Stranica 3 od 3 PrviPrvi 123
Pokazuje rezultate 101 do 127 od 127

Tema: Kako objasniti djetetu,... sve i svašta?

  1. #101
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Nije stvar u stavovima i principima.
    Stvar je u tome da bolje razumijem sto se moze dogoditi u brakovima. Ono kad nakupis staz u braku koji izvana izgleda prosjecno ili cak dobro.
    Kad si mlad i zanesen, pun adrenalina i emocija ,lako je imati principe. Nakon 10-15-20 godina , kad te zivot i rutina pojedu , kad izgubis sebe, prilicno se lako zaljubiti u nekog drugog. Samo je pitanje sto ces napraviti . Pustiti da te prode ili ces poduzeti korak. Sve nakon toga je samo domino efekt.

  2. #102
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Zapravo se ne moras niti zaljubiti u drugog.
    Mozda jednostavno shvatis da niste isti kao prije 20 godina.
    Ili da jeste isti , ali to nije zivot koji zelis.
    Dogada se to svaki dan.
    Posljednje uređivanje od sirius : 20.05.2019. at 18:29

  3. #103
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    I ne znam kako vi, ali u mojoj okolini od prijateljica i bliskih poznanica puno je onih koje ostaju u braku/vezi/suzivotu iskljucivo zbog djece i/ili kredita. Da se njih pita, da su slobodne, ne bi bile u tim vezama.

  4. #104
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    Da, hrpa ih ostaje u braku zbog djece i nesretne su ili nesretni.
    Meni je uopće bespredmetno raspravljati smije li se. Naravno da se smije. Ljudi ulaze u brakove i veze iz raznih motiva i potreba, a neki i zato što je eto došlo vrijeme. Neki nikada nisu ni bili spremni za odgovornost koju nosi brak a pogotivo djeca.
    Znam nekoliko primjera u kojima su u ovom slučaju muškarci nakon rođenja djeteta nastavili živjeti kao i prije i što se tiče izlazaka i financija a i brige tj. nebrige o djetetu. Neke su i dalje nesretne u braku a neke su se rastale i sretnije su od ovih prvih a bome i djeca.
    Neki dan je prijateljicu dijete pitalo ne bi li bilo bolje da se ona i tata rastanu. Može jedna strana dati sve od sebe kad druga ne pokazuje ni volju ni želju za promjenom pa trpe svi. Ne vidim zašto bi djeca bila razlog da netko ostatak života bude nesretan ili još gore da ostane u braku a sreću povremeno traži sa strane.

  5. #105
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    I ne znam kako vi, ali u mojoj okolini od prijateljica i bliskih poznanica puno je onih koje ostaju u braku/vezi/suzivotu iskljucivo zbog djece i/ili kredita. Da se njih pita, da su slobodne, ne bi bile u tim vezama.
    Nda, ima tu istine...

    S druge strane, koliko je ljudi koji ostaju na radnim mjestima i poslovima koji ih ne zadovoljavaju i kojima nisu zadovoljni, ali eto, osiguravaju plaćanje računa iz mjeseca u mjesec... Nije ovo puno drugačije. Treba u životu ponekad imati petlje napraviti rez, ali nismo svi spremni na to, čak i ako to znači polagano umiranje iznutra.

  6. #106
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    Rijetki su brakovi u kojima ljudi ostare zajedno, a da su zadovoljni i sretni, rijetki ali postoje!
    Za to treba puno ljubavi, puno rada na sebi i na odnosu, puno drugih faktora izmedu ostalog

    Angie i ja cesto o tome razmisljam...

    Cini mi se da su vremena i drustvena klima takvi da ljudi nekako cesce idu za tim da oni budu namireni i zadovoljni u svakom trenutku
    Je li to ispravno, svatko za sebe zna
    Nekom je priotitet novi partner
    Nekome stats quo
    Nekome borba za opstanak veze, braka, kako god.
    Ja znam da ne bih dignula ruke tek tako, da bih iscrpila sva moguca rjesenja, ali isto tako da se ne bih libila zavrsiti s odnosom koji me dugorocno unistava i za koji sam probala uciniti sve a bez pomaka
    Gdje je granica, to svak za sebe treba znati
    ljudi odu jer vise ne vide smisla
    A sto je to za koga, vrlo je individualno.
    U svakom slucaju ne mislim da je razvod nesto katastrofalno
    Ali nije ni peace of cake
    Zivot djece u losim brakovima nije dobar
    Zivot djece rastavljenih roditelja moze biti i dobar i los, opet ovisi o puno toga
    Mislim da je najvaznije da djeca imaju svoj mir, ljubav oba roditelja i osjecaj da su im i dalje vazni, onda to bude ok.
    To je zivot, na koncu konca...

    E da, ima jedna prica koju mi je ispricala kolegica - u jednom zabacenom, napustenom mjestascu zive baka i djed, preko 80 godina oboje
    Djece nemaju, kuca trosna, oboje bolesni i nemocni, bez susjeda i ikoga tko bi se mogao pobrinuti za njih
    Djed je donekle pokretan, ali tesko,
    ona ne moze uopce hodati
    Leze danima u bracnom krevetu, u hladnome, ne jedu, nuzdu vrse pod sobom
    Jeza
    Sluzbe dolaze 2 x tjedno, nose im jesti, operu ih, i to traje neko vrijeme, nagovaraju djeda da ode u dom, nju ce u neki smjestaj sto se dogovorio..
    Nece da cuju, jer bi se morali razdvojiti.
    I kaze ta kolegica da joj je najteze od svega bilo sto su cijelo to vrijeme lezeci na postelji drzali jedno drugo za ruku.
    I na kraju ih uspiju oboje smjestiti u isti smjestaj, kaze da njihovoj sreci nije bilo kraja...
    U dobru i u zlu
    Suze mi potekle...

  7. #107
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Ajme Flopi, koja priča!

  8. #108
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,466

    Početno

    I mene je baš dirnula priča od Flopice
    A dirnuo me.i komentar od Peterlin i “umiranje iznutra“

  9. #109
    MalaRiba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    369

    Početno

    Prije par mjeseci sam se javila na ovu temu, pa da napišem i razvoj situacije - MM se odselio prije cca 4 mjeseca, i mogu reći, koliko god mi to teško pada (nakon skoro 11 godina braka i velikih nada i osjećaja kakve se najčešće javljaju pri ulasku u brak - a meni svakako jesu) da je to ipak bio pravi odabir za svo nas troje, nas i malu. Išli smo bili kod bračnog savjetnika, tj savjetnice. Nakon prvog sastanka ona je zamolila da on dolazi individualno jer se treba raditi na njegovoj empatiji odnosno nedostatku iste - on je odbio (pretresli smo sve, od odgoja, naših poroda, jesmo li dojeni ili ne, prvih prijateljstava, obrazovanja, iskustava, sadašnjeg stanja, financija, ma sve) i dosta se vraćala na nereagiranje njegovih roditelja na njega u djetinjstvu, i na njegovo nereagiranje kroz naših 6 gubitaka. Otišli smo zajednički još nekoliko puta, na koncu je i ona sama rekla da nisu nažalost svi brakovi trajni i da treba gledati što je zdravo za dijete, i za nas kao pojedince.
    Ono što je mani najvažnije, kćer je dobro. Zbog prirode njegovog posla i hobija on je i inače bio jako često odsutan te se po tom pitanju nije puno promijenilo, kako po ljeti, tako ni sada kad je krenula nastava. Čuju se svaki dan, vide se, idu u šetnje, budu kod njega, nekad ona samo ode tamo i provede popodne čitajući, kuhaju, gledaju filmove, druže se s njegovim frendovima s klincima i bratićima i sestričnama s te strane, i vidim da joj je on posvećeniji sada kada su 1 na 1. Ona mi je sama rekla da joj je sad lakše doma, jer se više ne mora osjećati nelagodno blizu nas. Sve je kužila, iako nisu bile svađe velike među nama. Imale smo lijepo ljeto, sad joj je ok krenula škola i glazbena sa svim svojim obvezama i ok hvatamo ritam.
    Netko je bio napisao, čini mi se lili da se bolje posvađati pa se nešto riješi - slažem se milijardu posto. Bolje van nego unutra. Nisam sretna što se rastavljam, nisam to planirala (ako me kužite), ali čovjek snuje a bog određuje kako to narod kaže i generalno sam sretna, puno sretnija u svom životu sada. Za dalje ćemo vidjeti, nadam se najboljem, imam divne starce, sestru i prijatelje i to puno pomaže. Samo ću još napomenuti da mi je bilo puno izazovnije nositi se sa spontanima nego s gubitkom supruga - da li zbog toga što su osjećaji već izbljedjeli, možda.
    Posljednje uređivanje od MalaRiba : 25.09.2019. at 17:19

  10. #110
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    MalaRiba ,sretno dalje .
    Pokusala si, nije islo, zivot ide dalje. Zasluzila si da zivis puni zivot.

  11. #111
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,466

    Početno

    Sretnooo MalaRiba, želim ti svu sreću svijeta, tebi i malenoj

  12. #112
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Drago mi je da ste dobro. Sretno dalje i od mene!

  13. #113

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    Plivaj hrabro, MalaRibo !

  14. #114
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    MalaRiba, sretno i svako dobro...

  15. #115
    MalaRiba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    369

    Početno

    Hvala svima

  16. #116
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    MalaRiba .

    Nitko od nas nije to planirao.

  17. #117
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno Otuđivanje roditelja

    Probudili se, pitam ih što će piti, kažu kakao. Svi se troje javili. Napravim kakao, dođe najmanja, krene grčevit plač. Ne želi kakao. Plače i baca se sljedećih deset minuta. Stane sa suzama i kaže mi da je plakala jer sam odvela tatu u kaznu (zatvor). Vjrv joj se to ponovo javilo u snu. Prošlu subotu su bili kod babe i ona im je objasnila da sam se ja loše ponašala jer sinove i tate ne smijemo prijaviti policiji. Iako sam ih htjela poštedjeti svega, njihov otac i baba nisu prezali ni sekunde da djeci napune glave pričama protiv mene. Ta baba me doslovno napala, povukla za uzicu kapuljače i držala dvije minute "da mi objasni". Klinac se nakon posjete babi izderavao po cesti da nisam to smjela napraviti. Njihov otac mi je već u porukama nagovijestio da će djeci objasniti tko sam ja.

    Ne znam kako ću se nositi sa sebičnom strujom kojoj djeca uopće nisu na prvom mjestu već njihov vlastiti ego. Nezreli, necivilizirani, neuračunljivi. Koliko mogu objasniti djeci te dobi zašto im je otac u kazni. Zašto nije s njima. Zašto će ga rjeđe viđati.

    Imam osjećaj kao da se borim s hijenama, gdje iz njegovih lažljivih usta izlazi da je jedini roditelj toj djeci, kao da mene nije bilo, dok ja izlazim u susret, očekujem da će se stvari smiriti i da ćemo moći funkcionirati bar kao roditelji kad već nismo kao par. Umjesto da grabimo naprijed, imat ćemo ovakve navale bijesa i emocija, svaki put kad se budu vraćali od tate.

  18. #118

    Datum pristupanja
    Oct 2009
    Lokacija
    nl
    Postovi
    654

    Početno

    Nadi hitno psiholosku pomoc za djecu.
    Meni je u Nizozemskoj skolska psihologinja/savjetnica dolazila kuci, pricala sa starijom, kartala, crtala, razgovarala...
    Znam da u HR ne ide sve tako lako, ali potrebna ti je (i njima) podrska izvana. Podrska uopce ne mora zauzimati strane, vazno je da postoji.

  19. #119
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj lunja prvotno napisa Vidi poruku
    Nadi hitno psiholosku pomoc za djecu.
    Meni je u Nizozemskoj skolska psihologinja/savjetnica dolazila kuci, pricala sa starijom, kartala, crtala, razgovarala...
    Znam da u HR ne ide sve tako lako, ali potrebna ti je (i njima) podrska izvana. Podrska uopce ne mora zauzimati strane, vazno je da postoji.
    Ja bih ovo potpisala...

    zutaminuta, nemam konkretnih iskustava, ali nadam se da će se javiti netko tko ima više informacija.

    Od ustanova mi pada na pamet Poliklinika za zaštitu djece i mladih. Kod njih možeš doći s uputnicom liječnika obiteljske medicine https://www.poliklinika-djeca.hr/kontakt/ . Našla sam ovu temu na njihovoj web stranici: https://www.poliklinika-djeca.hr/cat...vod-roditelja/

    Ima još: https://www.poliklinika-djeca.hr/akt...rastave-braka/

  20. #120

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,737

    Početno

    Mogu samo pohvaliti gore navedenu polikliniku. Mi smo bili kod njih nedavno iz drugih razloga, ali cijeli tim, svi s kojima smo se susreli su za svakupohvalu!
    Susretljivi, ljubazni, detaljni, komunikativni, malac oduševljen... I ono najvažnije, problem s kojim smo došli je gotovo iščezao, svega dva mjeseca nakon prvog dolaska i obrade!

    Nije nevažno spomenuti da smo termin dobili vrlo brzo nakon slanja uputnice, nismo cekali niti dva tjedna.

  21. #121

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    1,241

    Početno

    Žutaminuta, obavezno se javi Centru i traži da se i otac i ti i djeca naručite u Polikliniku. Nemoj čekati da te djeca počnu odbijati pod utjecajem druge strane.

  22. #122
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,176

    Početno

    Otac neće ni kad izađe. Prije bi mi otkinuo glavu na sam prijedlog. Ne znam kak bi im pošlo za rukom objasnit trogodišnjem djetetu da ne uzima oca i babu za ozbiljno. Centru sam već javila što rade pa su mi rekli da takvi niski udarci s vremenom prestanu. Sad je sve još svježe i usijano.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 21.01.2021. at 13:43

  23. #123

    Datum pristupanja
    Oct 2009
    Lokacija
    nl
    Postovi
    654

    Početno

    Zuta, ne moras im ni ici objasnjavat koga da uzimaju za ozbiljno, ni sto da rade. Trebaju znati da su takve svadje za odrasle, izmedju tate i mame (i babe ), da djeca ne trebaju sudjelovati u tome. Tata te voli, mama te voli, ali jedno s drugim se ne slazu.
    Ako se tata malo cudno ponasa, to je zato sto je ljut. Sve emocije su dopustene i u redu, ali ne smijemo vikati i tuci druge.

    Psiholozi ovo znaju upakirati u igru. Potrazi pomoc za klince, a mozes li u isto vrijeme i sebi naci terapiju, tim bolje.
    Otac ne mora ici sa vama, to sigurno nije uslov.

  24. #124
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Otac neće ni kad izađe. Prije bi mi otkinuo glavu na sam prijedlog. Ne znam kak bi im pošlo za rukom objasnit trogodišnjem djetetu da ne uzima oca i babu za ozbiljno. Centru sam već javila što rade pa su mi rekli da takvi niski udarci s vremenom prestanu. Sad je sve još svježe i usijano.
    Za tebe i djecu zapravo je bolja varijanta da nije u mogućnosti participirati. Ne mora ni znati da si ti tražila da vas upute u polikliniku. Neka to bude pokrenuto od strane czss, ako to možeš izvesti.

    Sretno!

  25. #125
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Žuta, potraži psihološku pomoć djeci kako cure kažu. Nama T. ide, mijenjali smo ih dok nismo našli jednu psihologinju koja joj jako odgovara. Pomogla je i nama sa objašnjenjima cijele situacije iz djetetove perspektive, a njoj još više radom. Krenula je iz sličnog razloga, samo što je kod nas bila situacija da joj se mama postavlja kao jedini roditelj i puni joj glavu glupostima o tati kad se L. rodio, to joj je bio okidač. Kad se sjetim da sam do prije godinu dana ovdje negdje pisala da smo s muževom bivšom u dobrim odnosima, joj..

    Potpis na lunju, ne trebaš im objašnjavati koga da uzimaju za ozbiljno. Na drugu stranu ne možeš utjecati, oni će im pričati što hoće, a ti im možeš samo dati do znanja da si tu za njih i da ih voliš. Prvo što je nama psihologinja rekla je da T. nitko ne može okrenuti protiv nas, pa ni vlastita mama, ako joj mi i dalje budemo pokazivali jednaku količinu ljubavi i podrške. I tako je i bilo, žena je bila potpuno u pravu, djeca razumiju više nego što mislimo. Izražavala je i T. frustracije nekakvim napadima na nas, ali to je bilo točno to - frustracija situacijom, nikad je mama nije uspjela okrenuti nekim pričama protiv tate, a bilo je svega tu nažalost.

    I da, ne treba ti pristanak oca za psihološku pomoć. Potraži je za njih i za sebe ako možeš, a na njemu je da se brine za sebe. Ili da se ne brine.

    Ne želim neke detalje o našoj situaciji pisati ovako javno pa ću ti ostatak napisati na pp.

  26. #126
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Otac neće ni kad izađe. Prije bi mi otkinuo glavu na sam prijedlog. Ne znam kak bi im pošlo za rukom objasnit trogodišnjem djetetu da ne uzima oca i babu za ozbiljno. Centru sam već javila što rade pa su mi rekli da takvi niski udarci s vremenom prestanu. Sad je sve još svježe i usijano.
    Svaku takvu pa i najsitniju p..dariju obavezno prijavi, a kad te sljedeći put itko od njih dotakne- zovi policiju.
    Ovo je bio napad na tebe i to nimalo bezazlen.
    Za psihološku pomoć se slažem i treba i djeci i tebi.

  27. #127

    Datum pristupanja
    Apr 2021
    Postovi
    4

    Početno

    Ja svojem tadašnjem dvogodišnjaku nisam ništa govorila, jednostavno smo se razišli, ja sam se vratila kući ,a on je ostao tamo gdje je i jošuvijek je.
    Dan danas imaju virtualan odnos, zanimljivo čak i kada je i otac bio u Lijepoj našoj 300 km udaljen svejedno su imali virtutualan odnos.
    Ispočetka mi je to teko padalo zbog sina, jer sam željela da djete ima oca, kakvog takvog i užasno sam se trudila da zovem, dajem telefon, šaljem slike, djelim uspomene s ocem.
    Ćak je mene otac uvjeravao neko vrijeme da možemo imati korektan odnos zbog djeteta, što sam i ja smatrala donekle dobrim zbog sina.
    Ali ubrzo sam shvatila, što na moju, a kasnije i na sinovu sreću da to NIJE MOJ POSAO.

    Danas sve rijeđe zove, prisutan je virtualno, nekad me to ljutilo, čak sam bila tužna, ali nikad sinu koji danas ima 4 i pol godine nisam niti jednu lošu stvar rekla o ocu, a kada bi bila pitanja o tome zato otac ne živi s nama, uvijek bi bila iskrena i rekla bi mu da tata živi na drugom kontinentu i da je daleko trenutno, ali da se može vidjeti s tatom kada god bude želio , da ga možemo probati nazvati.
    Kada bi ga i zvalo djete, otac bi mu se u više navrata ili nije mogao javiti ili nije želio, al djete je to samo vidjelo na kraju bez da sam se ja uplitala u priču.

    Ako bi me djete pitalo dali može biti kod oca odgovorila bi mu da ga sam pita.
    Ono što želim reći u mojem slučaju to je bilo oke, jer je djete samo shvatilo bez mojega uplitanja stvari o ocu. Kao što će sam shvatiti neke stvari kroz odrastanje bez da se mi ko roditelji uplićemo.

    Ja osobno ne rabim riječi u svojoj komunikaciji mama i tata se ne vole, ne slažu ne čuju. Nego mama i tata te jako vole, ako te nešto zanima pitaj ili mene ili tatu, pa čemo pokušati odgovoriti.
    Djeca su jako pametna, ja recimo svome sinu nisam punio objašnjavala, sam je shvatio većinu stvari.
    Možda da je otac bio više prisutniji vjerovatno bi bilo više tih pitanja, ali ovako je sam shvatio jako dobro.

    I dalje ga mislim tako odgajati. A otac je sam podgovoran za svoj odnos s njim, bez da se ja mjesam. To je njegova odgovornost i pravo.

Stranica 3 od 3 PrviPrvi 123

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •