 |
|||
Nije stvar u stavovima i principima.
Stvar je u tome da bolje razumijem sto se moze dogoditi u brakovima. Ono kad nakupis staz u braku koji izvana izgleda prosjecno ili cak dobro.
Kad si mlad i zanesen, pun adrenalina i emocija ,lako je imati principe. Nakon 10-15-20 godina , kad te zivot i rutina pojedu , kad izgubis sebe, prilicno se lako zaljubiti u nekog drugog. Samo je pitanje sto ces napraviti . Pustiti da te prode ili ces poduzeti korak. Sve nakon toga je samo domino efekt.
Zapravo se ne moras niti zaljubiti u drugog.
Mozda jednostavno shvatis da niste isti kao prije 20 godina.
Ili da jeste isti , ali to nije zivot koji zelis.
Dogada se to svaki dan.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.05.2019. at 17:29
I ne znam kako vi, ali u mojoj okolini od prijateljica i bliskih poznanica puno je onih koje ostaju u braku/vezi/suzivotu iskljucivo zbog djece i/ili kredita. Da se njih pita, da su slobodne, ne bi bile u tim vezama.
Da, hrpa ih ostaje u braku zbog djece i nesretne su ili nesretni.
Meni je uopće bespredmetno raspravljati smije li se. Naravno da se smije. Ljudi ulaze u brakove i veze iz raznih motiva i potreba, a neki i zato što je eto došlo vrijeme. Neki nikada nisu ni bili spremni za odgovornost koju nosi brak a pogotivo djeca.
Znam nekoliko primjera u kojima su u ovom slučaju muškarci nakon rođenja djeteta nastavili živjeti kao i prije i što se tiče izlazaka i financija a i brige tj. nebrige o djetetu. Neke su i dalje nesretne u braku a neke su se rastale i sretnije su od ovih prvih a bome i djeca.
Neki dan je prijateljicu dijete pitalo ne bi li bilo bolje da se ona i tata rastanu. Može jedna strana dati sve od sebe kad druga ne pokazuje ni volju ni želju za promjenom pa trpe svi. Ne vidim zašto bi djeca bila razlog da netko ostatak života bude nesretan ili još gore da ostane u braku a sreću povremeno traži sa strane.
Nda, ima tu istine...sirius prvotno napisa
S druge strane, koliko je ljudi koji ostaju na radnim mjestima i poslovima koji ih ne zadovoljavaju i kojima nisu zadovoljni, ali eto, osiguravaju plaćanje računa iz mjeseca u mjesec... Nije ovo puno drugačije. Treba u životu ponekad imati petlje napraviti rez, ali nismo svi spremni na to, čak i ako to znači polagano umiranje iznutra.
Rijetki su brakovi u kojima ljudi ostare zajedno, a da su zadovoljni i sretni, rijetki ali postoje!
Za to treba puno ljubavi, puno rada na sebi i na odnosu, puno drugih faktora izmedu ostalog
Angie i ja cesto o tome razmisljam...
Cini mi se da su vremena i drustvena klima takvi da ljudi nekako cesce idu za tim da oni budu namireni i zadovoljni u svakom trenutku
Je li to ispravno, svatko za sebe zna
Nekom je priotitet novi partner
Nekome stats quo
Nekome borba za opstanak veze, braka, kako god.
Ja znam da ne bih dignula ruke tek tako, da bih iscrpila sva moguca rjesenja, ali isto tako da se ne bih libila zavrsiti s odnosom koji me dugorocno unistava i za koji sam probala uciniti sve a bez pomaka
Gdje je granica, to svak za sebe treba znati
ljudi odu jer vise ne vide smisla
A sto je to za koga, vrlo je individualno.
U svakom slucaju ne mislim da je razvod nesto katastrofalno
Ali nije ni peace of cake
Zivot djece u losim brakovima nije dobar
Zivot djece rastavljenih roditelja moze biti i dobar i los, opet ovisi o puno toga
Mislim da je najvaznije da djeca imaju svoj mir, ljubav oba roditelja i osjecaj da su im i dalje vazni, onda to bude ok.
To je zivot, na koncu konca...
E da, ima jedna prica koju mi je ispricala kolegica - u jednom zabacenom, napustenom mjestascu zive baka i djed, preko 80 godina oboje
Djece nemaju, kuca trosna, oboje bolesni i nemocni, bez susjeda i ikoga tko bi se mogao pobrinuti za njih
Djed je donekle pokretan, ali tesko,
ona ne moze uopce hodati
Leze danima u bracnom krevetu, u hladnome, ne jedu, nuzdu vrse pod sobom
Jeza
Sluzbe dolaze 2 x tjedno, nose im jesti, operu ih, i to traje neko vrijeme, nagovaraju djeda da ode u dom, nju ce u neki smjestaj sto se dogovorio..
Nece da cuju, jer bi se morali razdvojiti.
I kaze ta kolegica da joj je najteze od svega bilo sto su cijelo to vrijeme lezeci na postelji drzali jedno drugo za ruku.
I na kraju ih uspiju oboje smjestiti u isti smjestaj, kaze da njihovoj sreci nije bilo kraja...
U dobru i u zlu
Suze mi potekle...
Ajme Flopi, koja priča!
I mene je baš dirnula priča od Flopice
A dirnuo me.i komentar od Peterlin i “umiranje iznutra“
Prije par mjeseci sam se javila na ovu temu, pa da napišem i razvoj situacije - MM se odselio prije cca 4 mjeseca, i mogu reći, koliko god mi to teško pada (nakon skoro 11 godina braka i velikih nada i osjećaja kakve se najčešće javljaju pri ulasku u brak - a meni svakako jesu) da je to ipak bio pravi odabir za svo nas troje, nas i malu. Išli smo bili kod bračnog savjetnika, tj savjetnice. Nakon prvog sastanka ona je zamolila da on dolazi individualno jer se treba raditi na njegovoj empatiji odnosno nedostatku iste - on je odbio (pretresli smo sve, od odgoja, naših poroda, jesmo li dojeni ili ne, prvih prijateljstava, obrazovanja, iskustava, sadašnjeg stanja, financija, ma sve) i dosta se vraćala na nereagiranje njegovih roditelja na njega u djetinjstvu, i na njegovo nereagiranje kroz naših 6 gubitaka. Otišli smo zajednički još nekoliko puta, na koncu je i ona sama rekla da nisu nažalost svi brakovi trajni i da treba gledati što je zdravo za dijete, i za nas kao pojedince.
Ono što je mani najvažnije, kćer je dobro. Zbog prirode njegovog posla i hobija on je i inače bio jako često odsutan te se po tom pitanju nije puno promijenilo, kako po ljeti, tako ni sada kad je krenula nastava. Čuju se svaki dan, vide se, idu u šetnje, budu kod njega, nekad ona samo ode tamo i provede popodne čitajući, kuhaju, gledaju filmove, druže se s njegovim frendovima s klincima i bratićima i sestričnama s te strane, i vidim da joj je on posvećeniji sada kada su 1 na 1. Ona mi je sama rekla da joj je sad lakše doma, jer se više ne mora osjećati nelagodno blizu nas. Sve je kužila, iako nisu bile svađe velike među nama. Imale smo lijepo ljeto, sad joj je ok krenula škola i glazbena sa svim svojim obvezama i ok hvatamo ritam.
Netko je bio napisao, čini mi se lili da se bolje posvađati pa se nešto riješi - slažem se milijardu posto. Bolje van nego unutra. Nisam sretna što se rastavljam, nisam to planirala (ako me kužite), ali čovjek snuje a bog određuje kako to narod kaže i generalno sam sretna, puno sretnija u svom životu sada. Za dalje ćemo vidjeti, nadam se najboljem, imam divne starce, sestru i prijatelje i to puno pomaže. Samo ću još napomenuti da mi je bilo puno izazovnije nositi se sa spontanima nego s gubitkom supruga - da li zbog toga što su osjećaji već izbljedjeli, možda.
Posljednje uređivanje od MalaRiba : 25.09.2019. at 16:19
MalaRiba ,sretno dalje .
Pokusala si, nije islo, zivot ide dalje. Zasluzila si da zivis puni zivot.
Sretnooo MalaRiba, želim ti svu sreću svijeta, tebi i malenoj
Drago mi je da ste dobro. Sretno dalje i od mene!
Plivaj hrabro, MalaRibo !
MalaRiba, sretno i svako dobro...
Hvala svima
MalaRiba
Nitko od nas nije to planirao.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom