Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
Slažem se. S tim da ovi koji su dugoročno uzdržavani jer "nisu tipovi za osmosatno radno vrijeme" (ti su mi najgori), oni eto imaju sreću ako izvor poživi, 2-3 tisuće eura godišnje pomoći, za 15-20 godina je to garsonjera. Sjetila sam se baš još jednog sličnog gdje sam si dobra s ocem koji je na sto muka i svjestan je da je samostalni sin uskraćen, ali kaže - što da radim, pa ne mogu drugog pustit da propadne. Ista stvar je - jedan ima konkretno, a drugi romantično zanimanje. Prvi je materijalist, a drugi ne drži do materijalnog
E vidiš, isti stav je imala moja mati prije desetak i više godina kad je moj brat upadao u svakojake situacije koje nisu bile bezazlene i on tada nije imao 13 godina, već duplo više.
Pa neću ga pustit da propadne...
Pa neću ga pustit da završi u zatvoru...
Pa on je naš...
Ok
A ja?
Ti si pametna i sposobna, ti ćeš se snaći.