Ma za to znam, ali ovaj dio gdje te svaki dan j u mozak sa nekretninama, a sami su nigdje i ovise o tuđoj pomoći.
 |
|||
|
|
|||
Ma za to znam, ali ovaj dio gdje te svaki dan j u mozak sa nekretninama, a sami su nigdje i ovise o tuđoj pomoći.
Da, ali ti krećeš s premisom da se stari ljudi u dobi ne mijenjaju, ostaju razumni itd. Seven stages of man - svašta je moguće u svakoj od njih, a u 7.-moj pogotovo, i nije to niti toliko čudno, po meni, znači - treba s tim računati kao realnom mogućnošću, pa ako se ne dogodi - super, upali ste u polovinu onih koji imaju sreće.zutaminuta prvotno napisa
Može čovjek imati bilo kakve premise i savršeno razumjevati psiohologiju starih ljudi, ali treba to slušati svaki dan, tu toksičnost.
A da sad iskarikiram - predstavnici "srce /normalno je/ uobičajeno je" teorije bi ti možda rekli - pa, i ti si bila ovisna o tuđoj pomoći kao dijete, i sad je on ovisan o tvojoj pomoći, ali to ne znači itd. To su različita poimanja, što je nekome normalno, što nije. Zato bolje unaprijed sve (ako se može) dogovoriti i da nema "podrazumijevalo se" - tipa jedan podrazumijeva nešto, a drugi to uopće ne podrazumijeva, jednome normalno jednu, drugome to uopće nije normalno itd. A istina 'ko zna gdje. Meni je nekako dobra ona - čist (i otvoren, nepodrazumijevaući) račun - duga ljubav.
Kad bi se ljudi znali razgovarati...
A vrlo cesto ne znamo jer nismo naucili od prosle generacije. Pa sve pod tepih, dok ne grune..
Slažem se s tim. Ništa nije moje dok ne piše na papiru crno i bijelo da je moje. Nije se za šaliti s tim.
Prije točno 10 godina. Mogu pitat frendicu koja je pravnica kako je sada ili potraži na internetu.
Pa evo javila ti se pravnica na temi i napisala kako je bilo, a i ja sam ti citirala zakon iz 2003. Što je bilo prije više od deset godina.
Ali, iskreno, ne da mi se :D jer je to za mene završena priča. I opet bi tako postupila da se ponovi slučaj
Ja sam tako zapamtila, ali to je bilo prije 10 godina...može biti da sam i zaboravila ili krivo zapamtila jer me nije zanimalo ni tada ni sada..
Posljednje uređivanje od annie84 : 27.09.2017. at 13:31
Pa onda nemoj tako samouvjereno pisati ljudima "Netočno" o nečemu o čemu ne znaš skoro pa ništa.
U mojoj su se obitelji odricali, ali to sve skupa nije skoro ništa ni vrijedilo.
Meni se čini da je kod obiteljskih kuća veći problem sto u mnogim slučajevima one nemaju tržišnu vrijednost. Da ih ideš prodavati, svakoj strani bi ostalo skoro ništa...
Jedan od primjera za koje znam... mama i tata sagradili kuću na tri etaže. Imali dva sina. Jedan ostao u kući, drugi otišao u Ameriku. Sinovi su danas ljudi 60+. Ovaj koji je ostao ovdje ostao u kući, ima dvoje djece, oboje u braku, sa svojim obiteljima žive na gornjim etažama. Ulazu u kuću desetljećima. A sad se javilo četvero djece ovog brata iz Amerike, žele svoj nužni dio po ocu. Angažirali su nekog tko im je rekao da kuća vrijedi 300 tis.eura i traže svoj dio od toga. A nema šanse da bi ovi ikad dobili te pare da ju prodaju. Eventualno bi dobili 150... ako bi ju uopće uspjeli prodati... i tako.
Kako se kod takvih stvari dogovoriti? Koliko bi onaj tko je ostao trebao isplatiti ovom drugom?
Moji su se odrekli nečega od prodaje čega bi se eventualno dobilo 20 tis. eura ukuopno, sto nikome nije imalo smisla dijeliti i riješiti se kućice i vrta pa su ostavili osobi kojoj se dalo brinut o kućici... bolje rečeno komadu zemlje s nečim sto treba strusiti, u sred sela u kojem skoro vise nikog nema.
Bože, koji stav. Ajd molim te drugim tonom, nisam ti ja vreća za boksanje.
Ja sam skoro 100% sigurna da je u našem slučaju bilo onako kako sam napisala.
Drugo me ne zanima.
Ti si ta koja treba promijeniti ton, a ne ja.
X na annie84
Mislim Mima stvarno
Stvarno što?
pa tvoj ton i način komunikacije ne priliči, nije annie napisala ne znam što što bi tebe osobno uvrijedilo da joj se obraćaš na takav ružan način i s visoka.
Ako zivis u kuci koja nije tvoja, onda ulazes u tude. Ne mogu shvatit kako bi ulaganje u tude u kojem zivim mogla to tude uciniti mojim. Kako? Meni su te price o rodbini iz Amerike ili dobrostojecim sestrama i braci nejasne.
A sto se tice starih ljudi koji ne mogu o sebi brinuti.. Vec smo pisale o tome. Odlucuje svatko hoce li brinuti ili ne. Nitko tu nije stavljen pred gotov cin, ako ne brines, onda drzava oduzima imovinu. Pa nije li to pravedno? Stari ljudi su naravno teski, naporni, dosadni a cesto i zlocesti. Ako brines iz ljubavi onda to prihvacas kao dio starosti, ako brines za nasljedstvo, onda trpis za imovinu.
Brat i ja nemamo nikakav dogovor o podjeli imovine nakon tatine smrti, djelomicno jer nam se to cini falekim, djelomicno jer nismo uvjereni da tata nece sam odluciti sto i kako. Imamo dogovor o skrbi za mamu... Nitko za tu skrb nece dobiti ista vise, nismo apremni ni jedno ni drugo skrbit o njoj u vlastitom domu.
Što da ti kažem, ja mislim da je ružno napisati "Netočno." i da je baš to jako s visoka. Ružno je tako komunicirati i kad si u pravu, a kad nisi onda je to još dodatno bezveze.
Mima, moj netočno nije uopće bio s visoka niti je bio upućen isključivo tebi. Nego je to u našem slučaju bilo netočno i odnosilo se na naš slučaj. Ne znam zašto se nekad čeka prva riječ koja bi se mogla krivo protumačiti pa ajmo drvljem i kamenjem.
Ovo je pisana komunikacija, ja sam odgovorna za ono što pišem- ALI NE za ono što bilo tko pogrešno interpretira.
Lili
Posljednje uređivanje od annie84 : 27.09.2017. at 14:37
Ali ne, neću sigurno sad tražit dokumente s ostavinske samo da ti dokažem da sam u našem slučaju u pravu.
Za ove iz Amerike.. Mozda bi oni mogli preuzeti nekretninu a onima koji trenutno zive u njoj isplatiti polovicu, odnosno 150 000 e. Ako vrijedi 300 000...
Annie84, citirala si mene, pa je netočno bio očito odgovor na ono što sam ja napisala. Drugo, govorila si o zakonu a ne o vašem slučaju, i treće vaša ostavinska rasprava me zaista ne zanima, niti se o tome uopće ovdje radilo.
Znači riječ netočno te smeta sama za sebe? Bez obzira u kojem kontekstu? Uvijek je s visoka?
Mima, mislila sam ali na naš slučaj.
Drugo me uopće nije zanimalo, u vidu rasprave. I ne, ne da mi se sad o tome. Stalno se traže iskre da bi se zapalila vatra, tamo gdje je ima ili nema. I to me smeta.
Ne, smeta me upravo u kontekstu u kakvom si je ti napisala.
E he he, nelosa ideja, reci ću ženi koja mi je to ispričala
Nolim drzite se teme.
Ja jaaaako slabo znam pravo, ni blizu mi to nije struka pa ću verovatno bubnuti, ali - zar nije upravo to ono što se može desiti u braku?
Tj. živimo recimo u mojoj nasleđenoj kući, ili njegovoj, 20 godina. I onda se kuća deli po pola ako se supružnici razvode, ili ipak ne?
(OK, ja STVARNO nemam pojma zakone, sad tek vidim koliko. Trebalo bi malo i to da guglam...).
Ne dijeli se ako nije stečena u braku.
LOL beznadežna sam. ja sam bila ubeđena da znam za takve slučajeve, ko zna šta sam zapamtila....
Onda se ispričavam tebi, jer mi nije uopće bila namjera da zvuči s visoka ili te uvrijediti.
Ali, smeta me kad netko odmah skoči kao da ta druga osoba nema isto osjećaje.
Ali - ok, nemam namjeru, volje ni vremena o tim stvarima
Posljednje uređivanje od annie84 : 27.09.2017. at 15:07
PA vjerojatno znaš slučajeve kad netko ulaže u kuću cijeli brak a onda ostane bez ičega jer kuća nije bračna stečevina nego je naslijeđena.
Samo, i takva ulaganja se mogu dokazivati na sudu.
Ja mislim da nisam skočila, nego uzvratila istom mjerom. I bolje je da ne nastavljamo o tim stvarima, jer nas je evo i moderatorica upozorila.Onda se ispričavam tebi, jer mi nije uopće bila namjera da zvuči s visoka ili te uvrijediti.
Ali, smeta me kad netko odmah skoči kao da ta druga osoba nema isto osjećaje.
Ali - ok, nemam namjeru, volje ni vremena o tim stvarima
Znam i za takve slučajeve, ali i za one kada je nekretnina ipak podeljena, ali ko zna, možda je to bio nekakav interni dogovor supružnika van suda, ne bi li se ubrzao razvod...
Ugl. vidi se da nisam baš proučavala zakone na tu temu.
Sve je to stvar toga tko i na koji način gleda na svijet, na život, na ljude oko sebe.
Neki se znaju ispričat iako nisu ništa krivo napravili, neki bi radije pojeli zna se što nego rekli da su krivo shvatili.
Doslovno isto tako je i s naslijeđem- bitan je jedino kut gledanja i čije oko to promatra. Zakon je zakon, sve drugo je vrlo subjektivno.
Posljednje uređivanje od annie84 : 27.09.2017. at 15:33
Da mislim da sam krivo shvatila, ja to ne bih imala problema reći, ali ne bih rekla da sam krivo shvatila.
Isprika u ovom slučaju uopće nije potrebna, a očito nije bila niti iskrena.
Potpis.
Vezano za potencijalne Ameriknce-ako im nasljedstvo pripada (tipa djeca od sina) ne bi u mojim ocima bili diskvalificirani cinom sinovljeva odlaska iz rh, a pretp da nisu niti u ocima zakona. Koliko vrijedi-uvijek koliko trziste u nekom trenutku kaze da vrijedi, u krajnjoj liniji postoje sluzbene procjene.
Bez kraja i konca bi se npr u slucaju Amerikanaca moglo subjektivno raspravljati-jel lakse npr sinu koji je ostao u rh i imao rijesen krov nad glavom i baka servis iako je ulagao i brinuo se, dok je Amer sve stvarao sam, uzeo krvnicke kredite itd. al i baka servis usluge kupovao pa bi neko mogo argumentirat da su na nuli i zasto bi jedan imao pravo a drugi ne. Pretp da zato zakon sve te subjektivnosti ne uzima u obzir osim ako se svi ne dogovore pa ugovorima raspisu svoj dogovor.
Pretpostavljam da mogu neku agenciju tipa Zane angazirati za procjenu nekretnine.
Al ni ja bome ne razumijem to ulaganje u tudje. I ocekivanje da ce se netko odreci imovine jer je u Americi. Vecinom su pravila igre jasna, rijetko se mijenjaju, tipa nijedan Židov ne smije živjeti sjeverno od Ilice. Tad su problemi ionako ozbiljniji od nekretnine.
Te agencije te vrlo brzo spuste iz oblaka na realno stanje koliko to trenutno na tržištu vrijedi - barem je moje iskustvo kod prodaje i kupnje stana. A vezano za odricanje zbog Amerike, baš sam se razmišljala ... koliko daleko mora iseliti da onaj koji ostaje misli "šta će to njemu" - tipa ako je otišao 100 km jel' bi isto tako razmišljao. Kad postaviš stvari tako da samo neka proizvoljnost tj. broj km utječe na to osjeća li ovaj koji je ostao da ovaj koji je otišao ima pravo... (vjerojatno bi drugačije "sin od kuće" razmišljao da je "sin dijaspora" u susjedni grad otišao, iako njegova djeca ne žive u toj kući, a ovaj je svoju skućio u tatinu kuću i da nije uložio u krov itd. - vjerojatno mu tada ne bi odricao pravo tj. da se njegova djeca pojave polažući pravo ne bi to bilo džizs, odkud sad ovi).
A vrijednost se može, kažem, jednostavno utvrditi, nije to sad baš ono nemoguće. Ako su Ameri zabrijali s cijenom, neka se nađe drugi procjenitelj.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.09.2017. at 08:04
Nema to nužno veze s kilometražom. Znam slučaj gdje je najmlađe dijete najslabija karika i pošto su stariji uspjeli samostalno stati na noge, uz veliki trud, rizike i odricanja, a ono je romantična duša s romantičnom strukom, već je ranije izjavljivalo da očekuje da se stariji odreknu u njegovo ime roditeljskog stana. I zapravo mu s tim stavom dobro i ide, moram priznati. Obiteljska pomoć pristiže na mjesečnoj bazi već 15 godina. Dio je u karakteru, dio u genima i dio u odgoju.
Osim toga, bitan je i smjer kretanja, jesi iz Zagreba preselio u Ilok ili Beč
mogli bismo reći da ta obitelj ima socijalistički pristup
Totalno. Starije je socijalizam uhvatio nespremnemogli bismo reći da ta obitelj ima socijalistički pristup
Da, kako dobroTotalno. Starije je socijalizam uhvatio nespremne
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.09.2017. at 09:38
I ja se slažem da Amerikanci imaju pravo na dio toga, ne mislim da nemaju. Sjetila sam se te price zbog iznosa koji oni očekuju. Ali nisu jedini, mnogi ljudi misle da njihova kuća od 250-300 kvadrata vrijedi 300 tis.€, a nisu svjesni da bi kupca našli za 100.
Gledam samo na to na način da je sve ispalo naopako... da prodaju kuću i podijele na 6 ili 8 dijelova, nitko ne bi dobio ništa... tri obitelji bi ostale bez doma. Da ovi ovdje isplate ove vanka za te pare koliko vrijedi, ovi opet ne bi bili sretni, tražili bi "naknadu za podstanarstvo godinama" ili nešto slično (ko ona sestra). onako, samo komentiram da ne znam kako to može ispasti dobra kombinacija za sve.
Možda je ostao dojam iz mojih postova da mislim da su ovi neki zločesti samo jer traže svoj dio, ne mislim to... mislim da su zločesti ako iz toga naprave tešku obiteljsku situaciju bez želje za kompromisom i dogovorom... sto ja znam, imaš pravo na pola, al zar ćeš to napraviti tako da izbaciš sestru/brata/nećaka na ulicu? Kažem, moje je iskustvo da će se netko prije odreći tih 10-20 tis. eura da taj netko tko živi u toj nekretnini ostane tamo ako ona realno na tržištu ništa ne vrijedi.
Ok, bilo bi super i da ovi isplate oštećenu stranu, al ako oko toga nema dogovora... ne znam.
Dakle najbolje ne ulagati u tuđe
Onda bi dobar dio nekretnina bio skroz prazan
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 28.09.2017. at 10:00
Pa to bi trebalo potaknuti ljude da riješe imovinske odnose... MM ima (zapravo je imao) neko nasljedstvo u Crnoj Gori (neki smiješan udio tipa 1/32, ne znam ni ja) a ja ga uvijek zezam da bi trebao otići onamo i uzeti ta svoja dva kamena i odnijeti sa sobom, hehehe...Ok, bilo bi super i da ovi isplate oštećenu stranu, al ako oko toga nema dogovora... ne znam.
Dakle najbolje ne ulagati u tuđe
Onda bi dobar dio nekretnina bio skroz prazan
A sad ozbiljno - često se ljudima ne da to rješavati jer je udio premali (pogotovo iz starih vremena kad su obitelji imale puno djece), a oni koji nekretninu stvarno i koriste ne mogu uloviti sve te nasljednike po bijelom svijetu, pa to zna biti jako teško kad hoćeš štajaznam prodati vinograd ili kuću.
Slažem se. S tim da ovi koji su dugoročno uzdržavani jer "nisu tipovi za osmosatno radno vrijeme" (ti su mi najgori), oni eto imaju sreću ako izvor poživi, 2-3 tisuće eura godišnje pomoći, za 15-20 godina je to garsonjera. Sjetila sam se baš još jednog sličnog gdje sam si dobra s ocem koji je na sto muka i svjestan je da je samostalni sin uskraćen, ali kaže - što da radim, pa ne mogu drugog pustit da propadne. Ista stvar je - jedan ima konkretno, a drugi romantično zanimanje. Prvi je materijalist, a drugi ne drži do materijalnogDa, kako dobro
A ne znam, po meni ako netko posjeduje manje od 10 % nekretnine, ne bi trebao imati pravo sprečavanja prodaje nekretnine. Ako se proda - čeka ga njegov dio kad se javi. Naravno ne mislim na vlasništvo hotela, nego stanova i kuća za život.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom