Kako živite s postupcima loših ljudi

[Bubilo Bubich]

Pretpostavljam da ova tema može biti užasno široka i odnositi se na gomilu različitih stvari, ljudi, odnosa... od toga da ste nešto doživjeli jednom do toga da ste svaki dan u interakciji s nekim zločestim.

Konkretno, sad se kod mene radi o osobama s kojima smo imali neki poslovni odnos koji je završio tako da su moju obitelj oštetili za cca 50.000 kn, a kad se zbroji sve skupa i s drugim ljudima, to je oko 350.000 kn. Završili smo i na sudu, no oni su se raznim malverzacijama uspjeli izvući.

I sad ono sto mene naivnu i koja nikad prije u životu se nije susrela s tako nečim i osjetila to na vlastitoj koži, muči kako naći mir u sebi. Od onih početnih reakcija, plača, bijesa, nevjerice, do boli me briga, do naći ću ih, probušit im gume, razbit šajbu... do... napisat ću im pismo sadržaja "kako spavate i živite sami sa sobom, ja bar imam mir...". Al nemam ga, mrzim ih ono. Razbila bi im šajbu. Pa ne bih vise nikad na njih pomislila u životu... plešem, gledam film, sretna sto smo zdravi... pa ih se opet sjetim i njihove šajbe, i razmišljam o njihovom zdravlju... i tako...

Probali smo istjerati pravdu kroz sustav. Nije išlo. Sustav ne funkcionira. Zato smo se tu i našli jer je sustav napravio propust i nije nas zaštitio iako smo imali sve na papiru.
Nećemo o detaljima, nije bitno, radi se o vrlo uobičajenom i svakodnevnom poslovnom odnosu koji se provodi svaki dan, al nama se dogodilo da ga sklapamo s nekim lošim.

Dakle, kako vi živite nakon sto vam loši ljudi naprave nešto loše? Tko su oni?
Jeste vi ti loši ljudi?

[NanoiBeba]

Teško - nama su susjedi svojom adaptacijom uništili stan. Ne mogu ni pisati kako se osjećam svakodnevno kad dođem doma. Sustav - ne funkcionira. Zaštite - nema. bijesna sam stalno, pa se smirim, pa mi MM veli da nema koristi kaj se uzrujavam i tak u krug

[Bubilo Bubich]

Uh! Zao mi je!

Ima li netko tko se naučio neuzrujavat?

[zutaminuta]

Dakle, kako vi živite nakon sto vam loši ljudi naprave nešto loše? Tko su oni?
Jeste vi ti loši ljudi?

Vraćam se povremeno na to, tužna budem i idem dalje.

[Lili75]

BB super tema, sad nestignem pisati, al zbog sebe čovjek treba pronaći svoj mir. Nije lako al je izvedivo. Ti ljudi nisu vrijedni tvog nemira.
I da duboko vjerujem da sve loše što netko radi, ne radi drugome nego sebi, drugim riječima sve se plaća, sve se vraća (na ovaj ili onaj način).

Možemo mi puno toga, puno više nego mislimo.

Sad sam u žurbi, javit ću se još na temu.

[Evelina]

Dakle, kako vi živite nakon sto vam loši ljudi naprave nešto loše? Tko su oni?
Jeste vi ti loši ljudi?

Oni su moja proširena obitelj.
Živim bez iluzija, povremeno kad se sjetim, napuni me bijes.
Funkcioniramo površno, neko vrijeme nismo ni komunicirali, osim preko odvjetnika, a imamo zajedničku imovinu.
Mi smo, vjerujem, u njihovim očima loši ljudi.
Oni su u našim baš teška govna.

[newmom]

Uh! Zao mi je!

Ima li netko tko se naučio neuzrujavat?

KARMA...sve ce se to njima vratiti..nemora sada..ali jednom..nemora na novcani nacin u tvom slucaju..mozda nesto drugo..ali nesto sto ce boliti isto ili mozda i gore...

Dozivila sam to sto puta...cvrsto vjerujem u karmu...pa i ako pomislim nekad nesto lose samoj sebi kazem..suti da tebe nebih snaslo isto ili jos gore..

Dobrota se vrati..ako ne tebi mozda tvojoj obitelj...na neki nacin se vrati uvijek..pa ces pomisliti bas na karmu

[pulinka]

Dakle, kako vi živite nakon sto vam loši ljudi naprave nešto loše? Tko su oni?
Jeste vi ti loši ljudi?

Patim. Maštam isto kao i ti šta bi im sve razbila i kako. Pa se resetujem, isto kao i ti. Pogledam porodicu...Udahnem. Uglavnom vreme uradi svoje.
I karma. Začuđujuće efikasno s obzirom na moj poprilični ateizam.
Mnogim ljudima koji su nam nekad okrenuli leđa i uskratili pomoć, a ponekad i aktivno naneli zlo, sa godinama su se dogodile neke stvarno loše stvari.
Nekima su se našli oni koji su im zaista razbili štošta.
Neke su stigle posledice sopstvenog lošeg karaktera i života.
Neki, nažalost, i dalje nesmetano varaju i uništavaju druge, kao uvaženi članovi društva.

Ko su oni - pa, u mom slučaju to su neki bivši prijatelji, neki obični ljudi iz naših života, neki kojima se ukazala šansa pa su gazili zbog nje preko drugih, ili neki koji su oduvek bahati i bezobzirni a nekom nesrećom smo im se našli na putu...Ipak, puno je više onih običnih, prosečnih ljudi koji su prosto u nama videli najslabiju kariku koja se može žrtvovati za njihove ciljeve.

A da li sam ja taj loš čovek-ne znam. Pretpostavljam da postoji poduži niz ljudi kojima sam pokvarila dan rečima. Ali mislim da sam malo ili nimalo ljudi povredila nekim ozbiljnijim delima, u svakom slučaju 100% nisam nikog finansijski oštetila.

[tanja_b]

Mene zbilja čudi da toliko ljudi nalazi zadovoljštinu da se onom koji im je nešto skrivio desi nešto još gore pa da mu se to "vrati"?
Koja realna korist od toga?

I koliko god slušala i čitala o tome kako se "dobro uvijek vraća", još se nikad osobno nisam uvjerila u to.
Jedino što mogu naučiti iz loših iskustava je - pokušati ih prepoznati na vrijeme, zaštititi sebe i svoje najbliže, pokušati spriječiti da se nešto slično ponovi. Šteta koja je napravljena ne može se više vratiti, najmanje time da se onom drugom desi nešto loše, zato zbilja ne razumijem te priče o karmi.

[Evelina]

Mene zbilja čudi da toliko ljudi nalazi zadovoljštinu da se onom koji im je nešto skrivio desi nešto još gore pa da mu se to "vrati"?
Koja realna korist od toga?

Realno nikakva.
Ali čovjeku godi.

[Danka_]

Mene zbilja čudi da toliko ljudi nalazi zadovoljštinu da se onom koji im je nešto skrivio desi nešto još gore pa da mu se to "vrati"?
Koja realna korist od toga?

I koliko god slušala i čitala o tome kako se "dobro uvijek vraća", još se nikad osobno nisam uvjerila u to.
Jedino što mogu naučiti iz loših iskustava je - pokušati ih prepoznati na vrijeme, zaštititi sebe i svoje najbliže, pokušati spriječiti da se nešto slično ponovi. Šteta koja je napravljena ne može se više vratiti, najmanje time da se onom drugom desi nešto loše, zato zbilja ne razumijem te priče o karmi.

Potpuno se slažem

Isto tako, ne kužim onaj imperativ "moraš oprostiti" (što to točno znači?)

Ne moram ništa
Guram dalje kako mogu, a za ono što je ostalo i nepopravljivo je: https://sophieshewrote.files.wordpre...guys.jpg?w=640

Jednom sam čula jednu osobu kako onome tko ju je stvarno ružno oštetio "želi sve najgore u životu", a zatim je još dodala neke želje vezane za zdravlje (smrzla sam se instinktivno) plus, za zdravlje njegove djece (next level užasa)
Muž i ja smo se zatekli tamo i oboje smo počeli ponavljati "nemoj tako, nemoj tako, nemoj tako..:"

Nije da će stvarno nešto postići time, ali kako možeš željeti zlo tuđoj djeci?!?! Kako možeš željeti IKOME na svijetu da bude bolestan?! Voljela bih da to nisam čula, jako je disturbing

[pulinka]

Realno nikakva.
Ali čovjeku godi.

X

[pulinka]

Potpuno se slažem

Isto tako, ne kužim onaj imperativ "moraš oprostiti" (što to točno znači?)

Ne moram ništa
Guram dalje kako mogu, a za ono što je ostalo i nepopravljivo je: https://sophieshewrote.files.wordpre...guys.jpg?w=640

Jednom sam čula jednu osobu kako onome tko ju je stvarno ružno oštetio "želi sve najgore u životu", a zatim je još dodala neke želje vezane za zdravlje (smrzla sam se instinktivno) plus, za zdravlje njegove djece (next level užasa)
Muž i ja smo se zatekli tamo i oboje smo počeli ponavljati "nemoj tako, nemoj tako, nemoj tako..:"

Nije da će stvarno nešto postići time, ali kako možeš željeti zlo tuđoj djeci?!?! Kako možeš željeti IKOME na svijetu da bude bolestan?! Voljela bih da to nisam čula, jako je disturbing

Nećeš oprostiti, ali se nećeš ni ljutiti?
Kako, tj. koje osećanje onda osećaš, a da je između ta dva?

[mitovski]

Uh, jako teško. Meni je neshvatljivo da netko ide nekoga namjerno prevariti, jednostavno to ne mogu provariti.

Nekako mi se čini da je, barem meni, najteže kad ti to napravi netko s kim moraš nastaviti odnos, bilo obiteljski bilo poslovno.
Dogodilo mi se nekoliko puta i to poprilično gadno i teško se mirim s tim. Niti sam oprostila niti sam zaboravila ali nekakav odnos sam morala nastaviti ( s moje strane nikada više ni približno isti.)
Užasno teško puštam ljude u svoj život, imam par onih pravih prijatelja na koje mogu računati u svim situacijama. Inače sam osoba koja je spremna za svoje dati sve do zadnje kapi krvi i kad me netko prevari to me strahovito pogodi.

Jedna osoba mi je baš napravila jako ružnu stvar, imala sam svakakvih osjećaja, ali nikada nisam pomislila da mu želim isto ili da mu se vrati, ja od toga stvarno ne bih imala nikakvu zadovoljštinu.
Isto tako to da moramo sve oprostiti ne razumijem jer neke su stvari neoprostive. I takve stvari ja oprostim na način da maknem tu osobu iz svog života, jer kako nastaviti odnos s nekim tko ti je zabio nož u leđa.

[Danka_]

k

Nećeš oprostiti, ali se nećeš ni ljutiti?
Kako, tj. koje osećanje onda osećaš, a da je između ta dva?

Naravno da osjećam ljutnju, kad je friško
Osjećam i bol i tugu, to još više.

Kad se maknem i kad prođe dovoljno vremena, ljutnja se potroši i izblijedi
Bol je također manja
Tuga ne prođe

To ne bih nazvala "oprostom"

Oprost bi podrazumijevao raspraviti nesporazum, razumjeti se uzajamno, prihvatiti situaciju i pogreške, vjerovati u budućnost odnosa
To nije uvijek izvedivo pa zato mi se čini licemjernim reći da sam nekome oprostila
Samo zato što me prošla ona prvobitna teška emocija

[cvijeta73]

ja u takvim situacijama uglavnom krivim sebe
kao, koja sam ja bila tuka i dala se prevariti.
u principu, nisam ljuta na te koje su me prevarili, nego na sebe koja sam popu*ila, a nisam trebala jer su, realno, tu bili neki znakovi.

a na sebe se ne mogu dugo ljutiti :D pa me prođe.

u igri je bio isto novac i muž od prilično bliske prijateljice. živa sam se pojela što sam bila takva glupača i nisam skužila da se radi o klasičnom prevarantu.

šta ću njemu opraštat ili neopraštat. prevarant je bio i ostao. s njom se čak nisam ni posvađala, ali nismo više bliske. čak i kavu popijemo, uz površne razgovore. ni na kraj pameti mi nije bilo da im želim neku karmu, njihov život. ne mislim uopće o tome.

sebi sam, naravno, oprostila. :D

[čokolada]

I ja se neko vrijeme jako tesko nosim s takvim stvarima, a onda bijes popusti, trazim opravdanja za tu drugu stranu, pokusavam razumjeti sto im je u glavi bilo itd.
Nemocni me bijes pusti iskljucivo zato sto shvatim da me hrani losom energijom, da me boli želudac ili ne mogu spavati...ukratko, odrazi mi se na zdravlje, a onda se sve oko mene krene rušiti.

[čokolada]

To ne bih nazvala "oprostom"

Oprost bi podrazumijevao raspraviti nesporazum, razumjeti se uzajamno, prihvatiti situaciju i pogreške, vjerovati u budućnost odnosa
To nije uvijek izvedivo pa zato mi se čini licemjernim reći da sam nekome oprostila
Samo zato što me prošla ona prvobitna teška emocija

Tako je. Oprost podrazumijeva obostranu aktivnost.

[pulinka]

Naravno da osjećam ljutnju, kad je friško
Osjećam i bol i tugu, to još više.

Kad se maknem i kad prođe dovoljno vremena, ljutnja se potroši i izblijedi
Bol je također manja
Tuga ne prođe

To ne bih nazvala "oprostom"

Oprost bi podrazumijevao raspraviti nesporazum, razumjeti se uzajamno, prihvatiti situaciju i pogreške, vjerovati u budućnost odnosa
To nije uvijek izvedivo pa zato mi se čini licemjernim reći da sam nekome oprostila
Samo zato što me prošla ona prvobitna teška emocija

Lepo rečeno, sad razumem bolje.

[casa]

Meni je lakše otkako sam prihvatila da popstoje neka sranja koja me grade kao ličnost, ono sve mi je to trebalo da bih bila ovo što sam danas... i da postoje neka druga sranja koja su jednostavno sranja. Iz kojih ništa nisam naučila, koja su mi samo donijela bol.
Hlađenje ide ovako:
prvo me boli tako da sam smrznuta
pa onda tako da se branim rukama i nogama,
pa onda pokušavam uvidjeti širu sliku iako nikad ne želim bolesti ljudim i njihovoj djeci često poželim da im se ukaže sjajna prilika u Afganistanu pa da odu
i na kraju oprostim i sebi i njima jer mi se ne da trovat druge odnose nekim prošlim zlima..
I ja sa svima koji su mi nanijeli ozbiljno zlo u životu( a meni u tu kategoriju ne spadaju oni što su me zahebali za neke pare ili pak pregazili na poslu kako bi se probili, već one malo ozbiljnije situacije) danas razgovaram i vidim ih kao ljude, kao kompletne osobe, i osjećam se oslobođenom kad sam s njima... Baš oslobođenom, a s vremenom razvijam i pravo suosjećanje i nikako im ne želim zlo. Želim im, duboko i intimno, da postanu bolju ljudi, da nađu svoj mir... ( tako mi s ex mm, s nekom rodbinom).

[oka]

Ja slično kao Danka.
Samo da se meni dogodi da nakon nekog vremena, radi velikog odmaka od takvih ljudi, radi velikog truda da ne razmišljam o događajima ...dogodi se to da zaboravim. Zaboravim na prvu u svojoj glavi što se u stvari dogodilo i koji je razlog zavade ili loših emocija.... ..a što je najbolje ne želim se ni sjetiti. Ajde kad se potrudim i dublje razmišljam o tome..., shvatim da bih se sjetila, ali ne želim. Ako jednom zatvorim vrata, ona tako i ostaju. Ne volim kad se takve situacije novo nanovo ponekad otvaraju i izvlače na svjetlo dana te opterećuju sadašnjost.
Niti razmišljam više o tome niti želim niti ću.

Takav sam tip da kad se i s mužem posvađam, toliko se usmjerim u glavi da slijedeći dan ili dan nakon svađe nema šanse da se na prvu sjetim zašto je došlo do fajta.
Radi velikog senzibiliteta na svakodnevne životne situacije naučila sam taj zid dizati visoko i ići dalje. Previše boli kad se sa time živi, previše.

[Tanči]

Nekad sam se žderala pa smo se svo troje razbolili i zaključila sam da nema smisla žderati se.
Karma? Božji sud?
Ma kaj god.
Onda se ne bi mi razboljeli, već oni koji su nam zlo nanjeli.
Pretrpila sam i prevaru od obitelji, a bome nas je i odvjetnik prevario za "samo" pola milijuna kuna plus kamate.
Sad smo na sudu.
U godini i pol dana je odrađena jedna, jedina rasprava.
Sljedeća je za dva mjeseca.
Sve dokaze imamo, ali...
Muž mi ide opet na operaciju u četvrtak, ja danas opet dobila loš nalaz, dijete je jedino dobro...
I o čemu da ja razmišljam?
O novcu?
Da, dobro bi mi došlo. Treba adaptirati stan, maloj vozački, meni zubni implatat i most...
O osveti?
Što bih s tim dobila?
Ne znam.
Tako mi je više svejedno da ne mogu to opisati.
Dobili, izgubili, svejedno.
Inače kaže se da ti Bog da onoliko koliko možeš podnijeti.
Ajde da vidimo koliko ja mogu podnijeti.
Javim rezultat, a ako se ne javim, a hebiga, nisam imala sreće.

[Lili75]

Tanči žao mi je

[Peterlin]

Potpuno se slažem

Isto tako, ne kužim onaj imperativ "moraš oprostiti" (što to točno znači?)

Ne moram ništa
Guram dalje kako mogu, a za ono što je ostalo i nepopravljivo je: https://sophieshewrote.files.wordpre...guys.jpg?w=640

Jednom sam čula jednu osobu kako onome tko ju je stvarno ružno oštetio "želi sve najgore u životu", a zatim je još dodala neke želje vezane za zdravlje (smrzla sam se instinktivno) plus, za zdravlje njegove djece (next level užasa)
Muž i ja smo se zatekli tamo i oboje smo počeli ponavljati "nemoj tako, nemoj tako, nemoj tako..:"

Nije da će stvarno nešto postići time, ali kako možeš željeti zlo tuđoj djeci?!?! Kako možeš željeti IKOME na svijetu da bude bolestan?! Voljela bih da to nisam čula, jako je disturbing

MORAŠ OPROSTITI ne znači da trebaš oprostiti onima koji su nanijeli zlo kao da se ništa nije dogodilo, nego da ne trebaš SEBE opterećivati i trovati time dalje u beskraj. Ta uputa da moraš oprostiti je zapravo netočna - bolje bi bilo reći da MORAŠ OTPUSTITI, osloboditi sebe tereta. Nismo odgovorni za zlo koje nam nanose drugi. Od toga se treba maknuti i to je sve što se može učiniti. Oproštaj ili otpuštanje nije dokidanje zla koje ti je učinjeno nego obrana tebe da to zlo i dalje ne truje tvoj život.

* * *
Ont. ja nekako nisam podložna tome da nosim sranja za vratom dugo. Maknem se ukoliko mogu ili sam mirna s tim da sam učinila najbolje što mogu.
Moja kolegica (dobra praktična kršćanka) često govori "Dragi Bog zna bolje..." i to se često pokaže točnim. Neke stvari treba pustiti da se raspetljaju same od sebe.

Ne možemo uvijek znati zašto se neke ružne stvari događaju, ali ja sam uvjerena da za to redovno postoji nekakav razlog, čak iako ga mi ne vidimo na prvi pogled. Ne opterećujem se time. Dalai Lama bi rekao da i kad u životu gubimo, ne gubimo pouku.

[Danka_]

Ne mislim na otpuštanje, nego na doslovne riječi "moraš oprostiti"
U smislu pređi preko toga

Time se odgovornost upravo prebacuje na oštećenu osobu

Otpuštanje je naravno pravi put, i često je to dulji proces ali to tako ide.

[Lili75]

MORAŠ OPROSTITI ne znači da trebaš oprostiti onima koji su nanijeli zlo kao da se ništa nije dogodilo, nego da ne trebaš SEBE opterećivati i trovati time dalje u beskraj. Ta uputa da moraš oprostiti je zapravo netočna - bolje bi bilo reći da MORAŠ OTPUSTITI, osloboditi sebe tereta. Nismo odgovorni za zlo koje nam nanose drugi. Od toga se treba maknuti i to je sve što se može učiniti. Oproštaj ili otpuštanje nije dokidanje zla koje ti je učinjeno nego obrana tebe da to zlo i dalje ne truje tvoj život.

...

Dalai Lama bi rekao da i kad u životu gubimo, ne gubimo pouku.

veliki X

[vertex]

Ne mislim na otpuštanje, nego na doslovne riječi "moraš oprostiti"
U smislu pređi preko toga

Možda netko i misli ovako i onda poručuje u tom smislu, ali ja to nikad nisam shvatila tako, kao poruku moranja (i to radi onog drugog).
Nego baš u duhu ovoga što pišu casa i Peterlin.

[n.grace]

Peterlin, slažem se potpuno
a ja kao cvijeta, uglavnom krivim sebe... vidim znakove, ali razmišljam u smjeru - svi smo različiti, treba dati šansu
i onda bude sranje
srećom, izblijedi nakon nekog vremena, a ako nije baš neka teška situacija koja ostavlja tragove, postaje i nebitno

ali ono što je fascinantno je da ti loši ljudi ne vide baš ništa loše u svojim postupcima, uvijek okrivljavaju druge ili imaju spremna opravdanja za sebe
ja se preispitujem jesam li nešto loše učinila, ali to je rijetka praksa

[Danka_]

Možda netko i misli ovako i onda poručuje u tom smislu, ali ja to nikad nisam shvatila tako, kao poruku moranja (i to radi onog drugog).
Nego baš u duhu ovoga što pišu casa i Peterlin.

Good for you

[vertex]

Da. I bed for ju.

[Peterlin]

Mala digresija: Dok su moja djeca bila mala, znali su često doći iz vrtića govoreći "ovaj mi je rekao ovo, onaj mi je napravio ono..."

Mi smo uvijek pokušavali njih umiriti na način da ih tuđe riječi ne pogađaju. Uobičajena rečenica bila je "Ono što ti je netko rekao ili učinio puno više govori o NJEMU nego o tebi." Nije uvijek djelotvorno, ali često jest. Sličan obrazac može se ponijeti u odraslu dob, ali ima tu još jedno filozofsko pitanje - gdje je granica kad od dobrog čovjeka postaneš budala??

[Danka_]

Da. I bed for ju.

Hej, čemu kolutanje očima, što sam ti učinila, jesam li te povrijedila? Žao mi je.

Mislim da je stvarno dobro što se nisi susrela s forsiranjem oprosta na način kako su meni servirali. Koštalo me to emocionalne boli i nije bilo u redu. Progovorila sam o tome ovdje.

Ne vidim zašto si ovako reagirala, pa nisam ti ništa ružno rekla. Žao mi je.

[vertex]

Isto tako, ne kužim onaj imperativ "moraš oprostiti" (što to točno znači?)

Ok, Danka, ako sam te pogrešno razumjela, i meni je žao zbog moje reakcije.
Onako kako si započela temu, meni se nije činilo da pišeš o svojim specifičnim iskustvima, nego o "ljekovitosti oprosta" kao nekom općem mjestu.

[Danka_]

Ne bih nikada govorila o onome što sam nazvala imperativ oprosta da mi nije bio serviran kao pozitivna stvar, kao nešto što će mene učiniti boljom (pa samim time će onda i meni biti bolje).

Koji bi bio nesvršeni oblik glagola servirati? Serviravati možda :D E, pa, meni je dakle bio serviravan.

I ne samo meni. I zbilja jest dobro da postoje ljudi koji imaju bitno drugačija iskustva, meni je to drago.

[Jurana]

Glagoli na -irati su dvovidni: istovremeno i svršeni i nesvršeni.

Sorry na offtopicu

[Danka_]

Jurana, znam, šalila sam se, zar se ne kuži?

Edit: vidim sad, nisam stavila ovaj smajli nego sam umjesto njega pogrešno natipkala :D

[Jurana]

Ajme, koji zapetljaj nesporazuma. A nismo loši ljudi

[Peterlin]

Jurana, znam, šalila sam se, zar se ne kuži?

Edit: vidim sad, nisam stavila ovaj smajli nego sam umjesto njega pogrešno natipkala :D

Meni to baš nije izgledalo kao šala, nego kao jako dobro isticanje uporne i nepotrebne prisile (čitaj: pranja mozga).

[Danka_]

Meni to baš nije izgledalo kao šala, nego kao jako dobro isticanje uporne i nepotrebne prisile (čitaj: pranja mozga).

Šalila sam se s gramatikom, znam da glagol servirati i u svršenom i nesvršenom obliku zvuči jednako.
Ta moja šala imala je za cilj naglasiti ovo što si nazvala prisilom.

Šalom nekada pokušavamo nadvladati neki ružan osjećaj. Željela sam se pojasniti vertex, jer stvarno nisam mislila ništa loše kad sam napisala "good for you" i osjećala sam se loše zato što je to protumačila kao lošu namjeru.
Iskreno se nadam da sam se uspjela pojasniti.

[vertex]

Ajme, koji zapetljaj nesporazuma. A nismo loši ljudi

Danka, nemoj više ni sekunde potrošit misleći na moju reakciju, pls, u duhu ovog Juraninog!

[spajalica]

Na temu, dozivljavam nperavdu kao i svi. pokusavam je staviti kao i sve nedace iza sebe. nekad mi ide bolje nekad ne.

dozivjeti neprvednost od ljudi mi je kao i od priode. npr. kad dozivsi poplavu mozes biti ljuti i bijesan i bit ces, al ces preci preko toga. tako i od ljudi nekad sam ljuta nekad bijesna no s vremenom ostavim iza sebe.
pokusavam dugo se ne muciti s tim, osim ako je ta osoba svaki dan ispred mene, tad znam da se moram maknuti za svoje dobro.

[flopica]

Postoje situacije kad te netko namagarči i svjesno prevari, da bi za sebe ostvario neku korist.
Mene to naljuti i povrijedi ali s vremenskim odmakom se iskuliram i nastojim nesto uzeti za SEBE iz cijele situacije; naučiti i s tim naučenim ne ponavljati pogreške, život ide dalje...
Postoje situacije kad te ljudi životno povrijede i jos gore, zbog svojih postupaka utječu na tvoj život koji gubi na kvaliteti. Nicim izazvani. Ne pristaju na razgovor, ignoriraju argumente, drze se zabetonirano svog "prava" da te unište. Jer imaju problem u svojoj glavi. S tim ne mozes nista. Tj.mozes gajiti mrznju i osvetoljubivost i zatrovati svoju dusu. Sto te vodi u propast i oduzima sansu da nastavis sa zivotom.
Kad se meni dogodila takva obiteljska situacija uz dodatnu obiteljsku tragediju odlucila sam to pustiti. Fokusirala sam se na ono sto IMAM. Svoju uzu obitelj, ciljeve ,hobije, ljude koji me vesele i vrijeme koje provodim s njima. Prestala sam padati u ocaj, analizirati, traziti uzroke i mrziti. Jednostavno sam zatvorila ta vrata i ostavila negativca da se bori sam sa svojim demonima. Takvi su ljudi kazna sami sebi i ne mogu biti sretni. Meni je vazno da sam pokusala i ponudila apsolutno SVE sto je bilo u mojoj moci. No ne mozes preko neke točke. Mislim da su ostali oziljci ali ih cuvam kao dio sebe i kao podsjetnik kakva nikad ne smijem postati.Ne mogu sebi dozvoliti da ovaj jedan zivot koji imam potrosim na nesto negativno, to bi bilo potroseno i uzaludno vrijeme..
Ljubav prema zivotu, postivanje drugih ljudskih bica, kao i ljubav prema sebi su moje najvece blago.

[Riječanka]

imam punih 46 godina i nakon što sam dobro razmislila dok sam čitala ovu temu, zaključila sam da do sada nisam osjetila nečiju zločestoću na sebi. vjerojatno čudno zvuči, ali ne mogu se sjetiti niti jednog takvog iskustva. nitko me nije prevario za neku lovu (mislim ozbiljnu lovu, a ne da "zaboravi" platiti kupljeno što mi se samo jednom desilo i to ovdje na burzi), niti me na na drugi način oštetio iz zloće ili barem ja to tako nisam doživjela. ne mogu na nikoga pokazati i reći da me zeznuo. možda su i pokušavali, ali... s nikim nisam u sporu, pa ni članovima uže i šire obitelji.
ili sam imuna na zlo ili sam totalno senilna. čak se ne mogu sjetiti niti prekida nekog prijateljstva zbog neke svađe (neka su prijateljstva jednostavno odumrla zbog "neodržavanja", vrijeme je učinilo svoje, obveze, obitelj, posao...). jedino mi svakodnevno i to već godinama, što iz gluposti što iz zlobe štetu nanose naši političari, ali to nije tema i to je svima nama zajedničko.
živim li ja u staklenom zvonu? ima li vas još takvih?

[spajalica]

Zivjela sam slicno donedavno. Pogodlio me kaongrom iz vedra neba. Od osobe koja mi je bila.bliska.
To je jedina osoba koju sam krivo procijenila.
Kako sam za materijalno ne vezana. Nemam problema te vrste.

[olja]

Zivim u miru sa sobom i sa svojom okolinom. Za pare me niko nije zeznuo, a ako mi je nesto u zivotu ispalo lose, to je uglavnom zbog moje lose procjene ili krivo napravljenog (ili nenapravljenog) koraka. Ipak, dvije su me osobe, hajmo reci, iznevjerile. Ono da je bas zabolilo. Njih i dan danas kad sretnem prvo pomislim na to sto se desilo, ne mogu da ih odvojim od tih dogadjaja. Ne zelim im nista. Ni dobro, ni lose, jednostavno nista. To su jedine osobe za koje sam uspjela razviti totalnu ravnodusnost. I nisam ponosna na to.

[tanja_b]

imam punih 46 godina i nakon što sam dobro razmislila dok sam čitala ovu temu, zaključila sam da do sada nisam osjetila nečiju zločestoću na sebi. vjerojatno čudno zvuči, ali ne mogu se sjetiti niti jednog takvog iskustva. nitko me nije prevario za neku lovu (mislim ozbiljnu lovu, a ne da "zaboravi" platiti kupljeno što mi se samo jednom desilo i to ovdje na burzi), niti me na na drugi način oštetio iz zloće ili barem ja to tako nisam doživjela. ne mogu na nikoga pokazati i reći da me zeznuo. možda su i pokušavali, ali... s nikim nisam u sporu, pa ni članovima uže i šire obitelji.
ili sam imuna na zlo ili sam totalno senilna. čak se ne mogu sjetiti niti prekida nekog prijateljstva zbog neke svađe (neka su prijateljstva jednostavno odumrla zbog "neodržavanja", vrijeme je učinilo svoje, obveze, obitelj, posao...). jedino mi svakodnevno i to već godinama, što iz gluposti što iz zlobe štetu nanose naši političari, ali to nije tema i to je svima nama zajedničko.
živim li ja u staklenom zvonu? ima li vas još takvih?

Ima

[cipelica]

Ja imam 45 i do prije godinu dana bih rekla isto. Ta osoba mi je radi vlastitog probitka na poslu napravila puno stete.
Pokusavam razumjeti sto mogu kroz taj dogadaj nauciti. Pokusavam se ne osjecati lose jer ja nisam nista lose napravila.
Hodam malo vise i nastojim misliti o pozitivnim stvarima u svom zivotu..

[Peterlin]

imam punih 46 godina i nakon što sam dobro razmislila dok sam čitala ovu temu, zaključila sam da do sada nisam osjetila nečiju zločestoću na sebi. vjerojatno čudno zvuči, ali ne mogu se sjetiti niti jednog takvog iskustva. nitko me nije prevario za neku lovu (mislim ozbiljnu lovu, a ne da "zaboravi" platiti kupljeno što mi se samo jednom desilo i to ovdje na burzi), niti me na na drugi način oštetio iz zloće ili barem ja to tako nisam doživjela. ne mogu na nikoga pokazati i reći da me zeznuo. možda su i pokušavali, ali... s nikim nisam u sporu, pa ni članovima uže i šire obitelji.
ili sam imuna na zlo ili sam totalno senilna. čak se ne mogu sjetiti niti prekida nekog prijateljstva zbog neke svađe (neka su prijateljstva jednostavno odumrla zbog "neodržavanja", vrijeme je učinilo svoje, obveze, obitelj, posao...). jedino mi svakodnevno i to već godinama, što iz gluposti što iz zlobe štetu nanose naši političari, ali to nije tema i to je svima nama zajedničko.
živim li ja u staklenom zvonu? ima li vas još takvih?

Svaka čast!

Inače, ja sam u istoj vreći - baš me nešto gadno nije snašlo ili barem nisam to tako doživjela... Imala sam prilike gledati članove obitelji kako se svađaju zbog (po mom mišljenju) banalnosti, nasljedstva i sličnih gluposti. Ne bih tvrdila da sam bolja od njih, ali nekako me nikada nije pogodilo... a sad, da li će se to dogoditi u budućnosti, nemam pojma. Kako flopica kaže - bitnije mi je ono što imam (svoju obitelj, posao, neke interese blablabla, vlastito zdravlje itd...) nego ono za što je pitanje da li mi pripada.

[summer]

do rijecankinog posta sam i ja pokusavala iskopati neki nepravdu sebi nanesenu
pa sam se mislila je li toga uopce bilo ili meni onaj dio 'oprosti i zaboravi' genijalno ide
ali srecom, ne mogu reci da me itko jako iznevjerio ili razocarao
vecinom su to bile neke sitne ljudske gluposti ili ljubomore, ili pak nesto sto sam od tih ljudi mogla i ocekivati, pa nije bio neki sok
nadam se nastaviti u tom tonu

[pulinka]

Kako bih ja volela da imam drugačiji mozak.
A eto, meni je tema legla na momenat kad sam zakopala 6. po redu otrovanu mačku ljubimicu, koja je uginula u mukama za 15 minuta na oči dece.
I treba mi nedelju dana da prebolim fucking mačku.
Pri tome sam 100% sigurna da niko nema pik baš na moju porodicu, jer se i tuđe mačke i psi truju nasumično već nekih 4-5 godina po komšiluku, svi su izgubili bar po jednog ljubimca, svi se već gledamo sumnjičavo kao u krimi-romanu, pale su i neke teške reči među nekim komšijama, a opet nikako da izađe na videlo odgovorna osoba.
A sve su moje komšije prilično obični i fini pristojni ljudi. Niko za koga bih rekla da je monstrum u ljudskom obliku.

I eto, moj mozak ide ovako:to je izazivanje opšte opasnosti, to je smrtonosan otrov brzog dejstva, zabranjen, šta ako ga nađu moja ili tuđa deca,itd., itd., itd....
A kad bi mogla da se prešaltam na modus: to je sitnica, oprosti i zaboravi - pa tako za svaku sitnicu koja me razočara u ljudima -sigurna sam da bi i moj skor zlih ljudi na planeti bio : nula.

Tako da, mudar se ne potresa ni za izgubljenu kuću, a čudaci plaču i za mačkama .
BB, valjda ćeš izvući neku pouku iz ovako različitih pogleda na svet .