Baš nešto zadnjih dana razmišljam o kućnom odgoju. Velika je glasna i nagla, ali vrlo pristojna i dobro zna kad nesto treba reci, a kad presutjeti, osobito kad smo u drustvu drugih ljudi. Drugim rijecima nece me "sramotiti" ulaskom u raspravu odraslih (jelte, kad odrasli pričaju, djeca šute).
Mala je iz neke druge familje
, ta se ne libi komentirati, od obiteljskih postupaka i odluka do školskih/poslovnih situacija...ulazi u fajt sa mnom (i drugima) u društvu, argumentira, ne popušta, jezičava, svakom loncu poklopac.
Da netko gleda sa strane, pitao bi - odgaja li itko ovo dijete?
I što da radim? Odgajam, ponavljam, "granica" mi je drugo ime...i sve uzalud. Ne da se.