Rijetki su brakovi u kojima ljudi ostare zajedno, a da su zadovoljni i sretni, rijetki ali postoje!
Za to treba puno ljubavi, puno rada na sebi i na odnosu, puno drugih faktora izmedu ostalog

Angie i ja cesto o tome razmisljam...

Cini mi se da su vremena i drustvena klima takvi da ljudi nekako cesce idu za tim da oni budu namireni i zadovoljni u svakom trenutku
Je li to ispravno, svatko za sebe zna
Nekom je priotitet novi partner
Nekome stats quo
Nekome borba za opstanak veze, braka, kako god.
Ja znam da ne bih dignula ruke tek tako, da bih iscrpila sva moguca rjesenja, ali isto tako da se ne bih libila zavrsiti s odnosom koji me dugorocno unistava i za koji sam probala uciniti sve a bez pomaka
Gdje je granica, to svak za sebe treba znati
ljudi odu jer vise ne vide smisla
A sto je to za koga, vrlo je individualno.
U svakom slucaju ne mislim da je razvod nesto katastrofalno
Ali nije ni peace of cake
Zivot djece u losim brakovima nije dobar
Zivot djece rastavljenih roditelja moze biti i dobar i los, opet ovisi o puno toga
Mislim da je najvaznije da djeca imaju svoj mir, ljubav oba roditelja i osjecaj da su im i dalje vazni, onda to bude ok.
To je zivot, na koncu konca...

E da, ima jedna prica koju mi je ispricala kolegica - u jednom zabacenom, napustenom mjestascu zive baka i djed, preko 80 godina oboje
Djece nemaju, kuca trosna, oboje bolesni i nemocni, bez susjeda i ikoga tko bi se mogao pobrinuti za njih
Djed je donekle pokretan, ali tesko,
ona ne moze uopce hodati
Leze danima u bracnom krevetu, u hladnome, ne jedu, nuzdu vrse pod sobom
Jeza
Sluzbe dolaze 2 x tjedno, nose im jesti, operu ih, i to traje neko vrijeme, nagovaraju djeda da ode u dom, nju ce u neki smjestaj sto se dogovorio..
Nece da cuju, jer bi se morali razdvojiti.
I kaze ta kolegica da joj je najteze od svega bilo sto su cijelo to vrijeme lezeci na postelji drzali jedno drugo za ruku.
I na kraju ih uspiju oboje smjestiti u isti smjestaj, kaze da njihovoj sreci nije bilo kraja...
U dobru i u zlu
Suze mi potekle...