Stranica 3 od 6 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 260

Tema: Kako živite s postupcima loših ljudi

  1. #101
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    14,530

    Početno

    Hocu reci, malo je trsko razgovarat ako ne govorimo svi o istojsituaciji, a sigurna sam da mnogo nas uopce ne moze neke od tih stvari ni zamisliti...

  2. #102
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,952

    Početno

    Ali sve je to slično, i kod naušnica i kod vikendice najviše te zaboli osjećaj da je ta neka bliska osoba kojoj si ti spreman darovati nešto što joj ne pripada po zakonu isto tako spremna tebi ili tvom nešto ukrasti, namjerno ga zakinuti, grabiti za sebe. To boli.
    Ja zaista nisam materijalist i ne očekujem da mi itko išta u životu pokloni niti mi je poklonio. Nisam i neću naslijediti nikakve nekretnine (slične obiteljske priče kao u prethodnim postovima) i ja sam s tim mirna. Ne treba mi. Na neki me način oslobađa da se grabež događa negdje tamo mimo mene, ne tiče me se.
    Sve što imam u životu materijalno sama sam zaradila.

  3. #103

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Citiraj Barbi prvotno napisa Vidi poruku
    Ali sve je to slično, i kod naušnica i kod vikendice najviše te zaboli osjećaj da je ta neka bliska osoba kojoj si ti spreman darovati nešto što joj ne pripada po zakonu isto tako spremna tebi ili tvom nešto ukrasti, namjerno ga zakinuti, grabiti za sebe. To boli.
    E, tako je. I za nepoznate važi isto. Zaboli te, kako i zašto ta zloba?
    Za nasleđivanje, tjah. Već par godina sam u procesu otpuštanja od sebe nekih budućih deoba koje mi se već sad i previše jasno ocrtavaju, a opet, slično kao kod BB, pogodiće me kada se desi iako sasvim očekujem.
    Za ilustraciju, od pokojnih baka sam nasledila: njihovo sobno bilje -ostatak rodbine ipak nije imao tri čiste da ga baci, pa su ljubazno darovali meni . (Izrasle su kod mene čudovišno velike, i baš uživam u njima ).
    Srećom sam i ja totalno nematerijalni tip .
    BB, meni se čini da ti je reakcija baš takva kakva treba da bude. Godinama si mislila o tome, ma pusti neka ide. Znam za još neke slične primere koji su lomili ljude godinama na sudu, treba staviti tačku na sve i gotovo.

  4. #104
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,953

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    Ne, vjeruj mi, ne bi te bilo briga.
    Nije ni mene, a najnematerijalistički tip sam kojeg sam ikad vidjela.
    Nije u vikendici stvar - iako jest.
    Ne znam, evo stvarno ne znam kako bi se osjećala. Sigurno bih bila bijesna neko vrijeme. Al kad vidim kako neki ljudi godinama i desetljećima ne mogu prijeći preko nečega prva reakcija mi je da bi ja to sve ostavila... okrenula se i otisla. Eto ti i zidovi i sve, neka psovka itd.
    Al reko ne znam...

  5. #105
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    14,530

    Početno

    Mislim da bih i ja tako. Nemam ja zivaca ni vremena za takve.

  6. #106

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,267

    Početno

    Možda me dosad nisu dovoljno materijalno oštetili, pa zato ne razumijem... Dosad sam izgubila dio kuće u Splitu u spletki u kojoj je jedna izuzetno bogata sestra drugoj shizofreničnoj na prevaru oduzela pola vrijednosti kuće u eurima... Ova druga je moja majka. I bila sam ljuta možda tjedan dana. I to ne smatram ozbiljnim zlom koje mi je netko nanio. Toga sam se sad sjetila jer vidim da sve pišete o materijalnom. Meni su takve situacije skroz lagane za probavu... I ova Tnačina mi se ne čini prestrašnom. ( Ne žeilm umanjiti ničiju bol niti ikoga uvrijediti).
    U mojom očima su postupci loših ljudi s kojima mi se teško nositi nešto drugo... Kad te posrame i to čine godinama jer te odgaja tko te odgaja nakon što su sami imali priliku biti taj odgajatelj ali su odabrali ne biti.. ili raznorazne igrice koje partner može smisliti kako bi ti napakostio nakon odluke da izađeš iz braka zbog nasilja...
    Novce praštam kao od šale, i kuće, i aute... Teško mi je oprostit one bliske perfidne povrede, a najteže kad mi idu preko djeteta.
    Ali praštam, otpuštam sve... polako i potpuno. Zbog sebe, mm, djece mi... Vjerujem da sam djelomično takva optimistična rođena, a djelomično postala životnim iskustvom.

  7. #107

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    A vidiš, u mojoj glavi se sve to vezuje nekako zajedno.
    Šta je drugo poruka te rodbinske prevare i otimanja oko nasledstva nego - hej, nema tu ljubavi, nema tu poštovanja, ma nisi nam bitna, veze među nama su mnoooogo manje snažne i lepe nego što bi ti želela da misliš...
    Mene to uznemirava na tom nivou: ta rodbina je neko na koga bi moja deca valjda trebala da se oslone, u slučaju slučaja... A ne da se čuvaju od rodbinske prevare.

  8. #108

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,267

    Početno

    Eto, pa zato je ta prevara dobra.. Ono, sad mi je savršeno jasno da se moja djeca u slučaju slučaja na njih ne mogu osloniti..
    Moja se djeca mogu osloniti na, osim mm i mene, na još troje ljudi. I to je sasvim dovoljno... Eto, ja ne očekujem od bratića i sestrični, od teta, ujaka... da budu ti na koje će se moja djeca moći oslonit. Nemam ni u primisli takvo očekivanje niti sam ga imala.

  9. #109

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Dobro, ja sam mislila na svoju najbližu rodbinu, tj. svoje roditelje i sestru.
    Šta ja znam, valjda sam ja teška naivka (ili optimista ), kada ne mogu još da razmišljam o njima na taj način, tj. da ih stavim u isti rang sa neznancima sa kojima sam na oprezu od prevare i od kojih ne očekujem ništa.
    Ili da preformulišem to lepše, još nemam takva životna iskustva koja bi me navela da počnem o njima da razmišljam na taj način. (Što ne znači da takvih iskustava neće biti, ali ja stvarno ne mogu da se prešaltam na taj modus-hej, odrasli smo ljudi i vreme je da nekadašnji odnosi više ne važe).

  10. #110
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,324

    Početno

    Ja si ne mogu zamisliti da bih se s bratom zakvačila oko nekretnina....a ne mogu si zamisliti ni da bi se moji sinovi zavadili radi toga.

    Možda je pulinka u pravu, nisam iskusila tako nešto. Odnosno, možda bi se moglo protumačiti i drugačije, jer moj brat je naslijedio malu nekretninu od tete, a ja nisam. Ali mm je naslijedio stan u kojem živimo, pa je karmički sve u redu. Krov nad glavom imamo. Nije neka raskoš, ali bratemili, ne treba ni biti. Zahvalna sam na tome što smo slobodni od višedesetljetnih kredita. Imamo sve bitno. Da nemamo, možda bih drugačije razmišljala. Ovako - mogli smo si priuštiti kupovinu vikendice s gruntom i to nam je bila najbolja odluka. Nasljedstvo je dobrodošlo, ali apsolutno ga ne vidim kao nuždu za sretan i ispunjen život. Nekretnine znaju biti i teret, pogotovo ljudima koji se odluče preseliti (ne mora to nužno biti inozemstvo) tako da... batina ima dva kraja. Često se ljudi u starosti nađu okruženi nekretninama koje ne mogu održavati i grobnim mjestima koja ne mogu plaćati, a nema nikoga tko bi to koristio... Moja svekrva lijepo kaže da na kraju trebaš samo 2 metra.

  11. #111
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    Teško je staviti se u tuđe cipele, evo, piše Peterlinka da se ne bi nikad posvadila s bratom oko nekretnina. A može li tako netko, tko živi u nasljeđenom stanu, zamisliti očaj osobe čija obitelj na jednoj plaći krpa podstanarske rate i plaća štajaznam djetetu lijek, dokle brat/sestra/tetka u 3. koljenu, gradi upravo drugu kuću iz nečeg što je trebalo biti zajedničko nasljeđe?
    Ne može.

    Tako ni ja, koja plaćam rate kredita regularno od svoje 24. godine, ne mogu zamislit da se netko gramza po babinom mrtvačkome krevetu ili kolje sa ćaćom oko oporuke. Da bi mi pasalo da ne razmišljam o kreditu, bi. Da bi svoj mir dala za to, teško.
    Iz perspektive nekoga drugoga, to se može smatrati sebičnošću. Ne dati svoj mir da svojoj djeci omogućiš sigurnu budućnost.

    Uvijek me fascinira taj neki sukob oko nasljedstva i nekretnina, uvijek svaka strana smatra da je apsolutno u pravu (bilo jer je eto loše sreće u životu, pa ništa nije zaradila /čitaj ništa nije radila/, pa zaslužuje, bilo zbog roda, spola, brige za roditelje, prvenstva, drugih roditeljskih ulaganja, tetke i stričeva), a istina je bogznadi.

    Što se tiče ostalih sukoba, cvijeta je napisala čini mi se, ja uvijek mislim da sam ja kriva, tražim što sam točno pogriješila, di je sa mnom greška. Kad ustanovimo da nisam, više me ništa ne zanima.

  12. #112
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    17,808

    Početno

    Pa zato postoje zakoni, i najbolje je sve po zakonu. Ove priče kad se netko odrekne svoje imovine u tuđu korist meni su potpuno neshvatljive.

  13. #113
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,952

    Početno

    Mima, i meni su neshvatljive kad ih gledam sa strane sa emotivnim odmakom. U pravom zivotu, i meni se dogodilo. Ne prepoznas uvijek opasnost kad ti to obicno servira netko kome vjerujes.

  14. #114
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,763

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Pa zato postoje zakoni, i najbolje je sve po zakonu. Ove priče kad se netko odrekne svoje imovine u tuđu korist meni su potpuno neshvatljive.
    mima, pardon, gdje ti živiš? - mislim pričaš o zakonima u RH
    najgore od svega kaj fakat kod nas se ne možeš osloniti na naše pravosuđe

  15. #115
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    Ne znači ni da je pravo pravda.

    Djeca se dogovore da jedno brine o roditelju, jer...drugo je daleko ili ne može. Računaju, evo, istu mater smo sisali, nećemo se navlačit.
    I onda pravo nalaže da podijele nakon majčine smrti nekretninu po pola?

    Ovaj nebrižnik o majci kaže: Izvini, žena mi je dobila otkaz, mi smo kruha gladni.
    Ovaj brižnik o majci zna da je u pravu, a što da misli.

    Pa nije život matematika.

  16. #116

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    To odricanje se često radi ako jedan od naslednika već duže vreme živi u toj nekretnini.
    MM se odrekao svog dela dedovske kuće jer je njegov brat odavno već živeo u njoj, ali se brat zauzvrat odrekao dela njive u sličnoj protivvrednosti, i nikad nije bilo među njima spora oko toga, hvala bogu.
    Sa druge strane, mi smo kupili našu nekretninu po ceni malo boljeg auta, baš zato jer su je prvobitni naslednici razdelili po zakonu, na 6 delova, a onda je stajala prazna 5 godina, izgubila na vrednosti, tu smo uleteli MM i ja kao kupci, i na kraju je svaki od naslednika ostao sa stvarno simboličnom sumom u rukama, a nasledili su svojevremeno očuvanu kuću u odličnom stanju, ali eto nije bilo dogovora među njima tolike godine. Tako da i to zakonsko razdeljivanje nije uvek i najbolja opcija za naslednike.

  17. #117

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,279

    Početno

    Teško se nosim sa postupcima loših ljudi. Grizem se i jedem. Pa eto tako imam gastritis i svašta nešto. U stanju sam dugo gutati, ali kada puknem- bježi kol'ko te noge nose.
    U užoj obitelji nemam loših ljudi. Ne znači da smo svi savršeni, ali funcioniramo. Čak odlično rekla bih. Od kako mi je umro tata, brat, mama, moj sin i mm držimo se na okupu više nego ikad. Moj osobni poraz kao čovjeka bi bio da se sa bratom posvađam oko kvadrata, cigle ili nekog grunta. Nisam primijetila da bratu baš sve treba, pa treba, treeeeba. Ni on ni ja ne patimo od materijalizma i tu nemamo problema. Prije bi se odrekla cigle, nego njega kao brata.
    Najviše me živciraju ljudi iz moje okoline sa kojima ustvari nemam ništa i kojima bi rado sve sasusla u facu, a iz nekih razloga to ne smijem.
    Tu mislim na lokalne političare, selske "močnike" i tako to.
    E ti mi kosti glođu, ali nije do njih. Do mene je. Rado bih se odselila, pa da krkane nikada više ne vidim ni na papiru nacrtane, ali... to je druga tema.
    Posljednje uređivanje od rena7 : 22.09.2017. at 13:54

  18. #118
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    17,808

    Početno

    Koliko ja znam RH ima zakone o nasljeđivanju, i nikome se nije potrebno odricati svojeg dijela nasljedstva, a na to sam se referencirala.

    To što netko misli da zaslužuje više od polovice nasljedstva jer se brine o roditelju se isto koliko ja znam može riješiti ugovorom.

    Očekivati da će ti to brat ili sestra priznati u ime pravde je prilično naivno.

    Istovremeno, to ipak znači očekivati više od pola, o roditelju se brineš jer ga voliš, znači nećeš se prestati brinuti ako znaš da nećeš dobiti više od polovice nasljedstva, kakva god bila druga strana - drugačija je to kategorija od toga da se odrekneš nečega što ti pripada po zakonu.

  19. #119
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    9,996

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Pa zato postoje zakoni, i najbolje je sve po zakonu. Ove priče kad se netko odrekne svoje imovine u tuđu korist meni su potpuno neshvatljive.
    Kako neshvatljive? I meni i mom mužu je bilo posve logično odreći se nasljedstva nakon smrti naših očeva, u korist naših mama. I naše sestre i braća su se odrekli u maminu korist. Pa, to je imovina naših mama, ne naša, nije važno što zakon kaže, zakon srca je bitniji.

  20. #120
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    17,808

    Početno

    Eto, ja ne bih rekla da je bitniji zakon srca, i upravo se na taj način koji opisuješ često rađaju sukobi oko materijalnog u obiteljima.

  21. #121

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,267

    Početno

    U mojoj obitelji se samo jedna baka odrekla svog dijela i taj dio obitelji je na tom odricanju super profitirao. I neka je. Baka se odrekla ne da bismo svi imali jednako.
    I ne govorim to iz pozicije situiranog bogatuna... Ja sam stambeno pitanje rijesila privremeno selidbom u tatinu kucu na selu, u strahu od rate kredita, i jednom kad tate ne bude, dijelit cu ju s bratom po pol, ako tata drugacije ne odluci. Onaj tko od nas bude brinuo o majci nece dobiti nista vise. To smo se dogovorili daavno.

  22. #122

    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    941

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Kako neshvatljive? I meni i mom mužu je bilo posve logično odreći se nasljedstva nakon smrti naših očeva, u korist naših mama. I naše sestre i braća su se odrekli u maminu korist. Pa, to je imovina naših mama, ne naša, nije važno što zakon kaže, zakon srca je bitniji.
    to je sve tako relativno i ovisi od osobe do osobe.

    meni recimo to nije normalno. vjerojatno zbog toga što smo imali takvu situaciji u obitelji. i to ne samo jednu.

    prvo su deda i baka prodali kuću i kupili manji stan. ostatak novca podijelili s mojim tatom i njegovom sestrom (u omjeru 80:20, u korist tete. samo za usporedbu, od tih novaca je teta kupila stan od 100 kvadrata u centru grada)

    drugi primjer - tata i ta ista sestra su se nakon bakine smrtli odrekli svega u korist dede.
    deda nakon kratkog vremena prolupa, dovodi novu ''baku'', rasprodaje svu imovinu (stan i veliku vikendicu na Murteru) i nemilice troši lovu po svijetu s njom.
    kad je skoro sva lova presušila, ''baka'' diže sidro i odlazi, a deda dolazi plačući mom tati.

    i znam da su to bile dedine i bakina imovine i da realno mogu raditi s njima što god žele, ali i moj otac je cca 30 godina ulagao svoj i mamin novac u te iste nekretnine, kako bi svi mogli uživati u njima, a na kraju sve otišlo u vjetar.

    naravno da je tata u konačnici gadno požalio zbog tog čina odricanja.

