. Čak sam i ljekarnicu pitala za ovo u vezi antidepresiva, ali logično da mi je žena savjetovala da je najbolje da se posavjetujem sa svojim psihijatrom. A to me tek muči. Prošla sam toliko tih psihoterapija i susreta s psihijatrima i psiholozima da se više grozim toga. Ne znam što bi mi više mogli reći od onog što sada znam. Kao što sam rekla ne da mi se po ko zna koji puta rudariti po prošlosti i tražiti "krivca" za moje tegobe jer sam odavno shvatila da u mom slučaju krivca nema. Jednostavno sam valjda tako prirodno da prostite s*ebana. Ili je biokemija mozga poremećena. A možda su u šumi...
    Bodulice, moja sućut zbog tatine smrti...Vratit ću se još na temu žalovanja.

    Što se tiče lošeg osjećaja i napada panike, svakako izbjegavaj sve situacije za koje osjetiš da ti smetaju - velike dućane i slična mjesta gdje je fluorescentna rasvjeta, jer to stvarno može jako loše utjecati na osjetljive ljude. Evo malo o tome, ali nemoj se opterećivati detaljima: https://pdfs.semanticscholar.org/c9a...088a5fca87.pdf
    Ako si ustanovila da ti smeta ambijent u Kauflandu, kupuj na drugom mjestu i zaobilazi shopping centre u velikom luku. Ako baš trebaš nešto od tamo, naruči preko interneta.

    Isto, ritam spavanja i budnog stanja je važan u našim godinama. Ja nisam imala problema, ali moja kolegica jest, do te mjere da su joj dali iste lijekove koje ovdje spominjete, a problem je na kraju riješilo uzimanje melatonina koji joj je regulirao ritam spavanja + osiguravanje mraka tijekom noći. Inače, njoj su se problemi pojačali do neizdrživosti ubrzo nakon smrti supruga i ženidbe sina koji se odselio od kuće, a trebali su mjeseci (možda čak i cijela godina) da se oporavi.

    Što se tiče žalovanja, to je normalan proces koji je nemoguće izbjeći. Daj si vremena....to je jedino što pomaže. Bit će bolje. Kad smogneš snage, nađi si nešto što te istinski veseli, a za što prije nisi imala vremena. Sretno!

  17. #17
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    lili, teice hvala!

    bodulice čim stignem napišem ti sve čega ću se sjetiti.

    meni je okidač bio prošlogodišnja hospitalizacija na neurologiji, na odjelu gdje su svi bili duplo stariji od mene.
    zapravo ljudi pred smrt, svega sam se nagledala i naslušala,
    tek se treći dan ispraznila soba pa su me premjestili.
    i sve je bilo ok dok nisam došla doma, valjda pola sata nakon dolaska doma i silne sreće što su me pustili
    krenulo je i to odmah na najjače, bez uvoda i zapleta, odmah na vrhuncu.
    moja sreća je što ja imam tu neku samokontrolu pa sam se nakon prvotnog šoka brzo sabrala,
    nisam dala sama sebi da me odvuče na dno i odreagirala odmah, isti tren i već sutradan bila na prvoj psihoterapiji.

  18. #18
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Što se tiče lošeg osjećaja i napada panike, svakako izbjegavaj sve situacije za koje osjetiš da ti smetaju - velike dućane i slična mjesta gdje je fluorescentna rasvjeta, jer to stvarno može jako loše utjecati na osjetljive ljude.
    s ovim dijelom se ne slažem.
    kod napada panike je zapravo bitno udariti u glavu,
    suočiti se sa strahom.
    bodulice jučer si napravila veliku i dobru stvar odlaskom u ljekarnu,
    suočila si se sa svojim strahom i išla protiv njega iako si znala da će možda izazvati ružne fizičke simptome.
    bitno je vizualizirati taj strah i postaviti sam sebi neka pitanja, ali o tome ću kad stignem.
    nesuočavanjem sa strahom on postaje još veći i strašniji.
    ne kažem da treba odmah, isti tren, ali u neko dogledno vrijeme krenut.
    i svakako otići riješiti stvar sa lijekovima.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    šaljem vam <3 <3 <3

    Bodulice, Ti si toliko divna osoba i ja te puno volim.
    Naša kava u Zadru mi je bila posebna i kao da nije prošlo 4 godine od zadnjeg susreta, osjećam te u svojim stanicima i više si mi rod nego ljudi koji bi mi po krvi to trebali biti. Hvala ti za sve inboxe i podršku.
    Hvala ti jer mi pokazuješ da još ima ljudi poput mene.
    Hvala ti jer mi svojim primjerom pokazuješ što znači biti dobra majka.

  20. #20
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Slažem se za anemiju..meni je puno lošije bilo kad je željezo nisko,od kad ga uzimam, a ima već 6 mj. sam se preporodila..također, previsoka doza Euthyroxa mi izaziva hiper simptome koji znaju podsjećati na PN, ja doduše sad prepoznajem razliku.

    Mnoge žene koje imaju problema sa štitnjačom imaju i psihičkih problema...nedugo sam čitala članak u kojem ti simptomi mogu oponašati simptome depresije, anksioznosti,ciklotimije,pa i manične depresije ( bipolarni poremećaj).

    U svakom slučaju, oboje treba liječiti, tj.sve boljke da dođeš u neku normalu.

  21. #21
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Citiraj Tashunica prvotno napisa Vidi poruku
    s ovim dijelom se ne slažem.
    kod napada panike je zapravo bitno udariti u glavu,
    suočiti se sa strahom.
    bodulice jučer si napravila veliku i dobru stvar odlaskom u ljekarnu,
    suočila si se sa svojim strahom i išla protiv njega iako si znala da će možda izazvati ružne fizičke simptome.
    bitno je vizualizirati taj strah i postaviti sam sebi neka pitanja, ali o tome ću kad stignem.
    nesuočavanjem sa strahom on postaje još veći i strašniji.
    ne kažem da treba odmah, isti tren, ali u neko dogledno vrijeme krenut.
    i svakako otići riješiti stvar sa lijekovima.
    bilo bi korisno da,kad stigneš,daš neke alate kako prevladati strah... ja s tim muku mučim,zato se nadam da će mi KBT pomoći više nego sama psihoanaliza ( kroz koju sam prošla). jer teško je ići na mjesta ili situacije koje izazivaju ili PN ili visok stupanj anksioznosti a da nemaš dobru pripremu za suočavanje.

    isto tako sam pitala svoju terapeutkinju - što znači biti s tim osjećajem? ona je rekla pustiti ga i samo promatrati bez ikakvog razmišljanja o tome što se sve događa i ne stvarati emocionalnu reakciju. Nisam nikad uspjela i sad sam opet u fazi distrakcije i potiskivanja ( meni to ne pomaže).

  22. #22
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Tashunica prvotno napisa Vidi poruku
    s ovim dijelom se ne slažem.
    kod napada panike je zapravo bitno udariti u glavu,
    suočiti se sa strahom.
    bodulice jučer si napravila veliku i dobru stvar odlaskom u ljekarnu,
    suočila si se sa svojim strahom i išla protiv njega iako si znala da će možda izazvati ružne fizičke simptome.
    bitno je vizualizirati taj strah i postaviti sam sebi neka pitanja, ali o tome ću kad stignem.
    nesuočavanjem sa strahom on postaje još veći i strašniji.
    ne kažem da treba odmah, isti tren, ali u neko dogledno vrijeme krenut.
    i svakako otići riješiti stvar sa lijekovima.
    U pravu si.

    Ali ja sam mislila da treba izbjegavati situacije koje izazivaju fizičku nelagodu stvarnim djelovanjem (kao fluorescentna rasvjeta) za koje čovjek zna da su objektivne.

  23. #23
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    dodala bih i ispijanje velike količine kave, jedenje šećera, nepravilno spavanje, nepotreban stres, promijeniti moranje u trebanje i tako...postoje trikovi da si čovjek olakša.
    Posljednje uređivanje od nanimira : 21.06.2017. at 16:58

  24. #24
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Citiraj nanimira prvotno napisa Vidi poruku
    dodala bih i ispijanje velike količine kave, jedenje šećera, nepravilno spavanje, nepotreban stres, promijeniti moranje u trebanje i tako...postoje trikovi da si čovjek olakša.
    Slažem se. Velikom zaslugom promjene prehrane sam došla od jako anksiozne osobe do puno manje anksiozne, ponekad mogu reći i mirne. Naravno da nije samo prehrana bitna, ali je važna. Anksioznom tijelu treba dati puno žive hrane, klorofila i detoksikacije da oživimo i lakše se suočimo sa vlastitim sranjima.

  25. #25

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Bodulice... Znas i sama, to je nesto sto nas prati do kraja zivota. Bolji i losiji periodi...
    Ja se lose osecam u kuci, tu sam anksiozna, tu imam panike. Bolje mi je kad izadjem. Isto mi je naisao jako los period, taman kad sam negde proletos pomislila kako je sve super, kako sam dobro i drzim sve pod kontrolom.
    REBT je meni jako jako pomogao. Pusti psihoanalizu, tebi trebaju sada odmah tehnike kako da se nosis sa tim. Za to su KBT i REBT super. Ja sam cak pronasla bila zenu koja je spremala nesto na faksu, i uz dozvolu da snima moje terapije radila je sa mnom za jako pristojnu cifru. I jos uvek se vracam u mislima na to sto smo radile, cak sam i zapisivala pa povremeno citam. A isla sam kod nje pre 5 godina.
    Stvarno mislim da moras naci dobrog terapeuta. Da te usmeri, da naucis tehnike. Posle sama, to je uvek samo nasa bitka.
    Grlim te jako.

  26. #26
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,993

    Početno

    Bodulice, žao mi je zbog tate

    svakako se obrati liječniku, ako nisi zadovoljna postojećim, potraži drugo mišljenje

    imam u obitelji paničnih napada, anksioznosti, svatko se borio s tim što je najbolje znao i mogao, od lijekova, boravaka u prirodi, vježbi disanja, meditacije...
    čitala sam da je dobro uzimati omegu 3, uz to i magnezij koji opušta mišiće, pokušaj, može ti samo koristiti

    nadam se da će ti uskoro biti dobro

  27. #27
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Da sam na fejsu sad bih vas svih lajkala koliko ste mi podrška i koliko mi dajete vjere da će se ove moje glupe tegobe ponovno smiriti

    Maria71, dijelimo isti osjećaj Nadam se da će biti još prilika za ćakulu i kafenisanje

    Teica, nikad ti neću zaboraviti da si mi poslala zalihu anafranila one godine kad ga je pliva prestala proizvoditi i kad je bila nestašica u ljekarnama. Još ga uvijek nema, ali ga naručuju iz vana pa nakon nekog vremena dođe.

    Da vas sad sve poimenice ne nabrajam, svaka vaša lijepa riječ i savjet mi itekako pomažu.

    Danas sam čak bila s prijateljima na kupanju i ok sam se osjećala. Malo su me trebali nagovarati, ali sad mi je drago da sam bila. Inače, cijelo prošlo ljeto sam gotovo svaki dan bila na plaži koliko sam ok bila pa se nadam da će mi biti bolje i zbog toga.

    Te terapije koje spominju Tashunica, Nanimira i Vissnja ja nisam prošla. Kod mene je bila u pitanju uglavnom psihoanaliza, neko vrijeme autogeni trening, a onda još jedan period i grupna terapija. Sve to nije davalo nikakve rezultate jer zapravo stalno tražio uzrok tegobama, a nisu mi pruženi alati da se nosim sa samim problemom. To je bila prva polovica 90tih pa računam po vašoj priči da se to danas puno bolje i uspješnije rješava. A i sama činjenica da sad postoji internet i da se o samom poremećaju puno više zna i čuje je utješna u odnosu na to doba kad me prvi put to snašlo. Ne moram vam ni pričati da sam se tad osjećala u najmanju ruku toliko promašeno i očajno, ko neki čudnovati kljunaš među normalnim i zdravim ljudima. Ono malo njih što sam upoznala na grupnim terapijama su bili jedini s kojima sam mogla razmijeniti koju riječ o tome a da me ne gledaju ko da sam totalno pukla.
    Bližnji, ma koliko god me volili i želili mi dobro nisu u potpunosti shvaćali.

    Što se tiče prehrane, dosta pazim na prehranu. Jedno duže vrijeme sam bila na lchfu, a sad jedem više toga, ali ne konzumiram šećer, bijelo brašno i brzu hranu. Ponekad naravno pojedem nešto od toga, ali to su rijetke prigode. Kavu popijem samo jednu ujutro jer inače osjetim da mi tlak podiže dosta. Poslje ručka volim crnu bevandu i to je moj gušt. Ne pušim.

    Kao i Nanimira sve ove godine imam problema sa štitnjačom i s manjkom željeza. Počelo je taman u ono vrijeme kad su počeli prvi napadi panike pa mi se nekako čini da bi moglo biti i povezano jer dosta ljudi koji imaju bolesnu štitnjaču imaju neke slične tegobe. E sad, ja tu ne znam što je prvo... kokoš ili jaje. U početku sam imala hipertireozu, a zadnjih godina sam hipo. Samo me buni to što sam se bolje osjećala prije 4 godine kad mi je tsh bio 14 nego sada kad mi je tsh 2

  28. #28
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    bodulice, sad sam malo guglala. taj rebt o kojem prica visnja, možda bi ti pasao. vidi - http://www.pricajmootome.rs/index.ph...odaliteti/rebt

    ja sam imala panične napadaje krajem devedesetih, i mislim da bi meni ovo baš onda odgovaralo (između odlazaka na hitnu jer umirem od srčanog udara ) a nekako, koliko te virtualno poznajem, čini mi se da bi i tebi mogao odgovarati. vrit i uzroci i štaš sad s tom činjenicom da su ti roditelji bili prezaštitnički :D

    REBT se uspešno primenjuje za pomaganje ljudima sa veoma različitim kliničkim i nekliničkim problemima, a u najvećoj meri se koristi za terapiju depresije, generalizovanog anksioznog poremećaja i fobičnih poremećaja.

    REBT terapeut je izuzetno aktivan, demonstrativan, ali i konfrontirajući. Elis je insistirao baš na takvoj upotrebi snažne, direktne komunikacije kojom se klijent navodi da odustane od iracionalnih ideja kojima sam sebe sputava. Baš zbog toga što je REBT vrlo konfrontativan i direktan, ne mora biti dobar izbor za sve klijente. Nekome će direktivan pristup REBT terapeuta biti previše agresivan.

    Terapeut bezuslovno prihvata klijenta kao pogrešivo ljudsko biće, ali ne pokazuje previše topline zbog rizika da ne potkrepi uverenje da “me drugi moraju prihvataiti, voleti, da mi moraju pomoći“, (što može biti srž emocionalnog poremećaja). Između terapeuta i klijenta postoji ravnopravan i saradnički odnos. REBT svoj repertoar intervencija dosta bazira i na humoru.

  29. #29

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Super cvijeta sto si ovo stavila. Stalno kucam sa moba pa ne mogu nista. Ja stvarno znam dosta ljudi koji se bore sa panikama, i vecina njih je prosla rebt i pomoglo im je da se nose sa tim. Posle i sam trazis nacine. Samo jedna poznanica je posle produzila i na psihoanalizu. Ali meni je terapeutkinja rekla da prvo treba da se skockam, usvojim mehanizme pa onda ako zelim analizu, kad budem stabilna, moze i to. Nisam je zelela
    Posljednje uređivanje od vissnja : 21.06.2017. at 22:57

  30. #30
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    Citiraj Bodulica prvotno napisa Vidi poruku
    Kao i Nanimira sve ove godine imam problema sa štitnjačom i s manjkom željeza. Počelo je taman u ono vrijeme kad su počeli prvi napadi panike pa mi se nekako čini da bi moglo biti i povezano jer dosta ljudi koji imaju bolesnu štitnjaču imaju nekeh slične tegobe. E sad, ja tu ne znam što je prvo... kokoš ili jaje. U početku sam imala hipertireozu, a zadnjih godina sam hipo. Samo me buni to što sam se bolje osjećala prije 4 godine kad mi je tsh bio 14 nego sada kad mi je tsh 2
    to ti je sve individualno.
    kako kaže dr od moje kćeri tsh sam za sebe ne govori ništa, bitni su ft3 i ft4.
    na zadnjoj kontroli njoj je tsh bio super, ali ft3 nije pa joj je uz euthyrox uveo t3.
    idući tjedan ide vadit krv, jako me zanima nalaz.
    simptomi su joj se smirili, totalno je živahna pa se nadam da će biti ok.

  31. #31

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Sad sam pri kompu pa mogu da kucam. Disanje, vežbe opuštanja svih mišića na telu (tokom kojih se meni redovno strašno prispava), pravilna i redovna ishrana i redovan san su nešto što se trudim da sprovodim, naročito u teškim periodima. Ali glavna tehnika kod napada panike je skretanje misli. Meni pomaže da opisujem ono što vidim. Npr: ovo je orman od braon drveta, pravio ga je mm dok sam bila trudna, nisam mogla sa njim da biramo daske pa je izabrao nešto tamniju boju, sama sam određivala gde će i kakve police biti, ona buksa za nepeglani veš mi je pun pogodak, nisam dug peglala, ona bluza koju smo kupili maloj za priredbu se baš teško pegla, priredba je bila dobra, pevali su te i te pesme.... Jednostavno zaposlim mozak da se priseća nekih detalja i tako maknem fokus sa umišljenih simptoma ili već šta mi u tom trenutku izaziva paniku.
    Najbolji trenutka, trenutak prosvetljenja mi se desio kada sam se naljutila tokom napada panike. Naljutiš se na strah, ne znam kako bolje da objasnim. Na sebe, na sve to. Posle mi je terapeutkinja objasnila da je to zdrava emocija u tom trenutku. Ili, ako sam se previše dugo borila, bila jaka, onda se u nekom trenutku slomim pa se isplačem. I tada deo napetosti izađe pa bude olakšanja. Ono što nanimira kaže biti ok sa tim osećajem, meni je to nekako došlo kroz tu "ljutnju" na situaciju. Rekla sam sebi ajde, da vidim baš kako će da me sastavi ovaj napad, nervira me i mrzim ga i nemam snage da se danas 568 put borim sa tim... I onda sam ga nekako banalizovala i uspelo je.
    Ali to su godine neke prakse, vežbe. I uspela sam svega par puta.
    Na kraju, ima dana i perioda kada popijem anksiolitik jer ne mogu ništa drugo. Za sada sam zadovoljna (ne)učestalošću toga, tj za moje kriterijume još uvek se dobro držim. Ali ima teških perioda jako...

  32. #32
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    I meni je nekako realnije da se prvo dobije adekvatna terapija ( bilo lijekovi ili praktična psihoterapija ili kombinacija) a onda da se krene u to kopanje uzroka..jer psihoanaliza zna bit stvarno teška i gadna...ja sam prošla ciklus psihoanalize jer mi više ništa nije bilo jasno, što se samnom događa itd...našla uzroke i pustila ih na miru. ali nisu oni mene, jer se ne znam nositi s njima.

    bila sam ponovno krenula na grupnu, i nevjerojatno mnogo je toga izašlo iz mene na prvom susretu, s drugim,nepoznatim ljudima, da mi je kansije bilo zlo..doslovno,muka,imala sam osjećaj da ću se ispovračati...nakon toga sam bila još 2-3 puta i totalno sma opet otvorila pandorinu kutiju s kojm se nisam OPET znala nositi.I stvarno bi mi dobro došla KBT ili REBT da si malo posložim te kockice u glavi i duši.

  33. #33
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    draga, draga Bodulice
    jako mi je žao za tvoj gubitak...

    nemam blagog pojma o paničnim napadima i anksioznosti
    barem ne na nekoj dubljoj razini
    imala sam davno neke kratke tegobe, koje se srećom nisu razvile u nešto jače
    a ni ne sjećam se kako je prošlo
    uglavnom, također sam prošla tako neke gubitke u životu i bila sam jako lose, ali to je bila čista tuga i žal, s vremenom sam uspjela prihvatiti

    ne bih ti ništa savjetovala oko terapije, jedino da ne ordiniraš sama lijek i dozu, to i sama znaš da nije baš pametno
    pokušaj kod nekog liječnika s kojim ćeš kliknuti
    dok se to ne desi, za prvu pomoć osim razgovora i izbacivanja tih s.anja iz sebe ja bi koristila meditaciju, yogu, plivanje, odlazak u prirodu, kratko vježbanje od 15 min. dnevno
    ali velim, to kao prvu pomoć koja neće odmoći već učiniti da se osjećaš bolje
    prehranu obavezno pripaziti (bez šećera i prerađevina, što vise nutritivnih namirnica, to sve znaš) kao i spavanje
    također bih neko vrijeme postila od tv-a, portala, vijesti jer obiluju užasno uznemirujućim informacijama koje naš mozak prima a tebi u tom stanju ne treba dodatno uzrujavanje...

    e da, u toj fazi žalovanja ako mi se plakalo plakala bih,nisam se mogla suspregnuti
    pa nekad sam cestom išla i suza suzu stizala
    a hebi ga, mene je svaka ulica na mog tatu podsjećala i bilo mi je pusto na svakom ćošku
    i bilo me briga što će ko pomisliti , nije me bilo briga zapravo za ništa, bolilo me luđački i dala sam si mogućnost bar da plačem
    sigurna sam da mi je to pomoglo puno...
    vise ne idem cestom plačući, jednostavno je sjelo na svoje mjesto
    drži se

  34. #34
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Ajme bodulice ti si meni bila svjetlo u teškoj trudnoći..a sad ću ja tebi probati što mogu.
    Pisem s moba pa ne mogu puno. Al ajde ti prvo prestani racionalizirati kako ti je tata bio star i smrt je prirodna i to. Sjedi i plači. Ne daj.mozgu da uguši osjećaje jer osjećaji i tuga moraju van. Dokle godvti sebi objašnjavaš da je to tako i eto..dotle ćeš trčanje iz dućana van. Isplači dušu. Pati. Osjećaj se kako možeš. Ne guši!

  35. #35
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Upravo to što su ti roditelji bili prezastitnicki te i onemogucilo da razvijes mehanizme nosenja sa zivotom. Jer dati dhetetu da osjeti sve u životu znači pomoći mu da odraste. I bude sposoban biti sam sa svojim osjećajima. A ti i ja to ne znamo pa imamo bijeg u okp-u kojim kontroliramo život ne morajuci misliti o preteskim osjećajima za koje nismo opremljene.
    Ne moze tako. Osjećaj i ne bježi. Trpi tugu i jad i dopusti si osjećati. Preuzmi odgovornost za svoje osjećaje. I slušaj sebe. Svi odgovori su u tebi.

  36. #36
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Moji se nisu zaštitnički odnosili prema meni pa imam slične poteškoće.
    Obožavanog i voljenog tatu sam izgubila prije deset godina.
    I to me gadno obilježilo.
    Sada gubim muža.
    Na isti način.
    Vjerujte mi da boli jače, mnogo jače.
    Život bez njega ne mogu zamisliti.

  37. #37
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Ajme Tanci draga moja jakooo, jakooo tesko mi je ovo i procitati, strasno mi je zao grlim te i ljubim jer ne znam naci nikakve rijeci koji bi bile prikladne :grouphugs:

  38. #38
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Tanci, ne mogu ni zamisliti kako ti je , zao mi je sto to prolazis!
    Kako si ti sa zdravljem?

  39. #39
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Fizički valjda dobro.
    Osjećam se ok.
    Psihički kao i Bodulica.
    Nemojmo joj uzurpirati topik.
    Ja vas čitam i pratim redovito.
    Ne pišem puno jer, ah... ne kuka mi se.
    Hvala svima na podršci, puno mi to znači ❤️

  40. #40
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Lavko, hvala ti na savjetu. Ne znam zašto zatomljujem osjećaje. Jučer mi je slučajno iskočila tatina fejs stranica na zidu i nisam imala snage čitati išta... samo sam je maknula i nastavila nešto drugo. Nedavno sam po prvi put srela poznanicu koja je negdje u vrijeme kad je moj tata umro izgubila sina, vršnjaka moga starijeg djeteta. dala sam joj saučešće i ostala bez riječi jer za te situacije u našem jeziku ne postoje adekvatne riječe kojim bi se opisala strahota gubitka vlastitog djeteta. I onda je ova moja tuga postala toliko beznačajna i čak bi rekla da sam je se sramila jer moj tata je imao prilično dug i lijep život, a taj momak je imao još toliko toga pred sobom. I onda opet sebi racionaliziram jer ja uvijek sve moram racionalizirati i kažem sebi... Bodulice, prirodno je da roditelji idu prije djece, a ne obrnuto i zato šuti i ne kukaj puno. Uvijek postoji onaj kome je gore i teže...

    Ali zato ne mogu sebi verbalizirati i racionalizirati zašto unaprijed brinem i strepim ako znam da ionako ne mogu utjecati na potencijalne nedaće. Tebi mogu reći jer mislim da na žalost znaš iz iskustva da moj mozak prisilno vrti najgore scenarije jer podsvjesno mislim ako prestanem s tim da će se baš onda dogoditi nešto jako loše. Glupo, ali tako je...


    Tanči, ne znam što bih rekla osim da mi je iskreno žao za tvog muža i nadam se da ipak neće biti tako ko s tvojim tatom.

  41. #41
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    I Tanči, slobodno piši ako možeš. Meni je ovako lakše kad dio ove moje unutarnje borbe pustim vani pa bi možda i tebi bilo. Drži se draga!

  42. #42
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Bodulice, moja sucut za tatu! Sjecam se kako si lijepo pisala o njemu, pomislila sam kako je bio zanimljiv covjek. Moj tata je slican takav, obozavam ga.

  43. #43
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Bodulice pustaj to iz sebe...placi ako treba 9 dana..plac oslobada. Tebi je tvoja tuga najveća. Nema manje vrijednih tuga ni preozbiljnih godina za tugu. Pokusaj od sebe gurati ruku. I ona se vrati. I ti guras. I vrati se.
    Isto je s tugom.

  44. #44
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

  45. #45
    Teica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,274

    Početno

    Tanči, grlim jako

    Ako ikako mogu pomoći, tu sam!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •