Pokazuje rezultate 1 do 46 od 46

Tema: Niz sretnih, nevjerojatnih okolnosti

  1. #1
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno Niz sretnih, nevjerojatnih okolnosti

    Moja prica pocinje… Huh, dvije godine prije zaceca, ali mislim da je bitna cijela da bi stavili porod u kontekst. Sve je krenulo u jesen 2014.kada smo odlucili poceti raditi na bebi. Zbog moje endometrioze ocekivali smo ivf, a na prve konzultacije smo otisli u jesen 2015.godine u Vinogradsku, gdje sam ranije i operirana. Dosla sam kod dr. B, nisam ga posebno trazila, slucajnost. Upuceni smo na pretrage, koje su pokazale oligoasthenozoospermiu kod muza i hashimota kod mene. Povuci potegni, hormoni i odgode, napokon smo bili spremni za postupak u rujnu 2016.godine.
    Stimulacija je napravljena Bemfolom. Bilo nam je to vrlo stresno razdoblje zbog toga sto sam si ja napravila gadan hematom drugim pikanjem i nisam se dalje mogla sama tako da je muz mene prvo svako jutro vozio na folikulometrije, isao na posao, u 4 mi dolazio dati injekcije pa opet na posao. Ja sam prije stimulacije imala upalu mjehura te su mi antibiotici unistili crijeva zbog cega sam cijelu stimulaciju gubila na tezini.
    Dosao je dan D, dr. B je slucajno bio tamo i odradio punkciju 8 folikula. Od njih 8, imala sam 6 js, od toga 4 koje su bile ok, od toga su se 2 oplodile..zbog tekucine u maternici i sumnje na polip, transfer je odgođen za listopad da se vidi stanje nakon menstruacije. Imali smo dva trodnevna smrzlica. Ja sam se iskreno pomirila s mišlju da nista od toga jer kome uspijeva od prve, s mojom dijagnozom pogotovo! Kupila sam nove grudnjake i hlace cak.
    U listopadu transfer. Smrzlici prezivjeli odmrzavanje. Dosla sam, mog dr.nije bilo… Dogodilo se nesto sto nisam mogla ni zamisliti, nisam znala da je moguce. Dr. T je pokusavao obaviti transfer, klijestima, instrumentima, ali nije mogao uci cjevcicom u maternicu. Boljelo je, jako. Lezala sam na stolu, plakala, osjecala kako krv curi iz mene. Sestra je uporno ispitivala dr.zeli li uzv, on je govorio ne, postajao sve nervozniji, mene je sve vise boljelo. Na kraju je odustao i odlucio ici u anesteziji. Nije uspio ni tako. Poslije je samo nestao, sestra mi je dosla reci da ce moji embriji biti smrznuti opet ako prezive do blastica. Tada sam zakljucila da je definitivno beznadno, nema sanse da prezive. Bila sam prilicno izvan sebe.
    Na sljedecem pregledu opet sam bila kod dr. B. On mi je objasnio da moja anatomija ne dopusta transfer bez uzv i na prazan mjehur, da cemo napraviti probni transfer na puni mjehur i da ce sve biti ok. Tako je i bilo, probni transfer nisam ni osjetila. 16.11.2016 sam dosla na transfer i saznala da su moja oba embrija prezivjela i drugo odmrzavanje, jedan je bio morula, drugi blastica i nastavili su se dijeliti. Transfer je bio bezbolan u potpunosti.
    2 dana nakon transfera udarili su me gadni grcevi, mislila sam, gotovo je! Ali, dan kasnije, grcevi su netragom nestali i ostao je tracak nade da je to bila implantacija. 5.dan nakon transfera sam osjetila nalet mucnine, ponadala se. 6.dan nakon transfera, kada sam odlucila da je ok vrijeme za prvi test, probudila sam se u 4 ujutro i nisam vise mogla izdrzati. Sjedila sam na wcu i cekala rezultat te ugledala svijetlu, najsvjetliju drugu crticu. Nisam mogla vjerovati vlastitim ocima, onda jesam, onda sam probudila muza koji naravno nije nista vidio, onda sam zakljucila da je ipak to to i da je on slijep. 9.dan je beta bila 115, 12.dan 478. Ja sam nekako znala da su se primili oboje,sto je potvrdjeno i na prvom UZV, iako je jedan kasnio 4 dana. Nismo bili sigurni hoce li se zadrzati, doktor je izrazio sumnju, a nismo bili sigurni niti sto zapravo zelimo,svjesni rizika koji nosi blizanacka trudnoca. Na svu srecu, nije nas nitko pitao sto zelimo i 15.12.na UZV vidjeli smo dva srca. Puno suza, puno srece i puno nevjerice kasnije, ostatak trudnoce smo proveli sretni, ali i u konstantnom strahu. Stalno smo si postavljali vremenske ciljeve, koje smo ispunjavali i opet strepili dalje. Termin je bio 5.8.,mi kao inace ne-patriotske osobe smo vidjeli dobar vic u tome.
    Meni nije bilo lako. Prvo tromjesjecje je obiljezeno stalnim bolovima zbog endometrioze, gadnim mucninama i oteknucima nogu koja su bila od utrogestana. Ipak, bila sam zatvorena i bebe su lijepo napredovale.
    Bila sam na mirovanju, ali cijela trudnoca je obiljezena kontrakcijama, njihovim niskim polozajem zbog kojeg sam se tesko kretala i nabavila pojas za nisko nosenje koji me na kraju spasio, da bar nesto mogu raditi u 2.tromjesjecju. Oni su na svakom uzv bili nos uz nos i saznali smo da nosim curu i decka, kako smo i zeljeli.
    Moj zadnji pregled kod soc.gin bio je u 30tt. Cervikometrija je pokazala i dalje zatvorenost, cerviks od 5cm t oblika. Sve se cinilo super. Par dana ranije dobila sam proljev koji sam pripisala heferolu i nesto jace kontrakcije, ali s obzirom da nije bilo promjena na cerviksu, doktor je rekao samo da usporim.
    Na 31+6 sam i dalje imala proljev, kontrakcije su bile sve jace (iako za moje pojmove, nije mi bilo zabrinjavajuce), a bebe su se jako smirile taj dan i dan ranije. Nisam imala dobar osjećaj, spremila sam se za bolnicu (vinogradska), uvjerena da idem samo na brzi pregled i da sam malo paranoicna. Bio je petak navecer. Pregled je pokazao da su bebe ok, ali ja sam bila za prst otvorena. Dva dana sam imala iscjedak za koji sam sumnjala da je sluzni cep i to je na pregledu potvrđeno. Zbog proljeva i sumnje na roto ostavljena sam tu noc u izolaciji, sto je znacilo da sam spavala u boxu 5 zbog nedostatka mjesta u sobama. Da, u samoj radjaoni i cijelu sam noc slusala porode. Na kraju to stvarno nije bilo strasno i ja sam se iskreno manje bojala poroda jer sam slusala osoblje koje je svaku zenu ohrabrivalo, poticalo i podrzavalo.
    Subota ujutro, tocno 32tt, ja javljam kontrakcije. Ctg ih biljezi, idu do 100. Dodje doktor i pita me jesu li to kontrakcije ili trudovi, jel me boli. Blijedo gledam u covjeka - kako da ja znam, pa stalno boli?
    Nakon novog pregleda ustanovljena je progresija otvaranja i ostajem hospitalizirana i na tokolizi do 34tt.

    U subotu, 24.6.oko 2 popodne iscurila je moja zadnja boca tokolize. Od dana ranije mi je smanjena doza s 40 na 30, imala sam kontrakcije, ali tada sam vec shvatila razliku između truda i kontrakcije te sam bila mirna i znala sam da nisu trudovi. Taj dan je bio dezuran dr. B, dosao je vidjeti kako sam, rekla sam da je sve ok. Bila sam optimisticna, iako sam se salila da kad vec nisu 5.8.,mozda dodju 25.6.,na dan drzavnosti . U posjet su mi dosle dvije frendice u 4,tada su kontrakcije vec bile jace. Popila sam normabel od 5mg.
    Oko pola 8,kontrakcije su jacale, sirile se u ledja i osjecala sam pritisak za veliku nuzdu, ali odlazak na wc nije pokazao da je to moj stvarni problem. Dosla je dr. S u vizitu, specijalizantica, spomenula sam kontrakcije na 3-4minute, rekla je da me spoje na ctg pa da vidimo. CTG je pokazivao kontrakcije, ne previse pravilne i ne previse jake.
    Dr. B me pozvao na pregled oko 8 cini mi se. Nije bilo daljnjeg otvaranja, rekao je da se nada da je samo reakcija na tokolizu. Nije htio riskirati porod ako ne mora, dobila sam infuziju sa spasmexom i jos jedan normabel od 5mg. Pola sata kasnije izgubila sam koherentan govor, ali kontrakcije su ostale i jacale se. Uskoro se govor vratio, a kontrakcije se pojacale s jos jacim pritiskom na cerviks i crijeva. Dr. B dolazi provjeriti me misleci da je sve ok, ali reagira na moj opis kontrakcija i kaze da idemo opet na pregled. Idem se ustati iz kreveta da se odem pomokriti i osjetim da nesto curi iz mene - krv. Sestra pripisuje ranijem pregledu, meni je to ipak previše krvi koja nastavlja. Na pregledu se utvrdjuje da sam otvorena sada 3 prsta i da je porod definitivno poceo. Uzv pokazuje da su oboje i dalje glavom dolje. Dr. i sestra pitaju zelim li klizmu, ja odgovaram da sam u zadnjih 24h bila valjda 5 puta na wcu, danas 2, oboje u glas odgovaraju da nije potrebno. Bilo je oko pola 11 navecer. Komentiram dr.da mu je sudjeno odraditi moju trudnocu od pocetka do kraja, on odgovara da nema problema, ali da bi mu bilo draze da je ipak malo bolje vrijeme. Iskreno, bila sam. Jako sretna sto je bas tada dezuran, cula sam za njega pohvale na porodima i bila sam mirnija. Ako vec mora, da je ru bar netko tko me zna od pocetka.

    Tusiram se i spremam za radjaonu, javljam muzu da krene oko pola 12 za bolnicu. Ne briju me, sestra komentira jel bi mozda trebala, ali ne nudi kasnije, ja ne trazim. Nosim svoj nadobudni plan poroda sa sobom, svi pitaju sto je pa o tome razgovaramo, u principu naglasavajuci da mi je epiduralna nepotrebna i ne zelim, ne zelim niti druge droge, zelim se kretati, ne zelim drip (najbitnije), nemam problema s busenjem vodenjaka niti s epiziotomijom (znam svoje misice i svjesna sam da nema sanse da se rastegnem, a ako puknem to ce biti jako tesko sastaviti natrag). Objasnjavaju mi da je sve to ok, da me mogu skinuti s ctg-a povremeno i da ne bi bilo problema da sam u terminu, ali da moraju vidjeti sto se s njima dogadja, a za drip objasnjavaju da ce mi biti potreban na samom kraju zbog izgona drugog blizanca. Trazila sam pohranu maticnih stanica u Zakladi AR, ali odgovaraju da s obzirom na njihovu gestacijsku dob to ne mogu, dr.mi objasnjava zasto se ne dobije dovoljan uzorak. Ok, pristajem na sve, objasnjenje me zadovoljava.
    Naglasavaju da porod nece pozurivati, da se i dalje nadaju da mozda nekim cudom stane, busenje vodenjaka ako ce trebati ce ici iza 6 prstiju, do tada me pustaju na miru. Oboje dr.govori daje za bebe uvijek vaginalni bolji i da me ne zele na carskom ako ne moram. Muz dolazi oko pola 12,odmah ga pustaju. O meni brigu vode dr. B, dr. S, i jedna primalja, kojoj nazalost ne znam ime - starija, sijeda, s pletenicom i apsolutno divna. Govorim im da im je mirna noc, nema nikog osim mene, odgovaraju da sam im samo ja kao puna radjaona. Svi su ugodni i dobra je atmosfera.

    Muz je uz mene, trudovi idu i dalje, postaju jaci. Izmedju trudova je mir, spojena sam na ctg, ali uspijevaju me smjestiti na bok, nisam mogla biti na ledjima jednostavno zbog kraljeznice. Trazim na wc, daju kahlicu ali nema sanse, tako da idem sama na wc normalno i sretna sam, setnja mi odgovara. Dva sam se puta tako prosetala. Ostatak sam provela na boku, spavala izmedju trudova. Hvatale me mucnine, primalja komentirala da to znaci otvaranje, nisam povracala. U jednom trenutku mi buse vodenjak, iz nekog razloga me cudi sto je voda topla Oko 4 me dr. S pregledava i zaključuje da je otvorenost 8 do 9 prstiju, iako je pritisak jak, jos nije vrijeme za porod. Malo kasnije dolazi dr. B i konstatira da je otvorenost jedva 8,cura nalegla glavom na cerviks i zatvorila ga lagano. Nema napretka. U nekom trenutku trazim opet na wc, ali na kahlicu ne mogu, a prosetat isto ne mogu zbog puknutog vodenjaka. Primalja pregledava i zaključuje da je cura tako legla da mi je glavom blokirala mjehur i nema sanse da se pomokrim. Pitaju za kateter, pristajem, ispraznjuje mi mjehur sto donosi olaksanje, kateter odmah vadi. Decku tu i tamo padnu otkucaji, ne govore nista posebno, pripisuju ctgu koji zeza cijelo vrijeme (toko je prestao raditi u jednom trenutku), ali oko 6 konstatiraju da je otvaranje stalo i da bi mi dali drip i spasmex, za njih postaje previse stresno i u suprotnom bih morala na carski, ako se dalje ne budem otvarala. Pristajem, krece drip. I oooo, krecu trudovi sasvim drukčiji. Nagon za tiskanjem je sve jaci, imam osjecaj da gubim kontrolu, ali svaki pregled kaze da nije jos vrijeme. Doktor se ispricava, ali mora pregledavati u trudu da vidi sto se tocno iznutra dogadja, tko se kamo gura. Mislim da vicem vise na njegove preglede nego na trudove. Iz nekog razloga on odlucuje da je vrijeme za viceve, prica jednog, mene trazi drugi, ja nesto brbljam, on se sljedecih 10 minuta smije mom vicu komentira primalja da bi bilo sasvim u redu da kad smo tu vec cijelu noc zajedno, rodim do kraja smjene u 7,ja se smijem i slazem. Oko pola 7 se nagonski okrecem na ledja, trudovi krecu iz trbuha prema dolje i osjecaj kao da ih netko odozgo gura prema van, govorim da vise ne mogu prodisavati. Daju mi da tiskam, idemo od truda do truda. U svakom trudu tada, ali i ranije i kasnije, bilo dr ili primalja, svi ulje, masiraju i rastezu medjicu. Muz mi gura glavu pogresno dok tiskam, obrecnem se na njega izmedju trudova da kaj nije nista slusao na tecaju, doktor komentira da mora paziti sto radi jer ce i on ostati bez glave :D I krece sam izgon. Odjednom, pun box ljudi. Valjda sve primalje u smjeni, dr. S i dr. B, jos jedna dr.koju ranije nisam vidjela, pedijatrijski tim. Muza otklanjaju jer jednostavno nema mjesta, stoji vani ali gleda sto se dogadja. Frka oko kreveta! Pokusavaju me staviti u polozaj za radjanje, ali daljinski od kreveta ne radi. Doktori, primalje, svi petljaju, ali ne ide. Ja u trudovima, oni pokusavaju namjestiti krevet i svi su ful frustrirani jer im ne ide. Nekako me svi primaju, namjestaju u pozu, iskreno se ne sjecam detalja tko me gdje drzao i kako, ali nekako su me namjestili. Znam da mi je dr. B drzao lijevu nogu i stajao uz rame, primalja desnu, ostali su bili negdje uokolo. Osjecam da istiskujem curku, ali ona zapinje. Primalja komentira doktoru da se jednostavno ne rastezem, da ne ide, ja govorim ma rezite! Cekaju trud da me recnu, naravno rez osjetim i psujem sve zene koje kazu da ga ne osjete, doktor komentira da normalno da boli, pa rezu me. Svaki trud je ohrabrivanje, svaki trud je “super vam ide, samo tako”, navijanje i podrska. U sljedecem trudu, curka izlazi van, jos dok mi je izmedju nogu ju vidim, prene se, pogleda oko sebe i zaplace. To je bilo u 6.44 sati, ona je imala 1910gr i 45 cm. Pedijatrija ju odmah uzima, primjecujem da dr.B govori da drzi malog da ne ode poprecke i da mi drzi ruke na trbuhu i njega preko trbuha unutra. Ona nova doktorica busi njegov vodenjak, ali nakon busenja, u trudu ispada njegova pupcana vrpca. Primjecujem laganu paniku, komentari cija je pupcana, jel njegova,njegova je, idemo van, govore mi da tiskam, ja tiskam, ali nema truda, jednostavno se nista ne dogadja. I u tom trenutku dr. B napravi smo jedan lagani stisak kako ga je drzao preko trbuha i malac leti van doktorici koja ga docekuje kao golman loptu. I on se strese, pogleda oko sebe i odmah zaplace. Rodjen je u 6.46, s 1900gr i 44cm,apgar 9 zbog bljedunjavosti. Svi cestitaju, ja izgubljena, muz ulazi triput izgubljeniji, ja pitam jel slikao curu, on pogubljen, dok je dosao do nje, vec je bila u inkubatoru i odvozili su ju. Primalja je skuzila kako ih nisam primila, mislim da je maltene otela decka pedijatrici i donijela mi ga da ga vidim samo kratko. Muz place, ja placem, vidim da su svi iscrpljeni, ali sretni.
    Izvlace posteljice, da bi se pokazalo da je posteljica jedna, doktor komentira da su se spojile. Pregledavaju, cijela je.
    Komentiram da sam svjesna da sam se derala, ali da je sam porod i trudove lakse podnijeti nego moju menstruaciju. Cestitaju, hvale me, jeej bravo i sve skupa. Primalja komentira da sam joj dobro zavrsila smjenu.

    Onda dolazi sivanje i ja mrzim sve na svijetu najvise. Dr. S me siva, asistira nova primalja, ja se ne mogu opustiti. Znam da im otezavam posao, ispricavam se, ali stalno se grcim. Gledam u muza i pokusavam izdržati, ali gadno je. Meni osobno gore od poroda. One mi govore da je sve ok, daju upute, znam da im je stalo, objasnjavaju, govore da sam upravo rodila dvoje i da sam super, ja se i dalje ispricavam sto sam najgora za šivanje, ali kaj cu. Napokon je i to gotovo, dolazi pedijatrica i govori da su bebe dobro.

    Uglavnom, vidite da je moj porod stvarno specifican - od preuranjenosti, nadanja da mozda nece, zapravo prilicnog broja intervencija, bez lijekova protiv bolova osim spasmexa za kojeg su komentirali da uopce ne djeluje (stogod je trebao raditi), uz guranje malca izvana, rezanje, sivanje - ja sam zapravo svojim porodom prezadovoljna. Tim koji me okruzivao je stvorio atmosferu povjerenja, podrske i nikad nisam mislila da ja to ne mogu, sto je vjerujem olaksalo sve. Mislim da smo suradjivali i da radjam opet, vratila bih se u Vinogradsku i preporucila bih ju svima. Idealan moj porod je naravno bio i s loptom i bez ctg-a, i svakako, ali ne osjecam se zakinuto sto toga nije bilo. Zao mi je sto ih nisam dobila na prsa odmah, ali opet, znam zasto i drukcije nije islo.

    Dr.B je u jednom trenutku prokomentirao da ce drugi biti laksi, pitao jel imamo smrzlica. Govorim ja da nemamo, on kaže ma dobro onda novi postupak. Je, 2 je dosta, hvala

  2. #2
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    Sybila
    rasplakala se ja....divno...

  3. #3
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    al sto ti pobogu nisu dali anesteziju za sivanje?
    meni su na drugom porodu dali, al je krenula sivati odmah pa sam lijepo stisnula noge i zamolila da malo priceka

  4. #4
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Dali. Ali nisu mogli cekati dugo jer sam jako jako krvarila, dr je rekla da joj nije svejedno i da mora poceti. Na pola je postalo malo lakse.
    Posljednje uređivanje od Sybila : 27.06.2017. at 12:13

  5. #5
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Citiraj Ginger prvotno napisa Vidi poruku
    Sybila
    rasplakala se ja....divno...
    ja se zapravo smijem cijelo vrijeme komicnim situacijama kojih je bilo, bas mi je dobro doslo da ju napisem.
    Zaboravila sam reci - to sto je muz bio na porodu... Koliko on mene sad jos vise obozava, to nije za vjerovati tri puta je na kraju rekao svim doktorima i primaljama da muskarac to nikad ne bi izdrzao, svi mu se smijali
    Ali ja ne bi bez njega, on mi je doslovno i metaforicki bio stup za koji sam se drzala kad sam bila na rubu.

  6. #6
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno


    oooo kako te kuzim ovo za muza...i obozavanje i stup...
    kad sam isla roditi trecu curku, bila je sezona gripe i jos uveli predradjaonu
    ja sam svom muzu rekla - bez tebe ne idem, ako te ne puste - ja radjam na hodniku
    ja stvarno ne znam kako bih da on nije bio tamo

    uzivaj mi draga, zasluzila si!
    nadam se da ce malci brzo van da se mazite

  7. #7
    MonaLi avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2015
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,163

    Početno

    Sybila - čestitam, prekrasno. Evo rasplakala si i mene, čak i u ovom zadnjem postu sretno vam dalje...


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  8. #8
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Čestitke.
    Nisam znala da 1 - antibiotici mogu uništiti crijeva, 2 - blizanci mogu imati svaki svoj vodenjak, a jednu posteljicu

  9. #9

    Datum pristupanja
    Sep 2016
    Postovi
    551

    Početno

    Preeeeedivnooooo!!!! Dode mi da sutra idem roditi

  10. #10
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Čestitam! Hug!

  11. #11
    snelly85 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2011
    Postovi
    622

    Početno

    Prekrasno ❤
    A dr.B je divan
    Nadam se sa cu i ja imat srece kao i ti da mi bude na porodu

  12. #12
    pak avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    1,634

    Početno

    ❤❤ prekrasno ste vi to odradili.

    Poslano sa mog D6503 koristeći Tapatalk

  13. #13

    Datum pristupanja
    Jul 2015
    Postovi
    565

    Početno

    Sybila tek sad uvidam da su zene stvarno lavice. Svaka ti cast i hvala sto si podjelila svoju pricu s nama

  14. #14
    Narancica000 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2016
    Postovi
    687

    Početno

    Sybila lavovski si odradila posao!
    Cestitam ti od srca jos jednom

  15. #15
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Cestitam

  16. #16
    plima avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    288

    Početno

    Čestitke, predivna priča!

  17. #17
    Ana i mamino zlato avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    937

    Početno

    čestitke

  18. #18

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    482

    Početno

    Sybila, cestitke od srca!
    Prekrasna prica, zanimljiva, dirljiva i posebna od pocetka do kraja.
    Jako mi je drago sto je tako lijepo "zavrsila"

  19. #19
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Hvala cure
    Zutaminuta-da, kod dvojajcanih blizanaca se može dogoditi da se posteljice spoje, pogotovo kod ivf-a. Mislimo da je tako kod nas. Postoji samo jedan zabiljezen slucaj stvarnog postojanja samo jedne posteljice kod dvojajcanih blizanaca - 2003.,opet ivf.
    Snelly - drzim fige :mrgreeen:

  20. #20
    Vlattka avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2015
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    435

    Početno

    Čestitam

    Poslano sa mog GT-I9060I koristeći Tapatalk

  21. #21
    Eci avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb, Gajnice
    Postovi
    2,107

    Početno

    Prekrasna prica, cestitam!!!

  22. #22

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    i ja plačem. Čestitam ti od srca

  23. #23
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Cestitam

  24. #24
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Čestitam.

  25. #25
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    super priča i čestitke!

  26. #26
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,086

    Početno

    I mene je dirnula priča.
    Čestitam!

  27. #27
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Hvala

  28. #28
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    Cestitam

  29. #29
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,482

    Početno

    čestitke

  30. #30
    sara38 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Hrvatska
    Postovi
    1,363

    Početno

    Čestitam od srca!

  31. #31
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Hvala

    Imam jedno priznanje... Nakon razgovora s muzem otvorila se mogucnost za jos jednu pricu s poroda doktor bacio bubu u uho

  32. #32

    Datum pristupanja
    Sep 2016
    Postovi
    551

    Početno

    Kakvu pricu? :D

  33. #33
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Trece dijete

  34. #34
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Citiraj Sybila prvotno napisa Vidi poruku
    Trece dijete
    A mozda bude trece i cetvrto

  35. #35
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Citiraj Optimist prvotno napisa Vidi poruku
    A mozda bude trece i cetvrto
    Uf, blizance si vise ne bi priustila, primarno zbog toga sto sada prolazimo

  36. #36
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Vjerujem.
    Kako su klinci?

  37. #37
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Mali je dobio infekciju koju su prvo nazvali sepsom proslu nedjelju navecer, vracen je bio u inkubator. Jos uvijek ne znamo zapravo uzrok, izuzev klebsielle u urinu. Razdvojeni su od tad. Sad je bolje, ali i dalje prima antibiotike. Prvih par dana kad je to bilo je bio bas lose, sve ga je boljelo, samo je plakao, a kad bi ga dotaknuli, jos bi ga vise boljelo, bilo je bas grozno
    Njoj je isto nekaj s urinom, ali cekamo urinokulturu jos uvijek. Pokusavamo dojiti, za sad se samo igramo na cici, maleni su jos jako.

  38. #38
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    Super priča
    Čestitam

  39. #39
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Ajoj, mis mali
    Zelim vam sto prije brz oporavak, puno snage i strpljenja
    Posljednje uređivanje od Optimist : 09.07.2017. at 12:27

  40. #40
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    Nadam se i vjerujem da ce bebe uskoro biti skroz dobro

  41. #41
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Ajme koja prica.
    Cestitam od srca!

  42. #42
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    čestitam
    i držim fige da bebice budu što prije dobro

  43. #43
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Držim fige da brzo budu dobro i da se svi skupa grlite.

    (Jučer sam bila na mobu, pa nisam čitala dalje od prvog posta.)

  44. #44

    Datum pristupanja
    Jul 2017
    Postovi
    10

    Početno

    Sve najbolje! Nadam se da ce biti dobro! <3 predivna prica, hvala sto si ju podijelila!<3<3

  45. #45
    andream avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,524

    Početno

    Čestitam, priča je pravi triler... čestitke, čestitke!

  46. #46
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,127

    Početno

    Hvala
    Evo, mi smo doma vec skoro 3 tjedna, papamo i rastemo. Decko nam je vec presisao 3kg i samo bi jeo a curu nam muci kakanje, papanje, anemija i mozda refluks pa smo tek na 2700. No guramo i puno se mazimo

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •