Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Mi smo na ljetovanju imali slične situacije. Obitelj je puštala djecu da se deru, a nije ih ni najmanje brinula nelagoda vlastite djece ni frustracije cijele plaže. Njima je bilo ok. A ja sam mislila kako mogu tako ravnodušno pustiti svoju djecu kojoj očito nije bilo ugodno ni zabavno. Isto, to je propust roditelja, a ne male djece.
Sa zavišću gledam takve nirvane. Moja je danas plakala jer sam joj skinula zaprljanu majicu, prije toga jer nije htjela ići van, pa nek ne idem ni ja (iako znam da moram), još prije toga jer joj je vlakić ispao iz tračnica, a između toga jer sam vodom iz bočice smočila ubrus. Sve valjani razlozi za plač zbog kojih bi se trebala zabrinuti. I nije da se brinem, ali mi ide na živce i žao mi ljudi koji nas moraju trpiti pa ju odvučem s javnog mjesta kad krene. I pričam do besvijesti zašto se tako ne smije ponašati, ali mislim da je to faza koju ona treba prerasti, a ja preživjeti. I kada ta faza prođe, da će doći još i nezgodnija neka, pa bi bilo dobro da mama poradi na toj svojoj nikad dosegnutoj nirvani s početka priče, eto.