  23. #123

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,279

    Početno

    Od teme kako živimo s postupcima loših ljudi, dođosmo na imovinu. Zar je novac i imovina ono što nas pokreće ili ljubav? I ako nam roditelji ne ostave ništa od materijalnog u naslijeđe, što to znači? Da su loši?
    Ja nekako mislim da su mene roditelji imali iz čiste ljubavi, pa bi ja u tom tonu nastavila život sa njima u njihovoj starosti.
    I ovo, brat je ovako, baka onako, sestra onako- kako oni prema nama, tako mi prema njima.
    Zar tako mjerimo i svima ljudima oko nas ili samo obitelji?
    Negdje ima tema o našem odnosu sa roditeljima ili tako nešto. Tamo se je pisalo koliko vas ili nas da se netko ne bi našao uvrijeđen, ne priča sa roditeljima, bratom. Nemam pojma što je među ljudima, ali negdje smo gadno zapeli.

  24. #124
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,480

    Početno

    slažem se s renom7.

  25. #125
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    17,808

    Početno

    Ne razumijem, kakvi su to zaključci o odakle?! Tema je i otvorena jer je BB netko materijalno oštetio, pa nije niti čudo da se priča o materijalnom. Očito da se većina forumašica u životu srela samo sa zlim ljudima koji su ih oštetili materijalno, a ne na neke druge načine. Radi čega svi trebamo biti sretni i zahvalni.

  26. #126

    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    941

    Početno

    Citiraj rena7 prvotno napisa Vidi poruku
    Od teme kako živimo s postupcima loših ljudi, dođosmo na imovinu. Zar je novac i imovina ono što nas pokreće ili ljubav?
    nisu.
    ali ja sam pisala o svom konkretnom slučaju, jer su ti materijalni problemi jedini loši postupci od strane drugih ljudi s kojima sam se susrela.

    a i kako kaže Mima, BB je otvorila takvu temu.

  27. #127

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,279

    Početno

    Ok, ja razumijem da je materijalno nekome u životu jako važno. Više držim do nekih drugih vrijednosti. Meni je ljubav prema bratu i roditelju iznad materijalnog i ne mogu si pomoći. Živjela sam sa više i sa manje. Nije me previše kao osobu promijenilo ni jedno ni drugo.
    Nama su jedni ljudi već deset godina dužni 30.000,00 kn. Jedan grad nas je prevario za poslovni prostor. Mm ima sitnih dužnika poprilično. Ja te ljude ne mrzim. Stvarno ne. Ustvari, žalim ih. Duboko žalim. Mi gladni nismo i u svojoj koži se osjećamo sasvim ok. Kako su oni, nemam pojma. Spavaju li mirno, šta ja znam. Ja znam da spavam. U konačnici, što jednog dana nosimo sa sobom? Ništa!

  28. #128
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    3,803

    Početno

    Moja obitelj je s mm-om prolazila višegodišnji mobing, spinove i laži koji su mu narušili ugled, raznorazna podmetanja da bi na kraju mu ukinuli radno mjesto i dali otkaz. Mi smo u tom razdoblju oboje oboljeli od ne baš bezazlenih bolesti.
    Sud je presudio u korist mm-a, po presudi treba dobiti ne mali iznos ali žalili su se i ista im je uvažena, tako da ponovo idemo na sud.
    Bez tog iznosa trenutno mogu, no zašto bi, to je njegov novac koji je on pošteno zaradio i to sad ovako na hrpi bi nam omogućilo da krenemo u privatni posao koji želimo, možemo i znamo raditi. Nakon svega što smo prošli (nakon mjesec dana sam i ja postala teh. višak u svojoj firmi) voljeli bismo imati samostalan posao i ne ovisiti o nikome.
    Kako godine prolaze to klupko koje su zamotali se polako razmotava, mm je uzdignute glave i dalje, malo je isfiltrirao prijatelje ali prvo im pokazao otkaz ugovora o radu da vide da je otkaz dobio zato što su ugasili radno mjesto, a ne da je oštetio firmu pa da je zato "najuren", presuda je na internetu javna...
    Uglavnom, kako se razmotava klupko tako i ti ljudi koji su lagali, muljali i smišljali priče za vlastiti probitak polako padaju u rupe koje su sami kopali.
    Ako baš moram reći, neću reći da mi je drago zbog toga nego da mi nije žao .
    Hrpa toga još ima, no ovo je javan forum.
    A pare i imanje, ne znam. Ako me netko obeštetio lošim poslovnim odlukama, a bilo ih je, nekako ne mogu zamjeriti. Naravno da mi nije svejedno, bilo je i vraćenih kredita i nenaplaćenih računa al ajde. No kad te netko smišljeno smulja za pare, nekretnine i sl. to je neka druga priča i razumijem da to ljude razljuti.

  29. #129

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Citiraj rena7 prvotno napisa Vidi poruku
    Ok, ja razumijem da je materijalno nekome u životu jako važno. Više držim do nekih drugih vrijednosti. Meni je ljubav prema bratu i roditelju iznad materijalnog i ne mogu si pomoći. Živjela sam sa više i sa manje. Nije me previše kao osobu promijenilo ni jedno ni drugo.
    Nama su jedni ljudi već deset godina dužni 30.000,00 kn. Jedan grad nas je prevario za poslovni prostor. Mm ima sitnih dužnika poprilično. Ja te ljude ne mrzim. Stvarno ne. Ustvari, žalim ih. Duboko žalim. Mi gladni nismo i u svojoj koži se osjećamo sasvim ok. Kako su oni, nemam pojma. Spavaju li mirno, šta ja znam. Ja znam da spavam. U konačnici, što jednog dana nosimo sa sobom? Ništa!
    Onako hipotetički pitanje - a zašto uopšte onda pamtite te dugove, mislim TM i ti ? Trebalo bi da ste ih davnih dana i zaboravili .
    I zašto uopšte išta naplaćujete svoj rad?
    Pa može se i bez tih novaca?
    Po stavovima ovde iznesenim, mene čudi kako to da se uopšte dopisujemo ovako, preko kompjutera i telefona.
    S obzirom na dubinu prezira iskazanog prema materijalnom, ja vas sve zamišljam u kamp kućicama i poljskim wc-ima u stilu sedamdesetih prošlog veka, kako godinama deci za ručak servirate mleka i hleba uz ognjište .
    Jer ako je granica "mi gladni nismo", onda se stvarno može biti i go i bos i neopran i smrznut i u čergi, bez ijednog dostignuća savremene civilizacije, a kamoli luksuza visoke elektronike. Ali prepun ljubavi i sit.

  30. #130
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,407

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Eto, ja ne bih rekla da je bitniji zakon srca, i upravo se na taj način koji opisuješ često rađaju sukobi oko materijalnog u obiteljima.
    x

  31. #131
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,953

    Početno

    Ma nije Pulinka da su ti novci, nekretnine itd. nevažni, nego prijeđeš preko toga jer sve to živciranje i negativne emocije, koje se samo množe ako ih ne makneš, nije vrijedno toga. Tako ja shvacam to. Nije da izbrišeš to iz pamćenja, ali kakva korist od toga da se svaki dan ždereš zbog toga? Mi nismo prevareni za novac, nego smo kupili "stvar", za koju se ispostavilo da je "pokvarena", iako su od državne institucije imali papir sa žigom da "stvar radi", pa smo morali uložiti dosta novca da stvar profunkcionira... često se sjetim tog novca i pomislim sto smo mogli s njim, uzdahnem, i natjeram se da mislim na nešto drugo.
    Ne razumijem zapravo sto hoćeš reci. Nije nebitan taj novac koji si izgubio (bilo sto materijalno) nego je manje bitan od onog što proživljavas pa makneš to sa strane. Sto ti drugo preostaje? Biti ljut i ogorčen 24 sata dnevno?

  32. #132
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    6,649

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    A vidiš, u mojoj glavi se sve to vezuje nekako zajedno.
    Šta je drugo poruka te rodbinske prevare i otimanja oko nasledstva nego - hej, nema tu ljubavi, nema tu poštovanja, ma nisi nam bitna, veze među nama su mnoooogo manje snažne i lepe nego što bi ti želela da misliš...
    Mene to uznemirava na tom nivou: ta rodbina je neko na koga bi moja deca valjda trebala da se oslone, u slučaju slučaja... A ne da se čuvaju od rodbinske prevare.
    Poruka je "briga me ako ćeš crć od gladi".

  33. #133

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Ma nije Pulinka da su ti novci, nekretnine itd. nevažni, nego prijeđeš preko toga jer sve to živciranje i negativne emocije, koje se samo množe ako ih ne makneš, nije vrijedno toga. Tako ja shvacam to. Nije da izbrišeš to iz pamćenja, ali kakva korist od toga da se svaki dan ždereš zbog toga? Mi nismo prevareni za novac, nego smo kupili "stvar", za koju se ispostavilo da je "pokvarena", iako su od državne institucije imali papir sa žigom da "stvar radi", pa smo morali uložiti dosta novca da stvar profunkcionira... često se sjetim tog novca i pomislim sto smo mogli s njim, uzdahnem, i natjeram se da mislim na nešto drugo.
    Ne razumijem zapravo sto hoćeš reci. Nije nebitan taj novac koji si izgubio (bilo sto materijalno) nego je manje bitan od onog što proživljavas pa makneš to sa strane. Sto ti drugo preostaje? Biti ljut i ogorčen 24 sata dnevno?
    Ono što sam tebi želela reći sam i napisala , mislim da reaguješ skroz zdravo i želim ti iz sveg srca da ostaviš u prošlosti taj ružan događaj.
    Ali jedna stvar je reći - ma, ne mogu da se upropastim misleći dalje o tome- što je meni sasvim normalan i zdrav stav.

    Sasvim druga napisati kako si ti totalno nematerijalni tip i ne razumeš čemu uopšte uzbuđivanje in the first place oko izgubljene ogromne sume novca. A pri tome je očigledno da ne živiš u hipi komuni bez sopstvenog vlasništva...To je malo too much.

    Takođe ne razumem zašto sam tako neobična ako ću biti povređena nekakvim ružnim postupkom svoje najuže porodice?
    Da li to zapravo znači da su drugi mnogo ravnodušniji -ili realniji- prema majkama, očevima i sestrama/braći- ili im je normalno da su odnosi toliko zahladneli kroz odrastanje, to je recimo meni ostalo nejasno.

  34. #134
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,480

    Početno

    Pulinka,
    Ja moram priznat da nekad uz najbolju volju fakat ne mogu slijedit tvoje misli.Cak nekad jos manje razumijem nakon tvog objašnjenja.

    BB razumijem sto hoce reci i dijelim njeno razmisljanje.

  35. #135

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    515

    Početno

    Kaze netko " odnos prema obitelji mi je vazniji od materijalnog".
    To bi znacilo:-nema sanse da bi zbog matrijalnog isao prevariti mamu, brata, ujaka?.
    -ili ma, mogu oni radi sto got hoce meni je nas odnos vazniji?
    U mojoj blizoj obitelji( i mm) nije do sada bilo takvih svada. Ako bi se pojavile one bi pokazale da odnos nije onakav kakav mislim da jest.

  36. #136
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,480

    Početno

    pulinka
    nemam pojma tko je izjavio da nije materijalni tip al ne kuzim zasto ti to toliko smeta.
    Ono svaki covjek ima svoj zivot i briga me kako ga zivi.Jel materijalni ili nematerijalni tip, .....ovakav onakav...
    Tema je kako zivit s postupcima losih ljudi.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.09.2017. at 22:38

  37. #137

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Pa dobro, ni ja često ne razumem tebe, pa opet sve ok .
    Žuta me je lepo sumirala par postova iznad, možda je njena jezgrovitost korisnija po temu .
    Najbitnije je ipak da mi svi razumemo šta BB hoće reći i da delimo njeno razmišljanje, ostala naša nerazumevanja su sporedna stvar.

  38. #138
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,480

    Početno

    Slažem se s tobom

  39. #139
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,324

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    pulinka
    nemam pojma tko je izjavio da nije materijalni tip al ne kuzim zasto ti to toliko smeta.
    Ono svaki covjek ima svoj zivot i briga me kako ga zivi.Jel materijalni ili nematerijalni tip, .....ovakav onakav...
    Tema je kako zivit s postupcima losih ljudi.
    Jos malo o materijalnom... Za to ne mari onaj tko nije ugrožen, tko ima koliko toliko siguran posao, zdravlje da ga može raditi, eventualno krov nad glavom itd. Zapravo onaj tko ima samopouzdanje da se može brinuti o sebi i obitelji. Kad bolje razmislim, mene su nekakva nasljedstva očešala tek kasno u životu. Bila sam podstanar 28 godina, od punoljetnosti do udaje i da sam svu lovu od najamnina stavila na hrpu, imala bih danas kućerinu na tri etaže. Ali nije se tako dogodilo i nikom ništa. Nije me to opterecivalo. Uvijek mislim da će se negdje otvoriti prozor ako se zatvore vrata i često je to baš tako. Sad već imam djecu na pragu punoljetnosti i znam da ih ne namjeravam opteretiti nekretninama. Ako nečeg bude, ok. Ako ne bude, nema veze, bitno je da oni imaju struku, diplome i da mogu naći posao ovdje ili drugdje, kako budu htjeli. Znam obitelj koja je za troje djece sagradila tri kuće, ali ispalo je da danas stoje prazne jer su djeca otišla svatko na svoju stranu.

    Ali da se vratim na temu... Ono što zamjeram sebi je nedostatak vremena za kontakt s ljudima koji su mi nekad puno značili. Znače mi i danas, ali živimo na različitim lokacijama i teško je to održati. Ne znače ništa društvene mreže gospođi od 80+... Ponekad ljudi umru i onda mi bude žao... Nadam se da ću to ipak nekako riješiti jer djeca me trebaju manje a stariji sve više.

  40. #140
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,953

    Početno

    Mislim Pulinka da razumiješ sto hoćeš reći, ali to "ja nisam materijalist" ja čitam drugačije. Ne u stilu "živjet ću u komuni", nego nisam ja ta losa strana, taj materijalist koji ne preza ni pred čim da si pribavi još jednu nekretninu/materijalnu stvar. Meni nije stalo do toga, ja nikad to ne bih radio.
    Pa onda dva razvoja događaja:
    A) borim se za svoj dio, jer me živciraju, jer je nepravedno, jer imam pravo... ali samo se borim za svoj dio, ne bih nikad prvi započeo to jer ja nisam materijalist
    B) nemam živaca za sve to, ništa me ne zanima, uzmi si sve, samo mene pusti na miru.

    S tim da mislim da opcija B nije opcija samo kad imaš back-up, drugu nekretninu u kojoj živiš, posao pa možeš otplaćivati kredit ili podstanarstvo... mislim da se u opciji B mogu naći i oni kojima je sporna nekretnina jedino sto imaju...
    Npr. poznajem obitelj gdje je brat ostao živjeti s majkom i zasnovao obitelj u ne bas sad nekoj vrijednoj nekretnini, prizemnici u koju je trebalo puno ulagati sto žena mu i on i učiniše... sestra se bješe udala, u materijalnom smislu, dobro se udala, imala "kućerinu", kuću na moru i pričalo se tko zna što još. Majka umrla, i sestra želi da joj ispate nužni dio. Ali traži pola vrijednosti kuće sada nakon sto su oni u nju ulagali i renovirali sve, plus da joj isplate sto su godinama živjeli u kući, plus kamate... ovi grcaju i klate se godinama izmedju kredita i nestabilnih poslova i niti prosječnih primanja, i da žele nemaju je otkud isplatiti u iznosu koji ona trazi, od prodaje kuće nitko ne bi ništa dobio, na sudu su godinama... realno, ovi nemaju nikakvu opciju, teško bi si priuštili i podstanarstvo, ali sve to vrijeme oni se češće osjećaju "samo da mogu, sutra bih van iz svega ovog, ostavili bi joj i kuću i sve, samo da imamo svoj mir"... pa su se Npr. javljali za POS stanove ili razmišljali o nekim drugim opcijama koje sve idu u smjeru "želim van i želim svoj mir", a ne "želim tu kuću". Jer nisu oni materijalisti, sestra je.

  41. #141
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    17,808

    Početno

    Eto još jedna klasična obiteljska priča. Ne treba ulagati u tuđe nekretnine. Sestra je naravno u pravu, zašto ona ne bi dobila polovicu svog nasljedstva?

  42. #142
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,953

    Početno

    Slažem se, trebala je i ona dobiti svoj dio. To je moglo izgledati i tako da je brat odselio, mama umrla, prodali kuću i svatko dobio svojih 25 tis.eura (ako...).

    Mogla je i sestra doći i reći, brate, želim i ja svoj dio, ajde vidite kako bi mi mogli isplatiti... a ona je išla džonom, s odvjetnikom i tražila sve čeg se mogla sjetiti, npr. to da joj plate jer su živjeli tamo... U tom smislu, o njoj se priča kao o tom "lošem čovjeku i materijalisti"...

  43. #143

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,267

    Početno

    Pulinka, pa mislim da nitko na temi nije rekao da ga baš briga za materijalno...
    ako ću sebe objašnjavati... stalo mi je do materijalnih stvari, ono, volim imat novaca, hrane, stan, knjiga, auto... i kad nekom nepravdom ostanem bez nečeg za što sam smatrala da mi pripada, teško mi je i prolazim one korake koje sam prije navela... i prođem ih za tili čas u usporedbi s prolaskom tih istih koraka nakon nekih uistinu teških situacija s lošim ljudima.
    Na sreću ili na žalost, činjenica da mi ex muž nije htio dati auto koji smo kupili od moje plaće, me nije puno takla. Em tad nisam vozila, em sam znala da po zakonu imam pravo na pola iako sam samo ja radila, ali najviše zato što je rastanak bio toliko težak, sa svim duginim bojama od fizičkog do postavljanja nogu na poslu, da jednostavno auto je bio ništa što bi me uzrujalo... Istodobno sam imala ugovor o djelu, i podstanarski stan u najmu i često tako malo kuna da sam jedno vrijeme imala 32 kune za hranu dnevno za tri osobe... Dakle, nije to da me nije bilo briga jer eto imam, već sam imala vjeru potpunu da ću zarađivati više, da će mi financijski i svakako biti bolje. Sad tu vjeru imam i danas. Djecu prehranjujem radom ne nasljedstvima. I ne grize me što sam objektivno mogla nasljedstvima... Mogla sam se i bogato udat... i ostat na faksu radit... i upisat profitabilnije zanimanje... Nisam, izborom, stjecajem okolnosti, nepravdom... svejedno, nisam.
    Evo, sigurna sam da bi me tvoja situacija s macom više pekla nego da mi susjed probuši gume na autu. Ne jer mi je kupit nove gume kao kafu platit, već jer vjerujem da za gume mogu zaradit uvijek, ali mace više nema.

  44. #144

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Puno ljudi je napisalo na temi da ih nije briga za materijalno, i to ne samo u smislu da ne bi oni bili ta "loša strana", nego i u smislu da ne bi ni žalili za izgubljenim materijalnim stvarima.

    Što je sve razumljivo kad ljudi imaju ono što sam ja nazvala sigurnosnom mrežom, a casa samopouzdanjem da će zaraditi. I naravno da nema zašto čovek da se opravdava ako je takav, to je pozitivna, a ne negativna stvar.

    Ali u nastavku je neko ljude koji tu sigurnosnu mrežu-ili samopouzdanje -nemaju nazvao materijalistima, onima kojima je samo materijalno bitno. Što je stvarno malo previše.

    Čovek koji je izgubio mnogo i ugrožena mu je egzistencija ne mora uvek imati to samopouzdanje da će zaraditi, i može biti uplašen za svoju budućnost i slomljen zbog gubitka- ali ga to ne čini gramzivim materijalistom, koji svet gleda kroz imovinu.

    Isto kao što čovek koji je ostao bez nasledstva nije nužno gramzivi materijalista koji u rodbini gleda izvor prihoda nego čovek koji je stučen činjenicom da njegove nekad najbliže i najdraže "briga ako će on crći", kako je to sažela žuta.
    U celoj priči oko kojekakvih nasledstava to je ono za čime bih ja lično najviše žalila, za nekadašnjim bliskim odnosom. Jer ja recimo tog brata/sestru koji bi mogao da ostavi mene i moju decu "da crknemo" ne bih nikad više pogledala istim očima, na isti način.

    Što se tiče moje nesrećne ljubimice, konačno sam načisto sa time da mačke više nećemo imati ni pod kakvim uslovima. Do sada sam ja othranjivala i povremeno usvajala mačiće koje mi godinama neko uredno ostavi pred kapiju (posebna patologija za posebnu temu...), a živele su kao dvorišni ljubimci zbog moje alergije- uvek smo imali 2 ili 3. Međutim, odustajem konačno, trebalo je puno ranije. Kao očigledan primer mojoj deci da ne možeš sve loše ljude baš uvek sprečiti...

  45. #145

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,267

    Početno

    Ma pulinka tko je rekao da ga bas briga za materijalno.. Ja nisam, vec eksplicitno da volim imati... Samo sto mi je nositi se s postupcima losih ljudi na ustrb imovine puno lakse nego naustrb moje ili djece mi osobe... I objasnila sam primjerom.
    A sto se tice nasljedstva ...moji su me odgajali tako da nista ne ocekujem... Sto iz principa sto iz skrtosti

  46. #146

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Ma ti si meni kristalno jasna u pisanju , i čini mi se da i živiš ono što pišeš.
    Nasledstvo- tja. Mene su moji podigli u bajci da će meni i sestri izgraditi celu kuću.
    Oko 18.-te sam ipak prestala da verujem u bajke .

    Ali dobro, eno mojih, konačno i žive u svojoj trospratnici, sami. Sa njihove tačke gledišta, vredelo je to što su zbog te kuće provodili manje vremena sa decom, radili više, živeli 25 godina u plesnivom ledenom mračnom podrumskom stanu, preskočili putovanja, letovanja, zimovanja, kvalitetnu garderobu, obuću, hranu, kućne ljubimce, vozili uvek samo staru krntiju od auta itd, itd.

    I neka ih. Meni sada ta kuća apsolutno ne treba, neka je nosi ko god hoće kad vreme dođe.
    Ono što im onako detinje zameram je ta dvadesetogodišnja laž kuće koju oni prave za svoju decu...

  47. #147
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,324

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Ma ti si meni kristalno jasna u pisanju , i čini mi se da i živiš ono što pišeš.
    Nasledstvo- tja. Mene su moji podigli u bajci da će meni i sestri izgraditi celu kuću.
    Oko 18.-te sam ipak prestala da verujem u bajke .

    Ali dobro, eno mojih, konačno i žive u svojoj trospratnici, sami. Sa njihove tačke gledišta, vredelo je to što su zbog te kuće provodili manje vremena sa decom, radili više, živeli 25 godina u plesnivom ledenom mračnom podrumskom stanu, preskočili putovanja, letovanja, zimovanja, kvalitetnu garderobu, obuću, hranu, kućne ljubimce, vozili uvek samo staru krntiju od auta itd, itd.

    I neka ih. Meni sada ta kuća apsolutno ne treba, neka je nosi ko god hoće kad vreme dođe.
    Ono što im onako detinje zameram je ta dvadesetogodišnja laž kuće koju oni prave za svoju decu...
    Eh, draga, oni su i sebe zavaravali... ne samo vas.

    Davno (još u mojim studentskim danima) rekla je mama jednog mog prijatelja da djeci ne treba graditi i davati nekretnine, nego da im treba omogućiti solidno obrazovanje da mogu raditi ono što žele i budu uspješni u tome + ako već ima viška, bolje im je ponuditi novac u trenutku kad se odluče osamostaliti, nego graditi kuće. To sam zapamtila za sva vremena.

    Naravno, u današnje doba nije potpuno besmisleno imati neku nekretninu u pričuvi za djecu, ako se već ima, ali smiješno im je uvjetovati da se tamo nasele... Nema ŠANSE da se djecu zadrži u svojoj blizini na taj način. Oni će otići i živjeti svoje živote na ovakav ili onakav način. Većina nas pokušava u svojim životima ispraviti ono što smatramo da su naši roditelji radili krivo, ali to nas ne spašava da sami napravimo svoj bunt grešaka... Tako je s odgojem, brakom, imovinom... nema spasa. A nema ni svrhe sve to propitivati. Svatko od nas treba napraviti ono što smatra ispravnim i najboljim, pa kome milo - kome krivo...
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.09.2017. at 11:40

  48. #148

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    1,610

    Početno

    Peterlin, sve si u pravu .

  49. #149

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    244

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    Ma pulinka tko je rekao da ga bas briga za materijalno.. Ja nisam, vec eksplicitno da volim imati... Samo sto mi je nositi se s postupcima losih ljudi na ustrb imovine puno lakse nego naustrb moje ili djece mi osobe... I objasnila sam primjerom.
    A sto se tice nasljedstva ...moji su me odgajali tako da nista ne ocekujem... Sto iz principa sto iz skrtosti
    Mene su, recimo, odgajali suprotno.
    Ja znam što očekujem i zašto, na meni je da to očuvam za svoje dijete.
    Ako, AKO ću to uopće moći.
    I zabadanje u nešto što moji starci cijeli život grade - za mene, da bi se mene direktno oštetilo, a sukladno tome i moje dijete danas...smatram lopovlukom i izdajom baš od strane familije.
    Za druge me ne boli. Političare, recimo. Znam da od njih ništa dobro neću dočekati. Ali od obitelji, to je drugi par rukava.
    Mislim, govorim u svoje ime, jer mi je tako lakše, no govorim i načelno.
    I sad, opravdavati se da ja/ti/netko nije materijalist na način da bi mirne duše valjda trebao gledati kako ti netko raspikućuje kuću inače si materijalist...ne, taj film se ne bude kod mene gledao, pa bila ja nekom materijalist sto puta.

    Nisam se direktno sašila na tvoj post, casa, da pogrešan dojam ne stekneš radi citata.
    Posljednje uređivanje od Evelina : 25.09.2017. at 12:52

  50. #150

    Datum pristupanja
    Sep 2017
    Postovi
    3

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Dakle, kako vi živite nakon sto vam loši ljudi naprave nešto loše? Tko su oni?
    Jednostavno, sve su to životne lekcije, iz kojih naučiš ili ne naučiš. Svaka škola košta. Ja tako gledam na stvari, nauči da se ne ponovi.
    Što j bilo, bilo je...mora pustiti zbog mentalnog i duševog zdravlja, inače će te pojesti.

    Kako naći mir, prvo moraš pustiti i pomiriti se sa lekcijom koja ti je pružena.

Stranica 3 od 6 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •