Stranica 2 od 6 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 260

Tema: Kako živite s postupcima loših ljudi

  1. #51
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    pulinka, mislim da ideš u krivom smjeru.
    iako osim što su me prevarili za novce, bih i ja mogla potpisati rijecanku i summer, znaj da mi nitko nije ni mačku ni psa otrovao. pa nisi čudak zato što plačeš za kućnim ljubimcem. kojeg ti je netko otrovao.
    nije stvar u tome da je to sitnica.
    nego u tome što ti razmišljaš o čovjeku koji ti je otrovao mačku i koji je zao/ovakav/onakav, hoćeš mu praštati i zaboraviti, jel te susjed razočarao ili nije. a ja - ne. plačem za mačkom. i mislim si kako sam ju mogla bolje paziti.
    u tome je, čini mi se, razlika.
    Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.09.2017. at 18:01

  2. #52
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Pa sad, mislim da je prilično normalno razmišljati o tome da ti zli poremećeni čovjek živi u susjedstvu, nije to uopće ugodno.

    Toksično bi bilo smišljati osvetu, ali probati nešto poduzeti da se otkrije takvog psihopata, to me uopće ne čudi.

  3. #53

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Naravno, mogla sam ja mačku bolje paziti, ali stradala bi neka tuđa.
    Kao što svaki dan puno nas za dlaku izbegne sudar, ili gaženje na pešačkom. A neko ne izbegne .
    A mogao je taj drugi vozač poštovati saobraćajna pravila. Ili ne sesti za volan pijan. Ili ne voziti 200km/h u naselju.
    Ili ne upropaštavati npr. nekoga na poslu samo da bi se sam istakao, kako je već neko negde napisao.
    A eto, meni su to sve, uslovno rečeno, zli ljudi. Jer rade ono što ne moraju, a ne može biti da ne znaju koliko to može povrediti druge.
    I ok mi je u globalu ne razmišljati o ružnim stvarima, shit happens.
    Ali kada triput dnevno zamalo izbegnem gaženje na pešačkom u običnom selu, a jednom godišnje zakopam zdravu mladu mačku, nekako, zapita se čovek o poreklu i definiciji zla.
    Ma normalno da se dešava puno lepih stvari u životu koje zasene te ružne.
    Ali daleko od toga da mogu reći da nikad nisam srela besmisleno zle ljude- a sve obični ljudi oko mene.
    Tako da valjda je stvar mog pogleda na svet.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 20.09.2017. at 19:01

  4. #54
    Audrey avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,028

    Početno

    Imam velikih problema s opraštanjem, tj. otpuštanjem. Jako sam emotivno proživljavala svaku nepravdu u životu, a one velike i dan danas kad se sjetim osjetim fizičku reakciju. I sve znam, da imam puno stvari u životu radi kojih sam sretan čovjek, da mi to uništava zdravlje, da će 'oni' kad-tad dobiti što su zaslužili (čak sam u nekim slučajevima i doživjela da je profunkcionirala karma),... ali ne mogu te stvari ostaviti iza sebe. Vrlo rado bih, ali ne mogu.

  5. #55

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,167

    Početno

    Audrey... "ne može svanuti prije zore".

  6. #56
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Ja sam "baždarena" da brzo zaboravljam ružne stvari, a pamtim dobre. :pinky:

    Volim život i ne želim se opterećivat nevažnim stvarima i meni nevažnim ljudima, ono nisu vrijedni jedne minute mog lošeg raspoloženja.
    Tako da vrlo brzo sebi izrezoniram određene situacije i nađem rješenje u svojoj glavi koje meni donosi mir. I točka.

    Jednom kad okrenem neku stranicu, više se tome ne vraćam.

    Inače lako otpuštam i opraštam, al to opet ne radi tih nekih drugih nego radi sebe da meni bude lakše i bolje.
    Nekako sam više fokusirana na sve ono što imam (obitelj, ljubav, prave prijatelje, mir, zadovoljstvo) i uvijek nastojim kroz život s pozitivnim stavom. I ne mogu reći da nisam bila u nekim teškim životnim situacijama, al izvukla sam se. iz svih tih životnih izazovca čovjek nešto nauči i oni ga oblikuju.

    Različiti smo, znam da se nije lako mijenjati al rekla bih da je mentalnom sklopu npr. mom, Peterlininom i cvijetinom lakše kročit kroz život.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.09.2017. at 23:32

  7. #57
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Znam da s ovim postom riskiram da netko pomisli da sam teška naiva, al nisam majkemi samo sam pozitiva. eto i rime....

    BB batali ti to draga, nije vrijedno tvog zdravlja i živciranja, jednostavno nećeš ništa postići s takvim ljudima a samo sebe truješ i ždereš. Otpusti to, prepusti i nedajBože goreg zla.
    Čuvajte svoje zdravlje i ti iTM, nije lako naravno da nije, al opet u ovoj državi ti tu ne možeš baš ništa.
    Osim prihvatit činjenicu da je bilo tako kako je bilo.

    I ne treba želit drugome bez obzira na sve nikakvo zlo, oni su jadni ljudi, zamisli oni trebaju živjet u svojoj koži 24h na dan, 365 dana u godini, pa di ćeš veće kazne....
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.09.2017. at 23:44

  8. #58

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    1,448

    Početno

    I ja se neko vrijeme teško nosim s takvim stvarima ... najviše se ljutim na sebe što sam se dala prevariti ... da bi se započela oporavljati moram se što prije maknuti od njih ...

    Kako je čokolada rekla: Nemoćni me bijes pusti isključivo zato sto shvatim da me hrani lošom energijom, da me boli želudac ili ne mogu spavati...ukratko, odrazi mi se na zdravlje, a onda se sve oko mene krene rušiti.

  9. #59
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Citiraj Audrey prvotno napisa Vidi poruku
    Imam velikih problema s opraštanjem, tj. otpuštanjem. Jako sam emotivno proživljavala svaku nepravdu u životu, a one velike i dan danas kad se sjetim osjetim fizičku reakciju. I sve znam, da imam puno stvari u životu radi kojih sam sretan čovjek, da mi to uništava zdravlje, da će 'oni' kad-tad dobiti što su zaslužili (čak sam u nekim slučajevima i doživjela da je profunkcionirala karma),... ali ne mogu te stvari ostaviti iza sebe. Vrlo rado bih, ali ne mogu.
    Slično sam i ja razmišljala i onda sam odlučila niti da ću oprostiti niti zaboraviti, niti da će ih ikad dostići pravda - ma ništa tog tipa. . Jednostavno sam se prestala truditi i zaključila da puno više energije trošim da uopće shvatim kako oprostiti i/ili otpustiti i/ili zaboraviti a kamoli uopće to i ispuniti - doslovno sam se borila protiv svojih emocija koje su zapravo prirodna reakcija na stres/nepravdu i sl. I stvari su počele sjedati na svoje mjesto, emocije i fizičke manifestacije su sve manje i slabije a za neke stvari još uvijek afektične ali ni približno da bi izazvale recimo ispad bijesa,plača ili tjeskobe.

    Pustim da boli, ispsujem svaki put, isplačem..to već treba...i s vremenom su neke stvari prestale biti toliko važne da bi ih se uopće i sjetila.

    Postoji i knjiga o tome kako su zapravo štetne te emocije koje doslovno forsiramo da zamjene neke jer se smatraju lošima-poput ljutnje,tuge i sl.

    Da zaključim- ne opraštam više nikom ništa na način da forsiram išta

  10. #60
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    nanimira

    pa prvo osjećaš tugu, ljutnju i sl al u nekom trenu onda presječeš i otpuštaš. Po mom mišljenju tu se uopće ne radi o zamjeni emocija nego je kvaka što netko (pre)dugo zaglavi u toj emociji bez traženja rješenja da se izvuče a netko upadne u to neko stanje recimo tuge ili bijesa i odluči se izvući iz toga jer vidi da mu to ne čini dobro.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.09.2017. at 00:09

  11. #61
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    da da, al forsiranje oprosta a još nismo spremni na to je strašno mučno i u konačnici nemoguće.

  12. #62
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    To da. Ma nije bitan toliko oprost koliko da covjek makne od sebe te osjecaje koji ga izgrizaju, nose losi vibru i u konacnici utjecu na zdravlje.

  13. #63
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Niti mogu oprostiti, niti zaboraviti, ali se niti ne zamaram.
    Kako oprostiti osobi kojoj bezgranično vjeruješ i koja te kad ti je najteže, laže i troš tvoje novce?
    Lako je reći; ja nisam marerijalni tip.
    Da?
    Ok.
    Ali jesu li oni koji tako razmišljaju bili nepravedno 7 godina bez posla i ikakvih prihoda i vodili sud, dobili sud. Dobili presudu za svoje plaće s kamatama i onda je novac isplaćen odvjetniku na račun, a on je to zatajio i lagao tri godine da nije ništa isplaćeno?
    Je li itko to iskusio?
    7 godina!
    7 predugih godina sam radila po tri posla dnevno da preživimo jer on nije radio.
    I nakon svega, novca nema.
    Godinu i pol smo pokušavali nagodbom, mirnim putem to riješiti.
    Ma kakvi.
    I sad se sudimo.
    Da oprostim, zaboravim?
    Bila bih luda.
    Poduzeti ću ili sam već poduzela sve pravne korake da zaštitim sebe i svoje.
    Ako uspije dobro, ako ne, opet dobro.
    Veli mi muž koji baš nije bio za sud, kaj ak izgubimo?
    Ništa.
    Bar znamo da smo sve probali.
    Izgubiti ćemo 30 000 kn koje smo do sad potrošili na tužbu i odvjetnika i možda još 20 000kn i bok.
    Ali idemo do Strasbourga.
    Što se tiče familije to je pak druga priča i njih sam stavila na ignore.
    Vrijeme će pokazati što dalje s njima.

  14. #64

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Ja rečenicu "nisam ja materijalni tip" sebi prevodim kao "imam iza sebe odlično razrađenu sigurnosnu mrežu i zato mogu da priuštim sebi i ogromne finansijske gubitke".
    Pri tome ne mislim nužno da svi imaju neku neverovatnu ušteđevinu ili nasledstvo, dovoljno je imati mudro odabranu profesiju koja je deficitarna na tržištu ili širok krug korisnih poslovnih partnera koji će te izvući ako negde zaglibiš.
    Do sada još nisam upoznala osobu koja je opušteno podnela ogroman materijalni gubitak a da pri tome nije imala neko zaleđe, ako ništa drugo sopstvenu poslovnu preduzimljivost.
    Tako da su meni takvi stavovi ili signal da je osoba sigurna u svoje bolje sutra, ili, nije baš iskrena, ili je, hm, neprirodno ravnodušna?
    Tj. ne može ti valjda biti svejedno hoćeš li, šta ja znam, izgubiti jedinu nekretninu koju imaš, hoćeš li imati šta da jedeš sutra i iduće godine, itd., itd.?
    Optimizam i otpuštanje je lepa i korisna stvar, ali, u slučaju velikih materijalnih udaraca, meni je prosto neverovatno da će neko baš slegnuti ramenima i reći: "A znaš, nisam ti ja baš materijalni tip, kako došlo, tako prošlo...", naročito ako ima i porodicu. Nekako, ljudski je valjda da osetiš ceo spektar loših emocija pri tome.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 21.09.2017. at 12:19

  15. #65
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    pulinka, nije svaki materijalni gubitak takav da se zbog njega nema što jesti i gdje stanovati. Niti je svaki materijalni gubitak uvijek tako čist da se može reći: ti su zločesti, a ja sam dobra. I opet će netko biti ogorčen do kraja života, a netko je u stanju reći: ok, na kraju krajeva, to je samo nešto materijalno.

  16. #66

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    pulinka, nije svaki materijalni gubitak takav da se zbog njega nema što jesti i gdje stanovati..
    Ali to sam upravo i napisala . Ako imaš iza sebe zaleđinu, naravno da ćeš odmahnuti rukom filozofski.
    I naravno da ne treba nositi ogorčenje do kraja života, ali BB piše o vrlo svežem događaju-ili sam ja bar nju tako razumela, pa pišem u tom stilu. Svi mi težimo zenu i otpuštanju, samo pitanje je ko koliko brzo i kojim putem stiže do njega...

  17. #67
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Ono to sam htjela reći je da nije "naravno da ćeš odmahnutu rukom filozofski", nego će mnogi svoja ogorčenja vući jako dugo. Isto tako, netko će sigurnosnom mrežom smatrati već i to što je zdrav i naći će načina da ide dalje.

  18. #68
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    pa da, velika je razlika je li te netko oštetio tako da ti značajno naruši kvalitetu života ili da je to samo jedan udarac

    moji roditelji jako vole pričat priču o tome kako je njih u prvih 10-15 godina zajedničkog života, dok su se pokušavali skućit i stat na noge kao obitelj, više ljudi svojim postupcima oštetilo, i kako im je to znalo bit jako frustrirajuće, osjećaj kako ti svi lupaju vratima u nos, probaš ovo - ne ide, probaš ono - ne. I onda su nakon nekog vremena zaključili da je vrijeme da odu iz tog mjesta, preselili smo u drugi grad, i stvari su samo krenule, prema gore puno više nego što je itko tada mogao zamislit. Nakon deset godina komentirali smo da bismo najradije poslali zahvalnicu onima koji su nas tad oštetili.

    Naravno, ne dođe svaka situacija do takvog balansa, ali mislim da tu ima ipak veze i ova osobna tendencija da držiš roze naočale i to pozitivno nađeš, roze naočale s ugrađenom lupom ako treba

  19. #69
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Potpisujem Pulinku u cijelosti.
    Imam dosta godina i životnog iskustva i nikad nisam srela osobu koja bi rekla, ah nema veze, fućkaš 5000-50 000 ili 500 000 kn, glavno da sam zdrav.
    (A nema posao, nema za režije, dijete, hranu...)
    Kaj god.
    Za sebe i svoje se treba boriti i izboriti.

  20. #70
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    MOje roidtelje su oštetili gdje su mogli i znali..što su oni poduzeli-ništa. Ali su oboje ( pokojni otac) bili toliko ogorčeni i bijesni, svoj bijes i gnjev istresali na mene i sestru ( mama manje) da je i jednoj i drugoj grubo narušen razvoj ličnosti sa svim osobinama.

    Tako da potpisujem one koje su napisale da se treba krvnički truditi, pa makar i izgubiti, da se takve stvari pokušaju ispraviti.

  21. #71
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    slažem se da se treba boriti i truditi, samo treba procijeniti da li tu borbu i energiju koju je stvorila ljutnja i bijes uložiti u to da sebi stvoriš bolje uvjete (da se makneš i kreneš nešto drugačije), ili da se boriš protiv onog tko te oštetio (što mi je sasvim logičan izbor u npr slučaju Tančinog odvjetnika, taj me slučaj apsolutno užasava i nadam se Tanči da ćeš uspjet istjerat svoje), tu stvarno ne možemo povući crtu i reći "ovo je bolje", em su situacije različite em su ljudi različiti

    uložit tu energiju na destrukciju onih koje voliš je upravo najgori izbor

  22. #72

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,340

    Početno

    Ja sam imala isto par situacija gdje pravo i pravda nisu isto. A takve situacije su me samo znale rasplakati, nisam mogla ni vikat dok bi se druga strana zadovoljno smješkala.
    Jako sam slaba u podnošenju nepravdi, najrađe se povučem u mišju rupu samo da to više ne moram slušati, gledati.

  23. #73
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,183

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Ja rečenicu "nisam ja materijalni tip" sebi prevodim kao "imam iza sebe odlično razrađenu sigurnosnu mrežu i zato mogu da priuštim sebi i ogromne finansijske gubitke".
    Dobim živčani slom kad ovo čujem.

  24. #74
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    potpisujem vertex i tang.
    Ima situiacija i situacija, ovo kod Tanči je strašno i prestrašno. Rekla bih da je to čak ekstreman i rijedak primjer koji ljudi nažalost dožive

    Al napravili su sve što su mogli, slučaj je na sudu i sad se treba prvenstveno bavit svojim zdravljem i zdravljem svoga muža a najžalosnije je da im je upravo zbog svega toga narušeno zdravlje.

    No recimo slučaj kod BB se meni čini ipak znatno "blaži" od ovog od Tanči (sorry cure za usporedbe al ovako mi je najlakše prikazat razlike). Ne želim banaliziarti BB da me krivo ne shvatiš zato i stavljam u navodnike.

    Neki ljudi će bit u komi tjednima zbog nekih njima upućenih ružnih riječi, kritike ili uvrede i stalno ih vrtit po glavi, a netko će nakon prvotnih svakojakih osjećaja okrenut ploču, zalupit vratima i krenut dalje.

    Kvaka je da su situacije različite al i naša reakcija na iste.

    Evo MM je u stanju danima prebirat po nečijim riječima, ja ga gledam u čudu jer ja takve situacije razriješim sama sa sobom za puno kraće vrijeme. onda ja ulijetam i pokušavam mu razumno objasnit zašto treba na to zaboravit i krenut dalje. Ono nije vrijedno miša mu.

  25. #75
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    ponekad se radi o procjeni šta je vrijednije: recimo, moj stari je svojedobno radio s nekim čovjekom i taj mu je ostao dužan neku svotu novca (ne znam koliko točno, ali nemala svota). u međuvremenu se pokaže da tip ima nekakve tjelohranitelje i onako, da je u nekakvom krimi miljeu popriličnom.
    iako smo mi u tom trenutku podstanari i itekako bi nam dobro došli ti novci, iako je frajer za to vrijeme sebi izgradio kućerinu (pa i s našim novcima), mom starom je ( a i meni bi bilo) prioritet bio izać iz tog odnosa, ići ćemo dužim i okolnim putem, hvala lijepo

  26. #76
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Rečenicu "nisam materijalni tip" doživljavam na skroz drugačiji način.

    Imam dosta prijatelja/-ica koji se ne vežu za stvari, ono totalno su im nebitne (po mom mišljenju i previše ), pa ne znači nužno ako netko kaže da nije materijalni tip da se treba pomislit na ugroženu egzistenciju.

  27. #77
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    ponekad se radi o procjeni šta je vrijednije: recimo, moj stari je svojedobno radio s nekim čovjekom i taj mu je ostao dužan neku svotu novca (ne znam koliko točno, ali nemala svota). u međuvremenu se pokaže da tip ima nekakve tjelohranitelje i onako, da je u nekakvom krimi miljeu popriličnom.
    iako smo mi u tom trenutku podstanari i itekako bi nam dobro došli ti novci, iako je frajer za to vrijeme sebi izgradio kućerinu (pa i s našim novcima), mom starom je ( a i meni bi bilo) prioritet bio izać iz tog odnosa, ići ćemo dužim i okolnim putem, hvala lijepo
    upravo tako tang.

  28. #78
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    ja sam rekla da mi materijalno nije bitno, ali u smislu kako je pulinka napisala
    "imam iza sebe odlično razrađenu sigurnosnu mrežu i zato mogu da priuštim sebi i ogromne finansijske gubitke"
    imam rijeseno stambeno pitanje, tako da mi to sto ce neko dobiti vise djedovine ne smeta. nisam vezana za zidove, MM to nikako nije jasno. rat me naucio imao si zid, a onda se neko usleio u njega i nemas vise. dakle bitno mi je imati 4 zida u kojim zivim. druge nekretnine me vise zamaraju nego usrecujuju.
    posudjujem novce samo onoliko koliko mogu preboliti ako mi se ne vrati. tako da niko nema rok kad mi mora to vratiti. kad mi vrate drago mi je.
    kredit imam minimalni, tako da mi nije omca oko vrata. placa mi pokriva osnovne zivotne potrebe, pa i vise od toga.

    zato nisam osjetljiva na materijalno i glupo mi je opravdavati se.

    nisam bila u situaciji kao Tanci, ali se nadam da bi ili MM ili ja ipak nasli neki nacin za prezivjet, kao sto su i oni. bijes ili ogorcenost u tom slucaju ne znam kakva bi bila.
    bilo je trenutaka kad sam imala samo za kruh i mlijeko, i zivjela sam i tad bez neke ljutnje. hebi ga dok imam za jesti valjda mislim da mi je dobro.
    Posljednje uređivanje od spajalica : 21.09.2017. at 14:01

  29. #79
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    da ne ispadne sad da ja ne volim imati stvari. volim. volim putovati i vise nego imati stvari.

    i nekad me muci sto ne zaradjujem vise, jer bi mogla vise. al to je do moje spobnosti vise nego zbog drugih zlih ljudi.

    mozda zbilja sam bila mazena i pazena cijeli zivot pa nisam iskusila pravu zlobu pa mogu ovako pisati.

  30. #80
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Citiraj spajalica prvotno napisa Vidi poruku
    nisam vezana za zidove, MM to nikako nije jasno. rat me naucio imao si zid, a onda se neko usleio u njega i nemas vise. dakle bitno mi je imati 4 zida u kojim zivim. druge nekretnine me vise zamaraju nego usrecujuju.

    zato nisam osjetljiva na materijalno i glupo mi je opravdavati se.

    bilo je trenutaka kad sam imala samo za kruh i mlijeko, i zivjela sam i tad bez neke ljutnje. hebi ga dok imam za jesti valjda mislim da mi je dobro.
    Potpuno te razumijem i ja sam prošla istu priču i dok imam u hladnjaku kruha i mlijeka, nekako razmišljam da mi je ok.
    Poludim kad mi muž kaže: Nema ništa u hladnjaku! mislim se : Ne znaš ti što znači ne imati što jesti! grrr....

    Al i to iskustvo pamtim kao dobro i korisno, i ne nisam se uopće osjećala jadno u to vrijeme, bila sam sretna da smo svi živi i zdravi, moji roditelji su izgubili sve što su stvarali cijeli život (veliki stan, vikendicu sa zemljom, auto, kamp prikolicu) a onda smo polako mic po mic krenuli sve ispočetka.

    nikada nisu i niti će doći do nekadašnjeg standarda, al nema veze, oni su sretni i zadovoljni i ovako. A mi djeca smo tu da pomognemo.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.09.2017. at 14:10

  31. #81
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    eh da putovanja, to je nešto što je meni jako bitno a ne ovakav ili onakav auto, briga me za auto. Who cares?!

    i sviđa mi se ova rečenica od spajke da je nekad i do nas samih al draže nam bude okrivljavat druge ljude oko sebe, one loše koji nam pakoste. Recimo u slučaju radnog okruženja.

  32. #82

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Da, Lili, ali ti i spajalica sad samo dalje razrađujete ono što sam ja nazvala "sigurnosna mreža". Sasvim je ok imati svoj vid "sigurnosne mreže" i nema potrebe za opravdavanjem.
    I ono što je vertex napisala, da je dovoljno da je čovek zdrav, je sasvim na mestu. Ako je čovek zaista sačuva i zdravlje.
    Ali ono što mene zanima je do koje mere je taj optimizam naučen, stečen, urođen, kako god?
    Tj. nanimira je to lepo opisala: može čovek sebi ponavljati da je sve to ružno nevažno - ako ipak OSEĆA da je važno, uzalud.
    Mislim čak da sam čitala neku studiju o tome da je puno zdraviji umereni pesimizam, ako čovek ima taj sklop ličnosti, nego neki lažni optimizam koji zapravo ne osećaš.

  33. #83
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Da, Lili, ali ti i spajalica sad samo dalje razrađujete ono što sam ja nazvala "sigurnosna mreža". Sasvim je ok imati svoj vid "sigurnosne mreže" i nema potrebe za opravdavanjem.
    I ono što je vertex napisala, da je dovoljno da je čovek zdrav, je sasvim na mestu. Ako je čovek zaista sačuva i zdravlje.
    Ali ono što mene zanima je do koje mere je taj optimizam naučen, stečen, urođen, kako god?
    Tj. nanimira je to lepo opisala: može čovek sebi ponavljati da je sve to ružno nevažno - ako ipak OSEĆA da je važno, uzalud.
    Mislim čak da sam čitala neku studiju o tome da je puno zdraviji umereni pesimizam, ako čovek ima taj sklop ličnosti, nego neki lažni optimizam koji zapravo ne osećaš.
    pulinka,
    ne bih znala što je lažni optimizam al ta izjava mi ima smisla.

    Ne znam za druge al kod mene je optimizam urođen/nasljeđen i ujedno kroz život jako potican od strane majke (najveći borac kojeg znam i nije gubila optimizam ni u najgorim životnim situacijama). Njena glavna uzrečica je: Bit će sve dobro! i bude.
    Tata mi uopće nije taj tip, naša suprotnost. i tako i ja i mama našle muževe koji su umjereni pesimisti a mi beskrajno optimistične, bit će razlike se privlače.

  34. #84
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Ali ono što mene zanima je do koje mere je taj optimizam naučen, stečen, urođen, kako god?
    ne znam. mislim da je to u meni. jer kako rekoh MM nije ne dijeli ni priblizno stavove oko zidova kao ja, a ni osobe s kojim sam odrasla ne misle isto. na srecu nisu zli ljudi dapace, ali ima je puno vise stalo nego meni do toga.

    no jos jednom nagalsavam mozda sam odrasla u svili i kadifi i nisam dozivjela tu nepravdu pa mogu ovako lamentirati. javila sam se jer sam se osjetila prozvanom. naime mnogi pozelene od tih mojih vidjenja.

  35. #85
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    može čovek sebi ponavljati da je sve to ružno nevažno - ako ipak OSEĆA da je važno, uzalud.
    pulinka, da ali moj rezon ide u smislu: važnije je moje zdravlje nego to ružno što se dogodilo. Jel vidiš razliku?

    Ako previše pažnje posvećuješ takvim ljudima, oni su zapravo ostvarili svoj cilj. Treba se barem potrudit ne dat im tog gušta,al to možemo samo mi sami sa sobom.

  36. #86
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Čovjek osjeća što osjeća, i sigurno da ne može po narudžbi osjećati drugačije, niti ima koristi od pretvaranja. Dokle tako, može li drugačije, treba li drugačije- to svatko za sebe promišlja i odlučuje.

  37. #87

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    3,854

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    pulinka, da ali moj rezon ide u smislu: važnije je moje zdravlje nego to ružno što se dogodilo. Jel vidiš razliku?
    I vidim i ne vidim. Tj. ako ćeš dugoročno u svom životu trpeti značajne (objektivne) posledice tog nekog ružnog događaja, onda je puno teže preći preko svega, nego ako je događaj zaista fizički ostao u prošlosti.
    Ili, recimo, taj čovek iz uvodnog posta BB - to je osoba koja je oštetila finansijski više ljudi, ako sam dobro shvatila? Nekima od njih će gubitak možda pasti puno, puno teže nego drugima, ne zato što su pesimisti, nego zato što su im možda životne okolnosti takve. A ta osoba će možda (verovatno) nastaviti u istom stilu da vara i druge- nije to jednokratna stvar, ipak.

  38. #88
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,597

    Početno

    Ali ono što mene zanima je do koje mere je taj optimizam naučen, stečen, urođen, kako god?
    Ja mislim da je ovo jednostavno stvar karaktera, urođeno. Ne znam kako drugačije objasniti da dvoje ljudi istu stvar vide na potpuno različit način i iz sasvim drugog kuta.
    Doživjela sam nešto nepravde u životu, najviše zapravo od najbliskijih ljudi i to me pogodilo, ali sam su ustala i otišla. Presložila neke odnose na razinu koju mogu takvom prihvatiti, okrenula se onome što mi je najvažnije i nemam gorčine.
    Ne znam je li to recept za svaku situaciju, vjerojatno ne.

  39. #89
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Ne radi se o tome da pređeš preko svega, ili da oprostiš, nego da naučiš živjeti tako da ti taj događaj ili osoba koja ga je skrivila ne truje život. Znači, bez gorčine, bez mržnje.

  40. #90
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Da, točno to. Dajkle, ne da bi dobio medalju heroja opraštanja, nego da bi tebi samom život bio bolji. Ako čovjek to može. Ako ne može, naravno da je to ljudski, ali je teško.
    Posljednje uređivanje od vertex : 21.09.2017. at 15:31

  41. #91
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Edit: teško je tako živjeti. I nije ništa lakše zato što ogorčenje ima objektivno opravdanje. Nema suca koji mjeri i dodjeljuje bodove, na kraju smo tu mi i naš život.

  42. #92

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    557

    Početno

    Moram priznati da je meni život bolji odkad ne praštam i sve pamtim.
    Koja sam ja budala bila, teški naivac.
    I svaki put sam nasjela kod istih ljudi sa istim stvarima na istu foru.
    Ne pušim to više.

    Ne trujem se mržnjom niti gorčinom na svakodnevnoj bazi, ali postoji razlog zašto pamtim i zašto nikad neću za neke situacije reći "ma dobro, valjda nije znala bolje" ili "budi veći čovjek od njih" ili "pusti, tko zna zašto je to dobro" ili milijun drugih stvari koje sam ranije govorila.

  43. #93
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Čitam vas, ali nisam našla vremena za duži post. Hvala svima na utješnim riječima, osjećala sam se bolje već nakon prvih par postova. Ovaj forum je prepun mudrih žena .

    Konkretno u vezi ove situacije, sad sam dobro... prije nekoliko dana sam dobila to rješenje sa suda da su se izvukli pa sam bila dosta u komi, al sad sam bolje. Tj. to je situacija koja traje preko 7 godina pa sam prošla već skakakve faze i osjećaje, i zamišljala reakciju ako se izvuku... no, eto... nije to bas skroz gotova stvar, u svakodnevnici i kvaliteti života se još nosimo s nekim posljedicama svega, no ajmo reci da me bas briga. Tj. uspjela sam prijeći onu crtu da vise ne razmišljam o tim ljudima koji su uzrok toga, i da me briga za njih. Možda zvuči glupo, al nakon sto je sudski okončana priča s njima, ne vidim nikakvog smisla da trošim sebe na njih. Ovo sad vjerojatno zvuci kao kad te ostavi voljeni dečko, a ti nakon pet dana kažeš da si ga preboljela i da si ok, al umorna sam već od cijele price i godina živciranja, izvukli su se, ne mogu više. Bila sam dosta jadna prije par dana, al ajmo dalje, učinila sam sve sto sam mogla.

    Dobro, ovo sad isto zvuci kao da samo tako prelazim preko svega, al treba mi taj mir, da ne mrzim, da ne razmišljam o njihovoj grižnji savjesti, o karmi i slično, u tom smislu me bas briga. Da ne mogu imat burne negativne emocije u sebi. Gorčina je tu i vjerojatno će još dugo biti, al nešto kao mržnju ne mogu držat u sebi, ili ono, da imam fizičke reakcije na njih. Puštam sve. (Tko je počeo pjevat Elsu? ).


    Osvrnula bih se na puno toga sto ste pisali, ali za sad samo kratko... primjer oko materijalnog... MM je usred neke obiteljske zavrzlame izgubio vikendicu na moru koju su napravili njegovi starci i gdje je ljetovao do cca 25.g. On već 20 godina ne može prijeći preko toga, svake godine kad rezerviram apartmane on plače, nigdje nije lijepo kao tamo, ne može prežaliti tu kuću za ništa. Nije se meni dogodilo, i ne znam sto bih da je, al uvijek kad ga gledam kako je jadan kad nam se približava ljetovanje uvijek mislim, nema šanse da bih ja toliko zalila i da bi me odavno bilo briga za to sve.

  44. #94

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,385

    Početno

    ja se slazem s Evelin. I sama sam prije uporno trazila opravdanja za neke osobe i tjesila sebe ma nije tako strasno ipak.
    Od kad si priznam da je, i da nema opravdanja i da me bas pogodilo i uvrijedilo lakse mi je
    valjda ipak svatko nadje svoj modus da mu bude lakse

  45. #95
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    I vidim i ne vidim. Tj. ako ćeš dugoročno u svom životu trpeti značajne (objektivne) posledice tog nekog ružnog događaja, onda je puno teže preći preko svega, nego ako je događaj zaista fizički ostao u prošlosti.
    Ili, recimo, taj čovek iz uvodnog posta BB - to je osoba koja je oštetila finansijski više ljudi, ako sam dobro shvatila? Nekima od njih će gubitak možda pasti puno, puno teže nego drugima, ne zato što su pesimisti, nego zato što su im možda životne okolnosti takve. A ta osoba će možda (verovatno) nastaviti u istom stilu da vara i druge- nije to jednokratna stvar, ipak.
    U pravu si, je, vise ljudi i neki od njih će se oporavljati godinama. Ne znam za njih, i bas mi je i teško o tome razmišljati... ali evo kod mene... mogli smo te pare potrošiti na toliko lijepih stvari. A nismo, nego smo morali platiti nešto sto nismo planirali. Al ne mogu se vise ubijati zbog toga. Pa pokušavam gledati na to kao nešto izvanjsko, kao sto je spajka spomenula, kao npr. poplava... ne bih mrzila poplavu, pa dugoročno ne mogu ni živjet s mržnjom prema tim ljudina.

  46. #96

    Datum pristupanja
    May 2017
    Postovi
    32

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    U pravu si, je, vise ljudi i neki od njih će se oporavljati godinama. Ne znam za njih, i bas mi je i teško o tome razmišljati... ali evo kod mene... mogli smo te pare potrošiti na toliko lijepih stvari. A nismo, nego smo morali platiti nešto sto nismo planirali. Al ne mogu se vise ubijati zbog toga. Pa pokušavam gledati na to kao nešto izvanjsko, kao sto je spajka spomenula, kao npr. poplava... ne bih mrzila poplavu, pa dugoročno ne mogu ni živjet s mržnjom prema tim ljudina.
    Mislim da u takvih slučajevima čovjeka najviše izjeda nepravda, što se takvi kao on izvuku bez ogrebotine a nevini ljudi ispaštaju...

  47. #97

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    557

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Osvrnula bih se na puno toga sto ste pisali, ali za sad samo kratko... primjer oko materijalnog... MM je usred neke obiteljske zavrzlame izgubio vikendicu na moru koju su napravili njegovi starci i gdje je ljetovao do cca 25.g. On već 20 godina ne može prijeći preko toga, svake godine kad rezerviram apartmane on plače, nigdje nije lijepo kao tamo, ne može prežaliti tu kuću za ništa. Nije se meni dogodilo, i ne znam sto bih da je, al uvijek kad ga gledam kako je jadan kad nam se približava ljetovanje uvijek mislim, nema šanse da bih ja toliko zalila i da bi me odavno bilo briga za to sve.
    Aha, kak da ne.

    Baš smo bili u sličnoj situaciji. Ali nisi mogla bolji primjer uzeti, stvarno.

    Moja obitelj nije materijalna, al ono, baš nije.
    Toliko baš nije da, kad su umrli deda pa onda baka, na ostavinskoj raspravi se moj otac odrekao svog dijela nasljedstva (ogromnog stana na Lenjinovom trgu - sada TKPK) u korist svoje sestre jer, citiram "mi smo svoj zaradili i imamo, nek njoj bude, nije zaradila svoj" - nastranu što ih je imala TRI, što od muža, što od njegovih roditelja.
    Jedino što je uzeo jest svoj dio vikendice (zajedničko vlasništvo) i dio bakinog nakita za mene.

    Nakon deset godina ta vikendica se dijeli u dva apartmana, ali dvorište je zajedničko, idealne polovine i to smo prisiljeni dijeliti.
    Nakon još pet godina općina donosi zakon prema kojem se svi do određenog datuma moraju priključiti o svom trošku na kanalizaciju inače plaćamo masne kazne, moramo sanirati septičku jamu, očistiti i zatvoriti i još par stvarčica.

    One (teta i sestrična, moj kao jedini najbliži rod) to neće. Njih to ne zanima. Otvoreno kažu da im ne pada napamet, nek to moj otac plaća, a one od svega peru ruke. Ako se plaća kazna one ju platiti neće. Ako se uvodi kanalizacija one to uvesti neće. Ako se sanira septička one ju sanirati neće.
    Dapače, idu toliko daleko da angažiraju svog muža (sada već bivšeg) i oca (još uvijek sadašnjeg ) koji je odvjetnik - loš odvjetnik, btw - da nam prijeti. Kao u stilu "predali smo više tužbi, pa samo čekaj".
    Ko da smo s kruške opali, da se bojimo fiškala.
    I kreće prepiska, njihov odvjetnik - naš odvjetnik.
    Dvije godine smo se jebali s tim.
    Moj otac je živce pogubio, moja mama je tu bila stijena, ali da joj je došlo da zapali šibicu...

    Platile su svoj dio kanalizacije.
    Septičku nisu, to još pamtim - to ću joj servirati, ali ne još, ne ne.

    Tri godine nas nisu pozdravljale.
    Mi dijelimo isto dvorište.
    Prolazimo se više puta dnevno.
    Stan si dobila nauštrb svog brata, kravetino.
    Pardon, uzrujam se.

    Ja to nikad, nikad, nikad neću preboljeti.
    Tu zloću. To trljanje ruku.
    O ranijem pokušaju prevare preko kojeg su prešli "zbog djece" (sestrične i mene) uopće neću.
    Kad je to teti propalo, opravdanje je bilo "pa ja svojoj kćeri želim sve na svijetu".
    Ali nećakinji očito ne.

    Ne, vjeruj mi, ne bi te bilo briga.
    Nije ni mene, a najnematerijalistički tip sam kojeg sam ikad vidjela.
    Nije u vikendici stvar - iako jest.
    Posljednje uređivanje od Evelina : 21.09.2017. at 16:05

  48. #98
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Citajuci temu shvatila sam da ja ne oprastam, eventualno zaboravim. Ljude iskljucim iz zivota, te koji su mi losi. Ne zelim imati posla s njima. I ne mislim previse o tome sta je bilo, sto se dogodilo... Tu i tamo nesto prevrnem u glavi da provjerim jesam li sve dobro shvatila i to je to.

  49. #99
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,644

    Početno

    potpis na martu- i ja maknem te ljude od sebe.

  50. #100
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Mislim, moja mama vec gotovo 40 godina spominje kako je moja tetka uzela neke nausnice od moje bake, za koje je baka rekla da ostanu meni. Mislim alo, nausice??? 40 godina??? Ono, komadic zlata, koji nikome nije bio zanimljiv osim mojoj tetki.
    Nekim ljudima ce senilnost jako dobro doci...
    Takve me stvari samo cude.
    Ove situacije s nekretninama, za njih mogu razumjeti da je ljudima jako tesko preko toga prijeci. A opet, ja bih se sto prije ukonila iz te jednadzbe...

Stranica 2 od 6 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •