Prijatelji imaju macu, koja je već u godinama, i sa sve više zdravstvenih problema. Veterinar im je rekao da će ih dijagnostika koštati 800-1000 Kn, a i više ovisno o tome hoće li se odmah naći uzrok problema, a o cifri za liječenje ne može se izjasniti dok ne dođu nalazi. Oni trenutno nisu u dobroj financijskoj situaciji, ona je ostala bez posla, imaju dvoje školaraca, ostala je bez prednjeg zuba,... Kad je to spomenula veterinaru, on joj je dosta otresito rekao: Gospođo, Vi ste se dužni brinuti o svojoj životinji!

A što ako ne može, što ako nema otkud? Kupiti djeci tenisice, napraviti most da po svijetu ne hoda krezuba... ili liječiti macu? Ili dati macu uspavati i slomiti srce djeci, sebi,.... Nju za tu macu puno toga veže, maca je starija i od njene djece, selile su se skupa iz mjesta u mjesto. Ona bi čak radije bila bez zuba, ali ne može zamisliti situaciju da okolo posuđuje za macu a da joj djeca nemaju ono osnovno.

Je li tko bio u sličnoj situaciji, kako ste to riješili, kako ste izabrali kad je bilo ljubimcu ili djeci (ili nekom drugom od ukućana), jeste li stvarno tretirali ljubimca kao ravnopravnog člana obitelji?