Dragi roditelji,nova sam na ovom forumu i imam jedan problem koji me muci,znam da ima slicnih tema,moderatori slobodno neka prebace ovo gdje god smatraju da treba,ja jos nisam dovoljno upoznata sa forumom da bi saznala... znaci da pocnem.... Imam djecaka koji ce sada navrsiti 8 godina i naravno kako skoro pa svaka prica sa adhdom pocinje dijagnosticiran mu poremecaj u prvom razredu... Da bi mogla u potpunosti objasniti sto sve mene muci moram poceti od samoga pocetka... Moj djecak je jako slatko,drago,suosjecajno i osjetljivo dijete,izrazito znatizeljno,zaigrano,pametno,ali ujedno jako naivno i povodljivo,sociodrustveno zaostaje jedno dvije godine,ako ne i vise .... ima znanje,ali nije zainteresiran za skolu tj. svi od ucitelja pa do nas smo mu zgadili skolu sa svojim neznanjem i nerazumijevanjem.... Sve se to vuce jos od vrtica,dapace ja sam uvijek primijetila da on odskace od druge djece,da je aktivniji,motorika slabija,uvik sam primjecivala te karakteristike adhda.... kad bi spomenula i pitala da li treba mozda F ici na pregled kod defektologa,psihologa i sl. svi su me uvijek odgovarali od toga ,svi su mi govorili da panicarim bez veze da to nije nista,da ce to proci kad on krene u skolu,od mog muza pa do psihologice i teta u vrticu i tako je on krenuo u skolu i tu su poceli problemi.... Doslovno prvi dan skole nas je zvala uciteljica i rekla da ima probleme sa F.... u pocetku svi smo to pripisali adaptaciji i odlucili smo zajedno sa uciteljicom da cemo dati sve od sebe da se sto prije prilagodi... isao je kod skolskog logopeda,ukljucila se i skolska psihologica, stega u skoli,stega u kuci,netoleriranje njegovog ponasanja i konstanta upozorenja da je njegovo ponasanje neprihvatljivo,svi smo ga svaki dan doslovno maltretirali ne shvacajuci da nije problem u adaptaciji,da je problem puno veci,koji on ne moze kontrolirati,ne do kraja... kako je vrijeme prolazilio bilo je velikog napretka,stvari su krenule na bolje,barem smo tako mislili,kad bi pitala uciteljicu,logopedicu,svaka je imala svoje misljenje,da one vide pomak,da ce dogodine on biti drugaciji,da svakim danom je sve bolji i bolji, kad bi pitala da li trebamo ici dalje tipa kod neuropedijatra,one su sve govorile ni slucajno, s njim je sve ok,samo treba sazrijeti,dogodine on ce biti drugo dijete.... tako je vrijeme prolazilo,mene su uspjeli uvjeriti kako to nije nista strasno i da ce to proci... i to je neko vrijeme islo dok se uciteljica nije razbolila i onda je dosla druga uciteljica na zamjeni i tu su poceli puno veci problemi,za koje smo tek pri kraju shvatili.... da se razumijemo,prva uciteljica je jako iskusna i isla je na predavnja i seminare za djecu sa poremecajima, ona je s njim znala i uspjesno radila,vjerojatno je i sumnjala na nekakv poremecjajaj, s njom sam ja imala odlicnu komunikaciju,druga nije toliko iskusna i dosad nije imala ovakvih iskustava... mi smo se stvarno trudili biti u koraku i znati sve sto se desava sa F..., isli smo na sve sastanke i informacije,koliko god su nam poslovi to dozvoljavali... u pocetku nas je uvjeravala kako je sve ok,da ona to moze,da su stvorili oni nekakav zajednicki jezik,da ponekad bude problema s njim,ali da ona to uspjesno rijesi,posto je dobre ocjene imao i dobro je usvajao gradivo tako sa vrimenom i nismo vise toliko bavili sa problemom ponasanja.....i dalje bi ja pitala uciteljicu da li je sve u redu u skoli,kako se F ponasa, odgovori su uvijek bili isti,nista sto ja ne mogu rijesiti, naizgled sve je bilo u redu vise-manje ,ja sam eto odahnula,misleci kako eto sve sjeda na svoje,ali nazalost to ipak nije bilo tako.... radi slijedecih situacija.... kako je vrijeme islo primijetila sam da mi se dijete pocelo cudnije ponasati nego prije,tj zatvarati u svoj svijet,bio je osjetljiviji nego inace,poplasen sa cudnim idejama u glavi,frustriran i nezadovoljan,poceo je govoriti da je bolje da ga nema,da je glup i zlocest,onda sam shvatila da nije sve onako kako mi se prikazuje,doduse i mi smo puno utjecali na to govoreci da mora slusati,mirno sjediti,ne ometati uciteljicu,vrsili pritisak sto se tice ponasanja i ucenja,ne se tako ponasati,nego ovako,vidis kako se druga djeca ponasaju tako moras i ti,svi smo mu govorili da je zlocest,kad ne bi ucio ili dobio losu ocjenu,lijen... uciteljica se ljutila sto ne pise domace na vrijeme,ne prepisuje sa ploce,da ima znanje,ali da nece,da moramo jos veci pritisak vrsiti na njega i to ga je valjda sve istraumatiziralo,sto je dovelo do te situacije da me muz nazvao jedan dan na poslu skoro placuci i govoreci kako je isao po F i da ga je nasao u razredu sa uciteljicom koja je vidno isprovocirana bila od strane njega govoreci da ona to vise ne moze,da on nju ne slusa,ometa nastavu i da je ona napravila sve u svojoj moci da se to promini,toliko je frustrirana bila da je isprid muza rekla kako bi volila da se F uopce ne pojavljuje u skoli,tada sam skuzila da od ovoga svega nema nista i potrazila psihologinju na svoju ruku,jer drugi dan kad se smirila,rekla je kako nije to tako strasno i
da je taj dan eto samo isprovocira,ali da ona i dalje ima sve konce u rukama i sl... nase skolstvo nije dovoljno educirano i ne ljutim se ja na uciteljicu,ja se ljutim na sve nas,na nase neznanje i nedovoljno obrazovanje u vezi adhda i slicnih poremecaja ..... ja sam odmah prvi dan htjela ici dalje,ali uciteljica i skolski psiholog i pedagog su rekli da nema potrebe da to nije strasno i sl. I ja sam to pokusala ignorirati,to njegovo ponasanje i nazalost jesam,bolje bi bilo da nisam nikoga slusala nego odmah reagirala kako sam i htjela i njemu jadnome bi bilo puno lakse... moj savjet mladim mama,cim osjetite neki problem,odmah reagirajte,ne slusajte druge,vi ste te koje najbolje znate svoje dijete,postedit cete i sebe njih ovih poteskoca koje smo ja i moje dijete prosli... Probleme koje bi on radio u skoli su slijedeci... dizanje na satu,lupanje po klupi,pricanje,upadanje u rijec,ometanje uciteljice kad se posveti nekome drugome,plakanje kad ga se ukori i kaze da je zlocest,valjanje po klupi,jedenje i pijenje na satu,neprepisivanje zadataka sa ploce i sl. stvari...agresivno se nikad nije ponasao,samo djetinjasto i poplaseno... Razgovor sa psihologicom jako nam je pomogao,jer vidite to je dosta utjecalo na mene,sebe sam krivila za njegovo ponasanje,mislila sam da sam ja kao roditelj lose nesto napravila,krivo ga odgojila,nije mi bilo jasno zasto je moje dijete drugacije,zasto nije poput ostaslih i radi toga smo mi svi skupa od njega napravili nesigurno dijete koje se svega boji i koji misli da je on kriv za sve i koliko god se trudila to sad ispraviti,pocevsi od mene pa do uciteljice vidim da je to jos duboko u njemu i da ce proci puno vrimena dok on ne bude zadovoljan u vlastitoj kozi... Najveci strah mi je sada kako ce to sve dalje ici sa skolovanjem,iako znaju da ima problem pojedinci u skoli to dalje tretiraju i etiketiraju kao zlocesto i lijeno ponasanje,sto znam da ce utjecati na njega kao osobu sto bude stariji i svjesniji,kad sazrije emocionalno... kako to znam,jer sam to i sama
prosla,mozda zato se ovako dodatno lose osjecam je upravo sto znam kako je to kad si drugaciji,kad ne postujes pravila,kad odskaces.... sto mene najvise zanima,ima li ko naravno slicnih iskustava i stariju djecu sa adhdom,kako je toj djeci danas kad su starija,jesu uspjeli prevladati teskoce,jesu li socioemocionalno dostigli svoje vrsnjake,koliko dugo im je trebalo.... Eto jos sam ja puno toga htjela napisati,ali mislim da sam za pocetak poprilican post napisala,nadam se odgovorima,iskustvima i savjetima,unaprijed hvala svima koji se potrude procitati i odgovoriti na ovu moju temu!
Kao da opisujes moje djete. Nama je pomogao neurofeedback( u smislu koncentracije) i ide na terapije na Prekrizje. Intelektualno je super,ali emocionalni i socijalni razvoj u zaostatku.
Svi su konci u rukama roditelja, sve što želiš dogodit će se samo tvojim ogromnim trudom i moći uvjeravanja školskog osoblja u isto,
nemoj se oslanjati ni na jednu ustanovu/pojedinca pa tako ni na školu,
nađi dobrog psihologa i defektologa koji će vam biti stalno nadohvat ruke,
pročitaj sve što možeš na temu adhd-a (na webu hud.hr, nek te ne zbuni sto je stranica o disleksiji, članke autorice Sekušak-Galešev, od knjiga kreni s Phelan Sve o poremećaju pažnje i Kocijan Hercigonja Hiperaktivno dijete)
svakako napravite timsku obradu i traži IP, nema jako velike koristi od njega, ali ti daje legitimitet i oruđe za dalje,
nemoj se bojati, obrazovan i upućen roditelj može doma čuda napraviti, ali je to još jedno cijelo radno vrijeme
najvažnije je da ti dijete ima dnevnu rutinu i isplaniran gotovo svaki trenutak, da ne shvaćaš probleme i sukobe s njim osobno, da ga uvjeriš da može i da će sve biti dobro (i sutra i dogodine i zauvijek)
on ce biti dobro onoliko koliko ces ti biti dobro, zato prvo naoruzaj sebe da bi mogla njega,
nema čarobnog lijeka koji će otkloniti poremećaj pažnje - ni neurofeedback, ni omega 3. Smanji mu ekrane i šećer na minimum, a novce uloži u psihol.podršku i u kakvu čistilicu/pomoć u kući,
budi prijatelj s učiteljima, pomozi im suptilno tako da vjeruju kako su se sami dosjetili rješenja koja odgovaraju tvom djetetu,
sinu objasni što mu je pojednostavljenim psihološko-medicinskim rječnikom, bit će mu lakše ako zna s čime se bori. kad poželi jednom pobijediti sam sebe, na konju ste.
Adhd ne prestaje nikad, ali djeca odrastaju i lakše upravljaju sama sobom.
Adhd u djece i sve sto to nosi
Odgovori s citatom
