Stranica 3 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 151

Tema: Nismo jedno za drugo

  1. #101
    sillyme avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    5,572

    Početno

    Meni se cini da iz nekih komentara puno vise isijavaju frustracije osoba koje pisu nego zelja za pomoc.
    I naravno da danas zena ocekuje partnerski odnos i podjelu poslova kao i ostale "first world" norme braka zvane ljubav, susjecanje i podrska. I to nije mit i fama iz serija to postoji i u normalnom svakodnevmom zivotu u Hrvatskoj i sasvim je uobicajeno bar medju mojim poznanicama i prijateljicama (ne idealiziram njihove a ni svoj brak no svakako nije da nakon 8-9 sati na poslu doma jos odrade sve oko kuce i djece). Prema tome zena trazi i ocekuje nesto sasvim normalno i srecom dobila je i savjete kako to pokusati postici. Ove druge komentare bi i ja na njenom mjestu zanemarila - jer primarno nisu o njoj nego o osobama koje ih pisu....

  2. #102

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj sillyme prvotno napisa Vidi poruku
    Meni se cini da iz nekih komentara puno vise isijavaju frustracije osoba koje pisu nego zelja za pomoc.
    I naravno da danas zena ocekuje partnerski odnos i podjelu poslova kao i ostale "first world" norme braka zvane ljubav, susjecanje i podrska. I to nije mit i fama iz serija to postoji i u normalnom svakodnevmom zivotu u Hrvatskoj i sasvim je uobicajeno bar medju mojim poznanicama i prijateljicama
    Naravno.
    I potpuno ti verujem.
    Jer na Rodi i drugim hrvatskim forumima ne postoji prosečno po nekih 10-15 sličnih tema sa po 10-15 strana o nedovoljnom angažmanu muževa u kućnim poslovima i oko dece, a ako, ups, ipak slučajno i postoje, svi na njima samo hvale svoje muževe, a one nezadovoljne su ili trolovi ili nekih zabludelih 0,1 promil žena u procesu razvoda.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 11.08.2017. at 10:19

  3. #103

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Ta ideja da su muškarci kompletni idioti koji baš ništa ne mogu shvatiti ni kad im nacrtaš jer im, eto, nisi od prvog časa nacrtala, zbilja mi je neprihvatljiva.
    Ja nikad nisam ovo gornje rekla.
    Naprotiv, mislim da on shvata sve sasvim dobro. Samo mu se može da bude to što jeste.
    I skeptična sam po pitanju neke njegove buduće velike promene ponašanja, osim možda nekakvim drastičnim potezima žene (a i pitanje koliko bi promene bile dugog veka).

    Takođe smatram, kao i većina, da žena treba da ima bar donekle ravnopravnog partnera na koga se može osloniti -ali sam videla odavno da se moja i tuđa definicija "ravnopravnog partnera" mogu drastično razlikovati, a da opet žena ne bude nesretna.

    Ali, kod ove konkretne priče, šta reći?

    Ovako, da sam ja na mestu autorke, ja bih sebi prvo postavila sasvim drugačije ciljeve i prioritete.

    Radila bih na sebi tako da u svojim četrdesetim godinama konačno postanem neko ko će naučiti da se postavi prema drugima na taj način da se više ne dovede u situaciju bilo šta radi prećutno preko svojih granica samo "da bi svi drugi bili srećni".

    Radila bih na sebi dok ne prepoznam zašto višestruko izaberem muškarce koji su očigledno štetni za mene.

    Radila bih na sebi dok ne razlučim šta su moji snovi i maštanja, a šta je ono što zaista mogu u životu dobiti i šta je zaista dobro za mene i za moju decu.

    I radila bih na sebi dok ne osvestim sebi da svaki moj sledeći potez u životu nužno utiče na moju decu, za čiju dobrobit sam odgovorna bar do njihovog punoletstva.

    Pa tek kada u svemu tome budem načisto sama sa sobom , ali tako da se više ne kolebam, onda bih povukla dalje dugoročne poteze, kakvi god oni dalje bili.

    Jer se bojim da bi, bez ozbiljnog rada na sebi, kod autorke dugoročno ostalo to osećanje životne nesreće i neispunjenih snova, bez obzira na same životne odluke.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 11.08.2017. at 11:25

  4. #104

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    16

    Početno

    Cure, još jednom vam puno hvala na podršci, bilo to samo pozitivnim komentarima ili svojim iskrenim mišljenjima. Uvidjela sam i kod sebe neke stvari koje su dovele do toga, stavari koje bi trebala promijeniti na sebi jer kao što je i napisano brak je partnerski odnos gdje oba partnera imaju podjednaki udio. Makar to značilo da sam ga je cijelo vrijeme ljuljkala i "poticala" na njegov hedonizam. Kada sam god razgovarala s njim ili me nije shvaćao ozbiljno ili je pružao otpor. Možda je bila stvar u mom pristupu..zato ću si dati neko vrijeme da polako pripremim teren za novi razgovor sa sasvim novim pristupom pa možda se nešto promijeni. Također ćemo izvršiti podjelu poslova, i to odmah. Pa čak i ako ne napravi, meni će biti mentalno lakše da znam da to nije moja obaveza. Naravno da sam svjesna da se neće desiti preko noći ništa. A možda ostane isti..ali ajmo razmišljati pozitivno.
    Onaj drugi aspekt, emocionalni..nije da ga ne volim..ali više ne osjećam ono šta mislim da bi trebala. Da li zbog svega ovoga gore navedeno ili je jednostavno prošlo vrijeme zaljubljenosti a ljubav nije ostala, ne znam. Da li smo sa godinama zapustili naš odnos u kojem je došlo do ovoga- definitivno jesmo. Da li je prekasno za "ponovno " upoznavanje i nalaženje? Jedno po jedno..vidjeti ćemo. No da smo sami bez djece, mislim da ovaj brak ne bi spašavala niti se trudila..prvenstveno zbog nedostatka ljubavi koja se negdje ili sakrila ili je nikad nije bilo..ne znam

  5. #105
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Meni je najdrazi savjet - radi na sebi. Muz se ponasa kao trece dijete u tinejdjerskim godinama, al ona mora raditi na sebi. Muz ima ljubavnicu, opet ona mora raditi na sebi. Ne moras ti nista raditi na sebi. A drugo, tvoj problem moze biti rjesiv i moze se sve promijeniti u jedan dan. Da sam bila na forumu prije 15 godina, vjerojatno bih isti uvodni post mogla napisati. Potpuno uvjerena da je to, to, da cemo se rastati, uzasnuta cinjenicom da nema vise ljubavi i da je moja buducnost samohrano roditeljstvo. Dakle, mene je najvise uzasnulo to sto ga jednostavno - vise ne volim. Ne podnosim. I sta cu, moram se rastati. I, evo nas jos zajedno u dobrom braku.

  6. #106
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Meni se u tom trenu cinilo da ga vise ne volim. I da brak bez ljubavi ne moze opstati. A onda nakon tjedan dana se probudis i shvatis da to nije tako. Isto je problem bio apsolutno nesudjelovanje u obvezama oko djeteta i kuce. Danas, majke mi, vise od mene sudjeluje i radi i po kuci i kuha, i oko djece. Onda, naviknut da ja preuzimam gotovo sve, a nije mi bio problem jer kao prvo nisam radila, a kao drugo nije bilo djece, kad je dijete doslo, nastavio se pponasati jednako. A mos mislit mene, te doji te stalno doma, te sve neuredno...malo po malo, u ocekivanju da se on sam sjeti, cinilo mi se da je nestalo ljubavi. A onda se vratila

  7. #107
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    I, samo da dodam još jedan važan aspekt svakog braka. Seksualni. Kako vam je u tom dijelu? Jako je bitno da i tu štima, da su partneri zadovoljni ( i zadovoljeni).
    To je važnije od toga tko slaže suđe i pere pod. Ma i od toga tko se igra s djecom.

    Usput, znate li kada su žene dobile pravo glasa na ovim prostorima? Na današnji dan prije 71 godinu. Prošao je samo jedan prosječni ljudski vijek. Tako da...u mnogim glavama muško i žensko nisu ravnopravni. Ma koliko mi htjele da jesu.

  8. #108
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    A seks mi se u tom periodu, beti draga - gadio.

  9. #109
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Pisala sam otvaračici topika, tek kad sam postala vidjela sam tvoje postove, cvijeta. No, kvalitetan seksualni život je uvijek bitan. Možda muškarcima i bitniji, iako ne znam sigurno samo iz pročitanog.
    Kompromis je i tu dobar savjet, samo opet je pitanje mjere. Koliko kompromisa je baš kompromis, a koliko oblik prisile.

  10. #110
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    S njim, of course. Dakle, ja mislim da je u ljudskoj prirodi da - uzima koliko moze. Vidi da ide, pa sve vise i vise, da nam bude lagodno. Zasto bi se mijenjao, on, ja, bilo tko, ako mu je dobro ovako? Kad vidi da ne ide, onda il stane, il ne stane, a to je onda - kraj.

  11. #111

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    16

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    Meni se u tom trenu cinilo da ga vise ne volim. I da brak bez ljubavi ne moze opstati. A onda nakon tjedan dana se probudis i shvatis da to nije tako. Isto je problem bio apsolutno nesudjelovanje u obvezama oko djeteta i kuce. Danas, majke mi, vise od mene sudjeluje i radi i po kuci i kuha, i oko djece. Onda, naviknut da ja preuzimam gotovo sve, a nije mi bio problem jer kao prvo nisam radila, a kao drugo nije bilo djece, kad je dijete doslo, nastavio se pponasati jednako. A mos mislit mene, te doji te stalno doma, te sve neuredno...malo po malo, u ocekivanju da se on sam sjeti, cinilo mi se da je nestalo ljubavi. A onda se vratila
    Kako se vratila? Sama od sebe ili..? Jer ovo nije od jučer..I ja bi voljela osjetiti prema njemu nešto više ali ne mogu se prisiliti. I sada ne zma da li je to od ove situacije i tzv. zapuštenog braka ili jednostavno nismo jedno za drugo. Što se tiče seksualnog života, u početku je bio savršen ali kao su počeli ti problemi postali su sve rjeđi..znalo je proči i po par mjeseci bez ičega, meni nije faliolo jer mi je prije svega falila emocionalna povezanost a nakon negoga vremena i on je prestao tražiti

  12. #112

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    S njim, of course. Dakle, ja mislim da je u ljudskoj prirodi da - uzima koliko moze. Vidi da ide, pa sve vise i vise, da nam bude lagodno. Zasto bi se mijenjao, on, ja, bilo tko, ako mu je dobro ovako? Kad vidi da ne ide, onda il stane, il ne stane, a to je onda - kraj.
    A sad, kako se tačno poenta tvog posta razlikuje od mog?
    Doslovno sam napisala isto što i ti.
    Pustilo mu se, pa mu se može.
    I jesi ti radila na sebi? Pa nego šta nego jesi - jel ti došlo prirodno da narediš mužu na početku braka ko će šta raditi-nije, inače ni tvoj ne bi bio takav.
    Morala si da menjaš SEBE prvo, način na koji ti pričaš, radiš, tj. ne radiš? Šta zar nije to rad na sebi?

  13. #113

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Ma ja mislim da je cvijeta kao ja alergicna na tu sintagmu rad na sebi... Meni ti to sto je cvijeta napravila i ja i svi mi u tisucu odnosa nije rad na sebi nego zivot. Ono, ja ti to ovako ne mogu....

  14. #114
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    Meni je najdrazi savjet - radi na sebi. Muz se ponasa kao trece dijete u tinejdjerskim godinama, al ona mora raditi na sebi. Muz ima ljubavnicu, opet ona mora raditi na sebi. Ne moras ti nista raditi na sebi. A drugo, tvoj problem moze biti rjesiv i moze se sve promijeniti u jedan dan. Da sam bila na forumu prije 15 godina, vjerojatno bih isti uvodni post mogla napisati. Potpuno uvjerena da je to, to, da cemo se rastati, uzasnuta cinjenicom da nema vise ljubavi i da je moja buducnost samohrano roditeljstvo. Dakle, mene je najvise uzasnulo to sto ga jednostavno - vise ne volim. Ne podnosim. I sta cu, moram se rastati. I, evo nas jos zajedno u dobrom braku.
    Rad na sebi možeš nazvati i drugim imenom. Zdravoseljački,radi se samo o tome da se čovjek sam sa sobom mora dogovoriti što želi, kako to može postići, gdje je spreman na kompromis, a od čega će svojevoljno odustati (kao kad u šahu žrtvuješ figuru) u ime nekog važnijeg cilja. Budući da drugu osobu ne možeš natjerati na to (mislim, možeš probati, ali vjerojatnost uspjeha je nula ili manje, pogotovo ako ideš đonom). Jednostavno moraš krenuti od sebe. Ne zato što kod tebe nešto ne valja nego zato što je to jedina mogućnost koju imaš. A kad su ljudi nezadovoljni ili neispunjeni, znači da ima prostora za poboljšanje.

  15. #115
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Citiraj perfosona prvotno napisa Vidi poruku
    Što se tiče seksualnog života, u početku je bio savršen ali kao su počeli ti problemi postali su sve rjeđi..znalo je proči i po par mjeseci bez ičega, meni nije faliolo jer mi je prije svega falila emocionalna povezanost a nakon negoga vremena i on je prestao tražiti
    Ustvari, tužno je to što si napisala: "...i on je prestao tražiti". Seks nije stvar samo jednog u braku (ili u vezi izjednačenoj s njim), tu ne bi trebao jedan tražiti, a drugi ne dati. Partnerstvo se najbolje ocjenjuje na seksualnoj komponenti.
    To je isto i kao kad ti (perfosona) tražiš da skupa radite kućne poslove, a on neće. Valjda ne osjeti emocionalnu povezanost dovoljnu za pranje zajedničkog poda (nadam se da se vidi sarkazam).

    Pad i uzlet jednog braka uglavnom počinje u krevetu, pa se nastavlja u svemu po malo.
    Kako ćeš dalje, sama odlučuješ, ali probaj, ako smatraš da je u redu, TI pitati njega da vodite ljubav. Tko zna, možda će biti konstruktivnije od razgovora. Možda on uvidi da mu je život općenito bolji, ako preuzme svoj dio obveza, pa u krevet dobije odmornu ženu, a ti opet osjetiš emocionalnu povezanost nakon fizičke, pogotovo ako urodi njegovim opsežnijim prihvaćanjem obveza.

    Ne kažem da je seks rješenje za sve probleme, ali možda je početak rješenja.

  16. #116

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    Ma ja mislim da je cvijeta kao ja alergicna na tu sintagmu rad na sebi... Meni ti to sto je cvijeta napravila i ja i svi mi u tisucu odnosa nije rad na sebi nego zivot. Ono, ja ti to ovako ne mogu....
    Svejedno kako ćeš ga nazvati, ugl. ja mislim i na menjanje načina razmišljanja ali i ponašanja.
    Eto, ako si do tada mislila da će neko prirodno preuzeti svoje obaveze sa decom i u kući, a to se ne dešava godinama, pa ono, menjaj pristup, uceni, naredi, namerno zanemari, podvikni, tresni šakom o sto, otkud znam, uradi bilo šta drastično što inače ne liči na tebe ali donosi rezultat.

    Nije to baš "samo život", jer nekom to "ja ne mogu" dođe prirodno nakon par meseci, a nekom tek nakon 5 godina.

    I nije stvar u tome da će "rad na sebi" spasti brak, jer možda hoće, a možda i neće, ali će svest o tome da sam "sklona da dopustim da mi drugi natovare preterane obaveze na vrat i da to treba da sasečem u startu" dobro doći i u daljem vaspitanju dece, a i u vezama sa drugim ljudima u globalu.

    Kao što će recimo priznavanje samoj sebi da je njen san o 4 dece u njenoj 40. godini već pod relativnim upitnikom zbog godina, čak i uz najidealnijeg muža, možda pomoći tome da oseća manju gorčinu i ozlojeđenost zbog neostvarenih snova, kako prema mužu, tako i prema samoj sebi. Možda i neće, otkud znam, različiti smo.

  17. #117
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    I sve više se vraćamo na ono moje - nešto emocionalno ne valja .

    Probaj vidjeti što bi to bilo, ponovno, bez komentara - ne vidim čemu istraživanje - . -

    Po meni imaš nekoliko opcija:

    1. Uvijek su te privlačili isti tipovi muškaraca koji vjerojatno zadovoljavaju samo jedan aspekt tvog očekivanja aka krivo si odabirala.

    2. imaš neku vrstu separacijske anksioznosti, pa te sve više smeta ( djeca,koliko god divna bila, itekako mogu utjecati da se žena osjeća usamljeno,jer nije zlato sve što sja).

    3. doživjela si "burn out" roditeljstva+kućanstva itd. i treba ti promjena.

    4. kriza srednjih godina?

    ima sigurno još al eto to je par ideja koje mi padaju na pamet.

  18. #118
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,486

    Početno

    krivo mi ošlo
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 11.08.2017. at 21:12

  19. #119

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    pulinka, nije to meni prirodno došlo... Ono morala sam ja žganaca pojest do toga... putem se i rastat... al i to je sve život... Ne bih nikad rekla da sam radila na sebi. Prije bih rekla da sam odrastala, sazrijevala.

  20. #120
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    Pa ne može žena ispočetka krivo postaviti stvari jer ispočetka nema obaveze i djecu i život je potpuno drugačiji, ne možeš predvidjeti hoće li se on prilagoditi činjenici da je sada otac i suprug ili će i dalje glumiti samoživog kulera.

    Ne možeš vjerovati koji je žena ženi vuk. Kao, htjela si glumca koji voli vlastite tricepse više od vožnje djeteta na trening, pa ko ti je kriv? On joj je kriv, jer je posve normalno da te u vezi zanimaju njegovi tricepsi, a u braku s djecom djetetovo zdravlje.

    Zašto vam je toliko opravdano prebacivati na ženu teret da nekog uči postajanju odraslom osobom? Što bi bilo da prvi post napiše neki muškarac?

  21. #121

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    pulinka, nije to meni prirodno došlo... Ono morala sam ja žganaca pojest do toga... putem se i rastat... al i to je sve život... Ne bih nikad rekla da sam radila na sebi. Prije bih rekla da sam odrastala, sazrijevala.
    Ipak mislim da pričamo o istoj stvari .

    To što si odrasla i sazrela znači da nećeš u nekim stvarima više na isti način reagovati, proradiće ti negde u glavi neka lampica da to više ne treba tako.

    I kad ti proradi ta lampica, nećeš je zanemariti, nego ćeš aktivno sebi reći-e, ovaj put ću drugačije nego kako sam do sada- iako mi to ne dođe prirodno, ima svaki put od sada da radim tako.
    To je meni rad na sebi, da sama sebi ne dozvoliš da upadneš u iste obrasce koji ne valjaju za tebe.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 12.08.2017. at 14:45

  22. #122

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj krumpiric prvotno napisa Vidi poruku
    Kao, htjela si glumca koji voli vlastite tricepse više od vožnje djeteta na trening, pa ko ti je kriv?
    Ok, jaaako si i ti karikirala, ali....da?
    Stvar je u viđenom i pretpostavljenom, da ne kažem izmaštanom.
    Mislim, eto možda benigniji nevezan primer. Ako si videla, štajaznam, da čovek jaaako rasipa novac i puno troši, zašto si mislila da će samim rođenjem dece on čudesno postati štedljiv?
    Ili iz primera autorke: videla si da čovek nema pojma kućne poslove (da je hteo valjda bi ih nekad za 25-30 godina i naučio, ha?) i opet ti ne smeta, udaš se za čoveka za koga sigurno znaš da ne radi kućne poslove, niti ga je zanimalo do tada da ih nauči i uključi se u vođenje domaćinstva. Znači 100% si sigurna da dobijaš takvog muškarca, totalno beskorisnog u domaćinstvu.
    I rodiš mu decu.
    I onda ti smeta čovek beskoristan u domaćinstvu.
    Pa nisu deca neka čarolija koja pretvara muškarce u ono što bismo mi hteli i poništava njihove mane (nažalost).

    Što se tiče toga šta bi bilo da piše muškarac, ja sam čula slične žalopojke i od muškaraca. Sviđa ti se osobina kod žene dok nije majka, a posle ti isto to smeta.
    Eto, moj rođeni otac je ceo svoj brak proveo frustriran što mu je žena doktor nauka, a loša domaćica. A kad ju je ženio, imala je 26 godina i nije znala jaje da skuva. I on je to jako dobro znao.
    Nije to vezano za pol, nego za nerealnost očekivanja.

  23. #123

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Eto, moj rođeni otac je ceo svoj brak proveo frustriran što mu je žena doktor nauka, a loša domaćica. A kad ju je ženio, imala je 26 godina i nije znala jaje da skuva. I on je to jako dobro znao.
    Nije to vezano za pol, nego za nerealnost očekivanja.
    I da se dopunim, jer mi nije namera da ocrnjujem ni majku, a ne previše ni oca: moja mama je postala sasvim pristojna i dovoljno vredna domaćica tokom godina, ali nikad virtouz tipa deset jela na stolu za ručak niti špajz sa sto tegli pekmeza od svake voćke i sl. dostignuća-a mog oca je podigla jedna takva domaćica, tako da....Nekad, i kad se trudiš, prosto ne možeš dostići tuđi zamišljeni ideal. Iako si tom nekom isto bio savršen na početku braka.

  24. #124
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Pulinka, totalno banaliziraš. Ja sam prvi put u kuhinju usla s 25 kad sam se prestala hraniti u menzi, studomu ili blizu posla. Ni danas ne uživam u kuhanju, a kuham vrlo pristojno i svaki dan. MM nije žlicu pokupio do 30.g., pa mu je otac pao u nesvijest (od šoka i sramote) kad ga je na prvom ručku kod nas vidio da kreće spužvicom prema suđu .

  25. #125
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Moram napomenuti da mi je ta sintagma "rodila MU je djecu" u 21.st.teško shvatljiva, ali dobro ocrtava ukorijenjene običaje. Iz istog razloga žena je, eto, kriva što je pretpostavila da bi budući muž možda i mogao nekog đavla naučiti.

  26. #126

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Ok, kako god.

    Mada meni deluje da drugi banalizuju. (rodila MU decu, pa da, baš njemu, baš njegovu decu sa njegovom DNK, kako god hoćeš, ne decu nekom drugom i drugačijem čoveku, kako se to drugačije napiše?)

    U ovom običnom, zajedničkom životu mahom se sve može kad se hoće - naučiti, uraditi, promeniti, itd.

    I odavno sam već rekla da mislim da autorkin muž neće jer neće, jer mu se može.

    Ali žao mi je, ako je neko očekivao od nekog drugog da postane drastično drugačija osoba samo zato što je dobio potomstvo - meni je to, eto, NEREALNO do srži.

  27. #127
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Ja pak ne znam što mi je realnije i očekivanije, nego da ljudi preuzmu odgovornost i počnu se odgovornije ponašati kad dobiju djecu - to je valjda najveća promjena koja se nekome može dogoditi u životu, pa je u skladu s tim sasvim očekivano i da će se svačije ponašanje promijeniti dolaskom djece. Svi moji prijatelji i poznanici su prije dolaska djece živjeli bez brige i pameti, uglavnom okrenuti prema sebi i svojim potrebama, pa se to sve dolaskom djece promijenilo - osim u iznimnim slučajevima.

  28. #128
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    X na krumpirić.
    i ja nisam znala kuhati dok nisam počela živjeti s MM u 25oj, prije toga ko čoksa menza/stud.dom .
    Rekla bih da danas sasvim fino kuham, nije da uživam u tom na n-tu al što se mora, mora se

    Nemoj se ljutiti pulinka al na ovoj temi nekako nisi konstruktivna i zapravo nekako ometaš temu taman kad krenu savjeti koji bi pomogli pokretačici ti opet skreneš temu u neke druge vode. OK shvatili smo smatraš da je pokretačica kriva, to si konstatirala nekoliko puta, ne trebaš ponavljat, primljeno na znanje

  29. #129

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    OK, odjavljujem se što se daljih komentara tiče .

  30. #130
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    pa nisam mislila da se odjaviš pulinka nego samo da pustiš da se tema dalje razvija odnosno dodaš aako imaš nešto drugo da ne ponavljaš stalno jedno te isto. Nemoj se ljutiti.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.08.2017. at 15:48

  31. #131
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    meni recimo nije bas normalno da se ljudi ne promijene kad dobiju potomstvo
    hebate, da smo i dalje kakvi smo bili prije djece, socijalna sluzba bi ih davno oduzela
    ono, landrali smo dan i noc, tulumarili, doma smo bili nikad...
    pa valjda se prioriteti promijene kad dobijes djecu...nije bas za ocekivati da ce ti zivot biti isti

    i da, i ja potpisujem i krumpiric i coksu

  32. #132
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    i ono sto je Barbi rekla- znam i ja jedan slucaj di je otac postao otac svom djetetu tek nakon rastave braka
    nekad ispadne i tako

  33. #133
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Ne zelim reci da nema muzeva ili zena gotovana nego samo da se sitni kućanski poslovi ili briga o djeci daju savladati bez da postanes drasticno drugacija osoba.

  34. #134
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    Citiraj Ginger prvotno napisa Vidi poruku
    i ono sto je Barbi rekla- znam i ja jedan slucaj di je otac postao otac svom djetetu tek nakon rastave braka
    nekad ispadne i tako
    isteko mi edit...u ovom slucaju problem je bio bas u tome sto je muz nastavio po starome, kao da i nisu dobili dijete...on je i dalje tulumario stalno, dolazio u sitne sate i tak...
    i tako iz dana u dan - nije to bas neka fora...

  35. #135

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    pa nisam mislila da se odjaviš pulinka nego samo da pustiš da se tema dalje razvija odnosno dodaš aako imaš nešto drugo da ne ponavljaš stalno jedno te isto. Nemoj se ljutiti.
    Pa i ne ljutim se , samo nemam ništa novo da dodam, a i kad imam, nisam baš razumljiva, kao sad.
    Za mene je "osoba" jednako karakter, temperament, osobine, pa na kraju krajeva i osećanja i odnos prema drugim ljudima, pre nego sam stil života.

  36. #136
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Ne zelim reci da nema muzeva ili zena gotovana nego samo da se sitni kućanski poslovi ili briga o djeci daju savladati bez da postanes drasticno drugacija osoba.
    nisam ja mislila da se mora postati druga osoba
    ali da moras promijeniti prioritete - moras

  37. #137

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Ja razumijem pulinku, barem mislim... Ono očekivati da će partner dolaskom djece počet mijenjat žarulje i birat ljetovanje nije ni po meni baš realno. Ne govori se na temi samo o djeca poslovima već više o suživotu kao takvom... Mm je i prije zajedničke djece bio tip osobe koja će promijenit žarulju bez da mu se išta govori, kao i ja. Mexm nije bio takav ni prije ni poslije zajedničkog djeteta. Mm se sigurno promijenio i danas ispire posrane platnene pelene iako da mu je neka druga žena žena, vjerojatno nikad sam ne bi odlučio platnenopelenašit. Jednako tako ni danas ne zna koliko plaćamo vodu ili struju i ja najozbiljnije mislim da ni uz kakvu ženu on to znao ne bi. Da mi se nešto dogodi, naučio bi... ali da bi bio spreman na takav kompromis u braku ne vjerujem. Mexm nije imao pojma koliko je voda koliko struja, ali je naučio u braku relativno brzo i bezbolno i danas sam plaća bez ikakvih trauma. Mm bi od toga imao traume... Nismo svi isti. Što netko lako savlada, drugome je teško. I ja kad čitam pulinku, vidim tu poruku. Tako da dio je u stavu žene/muža, dio u karakteru a dio u promijeni okolnosti.
    Sve je ovo nevažno za onog tko je u problemu... Proliveno mlijeko...

  38. #138
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Pa i ne ljutim se , samo nemam ništa novo da dodam, a i kad imam, nisam baš razumljiva, kao sad.
    Za mene je "osoba" jednako karakter, temperament, osobine, pa na kraju krajeva i osećanja i odnos prema drugim ljudima, pre nego sam stil života.
    Složila bih se... Nije teško uvidjeti da li naš partner ima volju "rasti" u odnosu ili nema... To je zaista stvar karaktera. Jer ako ima volje za prilagodbu novonastalim životnim okolnostima, nije teško naučiti sve što treba. Ako nema volje - nema ni šanse za promjenu. Moram samo dodati - isto je i s nama, ne samo s partnerima. Neke stvari ćemo s voljom promijeniti, za druge je puno manja vjerojatnost. A što smo stariji, sve se teže čovjek prilagođava.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.08.2017. at 17:10

  39. #139
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    Pa kako vi to predvidite ima li čovjek koji s vama živi, jede na poslu u restoranu i opere svoju robu- potencijal jednoga dana preuzeti sve obaveze koje donosi život s djecom? Ono u periodu zaljubljenosti, omamljenosti, vječne sreće, izlazaka, bilo čega? Rijetko koga već tada dohvati hrpa problema i bolesti, pa da odmah zna na čemu je.
    Ja moram priznati da sam ja za to nesposobna i da to što sam "odabrala" (ili što je sudba odabrala) čovjeka koji je partner i zainteresiran i krasan otac, samo zato jer sam imala sreće. Da dam sebi neke zasluge jer nisam morala odgajat odraslog muškarca, bilo bi zaista nefer prema bilo kome, kome se nije tako potrefilo.
    Nisam sklona inače divit se sama sebi jer su ljudi oko mene ok, takvi su zbog sebe. Hrpu puta sam odabrala pogrešnog prijatelja, dala povjerenje nekom tko to nije zaslužio, moglo mi se to dogodit i s partnerom.
    Kako ono ide - svi su izbori na pola slučajnost.

  40. #140
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    potpisujem krumpiric i mimu i čoksu.

    dobro je netko napisao, da smo nastavili sa životom prije djece, nakon rođenja djece,
    socijalna služba bi imala puno posla i tako je valjda u većini obitelji.
    dođe dan kada se moraš uhvatiti u koštac sa obvezama,
    kako ja, tako i on.
    uopće ne mogu prihvatiti situaciju da ja rintam i vodim brigu oko svega,
    a on jadan umoran digne sve četiri u zrak.
    ili obratno, svejedno.

  41. #141

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Pa to sve stoji. Ali isto tako stoji da kad ti se jedan brak raspadne pa podijelis zivot popola i krenes nanovo, a drugi put vecina valjda ipak nesto opreznije bira partnera a i u ovoj fazi opijenosti je ipak nesto trezveniji. Ili sam ja cudakinja...

  42. #142

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Netko je lijepo napisao da je suzivot - odluka. Bas to. Za pocetak, uvjerena sam da u vecini veza i brakova postoji osoba koja vise tegli i koja cesce preuzima inicijativu. Rijetke su veze gdje se karakteri i navike savrseno podudaraju. Mm i ja smo dvije potpuno razlicite osobe, ali u svemu. Ne znam bi li mogla napisati listu od 5 stvari koje jednako radimo ili oboje volimo. Spojila nas je cista kemija, nikakvi zajednicki interesi. U takvoj vezi i/ili braku moras se jako truditi da bi odnos opstao. On je takodjer pasivan tip kojem sve moras naslikati da bi nesto shvatio. S druge strane, ja sam jedna preaktivna, uporna i naporna osoba koja ubije samu sebe i druge obavezama i neuzivanjem u zivotu. Trebalo je vremena da shvatimo da nam medjusobno optuzivanje ili sutnja ne donose nista dobro, nego da trebamo raditi kompromise gdje god mozemo i istovremeno prihvatiti jedno drugo kakvi jesmo. Mislim da bi bilo super da zajedno sastavite listu stvari koje ocekujete jedno od drugog. Nikakve opcenitosti tipa "zelim da vise pomazes u kuci", nego npr. "zelim da svaku vecer izbacis smece iz kuce i da vodis djecu na trening". Uglavnom, mislim da imate jos puno prostora za napredak.

  43. #143

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    na pravom mjestu
    Postovi
    1,774

    Početno

    Citiraj perfosona prvotno napisa Vidi poruku
    Kako se vratila? Sama od sebe ili..? Jer ovo nije od jučer..I ja bi voljela osjetiti prema njemu nešto više ali ne mogu se prisiliti. I sada ne zma da li je to od ove situacije i tzv. zapuštenog braka ili jednostavno nismo jedno za drugo. Što se tiče seksualnog života, u početku je bio savršen ali kao su počeli ti problemi postali su sve rjeđi..znalo je proči i po par mjeseci bez ičega, meni nije faliolo jer mi je prije svega falila emocionalna povezanost a nakon negoga vremena i on je prestao tražiti
    Ništa se ne događa samo od sebe..za početak umjesto silnih razgovora vratite seks natrag u brak..bit ćete oboje zadovoljniji i smireniji, učinak razgovora bit će efikasniji. Nemoj puno analizirat što bi on i kako trebao, prvo vrati fizičku bliskost i malo po malo bude sve bolje

  44. #144

    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    240

    Početno

    Otvaracici teme, imala sam slicnu situaciju i potpuno te razumijem. Moje iskustvo: Imali smo uspone i padove, a JEDINA stvar koja je djelovala je bio moj prelazak preko ruba toleriranja. U trenucima kad bih doslovno pukla i bila spremna na razvod, mogu reci da je "osjetio" da to tako vise ne ide. Takodjer, smiren, otvoren, dubok razgovor u kojem treba rasporitii dusu i najiskrenije izreci svoje osjecaje, moze samo rasvijetliti stanje veze/braka. Ja sam u kednom trenutku duboke samoce i tuge napisala pitanja na koja smo oboje morali odgovoriti. Pitanja su bila afirmativna i opcenita, ali usko vezana uz nas i nas brak te nasu buducnost. Ta pitanja tj.odgovori su me doslovno razorili, bilo je brutalno koliko smo se otudjili a da toga nismo bili niti svjesni. Ja sam tada bila sigurna da me taj covjek mrzi. Ali on je rekao da me ipak voli i od tad vise radimo na svemu.

    Suma sumarum: prvo treba poduzeti SVE, a ako ne ide nakon SVEGA, onda nema smisla dalje s tom osobom. Treba puno,puno truda. Vazno je samo da oboje to jednako zelite.

  45. #145
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Citiraj krumpiric prvotno napisa Vidi poruku
    Rijetko koga već tada dohvati hrpa problema i bolesti, pa da odmah zna na čemu je.
    Nas je..i bili smo tu jedno za drugo. I tu je prestala ona fatalna zaljubljenost i počela prava ljubav.

    Mada, ja ni sama ne znam što je ljubav i može li postojati sama bez ne-ljubavi. Meni je skroz ok da nekad volim svog muža a nekad ga ne volim . To ne znači da neću ostati s njim, samo ga eto ne volim u tom trenu jer je prevladala neka druga emocija.

    Ljubav bi onda bila ono što nas drži skupa. Čudno.

  46. #146
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    I evo, da još malo doprinesem s obzirom da mi se to prvo pokazalo na fejsu...

    KOŠULJA SA SEDAM PROZIRNIH ĐEPOVA
    Kad bih mogla odjenuti košulju satkanu od niti duše, sa sedam prozirnih đepova u kojima možeš barem naslutiti sadržaj, da li bih ti bila lijepa jer bi me, čak i da ti to nije namjera, ipak bolje upoznao, tako ogoljenu, ogoljeniju od golog tijela na kome možeš samo spoznati tragove godina i pokoji madež?
    Tada ti ne bih trebala pričati nadajući se da čuješ i ono što mi je teško reći na glas, a tako bih htjela, samo je to rijetko do koga dopiralo pa se glasnog pričanja pomalo bojim.
    Kad bi me gledao takvu, u svijetloj košulji od niti duše, da li bi mi oprostio sve one nespretnosti, sve one pogreške, sva prevelika nadanja koja su te sputavala dok si jurio kako bi ukrotio što više konja sa zvučnim imenima porijekla, sa zlatnim sedlima koja meni nisu bila važna? Da li bi tada shvatio zašto mi nisu bila važna?
    U sedam prozirnih đepova koji otkrivaju, a ne skrivaju, vidio bi razloge zašto su mi putevi krivudali u traženju svega onoga što sam sebi krivo tumačila kao ljubav. Vidio bi sve moje slijepe ulice, tunele kojima se naizgled ne vidi svjetlost na kraju jer su predugi, sva široka prostranstva koja su bila šira i viša nego što u oko stane, a tebi to nije bilo važno. Da li bi tada shvatio zašto ti to nije bilo važno?
    Kad bih odjenula košulju satkanu od niti duše, da li bih ti bila draža ili bi se uplašio te golotinje koja otkriva više nego što u tvoje oko i srce stane? Da li bi te uplašilo saznanje o postojanju tvoje i svačije duše koja ne vapi za etiketama, poslovnim uspjesima, potpisanim papirima s kojima misliš da negdje pripadaš? Da li bi tada mene vidio kao bogatu ženu a sebe kao siromaha? Da li bi pomislio kako si ipak vrijednost svog života tražio na krivim mjestima? Da li bi uvidio da nisi ništa manje lutao od mene i tražio na krivim mjestima, uvjeren da si nešto našao jer si to držao u rukama?
    Da li bi?
    A, kad bi postao svjestan svoje košulje satkane od niti duše sa sedam prozirnih đepova, ja bih od sreće vidjela krila jer je lutanju od obećavajućih kuća do obećavajućih kuća, od slatkoriječivih bogatuna sa zlatnim nalivperima, do svemoćnih koncesionara i kroćenju plemenitih konja, došao kraj.
    Da li bi se tada prepoznali? Da li bih ti tada bila dovoljno lijepa, dobra i draga jer bih tražila sa tobom, a ne te tiho slijedila kako si htio, a ti bi meni bio onaj koji vidi što se sve krije iza naučenog svijanja usana prema gore kad se oči ne smiju?
    Bi. Vjerojatno bi, kad bi imao maštu i saznanje da postoje takvi đepovi. Ali, više nije važno. Zaista više nije, mada je tada meni bilo. Netko je prepoznao ono što nema cijenu i etiketu, jedan bogat čovjek koji u rukama ne drži ništa ali mu u pogled stane i nebo, osim zemlje po kojoj nakratko hoda.
    Vesna Ferluga - Antić

  47. #147

    Datum pristupanja
    Oct 2017
    Postovi
    2

    Početno

    Pozdrav svima. Znaci muz i ja zivimo vani vec duze vrijeme, on radi puno radno vrijeme a ja sam pola jer zbog vrtica je to ovdje ne izvedivo itd. Uglavnom. Nas problem su stalne svadje on je prije radio po cjele dane pa nije ni bio s malim a sad kad stigne sad mu se nista neda sve ga zivcira itd. Cak ni moj sin od 5 god vise ne zeli nista s njim. Svadamo se oko bezqzleih stvari, ali on se nikad ispricao nebi,on ne poznaje rjec oprosti. Prije par dana sam mu htjela pozvati tu jedne prijatelje i na to je poludio kako mu ja to mogu napravit da on mrzi rodendan i poklone itd i galamio je po kuci 10 min. Naravno od tog dana vise ne komumiciramo,jer sam ljuta i razocarana. Trenutno sam u situaciji da sam sad nezaposlena i krecem na kurs koji traje 6 mj i sad me vise nis od toga ne veseli jer sam razocarana zivotom. Nije da ga vise ne volim ali gusim se u tom braku i ne pada mi vise na pamet imati novog partnera. U situaciji sam i da trenutno nemogu otic jer nemam gdje. nemam roditelje svoj stan nista. Ne vidim vise izlaz neda mi se stalno plakati zbog njega. Vec 11 god samo stres s bivsom itd. Naplakala sam se stvarno za cjeli zivot puno puta mi pada svasta na pamet al ajde mali me drzi na zivotu.. Ima li ko kakav savjet? Ja vise stvarno ne vidim izlaz. Uzasno sam nesretna, ne volimo iste stvari,istu hranu,muziku. mi zapravo nista nemamo zajednicko i stariji je od mene 11 god

  48. #148
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Marija Vz prvotno napisa Vidi poruku
    Pozdrav svima. Znaci muz i ja zivimo vani vec duze vrijeme, on radi puno radno vrijeme a ja sam pola jer zbog vrtica je to ovdje ne izvedivo itd. Uglavnom. Nas problem su stalne svadje on je prije radio po cjele dane pa nije ni bio s malim a sad kad stigne sad mu se nista neda sve ga zivcira itd. Cak ni moj sin od 5 god vise ne zeli nista s njim. Svadamo se oko bezqzleih stvari, ali on se nikad ispricao nebi,on ne poznaje rjec oprosti. Prije par dana sam mu htjela pozvati tu jedne prijatelje i na to je poludio kako mu ja to mogu napravit da on mrzi rodendan i poklone itd i galamio je po kuci 10 min. Naravno od tog dana vise ne komumiciramo,jer sam ljuta i razocarana. Trenutno sam u situaciji da sam sad nezaposlena i krecem na kurs koji traje 6 mj i sad me vise nis od toga ne veseli jer sam razocarana zivotom. Nije da ga vise ne volim ali gusim se u tom braku i ne pada mi vise na pamet imati novog partnera. U situaciji sam i da trenutno nemogu otic jer nemam gdje. nemam roditelje svoj stan nista. Ne vidim vise izlaz neda mi se stalno plakati zbog njega. Vec 11 god samo stres s bivsom itd. Naplakala sam se stvarno za cjeli zivot puno puta mi pada svasta na pamet al ajde mali me drzi na zivotu.. Ima li ko kakav savjet? Ja vise stvarno ne vidim izlaz. Uzasno sam nesretna, ne volimo iste stvari,istu hranu,muziku. mi zapravo nista nemamo zajednicko i stariji je od mene 11 god
    Suosjecam...

    Mozes li naci posao? Jedini nacin da odes je da imas svoj novac, vlastiti izvor prihoda. Dok to nemas, tesko ces nesto promijeniti. Nadam se da ce ti ovaj tecaj dati mogucnost zaposlenja. Samo tako ces se uspjeti odlijepiti. Sretno!

  49. #149

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    202

    Početno

    Draga, pronadji posao i čim budeš imala svoj prihod iznajmi si stan sa sinom i odi od ovog čoveka, jer takva atmosfera uništava i tebe, a i tvog sina.
    Ako imaš neke prijateljice da ti ponude 1 sobu za vas dvoje, onda idi odmah od partnera. Sretno!

  50. #150

    Datum pristupanja
    Feb 2022
    Postovi
    6

    Početno

    Kao što su cure napisale, najbitnija je financijska neovisnost. Ako živite vani, vjerujem da je lakše pronaći posao i zaraditi za osnovne životne potrebe. To je prvo što ti treba ako si odlučila da više ne želiš ostati s njim u braku.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •