Zanima me imate li iskustva i kakva su s radom ove klinike s obzirom da imamo dogovoreni termin za utvrđivanje ADHD-a?Hvala!
 |
|||
|
|
|||
Klinika Kocijan Hercigonja
Zanima me imate li iskustva i kakva su s radom ove klinike s obzirom da imamo dogovoreni termin za utvrđivanje ADHD-a?Hvala!
Nemam iskustva , ali nasa ( privatna ) psihologica tamo salje djecu ciji roditelji zele psihijatra privatno obaviti ( vezano uz ADHD).
Psihologa ste obavili ?
Ne,tamo ćemo obaviti cijeli tretman.Mada smo kad je krenuo u prvi razred obavili psihologa u zadru,neuropedijatra,ct,mr u Splitu i endokrinolog u Zagrebu radi tikova s glavom u vratu.Medutim nikad nismo išli na točno dijagnosticiranje ADHD-a do sad kad su sve veći problemi u školi.
Ne znam kakve probleme imate i kakvo bi to bilo tocno dijagnosticiranje ADHD-a.koka prvotno napisa
Kod M. nikad nije pisala dijagnoza ADHD -a, iako ima vecinu elemenata ( uvijek u svim nalazima pise elementi ADHD-a), uvijek je voden pod problemima u ucenju ( prvo godinama samo kod psihologa, timska obrada u 4. i 8. razredu) . Ima IP u skolovanju, sluzbeni , od 5. razreda.
Zapravo , ne znam sto tocno ocekujete od pregleda (vi , skola ili netko treci).
Posljednje uređivanje od sirius : 26.07.2017. at 12:39
Očekujem da mu se utvrdi ima li adhd jer je uvijek pokazivao poteškoće karakteristične za to ili da mi se kaže kako i na koji način mu olakšati snalaženje u školi jer ima problema koncentraciji,ometa nastavu i odbija učenje.Peti je razred završio s opomenom razrednice.
Do sad vam to psiholog nije rekao?
Nemate individualizirani pristup u nastavi?
idete zbog timske obrade da bi trazili individualizirani pristup u nastavi ?
(Za timsku obradu treba misljenje psihologa, psihijatra i logopeda/defektologa. Ne znam da li oni sve to imaju, vidim da imaju psihijatra i neurologa. )
Hocu reci ne postoji neka " carobna" dijagnostika ADHD-a, sve se svodi na razgovor, i eventualno EEG ( koji najcesce jest vise manje ok).
Samo sam ti htjela reci da nemam iskustva sa navedenom poliklinikom, samo sa ADHD-om i dobivanjem IP-a u skoli, pa pitaj ako te sto zanima.
Hvala,zanimaju me iskustva s klinikom,iskreno mislim da mu IP nije nužno potreban jer bez većih poteškoća može savladati gradivo,najveće poteškoće su u koncentraciji i ponašanju.
IP se odnosi na sve, ukljucujuci koncentraciju i ponasanje.
Obzirom da kazes da NE zeli uciti ima puno vise problema nego sto mislite ( bez obzira na to sto moze savladati gradivo, zasada.)
Posljednje uređivanje od sirius : 26.07.2017. at 13:19
X
koka, može biti da je dijete već steklo negativan stav prema školi, pogotovo ako je dobio opomenu razrednice u petom razredu. Ako se to nastavi, to može trajno utjecati na njega, do odabira zanimanja i kvalitete kasnijeg života. Ne bih ja to olako pustila...
Ja bih rekla da IP ne smeta, a može puno pomoći (imam iskustva s oba sina, svaki od njih imao je svoje razloge).
Individualizirani pristup je sredstvo koji ne samo da učeniku daje pravo da mu se prilagodi način poučavanja i odnos školskog osoblja, nego je i razlog na temelju kojega možeš argumentirano tražiti da se poštuju prava tvog djeteta, da ono ne bude smatrano zločestim i nemirnim, nego da se njegove poteškoće uzimaju u obzir.
Zašto ne bi dobio mogućnost da ima printane materijale ako ne stigne prepisati, da ima pauze ako ne može sjediti cijeli sat, da ima asistenta ako mu to omogućuje da mu školovanje bude lakše i da mu ne bude tlaka??
A vodit ćemo šta će nam reći
A vidit ćemo šta će nam reći
Ne brini, sve će biti dobro... Dobit ćeš savjete što i kako s djetetom, a dobit ćeš NAPISANO i upute za stručnu službu i profesore u školi. S tim se i te kako dobro možeš poslužiti kod istjerivanja prava svog djeteta.
Dat će ti smjernice, dat će dijagnozu koja je važna, ali svakodnevni rad i motiviranje ipak ostaje tebi. U školi će biti lakše, pogotovo ako stručnoj službi, razredniku i profesorima ključnih predmeta pokažeš taj papir i objasniš situaciju.
* * *
Na paralelnom kanalu, vidi kako možeš iskoristiti ljetne praznike - probaj mu doma produljiti interval pažnje, jer sigurno bolje od profesora u školi znaš što su mu glavni interesi, što ga veseli, čime se može dugo baviti... To je baza na kojoj se gradi pažnja. On ne može protiv svoje prirode, ali iz toga treba izvući najbolje. Kad nađete prikladan način učenja, bit će lakše. Ima raznih mogućnosti, ali ne pašu sve svakome. Jako je važno koliko si spremna pomoći svom djetetu dok istražujete metode učenja koje mu odgovaraju. Na primjer, nekome odgovaraju umne mape, netko voli čitati na glas, nekome treba položiti ravnalo na papir da ne "izgubi nit", netko voli šarene signire... isto tako, netko voli matematiku, a netko povijest ili likovnu kulturu... Ovo navodim samo kao nešto o čemu valja razmisliti, jer sigurno puno toga prepoznaješ i znaš. Ovo je dob u kojoj treba dobro paziti da dijete ne stekne otpor prema učenju. Probaj pomoći djetetu da otkrije koji stil učenja mu najbolje paše. Ja sam sa svojim mlađim sinom imala "homeschooling" do četvrtog razreda, jer u školi nije naučio ama baš ništa. Nije ometao nastavu, ali nije ni pisao, pazio ni pratio. Ima teškoće čitanja, ne može prepisati s ploče ni danas, slabo je slušao i boravak u školi mu je bio čisto gubljenje vremena. Sve smo morali raditi doma još jednom...
Na primjer, učio je prirodu i kasnije npr. povijest tako da je ležao na podu i radio trbušnjake ili sklekove, a ja sam mu čitala gradivo iz knjige. To je samo primjer. Osim pomoći logopeda iz Suvaga, godinama smo sami s njim tražili kompenzacijske metode koje mu pomažu prevladati teškoće učenja koje ima (to je kod svakog djeteta drugačije i zato treba ići na dijagnostiku).
Nakon obavljene dijagnostike trebala bi dobiti upute da li tvom djetetu više odgovara rad s pauzama (često kod adhd) ili rad "sve u komadu" jer se nakon pauze više ne može koncentrirati.
Moja djeca su svakog ljeta MORALA doma rješavati zadatke iz matematike i čitati lektiru, jer sam ja znala da će se nakon gotovo 3 mjeseca neaktivnosti (u vezi školskog gradiva) vrlo teško ponovno priviknuti na rad. Roditeljski terorizam, što da kažem... Nije toga bilo puno, ali nisu imali pauzu dulju od 2-3 tjedna. Za ponavljanje gradiva smo koristili računalo (jer su obojica tako lakše savladavali gradivo nego uz olovku i papir) ali i metode razvoja fine motorike kroz aktivnosti koje su im bile po volji (na primjer ribolov ili elektronika - tata ih je učio rukovati lemilicom, jer obojicu zanima elektronika i to im je dobro išlo).
Razmisli što bi to bilo zanimljivo tvom djetetu i tijekom praznika mu ponudi nešto od toga. Moji vole čitati SF (zapravo, to je jedina literatura koju čitaju od svoje volje i bez prisile), vole strane jezike pa gledaju filmove bez prijevoda, vole film i fotografiju pa im nudimo nešto od toga. To su aktivnosti koje im omogućavaju završiti do kraja projekte po vlastitom odabiru i naći snage da sjede na miru dok to rade.
Hvala,nadam se tome i nadam se da će s vremenom biti bar malo lakše.Nadati se uvijek je dobro,pa kako bude.Dan po dan.
Mozda bude lakse kad zavrse skolu.
Mi smo osnovnu prezivjeli i nije bilo lako. Sad cemo vidjeti kako ce biti u srednjoj.
I ja se tome nadam.Hvala!
Na žalost, čula sam da u toj poliklinici djeci olako daju antidepresive.
Da. Nikako ne ici tamo
Da. Nikako ne ici tamo . Nama su zbog njihove polovicne i neprofesionalne procjene ukinuli asistenta za dijete u autisticnom spektru.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom