Slažem se. S tim da ovi koji su dugoročno uzdržavani jer "nisu tipovi za osmosatno radno vrijeme" (ti su mi najgori), oni eto imaju sreću ako izvor poživi, 2-3 tisuće eura godišnje pomoći, za 15-20 godina je to garsonjera. Sjetila sam se baš još jednog sličnog gdje sam si dobra s ocem koji je na sto muka i svjestan je da je samostalni sin uskraćen, ali kaže - što da radim, pa ne mogu drugog pustit da propadne. Ista stvar je - jedan ima konkretno, a drugi romantično zanimanje. Prvi je materijalist, a drugi ne drži do materijalnog